DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— 366 — što skupština prihvaća. Po tom predsjedatelj u 10 sati do podne zaklju´čuje skupštinu i srdačno zahvaljuje prisutnim skupštinarima na uloženui trudu i sudjelovanju, a k jednu želi izletnicima sretan put i dobru zabavu, požto je sam službeno zapriječen da izletnike osobno vodi, koje riječi prisutnici pozdravljaju sa »Živio predsjedatelj«. Zapisnik bude po tom pročitan i stante sessione ovjerovljen. Konačno je napomenuti, da su glavnoj skupštini stigli brzojavni pozdravi od p. n. gg. šumarnika Hajeka i Potočnjaka, urednika Kosovića, šumara Pleše Kosinjkovića i ličko-dalmatinskog paševinskog povjerenstva) što je skupština popratila sa poklikom »Živili!« Poslije podne krenuše učesnici skupštine na skupni izlet u Novu Gradišku, o kojem ćemo donijeti potanje izvješće u slijedećem broju Š. 1. Različite vijesti. Pošumljivanje goljeti. 0 pošumljivanju goljeti, koje su se već davna pred" više stoljeća zakrašile, piše c. kr. kotar, šumar F. Leisz slijedeće: Imala se je pošumiti ogoljela strma površina sastojeća se iz sivog; alpinskog vapnenog konglomerata. Vez pojedinih vapnenih komada sačinjava crvenkasta laporasta tvar. Plodne zemlje imade samo u pukotinama i udubinama, no ona je izmješana sa kamenim gruhom, te je posve plitka i suha. humusa u opće neima, a na ostalim mjestima izbija gola temeljna podloga Kroz cijelu godinu izvrgnuta je ta površina, jakim suhim vjetrovima sa istoka. Buduć da u okolici imade dosta sastojina crnoga bora, kušalo se je malo ne 10 godina tu površinu s crnim borom pošumiti, i to na taj način, da su kopali oveće jame, u koje su donašali zemlju te u istu sadili biljke. — Sadnja je obavljana vrlo pomno, a crni bor rasao je tako dugo dosta povoljno, dok ga je od vjetra štitila slabašna trava i izbočine tla, a kada su borići u toliko odrasli da više nisu imale zaštite, počele su iglice odpadati, gornje se grančice sušiti, te u koliko ti borići nisu posvema propali, pognuli i svinuli su se uslijed vjetra, te poprimili oblik kosodrvine. Kašnje se kušalo pošumljivati raznim drugim vrstima bora (Pinus banksiana, maritima, itd.) no sav posao bio je uzaludan. Ponukom spomenutog pisca počeli su u godišnje gojitbene predloge uvršćivati nasadjivanje ovećih biljaka (Heister) raznovrstnih listača kao akacije, mlječa, jarebike, bjele johe, divlje kruške dapače i trnja, koje su imale od vjetra štititi crni bor. Način radnje ostao je i nadalje isti kao i prije, te se je u jamice donašala kulturna zemlja, ali da se prebrzo sušenje zemlje zapriječi, počeli su jamice pokrivati sa pločicama od treseta, te steljom od listača i četinjača Pošto su konačno uvidili, da je tamošnje zemljište vanredno mršavo, počeli su pomišljati, kako bi ga popravili sjetvom leguminoza buharskom djetelinom. Ta biljka dosegne već druge godine visinu od preko jednoga metra, listići su joj uski i sitni, tako da samo malo zasjenjuje sadjenice crnoga bora, koji svejedno dobiva dosta svjetla i zraka, ali je uz to zaštićen od vjetra i prejakog sunčanog žara, što ga odrazuje okolno golo kamenje. |