DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 378 — Do danas primilo je hrv. slav. šumarsko društvo slijedeće sažalnice: Od ugarskog zemaljskog šumarskog društva u Budimpešti, od kranjskog primorskog šumarskog društva u Ljubljani, od srpskog šumarskog udruženja u Biogradu, od hrvat, zemalj. društva gospodarskih i šumarskih činovnika u Osijeku, od hrv. slav. gospodarskog društva u Osijeku i od šumsko-gospodarstvenog ureda ogulinske imovne občine u Ogulinu. Sliku premilog nam pokojnika donjeo je Šum. list u 3. broju g. 1911. prigodom njegova imenovanja pravim tajnim savjetnikom Njeg. Veličanstva cara i kralja. Temelji uzgoja šum. sastojine i odatle izvedena opća i naposebna pravila proredjivanja. Po predavanju c. kr. šumar, nadsavjetnika Adalberta Schiffel-a priredio: N. Pleša-Kosinjković, šumar.* (Nastavak.) Kod Četinjača, koje nemaju veće visine od letava i stožina, mora se kod izsjeka držati temeljnoga pravila da živa krošnja nasmije sizati izpod polovice stabalne visine. Veće sklopne praznine u mladjoj periodi popune se lako i kod četinjača. Dapače i kod samoga bora nesmije se pustiti, da mu u mladoj dobi siže krošnja izpod polovice stabalne visine, jer to škodi prirastu. Kod svakoga proredjivanja mora se na to paziti, da se što više jednolično na površini ostave stabla, koja su za razvoj sposobna i zdrava, sa ravnim deblom i normalnom krošnjom- Svako zdravo i normalno razvijeno stablo imade pravo na to, da postane stablom za sječu uporabivim. Narav se brine za odstranjenje i markiranje onih stabala, koja se neće moći uzdržati. Nadmašita i u vis utekla stabla ne smiju se progaliti, a kod bora se dapače razvoj takovih mora odkresivđnjem grana zapriječiti. Vidi opazku I?ođ istoga članka u broju 8/9 .?. I. o. g. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 379 - Potištena nuzgredna sastojina mora se štediti, u koliko doprinaša, da se glavna sastojina odozdola čisti, inače se mora odstraniti, jer kao drvo tlo štiteće u jednoličnoj sastojini, koja sa nadstojnim stablima sklop sastojine stvarati mora, nema nikakove važnosti." Kada je na taj način u rastu poduprta mlada sastojina nadmašila visinu letava, te kada stupi u periodu srednje starosti, tada je obično i stadij najvećega visnoga rasta minuo, pa se tada mora prestati sa daljnjim prekidanjem sklopa. Perioda srednjodobnih četinjača počimlje sa razvojem deblovine. Osim odstranjenja stabala nuzgredne sastojine, raditi će se dakle, još i o tome, da se stabalne hrpe progale i na taj način pospješi debljanje drva. U hrpi, gdje stabla jednako rastu, imaju se ostaviti stabla sa najljepšom krošnjom, a odstraniti u prvom redu ona, koja se taru jedno o drugo i ona kojih se grane medjusobno šibaju. U tome dobnome stadijumu može se borova sastojina nješto jače porediti, što se dotle, obzirom na razvoj deblovine. nije smjela. Kod bora u srednjedobnom stadiju razvoj će deblovine i nadalje napredovati, pa se još mora k tome i debljinski- prirast pospješiti. Bor se u toj dobi može bez bojazni na onaj broj stabala reducirati, koji je po prilici za jednu četvrtinu veći od broja stabala u dobi sječivosti. Na taj način uzgajane i njegovane četinjače, koje su u srednjoj dobi dobro krošnjate i dovoljan rastni prostor zauzimaju, nazadovati če polagano i u debljinskom rastu. Doba dovršene sječe nastupiti će tada, kada krošnja počme brže u visnom rastu padati, t. j . kada gusti sklop nastupi, a s tim u savezu kada godovi počmu znatno užji bivati. Da se takove sastojine, koje su već počele u visnom rastu popuštati, na veću prirastnu djelatnost sile, bilo bi na uštrb skupocijenoga vremena. Listače, koje su gusto osnovane (zasadjene), moraju takodjer i u mladosti ostati guste. Po sebi se razumije, da se |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 380 — pod »gusto« ne smije razumijevati takovo sklopljeno stanje, gdje bi se samo šibasta stabla bez krošnje razvijala, te od snijega ili inja ovdje ondje savila i slomila. Pregusti dakle mladik mora se rano pročistiti, pri čemu treba nastojati, da se ostave uspravna stabalca sa dobrom krošnjom. sa nerazdjeljenim deblom i da su podjednako razdjeljena po površini. Kod poredjivanja gustih mladika listača ima biti pravilom: rano č e s t o i u m j e r e n o. Na taj način će se najlakše polučiti prava svrha t. j . uzgojiti uspravna (ravna) i od grana čista debla. Gusti mladici nastaju samo iz gustoga osnutka sastojine, radi čega se kod listača mora više prednost dati sjetvi ili naravnom pomljadjivanju, nego li sadnji. I listače su dijelom različito sposobne za razvijanje ravnog i nerazdijeljenoga debla, a dijelom i za podnašanje zasjene od gustoga sklopa. Stoga se brzo rastuće vrsti i one, koje svjetla trebaju, mogu u redjem sklopu držati, nego li one, koje podnašaju zasjenu i sporo rastu. Stoga se ne može n. pr. jednako postupati sa brezom i jasenom kao sa bukvom. Već od naravi su breza, jalša i jasen više sposobne za razvoj nerazdijeljenoga debla, nego li n. pr. javor, brijest, hrast i bukva. Akoprem se dakle n. pr* javor i brijest broje medju brzo rastuće vrsti, ipak će se morati u gušćem sklopu držati nego li jalša i jasen. Akoprem se hrast ubraja medju one vrsti drveća, koje svjetla trebaju, to će se on u mladosti pustiti u gustom sklopu rasti, jer naginje na razdjeljenje debla i na izkrivljivanje. Najgušći osnutak (sjekom, sadnju) i najgušći sklop u mladosti podnaša bukva. Čim je slabija stojbina, tim dulje taj sklop ima trajati, i to tako dugo dok deblovina tako daleko neizraste, da se mladici |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 381 — listača mogu u redjem sklopu pustiti. Listače, koje na to naginju, da tjeraju postrane izbojke, te kod kojih se visni rast kod uvećanoga užitka svjetla umanjuje, kao što je to n. pr. kod hrasta, moraju se polagano privadjati u rjedji sklop, kojemu je svrha raširenje krošnje i živahniji debljinski prirast. Pošto je kod listača poslije progale redovno manja pogibelj od vjetra, nego li kod četinjača, to je prekidanje sklopa, koje je nužno u srednjoj dobi, obzirom na tu pogibelj, manje tivjetovano i vezano, Za stupanj isjeka treba da je mjerodavno razvijanje deblovine i sistem krošnje. Razumije se samo po sebi, da se nadmašita stabla, kojih u svakoj sastojini ima, u mladjoj dobi razvoja ne smiju produljivati. Dakle kod četinjača moraju se glavni isjeći izvaljati u mladosti, odnosno u dobi debljine letava, a i u srednjoj dobi, obzirom na prekinuće sklopa ´tako, da oni sa većom sastojinskom visinom polagano prestaju. Kod listača pako su proredjivanja u mladosti slaba, a poćimaju se tekar iza razvijene deblovine izvadjati. Ova se pravila kod nejednolikih i mješovitih sastojina donjekle mijenjaju. Za način i jakost isjeka vazda ostaje mjerodannim obstojeći oblik sastojine i svrha, za kojom se ide. U mješovitim sastojinama mora se obično na to paziti, da se one vrsti u sastoji pridrže, koje više svijetla traže, što se za pojedina stabalca uzgojnim mjerama, kao okolnom progalom i podkresivanjem grana polučiti može. Razumije se, da je ta mjera samo onda nužna,, ako takovih vrsti neima od prije nadraslih. Ako se mješanje vrsti hrpimice ili u opće plošno ovdje ondje provede, to takove odgojne mjere otpadaju, jer se svjetlo tražeća stabla sama od sebe progalno razviju, a jednoličnost visnoga podrasta sa tima hrpama postigne na taj način, da se s njima postupa kao sa čistim sastojinama. Sa šuraogojstvenoga gledišta imale bi se dakle mješovite |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 382 — sastojine hrpimićno ili plošno ovdje ondje osnovati, jer je tada uzgoj najjednostavniji i najjeftiniji, bez da se treba bojati, da će željena vrst drveća izginuti. Dapače, vrsti drveća sa približno jednakom rastom, kao što su bukva i jela, bolje se hrpimično mješaju i uspijevaju, jer bukva u čistoj sastojini samo iznimno razvije valjano deblo. Razumijeva se, da nije isključeno, da i u čistoj sastojini ngjrazličitije vrsti izrastu visoke. Tu za različite vrsti umanjuje ili različita dobrota stojbine pogibelj propadanja pojedinih* vrstih, ili su razlike u starosti i umjetna potporna sredstva razlozi uzdržavanja ovoga oblika mješanja Najčešće se nalaze pojedina stabla četinjača primješane medju listačama, dočim se obratno rijetko kada nadju primješane pojedine listače medju četinjačama. I za mješanje sastojina vrijedi naša poslovica, da se drug s drugom rado druži. S ovim je Schiffel dokončao svoje