DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 342 — Tako n. pr. postignu ariš i bor mnogo prije periodu uzdužnoga (visnoga) rasta, nego li bukva i jela, dočim zadnje pokazuju dulje trajući visni rast. Perioda najvećega uzdužnoga rasta je ali od velike važnosti za nastup dobe i stupanj zahvata sječe sastojine, jer se u tome stadiju prekidnost sklopa najbrže ispuni, odnosno prekinut zastor se najbrže sklopi. 0 kakvoći krošnje ti velikom stupnju ovisi debljinski i visni rast. Znamo, da četinjače već od naravi teže, da debalnu os, dalje razvijaju, te da je na uzdužni rast sklop od manjega upliva, nego li kod listača. Četinjače uzdužno (visno) rastu i na posve slobodnom prostoru. Nasuprot će jedna listača na slobodnom prostoru više u širinu, nego li u visinu rasti, te čim je krošnja više stisnuta, to će ona više težiti za svjetlom u visini, dakle i uzdužnu os više razvijati. Sklop sastojine će dakle kod listača pospješno na visni rast djelovati, docira će kod četinjača, pogotovo u mladosti, prije obratno biti, t. j . da takodjer i slobodno stanje visni rast pospješuje. Konačno pregusti sklop kod sviju vrstih drveća priječi sveukupni rast. Njeki minimum kod krošnje ima za posljedicu i minimum prirasta. Mora se dakle kao njeko temeljno pravilo uzgoja (njege) sastojine smatrati, da se sklop tako regulira, kako bi prirast samo tada počeo malaksavati, kada to višji obziri deblovinskoga razvoja traže. Podržavanje na prirast povoljno djelujuće krošnje je dakle pod svim okolnostima jedan bitni uvjet uzgojnih mjera sastojine. Kada je jednoč krošnja stabala glavne sastojine deformirana, tada to traje najmanje dotle, dok se regeneracijom opet oporavi. Za taj oporavak nužno vrijeme je davno za prirast izgubljeno. |