DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 15 —


Nešto malo štete čine hruštevi i to samo na mladom Ušću,
zatim miševi, koji obgrizaju korenje i srndaći, koji, kako je
poznato, upravo traže, na rijetko po šumi se nalazeće vrsti
drveća, da si na njima svoje mlade rogove čiste Štetni kukci
ne pojavljuju se na orasima skoro nikad.


Obzirom na gore istaknute činjeniee, moralo bi se i u nas
uzgoju tako koristnog drvlja, koje već sa 80 godina daje vrlo
traženu robu posvetiti čim veća pažnja i to tim više, što je
naše podnebje za uzgoj oraha vanredno povoljno. V. C.


Sto je pravi uzrok sušenju hrastovih sastojina
u šumama petrovaradinske imovne općine?


Piše Dušan Ostoić, šumar.
Iz godine u godinu opaža se u njekim šumama petrovaradinske
imovne općine, da se u sastojinama suše mlada hrastova
stabla, koja ´bi trebala, da u toj dobi daju najbolje priraste i da
nam podaju nadu, koju u budućnosti od njih izčekujemo. Opaža
se naime, da se hrastovi u dobi od 40 do 70 godina starosti,
počimlju sušiti i to ne samo potištena podstojna stabla, nego
i vladajuća i nadstojna stabla.
Sušenje nastaje od vrha prama panju, i to prve godine
osuši se takovom stablu samo krošnja, dok slijedeće godine
osuši se sasvim, a za prvih proljetnjih kiša i vjetrova, kad je tlo
mehko, izvali se čitavo stablo sa protrulim žilama i skrhanom
trulom srčanicom. Ova se pojava opaža na više mijesta po šumama
istočno od Mitrovice prama Zemunu u t. zv. doljnjem
Srijemu i to samo u šumama na relativnom šumskom tlu, koje
nije izvrženo poplavi, dočim u šumama na poplavnom području
ne vide se slične pojave.
Ova pojava pripisivana je štetnom uplivu zareznika i gusjenica
koji su po šumama harali, a u najnovije doba pripisiva
se i medljiki, koja je baš naročito takove šume napadala.
Sasvim je vjerojatno, da su i gore navedeni štetni uplivi
djelovali na sušenje tih sastojina, ali čini se, da se tu krije




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 16 —


jedna druga činjenica, koja bi mogla još najprije biti baš glavni


uzrok tome sušenju, dočim su gore navedeni štetočinci po svoj


prilici tek pospješili to haračanje. Poznato je naime, »da se


zareznici i štetni gribovi pojavljuju baš na onim stablima, koja


usljed kakvog god drugog upliva i poticaja, počmu fizički na


zadovati, da na njima pospješe svoje zazorno djelovanje«.


Kako sam naprjed naveo, ovi žalosni pojavi pojavljuju se


u koliko podataka imadem u šumama Klenačke, Ogarske i Ku


pinske šumarije, a najviše valjda ta žalosna pojava harači šume


Klenačke šumarije u kojoj službujem, te prema tome iz činje


nica u njoj opaženi pokušati ću, da razsvjetlim uzroke tome


djelovanju.


Obćenito je poznato, da je zadruga za osušenje jugo


istočnog Srijema, oko 60-000 jutara močvarnog neplodnog zem


ljišta osušenjem privela kulturi i tim epohalnim djelom učinila


preokret na gospodarstvenom polju naroda onoga kraja.


No u kolikogod je ta zadruga i napravila koristi sa spo


menutim zemljištem na polju poljsko-gospodarstvenom, u toliko


se čini posve vjerojatnim, da je baš ona na polju šumskog go


spodarstva svojim odvodnjivanjem i nehotice kriva, što se naši


hrastici u Srijemu suše.


Prije nego započmem sa opisivanjem štetnog upliva, koji je


nastao sa odvodnjom šumskog zemljišta, pokušati ću da izne


sem geološki sastav šumskog zemljišta, koji će pored gore spo


menute činjenice razsvijetliti takodjer uzroke pogubnog djelo


vanja, koji svi skupa djeluju na fizikalno propadanje hrastova,,


koji se na njima nalaze.


