DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1912 str. 40 <-- 40 --> PDF |
\ — 450 — ime samo po sebi svjedoči, da je staro, jer su tise nekad uspijevale i u ono vrijeme je tisje moglo postojati; dočim se nova imena poznaju kao: brezik, jasenik, topolik, bukvar, kestenar. Dalje mnogi šumski predjeli nose imena ljudi, bilo po vlasniku, koji ga uživa; bilo po junaku, koji je tu poginuo ili se čim istaknuo, bilo po selu, koje u blizini toga predjela obitava. Takova su imena: Rendulić biljež, Sučević bilo, Marinić steljnik, Cirin Laz. Vrnića vrh, Cindrićev Kal, Kodrovića žljebe, Baraćeva Brina, Padjenovi Krči, Zrnić Poljana, Karlovića Korita, Čorkova Uvala, Matić Bukovača, Vidina Loza itd. Onda su nazivi po životinjama odnosno divljači, koja se u tim šum. predjelima nalazi. Tako imademo : Srneća Glavica, Srnećak, Zvirnjak (po zvjeradi) Vučijak, Medjedjak Vučje glave, Petešjak (divji peteh t. j . tetr. jeb), Rišnjak, Risovac, Sokolovac itd Držim, da ovamo spada i naziv Jelenkina Kosa, a taj mi se naziv baš dopada, jedno jer kazuje, da je u Kapeli bilo nekada jelena, a drugo jer je tu naš narod baš onako nježno imenovao ženku od jelena, ne sa „košuta", već „jelenka", a tako je onda i ostala Jelenkina Kosa. Od domaćih životinja dobili su imena predjeli : Kozarska Kosa, Kozarice, Rtove drage. Po samome pako obliku i konfiguraciji terena nastala su imena : Bilo, Uvala, Pieće, Stožer, Vrh, Kosa, Rt, koja sa mjesnom (lokalnom) oznakom sačinjavaju ime odnosnoga šumskoga predjela; kao Stajničko Bilo, Makovnik Uvala, Ljubča Pleće, Veliki Stožer, Visoki Vrh, Crna Kosa, Bijela Kosa, Dugi Rt. Bit će, da je tako nastao i naziv Kršljansko Osovje (šumarija drežnička), jer se osovilo iznad sela Kršlja. Kako spomenuh imade tu jako starih naziva, a imade i mlađih, novijih, koja se vremenom sve jednako stvaraju u živom narodnom jeziku. Uzrok je tome promjena, što nastane u šumi, uslijed kakove elementarne nepogode, požara itd. Tako su nastala imena : Opaljeni Vršci, Opaljenac, Paljevina, Pepelarka. Dakako, da uza to imade mnogo imena i naziva šum. predjela, za koja neznam, kako su nastala, niti što znače, a kako rekoh ne bavim se komparativnom filologijom. Takova su imena : Alilovica Skamnica, Trtor, Žnjidovac, Makovnik, Titra, Konjak, Ljubča, Bitoraj, Rasova. Imena Kneja, Doluš, zvuče sasvim staroslovjenski, a Japage (biljevište u šumariji plaščanskoj) na grčki, svakako mora biti stara osnova u toj riječi. Na bivšu Vojnu Krajinu iii možebit još prije, dok se s Turcima vojevalo, potsjećaju nas imena šum. predjela Stražište, Stražbenica, Serežište, Kalun, Lubarda itd. Imade medju tima nazivima i sasvim prosto narodnih i smiješnih izraza, na priliku Treskovac, Opleteno, Marino Duboko. Sve su to, kako je istaknuto, pravi narodni nazivi, iz svih tih naziva otsjeva duša našega naroda, koja znade biti i ozbiljna i vesela, ali koja znade i visoko i pjesnički osjećati. Nema sumnje, da su nazivi : S op a č a (jer iz nje sopti t. j . diže se magla, isparuje), Samar i (prema konfiguraciji terena), Sladivojka. Krasnica, Sivnik, M r k o v i n e (tamna jelova četina), Vučije glave, Kolovratske Stijene. Gromovine, Bijel jevine pravi pjesnički nazivi, a takovih u našega naroda dosta imade. Završujem i kažem, da su ovo prave hrvatske riječi, pa ih moramo kao takove čuvati i cijeniti, dapače što više se njima služiti i na svijetlo |