predavanje pa je o svemu svoje mnijenje resumirao u tome, da stoj bina, oblik sastojine, vrst drveća i uzgojne svrhe odred j u j u p r a V i 1 a p r 0 r e d j i V a n j a. Ali baš ta okolnost, što neima za proredjivanje nikakove šablone, te što nam samo sravnjivajuća opažanja razvoja sastojina pružaju razjašnjenja o uzrocima i djelovanjima, uzrokom je, da je razpravljenje i proučavanje uzgoja i njege sastojina isto tako teško kao i zanimivo. U zadnjem pogledu će radi velikoga upliva, što ga imaju na rast stojbina i biološka svojstva razne vrsti drveća, lokalno točnim motrenjem osigurano iskustvo najbolju pouku pružiti. Schiffel je završio svoje krasno i poučno predavanje sa riječima: Svrha ovoga moga predavanja bila je ta, da Vas cijenjeua gospodo, potaknem na takova opažanja razlike u razvoju rasta, na koja Vas opažanja varijacije životnih uvjeta, svjetlo i stanje tla, mogu izazvati," što su i prisutni živahno odobrili. Iza kako se je predsjednik skupštine najtoplije zahvalio Schiifelu na tom predavanju, prešlo se je na debatu o predmetu predavanja, u kojoj je riječ uzeo profesor N o s s e k. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 383 — Profesor Nossek se je u glavnom samo pohvalno izjavio 0 Schiffel-ovu referatu, ali je ujedno preduzeo, da njeke manjkavosti popuni. Radi se naime, da navede njeke opažane činjenice i sistematično ih u znanstvene svrhe izrabi. On drži, da u referatu nisu ispitani razlozi tih činjenica, a niti se je pitalo za uzroke nastalih pojava. Upravo poznavanje razloga pojava, koji proizlaze iz života sastojine, jesu glavna stvar za obradbu zaista znanstvene nauke o sadnji i gojenju šuma. Tekar onda, kada će nam poći za rukom, da upoznamo i ustanovimo razloge, koji usporavaju razvoj sastojine, tekar ćemo tada odstranjenjem ovih razloga ili barem ublaženjem njihovoga djelovanja biti u položaju, da život i rast sastojine izdašno podupremo; tekar ćemo tada svrsi shodno raditi, te će tekar tada biti moguće osnovati nauku o sadjenju i gojenju šuma na širokoj znanstvenoj podlozi, nauku, koja će sa svim svojima općenito valjanim normama odgovarati zahtjevima i za svaki pojedini slučaj. Profesor Nossek, koji se je decenije najintenzivnije bavio sa proredjivanjem, misli, da je u pitanju najkorisnijega načina uzgoja sastojine u opće, a najuspješnijega načina proredjivanja našao u tom smjeru temeljni osnov, pa hoće da Schiffelov referat popuni sa slijedećim razlaganjem: Fiziologija nas uči, da su životni pojavi bilina proizvod djelovanja dvaju faktora: jednoga, koji se nalazi od materinjega organizma baštinjen u strukturi organa tih životnih bića doćim drugi dolazi do izražaja u skupu njekih upliva, koji izvana dolaze i na biline djeluju, pa se u fiziologiji običavaju nazivati podražajem, a u sadnji i gojenju šuma stojbinom, naime kao i stojbina u najširem smislu riječi. Koju vrs t radnje koji bilinski organizam može obav ljati, ovisi 0 njegovoj strukturi, t. j . o molekularnom sastavu i kemizmu njegovih najmanjih dijelova Da li se taj posao zbilja izvadja i sa kojom se energijom to zbiva, je naprotiv uvjetovano skroz i skroz o djelovanju njekoga stalnoga vanjskoga podra žaja, koji podražaj običajno u njegovoj sveukupnosti nazivamo kako je već opaženo, u kratko stojbinom u najširem smislu ri |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 384 — ječi. Ono, što je živući organizam kadar sam izvadjati po baštinjenoj strukturi svojih organa, tiče se vazda samo speci fičnoga oblika radnje; no dali se te radnje i sa kojom energijom zaista zbivaju, ovisi to nasuprot skroz od kakvoće dogodično djelujućih kombinacija vanjskih vegetativnih uvjeta, dakle od stojbine. Iz ove fiziološke poučke za uzgoj drveća mogu se bez okolišanja izvesti posljedci za ravnanje, da se povećanje rasta u već opstojećim sastojinam može proizvesti samo poboljšanjem vanjskih, na život sastojine uplivnih razvojnih momenata, pa se radi toga mora istražiti, da li i u koliko u opće upliviše umjetnost šumskoga gospodarenja na razvoj ovih vanjskih uvjeta života sastojine. Prije prelaza na raspravljanje ovoga vrlo važnoga pitanja evo njekoliko opazaka o z a k 0 n u ovisnosti rasta sastojine od vanjskih uvjeta i upliva. Toplin