Šumsko tlo ovih šuma, prema geološkom sastavu zapre.
maju formacije triasa diluvija i aluvija. Dok su u dubljini od 5 do


15 m. smještene naslage triaske formacije sa glinom i gline


nom ilovačom primješanom kad i kada laporastim i glinenasto


ilovastim naslagama, naslagane su povrh njih diluvialne naslage i na


slage ilovače sad sa manjom, sad sa većom primjesom pijeska,


a često i sa čistim naslagama pijeska i šljunka, koji slojevi


mjestimice tik do površine zemlje izbijaju, a na njekim mje


stima i na samu površinu dolaze.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 17 —


Povrh ovih slojeva naslagana je u ranije aluvijalno doba
naslaga pijeska sa pjeskovitom ilovačom i to samo u njekitn šumama,
kao što n. pr. u Maletića lugu, Senajskoj bari, te u
Pavlaka lugu, Ove šume, nalaze se u blizini t. zv. bare Vranja,
koja je odHrtkovaca preko Nikinaca i Grabovaca njekada uticala u
područje Obedske bare, a koju je nizinu rijeka Sava zalijevala,
sve do prije 20 godina, kada je bara Vranj kod Hrtkovaca
zagaćena.


Prije zagaćenja ovoga, po svoj prilici staroga rukava Save, sve
su šume, koje se nalaze lijevo i desno od njega, bile poplavljivane
svake godine, a po njima se nalazile mnoge močvare, u kojima
je preko cijele godine voda stagnirala.


Već tim zagaćenjem Vranja prestala je voda poplavljivati,
a nizine i šume nakvasivane su od tada samo podzemnom i oborinskom
vodom, koja je samo njeko vrijeme — s proleća i jeseni
— u njima stagnirala.


Skoro u isto to vrijeme pada i produbljenje t. z. rimskog
kanala zvanog »Jarčina«, koji je izkopan još u rimsko doba
za cara Proba, te je poput luka od sela Jarka do sela Progara
na dva kraja u Savu uticao, a imao je već u rimsko
doba zadaću, da svu podzemnu vodu, koja je iz Fruške gore
podzemnim slojevima proticala, sabere i u Savu odvede. Kada
se je taj kanal, koji je bio u prijašnje vrijeme zamuljen, pročistio,
nastale su znatne promjene u predjelu, kojega je on
ocjedjivao. Sva voda u zdencima i močvarama snizila se je od
tada znatno, usljed čega su se sve bare i močvare isušile, izuzam
njekih, kojima je dno ispod dna kanala stajalo.


Radovima zadruge za isušenje jugo-istočnog Srijema, te
provedenom mrežom ostalih kanala polučeno je, da su se sada
te bare osušile, te sada u tome kraju nema nigdje više bara


i močvara.


Promotrimo li sada u kakovim su odnošajima naše šume
prije 50 i više godina rasle, a predočimo li si sadanje stanje u
kome se nalaze, vidimo, da tako silne promjene moraju i da
su morale pogubno na daljni rast i razvoj šuma djelovati.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 18 —


Hrastove sastojine lišene dosadanjeg stepene na podzemne
vlage, ne mogukorenjem primati dovoljnu količinu vlage, koja´im je
za daljnji rast i razvoj potrebna, a na koju su inače bile navikle,
niti ju mogu usljed slabog priticanja drvnim cjevčicama dopremiti
u gornje slojeve stabla, (od tuda i pojava sušenja sa vrha)
dok se oborinska vlaga kroz lako propustne slojeve pijeska i
pjeskovite ilovače brzo izgubi, te time bez ikakovog djelovanja
i uticaja na žilje prodje. Sa druge strane opet rahlo pjeskovito
tlo, lahko propušta i gribove crvenog i bijelog trulenja,
koji nadju plodnog dielovanja na srčanici i žilju takovih
hrastova.


Za podkrepu ovih navoda navesti ću njekoliko opažanja,
koja sam u takovim lugovima promatrao.


