DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 10. U ZAGREBU, 1. LISTOPADA 1912. GOD. XXXVI. ŠUMARSKI LIST Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajnće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. liste K 4u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum listac stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list priina predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K; ćetvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. t Marko grof Bombelles. Neumoljiva smrt lišila je naše hrv. slav. šumarsko društvo dne 8. rujna t. g. našega mnogogodišnjega, svima nama miloga i dragoga predsjednika preuzv. gosp. Marka grofa Bombellesa. Kako smo u zadnje vrijeme morali često objavljivati, da je premili visoki pokojnik bio zapriječen bolešću prisustvovati društvenim sjednicama, podilazila nas je kobna slutnja, da njegova i onako slaba tjelesna konstrukcija, neće moći izdržati borbu sa težkom krvničnom bolešću, koja ga je već više godina mučila. 1 sudbina je htjela, da se tako svršilo. Zadnji pozdrav poslao nam je iz jednog sanatorija u Badenu gdje se je na Iječenju nalazio. Svoju plemenitu dušu izpustio je na svom dvorcu u Opeki kraj Varaždina. Vijest 0 njegovoj smrti najbolnije se je dojmila ne samo znanaca i osobnih štovatelja njegovih, nego i širih slojeva hrvatskoga naroda a naročito žiteljstva iz okolice varaždinske, za koje je on slovio kao uzoran gospodar i prijatelj. Najviše se je visoki pokojnik zanimao za lov, pa je stoga njegovo prostrano imanje oko Vinice i Zelendvora vrvilo raznovrstnom divljači i peradi. Ta njegova uzorna lovišta pohadjali su često visoki gosti. |
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 4 <-- 4 --> PDF |
374 a pohodio ih je više puta i sam prejasni nadvojvoda prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. U javnom životu djelovao je mnogostrano i uspješno, nastojeć i stranom svijetu prikazati duševni i materijalni razvoj i napredak hrvat, naroda. 0 tome nastojanju njegovu najbolji je dokaz upravo sjajni hrvatski odjel na bivšoj jubilarnoj izložbi u Budimpešti. Hrvatsko šumarstvo imade visokom pokojniku zahvaliti dobar dio svojega napretka, a naročito mu duguje hvalu za njegovo živo zauzimanje oko osnutka Šumarskog Doma u Zagrebu, koji reprezentira moralnu i materijalnu snagu hrv. slav. šum. društva. Slava stoga Marku grofu Bombellesu i trajna spomen na njega neka nam bude medj u nama! Marko grof Bombelles rodio se je dne 26. listopada 1858. kao sin Marka grofa Bombellesa sen. i grofice Ferdinande rodj. grofinje Draškovich. Nakon dovršenih vojnih studija služio je najprije kao poručnik kod kr. ug. 10. domobranske husarske pukovnije, nakon čega je poduzeo velika putovanja po inozemstvu iz kojega se je povratio krcat znanjem i pun inicijative, koju je stao nakon povratka u domovinu provadjati, posvetivši se sasvim narodnogospodarskom radu. Godine 1883. blagoizvolilo mu je Njegovo Veličanstvo podijeliti čast komornika, a godine 1901. bude izabran kao narodni zastupnik u hrvatski sabor, kojemu je kao zastupnik pripadao do godine 1906., a dalje kao virilista do smrti svoje. Godine 1911. blagoizvolilo je Njegovo Veličanstvo grofu Marku Bombellesu podijeliti u znak priznanja zasluga, stečenih na narodno-gospodarskom polju, dostojanstvo pravog tajnog savjetnika. Prije nekoliko dana uputio se je grof Bombelles sa svojim sinom Josipom grofom Bombellesom auto |
