DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 378 —


Do danas primilo je hrv. slav. šumarsko društvo
slijedeće sažalnice: Od ugarskog zemaljskog šumarskog
društva u Budimpešti, od kranjskog primorskog
šumarskog društva u Ljubljani, od srpskog
šumarskog udruženja u Biogradu, od hrvat,
zemalj. društva gospodarskih i šumarskih činovnika u
Osijeku, od hrv. slav. gospodarskog društva u Osijeku
i od šumsko-gospodarstvenog ureda ogulinske imovne
občine u Ogulinu.


Sliku premilog nam pokojnika donjeo je Šum.
list u 3. broju g. 1911. prigodom njegova imenovanja
pravim tajnim savjetnikom Njeg. Veličanstva cara i kralja.


Temelji uzgoja šum. sastojine i odatle izvedena
opća i naposebna pravila proredjivanja.


Po predavanju c. kr. šumar, nadsavjetnika Adalberta Schiffel-a priredio:
N. Pleša-Kosinjković, šumar.*
(Nastavak.)


Kod Četinjača, koje nemaju veće visine od letava i stožina,
mora se kod izsjeka držati temeljnoga pravila da živa krošnja
nasmije sizati izpod polovice stabalne visine.


Veće sklopne praznine u mladjoj periodi popune se lako
i kod četinjača. Dapače i kod samoga bora nesmije se pustiti,
da mu u mladoj dobi siže krošnja izpod polovice stabalne visine,
jer to škodi prirastu.


Kod svakoga proredjivanja mora se na to paziti, da se što
više jednolično na površini ostave stabla, koja su za razvoj
sposobna i zdrava, sa ravnim deblom i normalnom krošnjom-


Svako zdravo i normalno razvijeno stablo imade pravo
na to, da postane stablom za sječu uporabivim.
Narav se brine za odstranjenje i markiranje onih stabala,
koja se neće moći uzdržati.
Nadmašita i u vis utekla stabla ne smiju se progaliti, a kod
bora se dapače razvoj takovih mora odkresivđnjem grana zapriječiti.


Vidi opazku I?ođ istoga članka u broju 8/9 .?. I. o. g.


ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 379 -
Potištena nuzgredna sastojina mora se štediti, u koliko doprinaša,
da se glavna sastojina odozdola čisti, inače se mora
odstraniti, jer kao drvo tlo štiteće u jednoličnoj sastojini, koja
sa nadstojnim stablima sklop sastojine stvarati mora, nema
nikakove važnosti."


Kada je na taj način u rastu poduprta mlada sastojina
nadmašila visinu letava, te kada stupi u periodu srednje starosti,
tada je obično i stadij najvećega visnoga rasta minuo, pa
se tada mora prestati sa daljnjim prekidanjem sklopa.


Perioda srednjodobnih četinjača počimlje sa razvojem deblovine.


Osim odstranjenja stabala nuzgredne sastojine, raditi će
se dakle, još i o tome, da se stabalne hrpe progale i na taj
način pospješi debljanje drva.


U hrpi, gdje stabla jednako rastu, imaju se ostaviti stabla
sa najljepšom krošnjom, a odstraniti u prvom redu ona, koja
se taru jedno o drugo i ona kojih se grane medjusobno šibaju.


U tome dobnome stadijumu može se borova sastojina nješto
jače porediti, što se dotle, obzirom na razvoj deblovine. nije smjela.


Kod bora u srednjedobnom stadiju razvoj će deblovine i
nadalje napredovati, pa se još mora k tome i debljinski- prirast
pospješiti.


Bor se u toj dobi može bez bojazni na onaj broj stabala
reducirati, koji je po prilici za jednu četvrtinu veći od broja
stabala u dobi sječivosti.


Na taj način uzgajane i njegovane četinjače, koje su u
srednjoj dobi dobro krošnjate i dovoljan rastni prostor zauzimaju,
nazadovati če polagano i u debljinskom rastu.


Doba dovršene sječe nastupiti će tada, kada krošnja počme
brže u visnom rastu padati, t. j . kada gusti sklop nastupi, a s
tim u savezu kada godovi počmu znatno užji bivati.


Da se takove sastojine, koje su već počele u visnom rastu
popuštati, na veću prirastnu djelatnost sile, bilo bi na uštrb
skupocijenoga vremena.


Listače, koje su gusto osnovane (zasadjene), moraju takodjer
i u mladosti ostati guste. Po sebi se razumije, da se




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 10     <-- 10 -->        PDF

- 380 —
pod »gusto« ne smije razumijevati takovo sklopljeno stanje,
gdje bi se samo šibasta stabla bez krošnje razvijala, te od snijega
ili inja ovdje ondje savila i slomila.


Pregusti dakle mladik mora se rano pročistiti, pri čemu
treba nastojati, da se ostave uspravna stabalca sa dobrom krošnjom.
sa nerazdjeljenim deblom i da su podjednako razdjeljena po površini.