Imade mjesta, koja se nalaze na isto takovom pjeskovitom
tlu, ali su obrašteni šumskom šikarom i inim korovljem. Na tima
se mjestima ta pojava sušenja tako brzo neopaža, jer se je ovdje
ondje po gdje koje stablo tek počelo sušiti, dočim su se na
čistom tlu bez šumskog korovlja, tik do te površine, skoro sva
stabla osušila ili se počela sušiti. Tumačim taj pojav tim, što se oborinska
vlaga dulje drži u zemlji zaštićenoj korovljem i time, što
izmedju žilica grmlja, koje inače vežu tlo, polaganije voda odtiče
i tako zemlja zadrži ipak njeku konstantnu vlagu. Osim toga
takova korovljem obrasla površina brani, da i ona malena
količina vlage od pripeke sunca i vjetrova iz zemlje ne ishlapi.
Imade opet mjesta u šumi, koja su preko pijeska pokrivena naslagom
laporasto-vapnenaste ilovače ili t. zv. slatinave zemlje,
koja je jako nepropustna, te na koje se površini zadrži dulje
vremena oborinska voda Kraj takovih mjesta i na njima neopaža
se sušenje, a dok se udaljimo za njekoliko koračaja dalje,,
susrećemo odmah suhareve.


Ova navedena opažanja tiču se sreza Senajske bare II.
dio, u kojem se je najviše hrašće počelo sušiti i u kojem se
sada procjenom vade ti suharevi. Upravo je žalosno i pomisliti,
da se manje više u svakom okrugu na površini od kakovih
70 jutara povadi takovih stabala 500 do 1000 komada, a bilo




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 19 —


je okruga, gdje se je vadilo i 2000 stabala. To je tim žalostnije
što su te sastojine inače rijetkog sklopa i obrasta.


Za daljnju podkrjepu mojih navoda spomenuti ću odmah
susjedni lug Senajske bare I. dio do Save, koji je predjel samo
cestom od prvoga rastavljen, te za kojih 5 do 10 metara niži
ali poplavam izvržen. Tu svih tih pojava sušenja neopažamo,
osim na njekim starim sjemenjacima, koji su se od senilnosti
već počeli sušiti i fizički propadati.


Dalnjeg primjera radi spomenuti ću lug Dobreč, koji se
proteže skoro nuz kanal Jarčinu, a nije poplavi izvržen, te koji
je nakon devastacije 1848. godine iz panjeva kao niska šuma
pomladjen. Tu, gdje bi čovjek na prvi pogled baš pojave sušenja
očekivao, tu ih nemamo, jer je na površju ilovača a
doljnji slojevi su glina, koji slojevi premda ih prosjeca kanal Jarčina,
teško gube oborinsku i podzemnu vodu.


Spomeuuti mi je. da su baš istih godina u istoj količini i
ova dva poslednje navedena luga bili obršteni od gusjenica i
od medljike napadnuti, pa su se slijedeće godine opet zazelenili, a
to je dokaz, da baš gusjenice i medljika nisu direktno krivi
sušenju hrastova u Senajskim barama II. dio.


Što se tiče vrstih drveća ha kojima se sušenje opaža u prvome
redu dolazi hrast (lužnjak) i brijest, dok se grab i cer,
koji tamo u smjesi rastu, ne suše ; i opet jedan dokaz, da se
usljed pomanjkanja podzemne vlage hrast i brijest, koji vole
podzemnu vlagu, suše, dok se cer i grab, koji se zadovolja
vaju sa manjim postotkom podzemne vlage, ne suše.


Gore spomenuto, kao i činjenica, da je baš lug Senajske
bare .. dio sa Maletićem lugom jedna od boljih naših srednje
dobnih sastojina, na koje se lugove velika nada polagala, mora
nas zabrinuti što će biti, nastanu li i dalje takova sušenja.
Morat će se iz temelja pokrenuti način uredjenja i uzgoja tih
šuma, koje su usljed odvodnje počele propadati, što se za vremena
spriječilo nije, jer se nije moglo predvidjeti, da će tako
strašno osušenje stojbine na život ondašnjega drveća uplivati.