DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 76     <-- 76 -->        PDF

— 366 —


što skupština prihvaća. Po tom predsjedatelj u 10 sati do podne zaklju´čuje
skupštinu i srdačno zahvaljuje prisutnim skupštinarima na uloženui
trudu i sudjelovanju, a k jednu želi izletnicima sretan put i dobru zabavu,
požto je sam službeno zapriječen da izletnike osobno vodi, koje
riječi prisutnici pozdravljaju sa »Živio predsjedatelj«. Zapisnik bude po
tom pročitan i stante sessione ovjerovljen.


Konačno je napomenuti, da su glavnoj skupštini stigli brzojavni
pozdravi od p. n. gg. šumarnika Hajeka i Potočnjaka, urednika Kosovića,
šumara Pleše Kosinjkovića i ličko-dalmatinskog paševinskog povjerenstva)
što je skupština popratila sa poklikom »Živili!«


Poslije podne krenuše učesnici skupštine na skupni izlet u Novu
Gradišku, o kojem ćemo donijeti potanje izvješće u slijedećem broju Š. 1.


Različite vijesti.


Pošumljivanje goljeti. 0 pošumljivanju goljeti, koje su se već davna
pred" više stoljeća zakrašile, piše c. kr. kotar, šumar F. Leisz slijedeće:


Imala se je pošumiti ogoljela strma površina sastojeća se iz sivog;
alpinskog vapnenog konglomerata. Vez pojedinih vapnenih komada sačinjava
crvenkasta laporasta tvar. Plodne zemlje imade samo u pukotinama
i udubinama, no ona je izmješana sa kamenim gruhom, te je posve plitka
i suha. humusa u opće neima, a na ostalim mjestima izbija gola temeljna
podloga Kroz cijelu godinu izvrgnuta je ta površina, jakim suhim vjetrovima
sa istoka.


Buduć da u okolici imade dosta sastojina crnoga bora, kušalo se
je malo ne 10 godina tu površinu s crnim borom pošumiti, i to na taj
način, da su kopali oveće jame, u koje su donašali zemlju te u istu sadili
biljke. — Sadnja je obavljana vrlo pomno, a crni bor rasao je tako
dugo dosta povoljno, dok ga je od vjetra štitila slabašna trava i izbočine
tla, a kada su borići u toliko odrasli da više nisu imale zaštite, počele
su iglice odpadati, gornje se grančice sušiti, te u koliko ti borići nisu
posvema propali, pognuli i svinuli su se uslijed vjetra, te poprimili oblik
kosodrvine. Kašnje se kušalo pošumljivati raznim drugim vrstima bora
(Pinus banksiana, maritima, itd.) no sav posao bio je uzaludan.


Ponukom spomenutog pisca počeli su u godišnje gojitbene predloge
uvršćivati nasadjivanje ovećih biljaka (Heister) raznovrstnih listača kao
akacije, mlječa, jarebike, bjele johe, divlje kruške dapače i trnja, koje su
imale od vjetra štititi crni bor.


Način radnje ostao je i nadalje isti kao i prije, te se je u jamice
donašala kulturna zemlja, ali da se prebrzo sušenje zemlje zapriječi, počeli
su jamice pokrivati sa pločicama od treseta, te steljom od listača i četinjača
Pošto su konačno uvidili, da je tamošnje zemljište vanredno mršavo,
počeli su pomišljati, kako bi ga popravili sjetvom leguminoza
buharskom djetelinom. Ta biljka dosegne već druge godine visinu od
preko jednoga metra, listići su joj uski i sitni, tako da samo malo zasjenjuje
sadjenice crnoga bora, koji svejedno dobiva dosta svjetla i zraka,
ali je uz to zaštićen od vjetra i prejakog sunčanog žara, što ga odrazuje
okolno golo kamenje.