Kod poredjivanja gustih mladika listača ima biti pravilom:
rano č e s t o i u m j e r e n o. Na taj način će se najlakše
polučiti prava svrha t. j . uzgojiti uspravna (ravna) i od grana
čista debla.


Gusti mladici nastaju samo iz gustoga osnutka sastojine,
radi čega se kod listača mora više prednost dati sjetvi ili naravnom
pomljadjivanju, nego li sadnji.


I listače su dijelom različito sposobne za razvijanje ravnog
i nerazdijeljenoga debla, a dijelom i za podnašanje zasjene od
gustoga sklopa.


Stoga se brzo rastuće vrsti i one, koje svjetla trebaju,
mogu u redjem sklopu držati, nego li one, koje podnašaju zasjenu
i sporo rastu.


Stoga se ne može n. pr. jednako postupati sa brezom i
jasenom kao sa bukvom.


Već od naravi su breza, jalša i jasen više sposobne za
razvoj nerazdijeljenoga debla, nego li n. pr. javor, brijest, hrast
i bukva.


Akoprem se dakle n. pr* javor i brijest broje medju brzo
rastuće vrsti, ipak će se morati u gušćem sklopu držati nego li
jalša i jasen.


Akoprem se hrast ubraja medju one vrsti drveća, koje
svjetla trebaju, to će se on u mladosti pustiti u gustom sklopu
rasti, jer naginje na razdjeljenje debla i na izkrivljivanje.


Najgušći osnutak (sjekom, sadnju) i najgušći sklop u mladosti
podnaša bukva.
Čim je slabija stojbina, tim dulje taj sklop ima trajati, i to
tako dugo dok deblovina tako daleko neizraste, da se mladici




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 381 —


listača mogu u redjem sklopu pustiti. Listače, koje na to naginju,
da tjeraju postrane izbojke, te kod kojih se visni rast
kod uvećanoga užitka svjetla umanjuje, kao što je to n. pr. kod
hrasta, moraju se polagano privadjati u rjedji sklop, kojemu je
svrha raširenje krošnje i živahniji debljinski prirast.


Pošto je kod listača poslije progale redovno manja pogibelj
od vjetra, nego li kod četinjača, to je prekidanje sklopa,
koje je nužno u srednjoj dobi, obzirom na tu pogibelj, manje
tivjetovano i vezano,


Za stupanj isjeka treba da je mjerodavno razvijanje deblovine
i sistem krošnje.


Razumije se samo po sebi, da se nadmašita stabla, kojih u
svakoj sastojini ima, u mladjoj dobi razvoja ne smiju produljivati.


Dakle kod četinjača moraju se glavni isjeći izvaljati u mladosti,
odnosno u dobi debljine letava, a i u srednjoj dobi, obzirom
na prekinuće sklopa ´tako, da oni sa većom sastojinskom
visinom polagano prestaju. Kod listača pako su proredjivanja u
mladosti slaba, a poćimaju se tekar iza razvijene deblovine
izvadjati.


Ova se pravila kod nejednolikih i mješovitih sastojina donjekle
mijenjaju.
Za način i jakost isjeka vazda ostaje mjerodannim obstojeći
oblik sastojine i svrha, za kojom se ide.


U mješovitim sastojinama mora se obično na to paziti,
da se one vrsti u sastoji pridrže, koje više svijetla traže, što
se za pojedina stabalca uzgojnim mjerama, kao okolnom progalom
i podkresivanjem grana polučiti može. Razumije se, da je ta
mjera samo onda nužna,, ako takovih vrsti neima od prije
nadraslih.


Ako se mješanje vrsti hrpimice ili u opće plošno ovdje
ondje provede, to takove odgojne mjere otpadaju, jer se svjetlo
tražeća stabla sama od sebe progalno razviju, a jednoličnost
visnoga podrasta sa tima hrpama postigne na taj način, da se
s njima postupa kao sa čistim sastojinama.


Sa šuraogojstvenoga gledišta imale bi se dakle mješovite




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 382 —


sastojine hrpimićno ili plošno ovdje ondje osnovati, jer je tada
uzgoj najjednostavniji i najjeftiniji, bez da se treba bojati, da
će željena vrst drveća izginuti.


Dapače, vrsti drveća sa približno jednakom rastom, kao što
su bukva i jela, bolje se hrpimično mješaju i uspijevaju, jer
bukva u čistoj sastojini samo iznimno razvije valjano deblo.


Razumijeva se, da nije isključeno, da i u čistoj sastojini
ngjrazličitije vrsti izrastu visoke. Tu za različite vrsti umanjuje
ili različita dobrota stojbine pogibelj propadanja pojedinih*
vrstih, ili su razlike u starosti i umjetna potporna sredstva razlozi
uzdržavanja ovoga oblika mješanja


Najčešće se nalaze pojedina stabla četinjača primješane
medju listačama, dočim se obratno rijetko kada nadju primješane
pojedine listače medju četinjačama. I za mješanje sastojina vrijedi
naša poslovica, da se drug s drugom rado druži.