a je jedna od najprije poznatih naravnih sila, koja životne pojave biline probudjuje. Pod toplino m razumjeva fizika gibanje najmanjih čestica materije, koje se gibanje prenaša od jedne supstancile na drugu, a jakost (intenziteta) toga gibanja ili sila, uslijed koje najmanje čestice materije titraju, zove se t o p 1 o t o m. Samo nas opažanje bilinskoga života uči, da životna djelatnost bilina tako dugo počiva, dokle toplota okolišnoga medija, koja se (toplota) u smislu već rečenoga i na biline prenaša, njeku stanovitu visinu postigne; da dakle na bilinu preneseno gibanje topline u organima istih njeku stanovitu jakost titranja najmanjih čestica proizvesti mora, ako će se daljni titraji molekula i atoma proizvesti, u čemu se i sastoji život biline. Izvanredno mnogobrojna, ali uza sve to još nedovršena istraživanja nadalje pokazaše, da medju 0" i 50° G nalazeće se temperature u opće znače onu jakost topline, kod čije djelatnosti je bilinski život u opće omogućen, da ali unutar granica tih temperatura, kako je to naročito praktično dokazao veliki Wurzburžanim fiziolog Sachs , za svaku vrst vegetativne djelatnosti |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 385 — opstoji njeki posve odredjeni stupanj toplote, koji se nalazi ispod ili iznad rečenoga optima, pri kojemu ista (djelatnost) svoju najveću energiju postigne. Taj stupanj u kratko zove se toplotni optimum. Kod temperatura, koje se nalaze ispod ili iznad toga optimuma, jest vegetativni proces slabije energičan, te je točnijim motrenjem konačno ustanovljena činjenica, da polazeći od niže granice topline, raste takodjer i energija vegetativne djelatnosti, dok kod njekoga stalnoga toplotnoga optimuma svoj maksimum postigne, te da za slučaj, da temperatura nadmašuje taj optimum, energija upitnoga procesa opet biva manja, te da kod postignuća njeke gornje granice temperature konačno i sasvim prestane. Ako je djelovanje ove visoke temperature bilo samo kratkotrajno, to se upitni proces pri nastupu niže temperature u bilini može pojaviti; u drugom pako slučaju ipak nastupi smrt biline. Točna istraživanja kardinalnih točaka temperature — tako se naime označuje dolnja i gornja granica, kao što i njezin optimum — jesu nadalje pokazala, da pri istoj vrsti bilina svaki vegetativni pojavima svoje posebne kardinalne točke, te da su jednaki vegetativnj procesi kod različitih bilinskih vrsti vezani na različite granice topline. Tako n. pr. najniža temperatura, pri kojoj se kod njeke biline još njekakovo rašćenje ustanoviti može, često ne dotječe, da se u istoj stvaranje klorofila i asimilacije omogući, te da u proljeću sve vrsti drveća istodobno ne zazelene, je to dobar dokaz, da kod različitih vrsti drveća ti vegetativni pojavi različito visoke temperature iziskuju. U opće se je ali ipak opazilo, da većina bilina hod njekih stalnih srednjih temperatura - možda izmedju 15 i 30" C ^najbolje uspjeva, dapače da se unutar tih granica temperature svi vegetativni pojavi sa dostatnom energijom zbivaju, te se — što je upravo glavno — harmonično, skladno podupiru. I tako kao što stojbinski faktor »toplina« svoju kardinalnu točku imade, isto tako se može ta točka lahko ustano |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 386 — viti i za sve druge stojbjnske faktore, te tako u odnošajima bilinskoga života prema vanjskim vegetativnim uvjetima uto liko dolazi do izražaja njeka pravilna zakonitost , da svaki vanjski vegetativni faktor počimajući od njeke dolnje granice, (minimum,) sa rastućom jakošću svojega djelovanja drvnu proizvodnju podupire do postignuća optimuma jakosti, ova (proizvodnja) pako počam od te točke sa rastućom jakošću biva slabija, dok se konačno kod njekoga maksimuma jakosti posve umiri i rast biline posvema prestane. Za prosudjivanje ovisnosH bilinskoga rasta od na isti uplivajućih vanjskih uvjeta i odnošaja, koji se zaista u naravi nalaze, ne pružaju raedjutim baš spomenute pravilne zakonitosti još nikakovo sigurno uporište. Iz istih bi se na svaki način moglo zaključiti, da bi istodobno i jednoliko rastenje djelatne jakosti sviju stojbinskih faktora do dotičnoga optimuma moralo na isti način i rast bilina do visine optimuma dizati. Slučajevi, koji