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 5 <-- 5 --> PDF |
375 mobilom u Veitsburg u Salzkamergutu, da se pokloni Njegovoj Visosti prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu. Taj je put automobilom trajao punih 10 sati iz Vinice onamo, a nakon 1-dnevnog odmora vratio se već grof Bombelles opet natrag, nu to je bilo za njegovo narušeno zdravlje previše. Bolujući već dulje vremena na bronchialnom kataru, zadobavio se je grof Bombelles upale pluća, koja je dne 8. rujna t. g. prekinula nit njegova života. Marko grof Bombelles živio je u sretnom braku sa suprugom Marijom rodjenom groficom Mitrowsky, a ostavlja iza sebe dvoje djece, starijeg sina Josipa i mladju kćerku Ferdinandu. Mrtvo tijelo stavljeno je na odar u dvoru Opeka u Vinici, odakle je u utorak dne 10. rujna sahranjeno u grobnici obitelji Drašković-Bombelles u Zelendvoru. Mrtvo tijelo pokojnikovo spremljeno je bilo u posrebreni sarkofag. Počasnu su stražu držali kraj odra vatrogasci vinički i lovci vlastelinstva Opeka i Zelendvor. U tri sata obavio je župnik vinički Franjo pl. Tumpić uz asistenciju svih okolnih župnika i kapelana blagoslov mrtvoga tijela. U Zelendvoru su bile sabrane stotine naroda iz okolice, gradjanstva iz Varaždina i mnogo članova aristokracije. Naročito su došli na sprovod zastupnik nadvojvode prijestolonasljednika Franje Ferdinanda Rudolf grof Vay der Straten, Miroslav grof Kulmer, knez Salm, kneginja Valerija Odescalchi, Rudolf grof Erdody sa sinovima Rudolfom i Aladarom, grof Jankovič od Cabune, Milan grof Kulmer, Miroslav grof Kulmer ml., Ferdo grof Brandis, grof Mitrovsky, Sigismund grof Bathyany, grof Szecheny, Dionis barun Hellenbach, Ivan barun Ožegović, Klara pl. Kukuljević, generalni ravnatelj prve hrvatske štedionice Milivoj Crnadak sa činovnicima podružnice prve hrvatske štedionice u Varaždinu i upraviteljem podružnice Gjurom Filipovićem, te mnogi drugi. |
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 376 Osim toga je bila zastupana vlada, županija i sve oblasti. Nad otvorenim grobom pokojnikovim izrekao je veliki župan Stjepan pl. Beloševič kratki nadgrobni govor. Udovi pokojnikovoj stigle su mnoge sažalnice. Prva je stigla brzojavka previšnje kabinetske pisarne izrazujući saučešće Njegovog Veličanstva kralja. Nadvojvoda prijestolonasljednik Franjo Ferdinand upravio je udovici brzojavku, kojom žali smrt jednog od svojih najstarijih i najvjernijih prijatelja, a i nadvojvoda Leopold Salvator takodjer je izrazio svoju sućut Odar pokojnikov bio je pokriven bezbrojnim vijencima. Osim obitelji i rodbine pokojnikove položili su vijence Rudolf grof Van der Straten-Ponthoz u ime prejasnog vojvode-prijestolonasljednika i prejasne supruge mu, prekrasan vijenac od tamno crvenih i bijelih ruža sa crvenom i bijelom vrpcom te natpisom: „Nadvojvoda Franjo — Vojvotkinja Hohenberg". Upravljajući odbor hrv. slav. šumarskog društva doznao je za smrt neprežaljenog svog predsjednika istom u ponedeljak dne 9. rujna t. g. popodne. Odmah su u Zagrebu obitavajući članovi drušštvene uprave na brzu ruku ustmenim i telefonskim putem sazvani za isti dan u 5 sati po podne u izvanrednu sjednicu u društvene prostorije Šumarskoga doma. Primjećuje se, da se I. i II. društveni podpredsjednik taj čas nijesu nalazili u Zagrebu, već na dopustu i oporavku u inozemstvu. Upravni je odbor stojećke, sa dubokim tronućem i uz tužan poklik; „Slava našem zaslužnom predsjedniku!" saslušao na šumarsko društvo upravljenu brzojavnu vijest udove Marije grofice Bombelles, da joj je mili suprug jučer za uvjeke spokojno usnuo. Ujedno pročitan je isto po podne izašli broj Narodnih Novina, iz kojih se razabralo, da je sprovod neprežaljenog |