S ovim je Schiffel dokončao svoje predavanje pa je o
svemu svoje mnijenje resumirao u tome, da stoj bina, oblik
sastojine, vrst drveća i uzgojne svrhe odred
j u j u p r a V i 1 a p r 0 r e d j i V a n j a.


Ali baš ta okolnost, što neima za proredjivanje nikakove šablone,
te što nam samo sravnjivajuća opažanja razvoja sastojina
pružaju razjašnjenja o uzrocima i djelovanjima, uzrokom je, da je
razpravljenje i proučavanje uzgoja i njege sastojina isto tako
teško kao i zanimivo.


U zadnjem pogledu će radi velikoga upliva, što ga imaju
na rast stojbina i biološka svojstva razne vrsti drveća, lokalno
točnim motrenjem osigurano iskustvo najbolju pouku pružiti.
Schiffel je završio svoje krasno i poučno predavanje sa riječima:
Svrha ovoga moga predavanja bila je ta, da Vas cijenjeua gospodo,
potaknem na takova opažanja razlike u razvoju rasta,
na koja Vas opažanja varijacije životnih uvjeta, svjetlo i stanje
tla, mogu izazvati," što su i prisutni živahno odobrili.


Iza kako se je predsjednik skupštine najtoplije zahvalio
Schiifelu na tom predavanju, prešlo se je na debatu o predmetu
predavanja, u kojoj je riječ uzeo profesor N o s s e k.




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 383 —


Profesor Nossek se je u glavnom samo pohvalno izjavio
0 Schiffel-ovu referatu, ali je ujedno preduzeo, da njeke manjkavosti
popuni. Radi se naime, da navede njeke opažane činjenice
i sistematično ih u znanstvene svrhe izrabi. On drži, da u
referatu nisu ispitani razlozi tih činjenica, a niti se je pitalo
za uzroke nastalih pojava. Upravo poznavanje razloga pojava,
koji proizlaze iz života sastojine, jesu glavna stvar za obradbu
zaista znanstvene nauke o sadnji i gojenju šuma. Tekar onda,
kada će nam poći za rukom, da upoznamo i ustanovimo razloge,
koji usporavaju razvoj sastojine, tekar ćemo tada odstranjenjem
ovih razloga ili barem ublaženjem njihovoga djelovanja
biti u položaju, da život i rast sastojine izdašno podupremo;
tekar ćemo tada svrsi shodno raditi, te će tekar tada biti moguće
osnovati nauku o sadjenju i gojenju šuma na širokoj znanstvenoj
podlozi, nauku, koja će sa svim svojima općenito valjanim
normama odgovarati zahtjevima i za svaki pojedini slučaj.


Profesor Nossek, koji se je decenije najintenzivnije bavio
sa proredjivanjem, misli, da je u pitanju najkorisnijega načina
uzgoja sastojine u opće, a najuspješnijega načina proredjivanja
našao u tom smjeru temeljni osnov, pa hoće da Schiffelov referat
popuni sa slijedećim razlaganjem:


Fiziologija nas uči, da su životni pojavi bilina proizvod
djelovanja dvaju faktora: jednoga, koji se nalazi od materinjega
organizma baštinjen u strukturi organa tih životnih bića doćim
drugi dolazi do izražaja u skupu njekih upliva, koji izvana dolaze
i na biline djeluju, pa se u fiziologiji običavaju nazivati
podražajem, a u sadnji i gojenju šuma stojbinom,
naime kao i stojbina u najširem smislu riječi.


Koju vrs t radnje koji bilinski organizam može obav


ljati, ovisi 0 njegovoj strukturi, t. j . o molekularnom sastavu i


kemizmu njegovih najmanjih dijelova Da li se taj posao zbilja


izvadja i sa kojom se energijom to zbiva, je naprotiv uvjetovano


skroz i skroz o djelovanju njekoga stalnoga vanjskoga podra


žaja, koji podražaj običajno u njegovoj sveukupnosti nazivamo


kako je već opaženo, u kratko stojbinom u najširem smislu ri




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 384 —


ječi. Ono, što je živući organizam kadar sam izvadjati po baštinjenoj
strukturi svojih organa, tiče se vazda samo speci fičnoga
oblika radnje; no dali se te radnje i sa kojom
energijom zaista zbivaju, ovisi to nasuprot skroz od kakvoće
dogodično djelujućih kombinacija vanjskih vegetativnih
uvjeta, dakle od stojbine.


Iz ove fiziološke poučke za uzgoj drveća mogu se bez
okolišanja izvesti posljedci za ravnanje, da se povećanje rasta
u već opstojećim sastojinam može proizvesti samo poboljšanjem
vanjskih, na život sastojine uplivnih razvojnih momenata, pa se
radi toga mora istražiti, da li i u koliko u opće upliviše umjetnost
šumskoga gospodarenja na razvoj ovih vanjskih uvjeta života
sastojine.


Prije prelaza na raspravljanje ovoga vrlo važnoga pitanja
evo njekoliko opazaka o z a k 0 n u ovisnosti rasta sastojine
od vanjskih uvjeta i upliva.