to samo na mogućnost svadjaju, mogli bi se zaista samo raedju najveće rijetkosti ubrojiti. U većini slučajeva pojavljuju se dapače vanjski vegetativni uvjeti medju tako raznovrstnim lokalnim odnošajima, doista tako raznovrstni, ali ipak vazda tako kombinirani, da stanoviti vegetivni uvjeti uslijed dovoljne jakosti svojega djelovanja teže rast bilina podupreti, dočim drugi radi nedostatne jakosti protivno djelovanje prouzročuju, pa bi se zato savezno s tim moralo pitati, po kojima zakonima da se ovisnost bilinskoga i sastojinskoga rasta od vanjskih vegetativnih uvjeta pod ovima zbija odgovarajućim odnošajima ravna? Da se u te, na oko vrlo zamršene odnošaje, može dublje pogledati, je vrlo zaslužni i na žalost prerano umrli monakovski profesor Wolln y koncem devetdesetih godina prošloga stoljeća mnoge vegetativne pokuse izveo, pri kojima su se svi vanjski uvjeti bilinskoga života osim jednoga jedincatoga u najpotpunijoj mjeri ispunili, a taj jedini je sa svojim minimom jakosti došao do djelovanja. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 17 <-- 17 --> PDF |
387 — Razumijeva se, da se je razvoj pokusnih bilina pod takovim odnošajima na vrlo niskom stupnju pokazao, a tada se nije jasno opazilo niti kakovo rastenje razvoja, dok se inače svi vanjski vegetativni uvjeti polagano do stanovitoga optimuma ne podigoše i popraviše, što je u nedostatnoj mjeri postignuto ali i promijenjeno ostalo. Njeka postepeno rastuća proizvodnja praviln o je ali nastupila u onom slučaju, kada svi inače vegetativni uvjeti doista ostaše nepromjenjeni i sa svojom prvobitnom snagom počeše djelovati, a u početku pokusa minimalni vanjski vegetativni uvjet počeo se je polagano popravljati. Je li se n. pr. pokusnim bilinam gnojenjem privela pove ćana množina hraniva a istodobno sadržaj vode u tlu na minimum snizio, to je gnojenje potpunoma bezdjelatno ostalo, dapače se je direktno pokazalo štetnim u onim slučajevima, gdje su se lako rastopive hranive tvari za gnojivo upotrebile. Rast bilina se je gnojenjem samo tada pospješio, kada se je istodobno i stanje vlage u tlu poboljšalo, pa se je najveći apsolutni prirast gnojenjem kod onoga stupnja vlage u tlu postigao, koji je odgovarao optimumu, iz česa se mora zaključiti, pošto se je isti odnošaj pokazao i kod kombinacija drugih stojbinskih faktora, da je prihod kulturnih bilina kod u naravi zaista opstojećih odnosaja u prvom redu ovisan od onoga stojbinskoga laktora, koji faktor u upravo dolazećoj kombinaciji od vanjskih vegetativnih uvjeta u najmanjoj i nedostatnoj ili maksimu najbližoj, dakle u najvećoj jakosti do djejovanja dolazi. Ovaj zakon minimuma, kako se to običaje u kratko označivati, može uz svoje umjestno nadopunjenje sa zakono m maksimuma u opće smatrati temeljnim zakonom bilinske gradnje ili bilinskoga rasta. Taj nas zakon ponajprije poučava, da kod racijonalnoga gojenja bilina ruka, koja ide za poboljšanjem, mora se onih stojbinskih faktora latiti, kojih od naravi ima u nedostatnoj ili |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 388 — obilnoj mjeri, u koliko se ta uporaba, sigurno se nadajući u veće prihode, isplati. Nadalje se može iz toga zakona razabrati, da ne bi bilo probitačno gojitbu bilina po kakovim god receptima općenite vrijednosti ravnati, pogotovo, kada na jednom mjestu ovaj, a na drugom onaj stojbinski faktor poteškoće pruža i radi toga treba popravaka, pa se stoga ovdje ove, a ondje one mjere preduzimati moraju, da se stojbina prisili na proizvodnju većih prihoda. Sigurno je gledom´na ovu pravilnost odvisnosti sastojinskoga rasta od vanjskih vegetativnih uvjeta temeljna važnost, da se 0 tome na čistom mora biti, koji stojbinski faktor i radi premalene ili prevelike jakosti njihovoga djelovanja običavaju u pravilu usporavati proizvodnju sastojine i u koliko se isti u okviru opravnoga rentiranja mogu poboljšati gospodarstvenim mjerama. Kako je već de Saussur e točnim pokusima dokazao, može bilinska proizvodnja naše zemlje njeki ako i manji porast sadržaja zračne ugljične kiseline uz istodobne sve inake vegetativne uvjete vrlo znatno uvećati, odakle se dade zaključiti, da toga porasta nema u zraku u onoj množini, koja optimumu odgovara. Taj bi se optimum