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 377 pokojnika već sjutra po podne u 3 sata, na dobru Zelendvor kraj Varaždina. Upravni je odbor s toga zaključio: 1. Da se na društvenoj zgradi „Šumarski dom" u znak žalosti izvjesi crna zastava. 2. Da se odmah odpošlje brzojavna sažalnica slijedećeg sadržaja: „Preuzvišenoj gospodji Mariji grofici Bombelles Vinica—Varaždin. Predsjedničtvo hrv. slav. šumar, društva izrazuje prema zaključku današnje izvanredne sjednice upravljajućeg odbora društva, Vašoj Preuzvišenosti prigodom smrti nezaboravnoga Vašega supruga, a svoga mnogogodišnjega zaslužnoga predsjednika najdublje sažaljenje". 3. Da se za neprežaljenim pokojnikom od strane društva izda osmrtnica. 4. Da se na odar pokojnika od strane društva položi vijenac. 5. Da hrv. slav. šumarsko društvo imadu na sprovodu zastupaU odbornici Bona de Marino, Dr. Gjuro Nenadić i tajnik Josip Jakopec, te društveni članovi iz Varaždina žup. šumar, nadzornik Rikardo Schmidinger i kot. šumar Stjepan Rayman. Pošto je izaslanstvo društva moralo već drugi dan rano u jutro u 5 sati otputovati, a gornje zaključke s mjesta provesti, to je žalobna ova sjednica .u 6 sati dignuta, zapisnik pročitan i radi izvršenja po prisutnima stante sessione ovjerovljen. Slijedeći dan položilo je izaslanstvo hrv. slav. šumarskoga društva kod sprovoda na odar milog pokojnika krasan vijenac sa crnom vrbcom i napisom: „Svomu zaslužnomu predsjedniku — hrv. si. šumarsko društvo". |
ŠUMARSKI LIST 10/1912 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 378 — Do danas primilo je hrv. slav. šumarsko društvo slijedeće sažalnice: Od ugarskog zemaljskog šumarskog društva u Budimpešti, od kranjskog primorskog šumarskog društva u Ljubljani, od srpskog šumarskog udruženja u Biogradu, od hrvat, zemalj. društva gospodarskih i šumarskih činovnika u Osijeku, od hrv. slav. gospodarskog društva u Osijeku i od šumsko-gospodarstvenog ureda ogulinske imovne občine u Ogulinu. Sliku premilog nam pokojnika donjeo je Šum. list u 3. broju g. 1911. prigodom njegova imenovanja pravim tajnim savjetnikom Njeg. Veličanstva cara i kralja. Temelji uzgoja šum. sastojine i odatle izvedena opća i naposebna pravila proredjivanja. Po predavanju c. kr. šumar, nadsavjetnika Adalberta Schiffel-a priredio: N. Pleša-Kosinjković, šumar.* (Nastavak.) Kod Četinjača, koje nemaju veće visine od letava i stožina, mora se kod izsjeka držati temeljnoga pravila da živa krošnja nasmije sizati izpod polovice stabalne visine. Veće sklopne praznine u mladjoj periodi popune se lako i kod četinjača. Dapače i kod samoga bora nesmije se pustiti, da mu u mladoj dobi siže krošnja izpod polovice stabalne visine, jer to škodi prirastu. Kod svakoga proredjivanja mora se na to paziti, da se što više jednolično na površini ostave stabla, koja su za razvoj sposobna i zdrava, sa ravnim deblom i normalnom krošnjom- Svako zdravo i normalno razvijeno stablo imade pravo na to, da postane stablom za sječu uporabivim. Narav se brine za odstranjenje i markiranje onih stabala, koja se neće moći uzdržati. Nadmašita i u vis utekla stabla ne smiju se progaliti, a kod bora se dapače razvoj takovih mora odkresivđnjem grana zapriječiti. Vidi opazku I?ođ istoga članka u broju 8/9 .?. I. o. g. |