Toplin a je jedna od najprije poznatih naravnih sila,
koja životne pojave biline probudjuje.


Pod toplino m razumjeva fizika gibanje najmanjih čestica
materije, koje se gibanje prenaša od jedne supstancile na
drugu, a jakost (intenziteta) toga gibanja ili sila, uslijed koje
najmanje čestice materije titraju, zove se t o p 1 o t o m.


Samo nas opažanje bilinskoga života uči, da životna djelatnost
bilina tako dugo počiva, dokle toplota okolišnoga medija,
koja se (toplota) u smislu već rečenoga i na biline prenaša,
njeku stanovitu visinu postigne; da dakle na bilinu preneseno
gibanje topline u organima istih njeku stanovitu jakost titranja
najmanjih čestica proizvesti mora, ako će se daljni titraji molekula
i atoma proizvesti, u čemu se i sastoji život biline.


Izvanredno mnogobrojna, ali uza sve to još nedovršena
istraživanja nadalje pokazaše, da medju 0" i 50° G nalazeće se
temperature u opće znače onu jakost topline, kod čije djelatnosti
je bilinski život u opće omogućen, da ali unutar granica tih
temperatura, kako je to naročito praktično dokazao veliki Wurzburžanim
fiziolog Sachs , za svaku vrst vegetativne djelatnosti




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 385 —


opstoji njeki posve odredjeni stupanj toplote, koji se nalazi
ispod ili iznad rečenoga optima, pri kojemu ista (djelatnost)
svoju najveću energiju postigne.


Taj stupanj u kratko zove se toplotni optimum.


Kod temperatura, koje se nalaze ispod ili iznad toga optimuma,
jest vegetativni proces slabije energičan, te je točnijim
motrenjem konačno ustanovljena činjenica, da polazeći od niže
granice topline, raste takodjer i energija vegetativne djelatnosti,
dok kod njekoga stalnoga toplotnoga optimuma svoj maksimum
postigne, te da za slučaj, da temperatura nadmašuje taj optimum,
energija upitnoga procesa opet biva manja, te da kod
postignuća njeke gornje granice temperature konačno i sasvim
prestane.


Ako je djelovanje ove visoke temperature bilo samo kratkotrajno,
to se upitni proces pri nastupu niže temperature u bilini
može pojaviti; u drugom pako slučaju ipak nastupi smrt
biline.


Točna istraživanja kardinalnih točaka temperature — tako
se naime označuje dolnja i gornja granica, kao što i njezin
optimum — jesu nadalje pokazala, da pri istoj vrsti bilina svaki
vegetativni pojavima svoje posebne kardinalne točke, te da su
jednaki vegetativnj procesi kod različitih bilinskih vrsti vezani
na različite granice topline.


Tako n. pr. najniža temperatura, pri kojoj se kod njeke
biline još njekakovo rašćenje ustanoviti može, često ne dotječe,
da se u istoj stvaranje klorofila i asimilacije omogući, te da
u proljeću sve vrsti drveća istodobno ne zazelene, je to dobar
dokaz, da kod različitih vrsti drveća ti vegetativni pojavi različito
visoke temperature iziskuju.


U opće se je ali ipak opazilo, da većina bilina hod njekih
stalnih srednjih temperatura - možda izmedju 15 i 30" C ^najbolje
uspjeva, dapače da se unutar tih granica temperature
svi vegetativni pojavi sa dostatnom energijom zbivaju, te se —
što je upravo glavno — harmonično, skladno podupiru.


I tako kao što stojbinski faktor »toplina« svoju kardinalnu
točku imade, isto tako se može ta točka lahko ustano




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 386 —


viti i za sve druge stojbjnske faktore, te tako u odnošajima
bilinskoga života prema vanjskim vegetativnim uvjetima uto liko
dolazi do izražaja njeka pravilna zakonitost
, da svaki vanjski vegetativni faktor počimajući od njeke
dolnje granice, (minimum,) sa rastućom jakošću svojega djelovanja
drvnu proizvodnju podupire do postignuća optimuma jakosti, ova
(proizvodnja) pako počam od te točke sa rastućom jakošću biva
slabija, dok se konačno kod njekoga maksimuma jakosti posve
umiri i rast biline posvema prestane.


Za prosudjivanje ovisnosH bilinskoga rasta od na isti uplivajućih
vanjskih uvjeta i odnošaja, koji se zaista u naravi nalaze,
ne pružaju raedjutim baš spomenute pravilne zakonitosti
još nikakovo sigurno uporište.


Iz istih bi se na svaki način moglo zaključiti, da bi istodobno
i jednoliko rastenje djelatne jakosti sviju stojbinskih faktora
do dotičnoga optimuma moralo na isti način i rast bilina
do visine optimuma dizati. Slučajevi, koji to samo na mogućnost
svadjaju, mogli bi se zaista samo raedju najveće rijetkosti
ubrojiti.