tekar onda nalazio, kada bi zrak po prilici 0´5 volumnoga postotka ugljične kiseline imao, te bi se škodljivo djelovanje ugljične kiseline tekar onda pokazalo, kada bi taj plin u atmosferičnom zraku u daleko višem postotku bio pomješan. Poznavanje ote činjenice ipak nije dosada do nikakove praktične uporabe dovesti moglo iz slijedećih razloga: Kako je poznato, atmosferički zrak naše zemlje posvuda se sastoji iz Vs dušika i Vo kisika kraj skoro vazda konstantne primjese ugljične kiseline okruglo od 0´04 volumnoga postotka. Ta smjesa ostane nepromjenjena pače i tada, ako pokuse pravimo i sa zrakom sobe, u kojoj ljudi stanuju, akoprem znademo, da bi na takovim mjestima uslijed disanja Ijudih morala |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 389 — opstojati promjena zračnoga sastava radi´ nagomilanja ugljične kiseline. I u našim stanovima, usprkos da su prividno zatvoreni, nastaje izvanredno brzo obnovljenje zraka, pa tekar u prenapunjenim stanovima ili u uskima, slabo zračenim stajama, može se sa finijim srestvima analize dokazati količina ugljične kiseline, koja nadmašuje normalni omjer gore spomenute smjese. Razlog, da zrak u na posebni način komunicirajućim prostorima svoj isti sastav zadrži, jest difuzija, čije djelovanje neprestano zračne struje podupiru. Spomenuta jednoličnost zračnoga sastava na različitim mjestima može se odnositi svakako samo na relativnu količinu dušika, kisika i ugljične kiseline; absolutno uzimajući nisu ovi plinovi posvuda u zraku u istoj množini, jer su i plinovi podvrženi uplivu teže, koja djeluje, da oni njeki tlak u smjeru ove sile proizvadjaju, uslijed česa ni jedan kubični metar zraka u nizini više dušika, kisika i ugljične kiseline sadržaje, nego li na visokim položajima, akoprem se omjer tih smjesnih dijelova uslijed toga znatno ne mijenja. Kada tomu tako ne bi bilo, tada nebeska tjelesa ne bi mogla okolišne zračne slojeve na sebi uzdržati, već bi se ovi dapače uslijed jednostranoga djelovanja difuzije jednolično po čitavom svemirskom prostoru raširili. Akoprem dolaze ove razlike u pitanje kod životinjskoga disanja, (upozorujemp n. pr. na t. zv. brdsku bolest), to one za bilinski svijet ipak nemaju većega znamenovanja. U najgorem slučaju moglo bi se tek nagadjati, da umanjenje ugljične kiseline na visokim stojbinam donjekle štetno upliva na bilinsku proizvodnju, Nu to štetno uplivisanje biva potpunoma potisnuto kroz druge poteškoće, koje su u prilog drvnoj proizvodnji na visokim položajima, pa radi toga i ne dolazi do nikakovoga izraziti jega djelovanja. K malenoj razlici sastava atmosferičkega zraka pridružuje se nadalje nemoć šumara, da štogod na tom sastavu promijeni.. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 390 — Polag pokusa, koje su — kako je već spomenuto — ponajprije Dr. Saussure , a poslije njega i mnogi drugi fiziolozi izveli, ne može biti nikakove dvojbe, da bi za šumsku kulturu u opće bolje bilo, kada bi atmosferički zrak imao mjesto 0.04" 0 ugljične kiseline deseterostrako više toga važnoga hranivoga plina. Ali, što koristi šumskome gospodarstvu poznavanje njeke činjenice, kada ono nije u stanju, da tu činjenicu svrsishodno izrabi? 0 kakovoj nemogućnosti u fizičnom smislu, svakako ovdje nemože biti govora, već o gospodarstvenoj nemogućnosti. Mi si doista možemo pretstaviti, da se u malenim dobro zatvorenim kućicam za rast bilina u znanstvenom interesu može razvijati i tako u njima stavljenim bilinami nješto- bolju zračnu smjesu pružiti, ali ako bi se nešto sličnoga htjelo u slobodnom prostoru izvesti, možda recimo nad krošnjama sastojine, ili nad kojom livadom, što.bi spadalo u područje gospodarstvanih čudovišta, to bi difuzija plinova, koja kako je već rečeno, jednoličnost zračnoga sastava uvjetuje, djelovala, da bi nad dotičnim mjestom razvijena ugljična kiselina samo u najmanjem dijelu, koji u nikakovom razmjeru sa troškovima toga pokusa stajao nebi, došla u prilog tomu mjestu. Najveći pako dio razvijene ugljične kiseline bi bez svake koristi za pojedino gospodarstvo, a i bez svake koristi za sveukupno gospodarstvo jednoga čitavoga kraja otišao u veliko zračno more, pa bi i tamo bio samo kapljicom toga mora. U kratko rečeno vidimo, da je difuzija plinova, koja prouzročava jednoličnost sastava atmosfere i koja time probitačno djeluje na rast bilja, ujedno s druge strane uzrokom, da se to rastenje nemože umjetnim načinom uvećati i pospješiti dovadjanjem veće količine rastenja bilje unapredjujućih plinova. Difuzija plinova je naime uzrokom da se sastav zraka nad pojedinim komadima zemljišta u interesu povišenja bilinske proizvodnje ne može po volji promjeniti, radičes a se i sadržaj ugljične kiseline atmosferičkog zraka kod težatbe tla mora uzeti za jedan |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 21 <-- 21 --> PDF |
