DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 299 — U svome dopisu od 29. ožujka 1876. broj 1785 na c. kr. vojno glavno zapovjedništvo u Zagrebu izjavila je kr. zemaljska vlada, da po njezinom mišljenju nije mogla ogrjevna drvarija katoličkih župnika biti otkupljena zakonom od 8. lipnja 1871., jer ona nije spomenuta u služnostima, koje § 68. šumarskoga naputka od 4. veljače 1860. taksativno nabraja; — ako pak § 69. spominje postoječe pristojbe na ogrjevnim drvima, to su one zaista opstojale, ali nisu bili servituti, kako ih normira § 68. Svoje mišljenje opravdava vlada nadalje time, što o drvariji katoličkih župnika nisi* raspravljala diobna povjerenstva, niti su je uzela u račun, nadalje što je podavanje besplatnih drva župnicima spojeno s opće postojećim patronatskim pravima i dužnostima, koje u Krajini izvršuje Njegovo Veličanstvo. Pošto se je mišljenje vladino razilazilo od nazora c. kr. vojnoga glavnoga zapovjedništva, odredjena je ob ovome pitanju rasprava pred mješovitim povjerenstvom izaslanika obih oblasti, koja se je obdržavala dne 11. siječnja 1878. Ja ću ovdje iznijeti podrobnije tečaj te rasprave, jer je ona temelj za pravilno shvaćanje propisa, sadržanih u naputku A) za ogrjevnu drvariju, koji normiraju današnje pravno stanje. Izaslanici c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva i kr. zemaljskoga financijalnoga ravnateljstva isticahu, da pravilnik za šumsku upravu u Krajini od 3. veljače 1860. u § 68 medju šumskim služnostima nigdje ne spominje ogrjevne drvarije svećenstva, pak se za to sa stanovišta šumskoga zakona može samo u toliko tvrditi, da je država titulo servitutis podmirivala pristojbe svećenstva na ogrjevnom drvu, koje su sistemizirane kosebnim propisima, u koliko se može dokazati, da one spadaju medju potrebu općina oa ogrjevnom drvu, što no ju je država dužna pokrivati po § 68 si. c) pravilnika. Neposredn o ovlaštenje služnosti na podavanje ogrjevnoga drva protiv same države pripada jedino grčkoistočnomu svećenstvu, budući da grčko-istočni svećenici, koji živu u svezi svoje zadruge, imadu pravo na ogrjevno drvo po § 68. si. d) kao svaki ini ovlašteni krajišnik. Odredbom |