U većini slučajeva pojavljuju se dapače vanjski vegetativni
uvjeti medju tako raznovrstnim lokalnim odnošajima, doista tako
raznovrstni, ali ipak vazda tako kombinirani, da stanoviti vegetivni
uvjeti uslijed dovoljne jakosti svojega djelovanja teže
rast bilina podupreti, dočim drugi radi nedostatne jakosti protivno
djelovanje prouzročuju, pa bi se zato savezno s tim moralo
pitati, po kojima zakonima da se ovisnost bilinskoga i
sastojinskoga rasta od vanjskih vegetativnih uvjeta pod ovima
zbija odgovarajućim odnošajima ravna?


Da se u te, na oko vrlo zamršene odnošaje, može dublje
pogledati, je vrlo zaslužni i na žalost prerano umrli monakovski
profesor Wolln y koncem devetdesetih godina prošloga stoljeća
mnoge vegetativne pokuse izveo, pri kojima su se svi vanjski
uvjeti bilinskoga života osim jednoga jedincatoga u
najpotpunijoj mjeri ispunili, a taj jedini je sa svojim minimom
jakosti došao do djelovanja.




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 17     <-- 17 -->        PDF

387 —


Razumijeva se, da se je razvoj pokusnih bilina pod takovim
odnošajima na vrlo niskom stupnju pokazao, a tada se nije
jasno opazilo niti kakovo rastenje razvoja, dok se inače svi
vanjski vegetativni uvjeti polagano do stanovitoga optimuma ne
podigoše i popraviše, što je u nedostatnoj mjeri postignuto ali
i promijenjeno ostalo.


Njeka postepeno rastuća proizvodnja praviln o je ali nastupila
u onom slučaju, kada svi inače vegetativni uvjeti doista
ostaše nepromjenjeni i sa svojom prvobitnom snagom počeše
djelovati, a u početku pokusa minimalni vanjski vegetativni
uvjet počeo se je polagano popravljati.


Je li se n. pr. pokusnim bilinam gnojenjem privela pove


ćana množina hraniva a istodobno sadržaj vode u tlu na minimum
snizio, to je gnojenje potpunoma bezdjelatno ostalo, dapače
se je direktno pokazalo štetnim u onim slučajevima, gdje
su se lako rastopive hranive tvari za gnojivo upotrebile.
Rast bilina se je gnojenjem samo tada pospješio, kada se
je istodobno i stanje vlage u tlu poboljšalo, pa se je najveći
apsolutni prirast gnojenjem kod onoga stupnja vlage u tlu postigao,
koji je odgovarao optimumu, iz česa se mora zaključiti,
pošto se je isti odnošaj pokazao i kod kombinacija drugih stojbinskih
faktora, da je prihod kulturnih bilina kod
u naravi zaista opstojećih odnosaja u prvom
redu ovisan od onoga stojbinskoga laktora,
koji faktor u upravo dolazećoj kombinaciji
od vanjskih vegetativnih uvjeta u najmanjoj i
nedostatnoj ili maksimu najbližoj, dakle u najvećoj
jakosti do djejovanja dolazi.


Ovaj zakon minimuma, kako se to običaje u kratko
označivati, može uz svoje umjestno nadopunjenje sa zakono m
maksimuma u opće smatrati temeljnim zakonom
bilinske gradnje ili bilinskoga rasta.


Taj nas zakon ponajprije poučava, da kod racijonalnoga
gojenja bilina ruka, koja ide za poboljšanjem, mora se onih
stojbinskih faktora latiti, kojih od naravi ima u nedostatnoj ili




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 388 —


obilnoj mjeri, u koliko se ta uporaba, sigurno se nadajući u
veće prihode, isplati.


Nadalje se može iz toga zakona razabrati, da ne bi bilo
probitačno gojitbu bilina po kakovim god receptima općenite
vrijednosti ravnati, pogotovo, kada na jednom mjestu ovaj, a
na drugom onaj stojbinski faktor poteškoće pruža i radi toga
treba popravaka, pa se stoga ovdje ove, a ondje one mjere
preduzimati moraju, da se stojbina prisili na proizvodnju većih
prihoda.


Sigurno je gledom´na ovu pravilnost odvisnosti sastojinskoga
rasta od vanjskih vegetativnih uvjeta temeljna važnost,
da se 0 tome na čistom mora biti, koji stojbinski faktor
i radi premalene ili prevelike jakosti njihovoga djelovanja
običavaju u pravilu usporavati proizvodnju sastojine i u koliko
se isti u okviru opravnoga rentiranja mogu poboljšati gospodarstvenim
mjerama.


Kako je već de Saussur e točnim pokusima dokazao,
može bilinska proizvodnja naše zemlje njeki ako i manji porast
sadržaja zračne ugljične kiseline uz istodobne sve inake vegetativne
uvjete vrlo znatno uvećati, odakle se dade zaključiti, da
toga porasta nema u zraku u onoj množini, koja optimumu odgovara.