^ 391 — vrlo važan, ali ujedno i kao n e-p r o m j e n i v proizvodni faktor. Svakako je bilo njekada vrijeme, kada se je držalo, da bi zračni sloj pod krošnjama drveća morao biti bogatiji na ugljičnoj kiselini, nego li onaj nad oranicama i livadama s razloga, što se procesom trulenja šumske stelje neprestance velike množine ugljične kiseline stvaraju, čijem strujanju u vis i dalje u zrak, stavljaju zaprjeke krošnje sastojine. Medjutim su u tom smjeru ponajprije po Reisee-u u sjevernoj Francuskoj, a kasnije u velikoj mjeri po E b e r «i a y e r u, u različitim srezovima kr. bavarskih državnih šuma izvedeni pokusi, pokazali, da količina ugljične kiseline u šumskom zraku nije znatno različita od one u zraku poljskome, što u ostalom nemože niti iznenaditi, jer se ni u velegradovima gdje tisuće dimnjaka svoje stupove dima u zrak šalju, a mnoge tisuće ljudi i životinja neizmjernu množinu ugljične kiseline iz4´ isa i velike mase trulećih i gnjilećih otpadaka osobito izdašno vrelo ugljične kiseline čine, nisu mogle pokazati velike nakupine ugl, kiseline, buduć se ona usljed brze difuzije i strujanja zraka u brzo po uzduhu razidje. Jedan dalnji važni stojbinski faktor je kompleksno (skupno) sunčano svjetlo, za koje su stari majstori naše struke držali, da je ono onaj stojbinski faktor, od kojega najviše ovisi uspjevanje sastojine. Taj nazor još i danas vlada u čitavoj našoj nauci o gojenju šuma. Sasma drugo je pitanje da li je to opravdano. U tom pogledu upozoruje se na slijedeće. Kada bi taj nazor o suverenom značenju svjetla na šumsku proizvodnju zaista bio osnovan, to bi sjeverni obronci naših brdskih šuma, radi slabije jakosti svjetla na tim mjestima, morale biti obrasle sa najslabijim sastojinami; nadstojno drveće srednje šume moralo bi pošto je podstojno potpunoma pod sklop došlo i podržava dovoljnu vlagu tla najviše prirašćivati, što ipak, kako to znade svaki šumar, koji dobro pozna odnošaje rasta srednje |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 392 šume, podnipošfo nestoji. Pričuvci visokoga uzgoja morali bi i tada široke godove razvijati, kada se je kasnija podstojna sastojina sklopila, što se takodjer s opaženim činjenicama ne slaže. Nadalje bi morao u gustim mladicama prirast u onoj mjeri padati, kako sklop krošanja biva gušći i rasvjetljeni dio krošnje biva manji, nikada se ali ne bi smio opaziti iznenadan pad prirasta, kako se to skoro redovito u mladim smrekovim sastojinama u dobi letava opaziti može. Svagdje u prirodi vlada svrsishodni princip, da drveće kao što i sve druge višje ustrojene biline, imade mnoge organe, pomoću kojih je u stanju štetno djelovanje prevelike jakosti svjetla oslabiti i iste prema potrebi regulirati, iz česa slijedi, da svjetlo nije valjda u tako silnoj i u svakoj mjeri po biljke probitačno, jer bi bilo nepojmljivo, da bi se biljka proti onome branila, što joj prija. Ove činjenice, a još više uporabiva i temeljna iztraživanja velikoga bečkoga fiziologa Wiesner a na području užitka svjetla po bilinarna dovoljno pokazuju, da je takodjer i svjetlo jedan stojbinski faktor, koji jedva igdje u nedostatnoj mjeri na raspolaganje stoji, radi česa bi i nazore i zaključci naših šumarskih veterana o važnosti svjetla za drveće trebalo predati zaboravi. Medju navedenim činjenicama vrijedno je naročito nješto pobližje razjasniti, onu, kako pada debljinski rast nastupom sklopa sastojine. To iznenadno padanje debljinskoga rasta na njeki niži stupanj, iza kako je isti prije nastupa gustoga skopa živahno i trajno napredovao dopušta shvaćanje, da su nastupom sklopa najmanje dva, ako ne i više, važna