DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 9     <-- 9 -->        PDF

- 299 —
U svome dopisu od 29. ožujka 1876. broj 1785 na c. kr.
vojno glavno zapovjedništvo u Zagrebu izjavila je kr. zemaljska
vlada, da po njezinom mišljenju nije mogla ogrjevna drvarija
katoličkih župnika biti otkupljena zakonom od 8. lipnja 1871.,
jer ona nije spomenuta u služnostima, koje § 68. šumarskoga
naputka od 4. veljače 1860. taksativno nabraja; — ako pak
§ 69. spominje postoječe pristojbe na ogrjevnim drvima, to su
one zaista opstojale, ali nisu bili servituti, kako ih normira §


68. Svoje mišljenje opravdava vlada nadalje time, što o drvariji
katoličkih župnika nisi* raspravljala diobna povjerenstva, niti su
je uzela u račun, nadalje što je podavanje besplatnih drva župnicima
spojeno s opće postojećim patronatskim pravima i dužnostima,
koje u Krajini izvršuje Njegovo Veličanstvo.
Pošto se je mišljenje vladino razilazilo od nazora c. kr.
vojnoga glavnoga zapovjedništva, odredjena je ob ovome pitanju
rasprava pred mješovitim povjerenstvom izaslanika obih oblasti,
koja se je obdržavala dne 11. siječnja 1878.


Ja ću ovdje iznijeti podrobnije tečaj te rasprave, jer je ona
temelj za pravilno shvaćanje propisa, sadržanih u naputku A) za
ogrjevnu drvariju, koji normiraju današnje pravno stanje.


Izaslanici c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva i kr. zemaljskoga
financijalnoga ravnateljstva isticahu, da pravilnik za
šumsku upravu u Krajini od 3. veljače 1860. u § 68 medju
šumskim služnostima nigdje ne spominje ogrjevne drvarije svećenstva,
pak se za to sa stanovišta šumskoga zakona može
samo u toliko tvrditi, da je država titulo servitutis podmirivala
pristojbe svećenstva na ogrjevnom drvu, koje su sistemizirane
kosebnim propisima, u koliko se može dokazati, da one spadaju
medju potrebu općina oa ogrjevnom drvu, što no ju je država
dužna pokrivati po § 68 si. c) pravilnika.


Neposredn o ovlaštenje služnosti na podavanje ogrjevnoga
drva protiv same države pripada jedino grčkoistočnomu
svećenstvu, budući da grčko-istočni svećenici,
koji živu u svezi svoje zadruge, imadu pravo na ogrjevno
drvo po § 68. si. d) kao svaki ini ovlašteni krajišnik. Odredbom