Taj bi se optimum tekar onda nalazio, kada bi zrak po
prilici 0´5 volumnoga postotka ugljične kiseline imao, te bi se
škodljivo djelovanje ugljične kiseline tekar onda pokazalo, kada
bi taj plin u atmosferičnom zraku u daleko višem postotku
bio pomješan.


Poznavanje ote činjenice ipak nije dosada do nikakove
praktične uporabe dovesti moglo iz slijedećih razloga:


Kako je poznato, atmosferički zrak naše zemlje posvuda
se sastoji iz Vs dušika i Vo kisika kraj skoro vazda konstantne
primjese ugljične kiseline okruglo od 0´04 volumnoga postotka.


Ta smjesa ostane nepromjenjena pače i tada, ako pokuse
pravimo i sa zrakom sobe, u kojoj ljudi stanuju, akoprem znademo,
da bi na takovim mjestima uslijed disanja Ijudih morala




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 389 —


opstojati promjena zračnoga sastava radi´ nagomilanja ugljične
kiseline.


I u našim stanovima, usprkos da su prividno zatvoreni,
nastaje izvanredno brzo obnovljenje zraka, pa tekar u prenapunjenim
stanovima ili u uskima, slabo zračenim stajama, može
se sa finijim srestvima analize dokazati količina ugljične kiseline,
koja nadmašuje normalni omjer gore spomenute smjese.


Razlog, da zrak u na posebni način komunicirajućim prostorima
svoj isti sastav zadrži, jest difuzija, čije djelovanje neprestano
zračne struje podupiru.


Spomenuta jednoličnost zračnoga sastava na različitim mjestima
može se odnositi svakako samo na relativnu količinu dušika,
kisika i ugljične kiseline; absolutno uzimajući nisu ovi
plinovi posvuda u zraku u istoj množini, jer su i plinovi podvrženi
uplivu teže, koja djeluje, da oni njeki tlak u smjeru ove
sile proizvadjaju, uslijed česa ni jedan kubični metar zraka u
nizini više dušika, kisika i ugljične kiseline sadržaje, nego li na
visokim položajima, akoprem se omjer tih smjesnih dijelova
uslijed toga znatno ne mijenja.


Kada tomu tako ne bi bilo, tada nebeska tjelesa ne bi
mogla okolišne zračne slojeve na sebi uzdržati, već bi se ovi
dapače uslijed jednostranoga djelovanja difuzije jednolično po
čitavom svemirskom prostoru raširili.


Akoprem dolaze ove razlike u pitanje kod životinjskoga
disanja, (upozorujemp n. pr. na t. zv. brdsku bolest), to one za
bilinski svijet ipak nemaju većega znamenovanja.


U najgorem slučaju moglo bi se tek nagadjati, da umanjenje
ugljične kiseline na visokim stojbinam donjekle štetno
upliva na bilinsku proizvodnju,


Nu to štetno uplivisanje biva potpunoma potisnuto kroz
druge poteškoće, koje su u prilog drvnoj proizvodnji na visokim
položajima, pa radi toga i ne dolazi do nikakovoga izraziti
jega djelovanja.


K malenoj razlici sastava atmosferičkega zraka pridružuje
se nadalje nemoć šumara, da štogod na tom sastavu promijeni..




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 390 —


Polag pokusa, koje su — kako je već spomenuto — ponajprije
Dr. Saussure , a poslije njega i mnogi drugi fiziolozi
izveli, ne može biti nikakove dvojbe, da bi za šumsku
kulturu u opće bolje bilo, kada bi atmosferički zrak imao mjesto
0.04" 0 ugljične kiseline deseterostrako više toga važnoga hranivoga
plina. Ali, što koristi šumskome gospodarstvu poznavanje
njeke činjenice, kada ono nije u stanju, da tu činjenicu svrsishodno
izrabi?


0 kakovoj nemogućnosti u fizičnom smislu, svakako ovdje
nemože biti govora, već o gospodarstvenoj nemogućnosti.


Mi si doista možemo pretstaviti, da se u malenim dobro
zatvorenim kućicam za rast bilina u znanstvenom interesu može
razvijati i tako u njima stavljenim bilinami nješto- bolju zračnu
smjesu pružiti, ali ako bi se nešto sličnoga htjelo u slobodnom
prostoru izvesti, možda recimo nad krošnjama sastojine, ili nad
kojom livadom, što.bi spadalo u područje gospodarstvanih čudovišta,
to bi difuzija plinova, koja kako je već rečeno, jednoličnost
zračnoga sastava uvjetuje, djelovala, da bi nad dotičnim
mjestom razvijena ugljična kiselina samo u najmanjem dijelu,
koji u nikakovom razmjeru sa troškovima toga pokusa stajao
nebi, došla u prilog tomu mjestu.


Najveći pako dio razvijene ugljične kiseline bi bez svake
koristi za pojedino gospodarstvo, a i bez svake koristi za sveukupno
gospodarstvo jednoga čitavoga kraja otišao u veliko
zračno more, pa bi i tamo bio samo kapljicom toga mora.