stojbinska faktora istodobno oslabiti morala, jer ako bi samo jedan vegetativni uvjet oslabio, kako to oni uzimaju, koji drže, da je umanjeno djelovanje svijetla krivo tako, svome nazatku prirasta, to bi se pošto se slabljenje prirastne djelatnosti ipak samo onako slabo opaža, kako sklop biva gušći, moglo takovo shvaćanje protumačiti vazda samo kao neko polagano nastupajuće i isto tako polagano napredujuće popuštanje u prirastu. Do boljega razjašnjenja u govoru stojećega pojava dolazi se i na temelju shvaćanja, da isti pojav stoji u uzročnom sa |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 393 — vezu sa padanjem vlage tla u gusto sklopljenim sastojinama, budući da slaba vlaga tla usporava kao što podržavanje izdašnije transpiracije kod drveća, tako i postajanje asimilativnih dušičnih spojeva u tlu, zatim rahlost tla, sposobnost za ugrijevanje kao što i mnoga druga fizikalna svojstva tla umanjuje, pa time nagao zastoj i u stojbinskoj djelatnosti prouzročuje, na što sastojine samo sa isto tako naglim zastojem prirasta i iznenadnim prekidom moraju reagirati. Ova je hipoteza još i s ovom okolnošću opravdana, da se na njezinom temelju i svi drugi pojavi, prije u kratko navedeni, lako razjasniti mogu. Nije dakle umanjeni užitak svjetla ono, na što bi se padanje prirasta u gustima sastojinam imalo svesti; više je to oskudica vlage u tlu, koja u govoru stojeći pojav prouzročuje, jer da gusto sklopljene krošnje pogotovo u gmrekovim sastojinama, vrlo veliku zaprijeku padanju atmosferičkih oborina do tla stavljaju, jest narošito H o p p e već pred mnogo godina sa potpuno uspjelim pokusima dokazao. Zato prije svega proć sa pregustim sklopom krošanja, proć sa pregustim i prenatrpanim sastojinama, a izričito proć s onom teorijom proredjivanja, koja ne dopušta, da se prije samoga pravoga poredjivanja neko pripravno proredji- V a n j e ne izvede. Kakovu nadalje važnu ulogu igra teorija o selekciji kod uzgoja sastojina, samo letimice spominje profesor Nossek, koji je u tom pogledu pred više godina temeljite dokaze objelodanio, te ote njegove dokaze nitko do sada oprovrgao nije. On primjećuje, da je dosada svaki sijek proredjivanjem ili prozrakom smatrao kao neki selektivni sijek, jer bi inače svim tim sječnim operacijam znanstvena podloga manjkala. Time je po izjavi samoga govornika on svoje aforistične izvode uz živo odobravanje i svestrano čestitanje zaključio. Pošto se nitko dalje za riječ prijavio nije, zaključio je predsjednik skupštine debatu, te zaključnu riječ podijelio izvjestitelju Schiffelu, koje se je ali odrekao jer nije nuždnim pro |
| ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 394 — našao, da što doda Nossekovim izvodima, sa kojima je njegovu — Sshiffelovu — temu samo u doličnom i nužnom pravcu nadopunio. Iza toga je na predlog ravnatelja šuma i domena Fridrika Baudisch a od strane skupštine izrečena najtoplija zahvalnost nadsavjetniku Schiffel u za njegovo krasno i poučno predavanje, koje i mi nadopunjeno sa Nossekovim izvodima, donašamo pred našu čitalačku publiku zelene struke, sa željom^ da se ista s njima što bolje okoristi u izvedbi svojega kulturnoga rada na polju naše narodne ekonomije. Nacrti novih zakona tičućih se sunarstva u Dalmaciji. 1. Nacrt zakojia o po šumljivanju krasa u pokrajini Dalmaciji. Na prijedlog Sabora Moje kraljevine Dalmacije nalazim da naredim slijedeće; §. 1. Da se ukloni nestašica šume i ublaže njezine štetne posljedice imaju se osobito, u koliko se radi o tome da se prepriječi stvaranje vododerina ili bujica, i da se obrane važne prometne ceste proti poplavama i žestokim vjetrovima ili proti drugim elementarnim i opće štetnim nezgodama, postepeno pošumljivati po propisima ovoga zakona sva ona zemljišta, za koja izgleda potrebitim, da se upravljaju kao šume, bez obzira na njihovo dosadašnje obradjivanje. § 2. Izvedenje pušumljenja povjerava se posebnom povjerenstvu za pošumljenje. Ovo ima svoje sjedište u Zadru i sastoji od: a) poglavice pokrajine ili njegovog zamjenika kao predsjednika ; b) pokrajinsko-šumskog nadzornika ili u slučaju zapriječenja, njegova zamjenika; c) dva odaslanika zemaljskog odbora i d) jednog odaslanika pokrajinskog gospodarskog vijeća. |