U kratko rečeno vidimo, da je difuzija plinova, koja prouzročava
jednoličnost sastava atmosfere i koja time probitačno
djeluje na rast bilja, ujedno s druge strane uzrokom, da se to
rastenje nemože umjetnim načinom uvećati i pospješiti dovadjanjem
veće količine rastenja bilje unapredjujućih plinova. Difuzija
plinova je naime uzrokom da se sastav zraka nad pojedinim
komadima zemljišta u interesu povišenja bilinske proizvodnje
ne može po volji promjeniti, radičes a se i sadržaj
ugljične kiseline atmosferičkog
zraka kod težatbe tla mora uzeti za jedan




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 21     <-- 21 -->        PDF

^ 391 —


vrlo važan, ali ujedno i kao n e-p r o m j e n i v
proizvodni faktor.


Svakako je bilo njekada vrijeme, kada se je držalo, da bi
zračni sloj pod krošnjama drveća morao biti bogatiji na
ugljičnoj kiselini, nego li onaj nad oranicama i livadama s razloga,
što se procesom trulenja šumske stelje neprestance velike
množine ugljične kiseline stvaraju, čijem strujanju u vis i dalje
u zrak, stavljaju zaprjeke krošnje sastojine.


Medjutim su u tom smjeru ponajprije po Reisee-u u
sjevernoj Francuskoj, a kasnije u velikoj mjeri po E b e r
«i a y e r u, u različitim srezovima kr. bavarskih državnih šuma
izvedeni pokusi, pokazali, da količina ugljične kiseline u šumskom
zraku nije znatno različita od one u zraku poljskome,
što u ostalom nemože niti iznenaditi, jer se ni u velegradovima
gdje tisuće dimnjaka svoje stupove dima u zrak šalju, a mnoge
tisuće ljudi i životinja neizmjernu množinu ugljične kiseline iz4´
isa i velike mase trulećih i gnjilećih otpadaka osobito izdašno
vrelo ugljične kiseline čine, nisu mogle pokazati velike nakupine
ugl, kiseline, buduć se ona usljed brze difuzije i strujanja zraka
u brzo po uzduhu razidje.


Jedan dalnji važni stojbinski faktor je kompleksno (skupno)
sunčano svjetlo, za koje su stari majstori naše struke držali,
da je ono onaj stojbinski faktor, od kojega najviše ovisi uspjevanje
sastojine.


Taj nazor još i danas vlada u čitavoj našoj nauci o gojenju
šuma.


Sasma drugo je pitanje da li je to opravdano.


U tom pogledu upozoruje se na slijedeće.


Kada bi taj nazor o suverenom značenju svjetla na šumsku
proizvodnju zaista bio osnovan, to bi sjeverni obronci naših
brdskih šuma, radi slabije jakosti svjetla na tim mjestima, morale
biti obrasle sa najslabijim sastojinami; nadstojno drveće srednje
šume moralo bi pošto je podstojno potpunoma pod sklop došlo
i podržava dovoljnu vlagu tla najviše prirašćivati, što ipak,
kako to znade svaki šumar, koji dobro pozna odnošaje rasta srednje




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 392 šume,
podnipošfo nestoji. Pričuvci visokoga uzgoja morali bi
i tada široke godove razvijati, kada se je kasnija podstojna sastojina
sklopila, što se takodjer s opaženim činjenicama ne
slaže. Nadalje bi morao u gustim mladicama prirast u onoj
mjeri padati, kako sklop krošanja biva gušći i rasvjetljeni dio
krošnje biva manji, nikada se ali ne bi smio opaziti iznenadan
pad prirasta, kako se to skoro redovito u mladim smrekovim
sastojinama u dobi letava opaziti može. Svagdje u prirodi vlada
svrsishodni princip, da drveće kao što i sve druge višje ustrojene
biline, imade mnoge organe, pomoću kojih je u stanju
štetno djelovanje prevelike jakosti svjetla oslabiti i iste prema
potrebi regulirati, iz česa slijedi, da svjetlo nije valjda u tako
silnoj i u svakoj mjeri po biljke probitačno, jer bi bilo nepojmljivo,
da bi se biljka proti onome branila, što joj prija. Ove
činjenice, a još više uporabiva i temeljna iztraživanja velikoga
bečkoga fiziologa Wiesner a na području užitka svjetla po
bilinarna dovoljno pokazuju, da je takodjer i svjetlo jedan stojbinski
faktor, koji jedva igdje u nedostatnoj mjeri na raspolaganje
stoji, radi česa bi i nazore i zaključci naših šumarskih
veterana o važnosti svjetla za drveće trebalo predati zaboravi.


Medju navedenim činjenicama vrijedno je naročito nješto
pobližje razjasniti, onu, kako pada debljinski rast nastupom
sklopa sastojine.


To iznenadno padanje debljinskoga rasta na njeki niži
stupanj, iza kako je isti prije nastupa gustoga skopa živahno i
trajno napredovao dopušta shvaćanje, da su nastupom sklopa
najmanje dva, ako ne i više, važna stojbinska faktora istodobno
oslabiti morala, jer ako bi samo jedan vegetativni uvjet oslabio,
kako to oni uzimaju, koji drže, da je umanjeno djelovanje
svijetla krivo tako, svome nazatku prirasta, to bi se pošto se
slabljenje prirastne djelatnosti ipak samo onako slabo opaža,
kako sklop biva gušći, moglo takovo shvaćanje protumačiti
vazda samo kao neko polagano nastupajuće i isto tako polagano
napredujuće popuštanje u prirastu.


Do boljega razjašnjenja u govoru stojećega pojava dolazi
se i na temelju shvaćanja, da isti pojav stoji u uzročnom sa




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 393 —


vezu sa padanjem vlage tla u gusto sklopljenim sastojinama,
budući da slaba vlaga tla usporava kao što podržavanje izdašnije
transpiracije kod drveća, tako i postajanje asimilativnih
dušičnih spojeva u tlu, zatim rahlost tla, sposobnost za ugrijevanje
kao što i mnoga druga fizikalna svojstva tla umanjuje, pa
time nagao zastoj i u stojbinskoj djelatnosti prouzročuje, na
što sastojine samo sa isto tako naglim zastojem prirasta i
iznenadnim prekidom moraju reagirati.


Ova je hipoteza još i s ovom okolnošću opravdana, da se
na njezinom temelju i svi drugi pojavi, prije u kratko navedeni,
lako razjasniti mogu.


Nije dakle umanjeni užitak svjetla ono, na što bi se padanje
prirasta u gustima sastojinam imalo svesti; više je to
oskudica vlage u tlu, koja u govoru stojeći pojav prouzročuje,
jer da gusto sklopljene krošnje pogotovo u gmrekovim sastojinama,
vrlo veliku zaprijeku padanju atmosferičkih oborina do
tla stavljaju, jest narošito H o p p e već pred mnogo godina sa
potpuno uspjelim pokusima dokazao.


Zato prije svega proć sa pregustim sklopom krošanja,
proć sa pregustim i prenatrpanim sastojinama, a izričito proć
s onom teorijom proredjivanja, koja ne dopušta, da se prije samoga
pravoga poredjivanja neko pripravno proredji-
V a n j e ne izvede.


Kakovu nadalje važnu ulogu igra teorija o selekciji kod
uzgoja sastojina, samo letimice spominje profesor Nossek, koji
je u tom pogledu pred više godina temeljite dokaze objelodanio,
te ote njegove dokaze nitko do sada oprovrgao nije.


On primjećuje, da je dosada svaki sijek proredjivanjem ili
prozrakom smatrao kao neki selektivni sijek, jer bi inače svim
tim sječnim operacijam znanstvena podloga manjkala.


Time je po izjavi samoga govornika on svoje aforistične
izvode uz živo odobravanje i svestrano čestitanje zaključio.


Pošto se nitko dalje za riječ prijavio nije, zaključio je
predsjednik skupštine debatu, te zaključnu riječ podijelio izvjestitelju
Schiffelu, koje se je ali odrekao jer nije nuždnim pro




ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 394 —


našao, da što doda Nossekovim izvodima, sa kojima je njegovu
— Sshiffelovu — temu samo u doličnom i nužnom pravcu
nadopunio.


Iza toga je na predlog ravnatelja šuma i domena Fridrika
Baudisch a od strane skupštine izrečena najtoplija zahvalnost
nadsavjetniku Schiffel u za njegovo krasno i poučno predavanje,
koje i mi nadopunjeno sa Nossekovim izvodima, donašamo
pred našu čitalačku publiku zelene struke, sa željom^
da se ista s njima što bolje okoristi u izvedbi svojega kulturnoga
rada na polju naše narodne ekonomije.


Nacrti novih zakona tičućih se sunarstva u
Dalmaciji.


1.
Nacrt zakojia o po šumljivanju krasa u pokrajini
Dalmaciji.
Na prijedlog Sabora Moje kraljevine Dalmacije nalazim da
naredim slijedeće;
§. 1. Da se ukloni nestašica šume i ublaže njezine štetne
posljedice imaju se osobito, u koliko se radi o tome da se prepriječi
stvaranje vododerina ili bujica, i da se obrane važne
prometne ceste proti poplavama i žestokim vjetrovima ili proti
drugim elementarnim i opće štetnim nezgodama, postepeno pošumljivati
po propisima ovoga zakona sva ona zemljišta, za
koja izgleda potrebitim, da se upravljaju kao šume, bez obzira
na njihovo dosadašnje obradjivanje.


§ 2. Izvedenje pušumljenja povjerava se posebnom povjerenstvu
za pošumljenje.
Ovo ima svoje sjedište u Zadru i sastoji od:
a) poglavice pokrajine ili njegovog zamjenika kao predsjednika
;
b) pokrajinsko-šumskog nadzornika ili u slučaju zapriječenja,


njegova zamjenika;
c) dva odaslanika zemaljskog odbora i
d) jednog odaslanika pokrajinskog gospodarskog vijeća.