DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 335 - Crveni cedar za olovke, potiče najviše od Juniperus virginiana , koji raste u toplini krajevima Sjevero Američkih saveznih država. Vrlo je mehko, ima gusta vlakanca i jaki miris 1 m^ teži do 448 kg. U Americi prave iz njega pokućtvo, posudje, ravnala itd., a u Europi je to najviše traženi i najbolje plaćani material za olovke, te se vrlo mnogo uvozi u otesanim i okruglim komadima. Žalibože su u Americi sastojine tog drva već silno izharačene, tako da su lijepi eksemplari toga drva već dosta rijetki. Bijeli cedar nazivlju u Americi drvo od Chamaecyparis sphaeroidea, a u Europi drvo od T h u j e occi´dentalis. Obje vrsti daju vrlo lako i vrlo trajno drvo za običnu porabu kao za manje podvlake, šimle, ograde, itd. te drveni ugljen, koji se rabi za pravljenja baruta. Himalajski cedar (Cedrus Deodora), raste u brdima južne Azije. Ima crvenkasto di^vo, koje je puno smole. Vrlo je trajno, a nije odviše tvrdo. U domovini rabe ga kao gradju za kuće, mostove, za kola, kao stolarski material itd., ali se inače u Europu ne izvaža. Libanonsk i cedar (Cedrus Libani ) i Cedar sa Atlasa (Cedrus atlantica) nemaju za svjetsku trgovinu nikakove važnosti. Temelji uzgoja sum. sastojine i odatle izvedena opća i naposebna pravila proredjivanja. Po predavanju c. kr. šumar, nadsavjetnika Adalberta Schiffel-a priredio: N, Pleša-Kosinjković, šumar.* Druga točka dnevnoga reda još dne 7. srpnja 1908. u Brnu obdržavane 62. glavne skupštine raoravsko-šleskoga šu marskoga društva pod predsjedanjem g. Otta grofa Serenyi-a bilo je vrlo poučno i zanimivo predavanje g. c. kr. šumar, nad savjetnika šumar, pokusne postaje marijabrunske Adalberta S c h i f f e 1 a pod naslovom: „Die Grundlagen der Be st an d e s e r zi e h ung und die daraus abzuleitenden allgemeinen und speciellen Durchforstungs * Na želju pisca đonašamo članak neproraijesjen. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 46 <-- 46 --> PDF |
336 — regeln", koje predavanje radi njegove šiimogojstvene važnosti, a na želju cijenjenoga uredništva našega glasila u slobodnom prijevodu donašam pred cijenjene čitaoce, e da bi se i oni na polju našega šumogojstva prema mjesnim prilikama, što bolje okoristili sa nazorima i stečevinami austrijskih pionira šumarstva. Kratak izvadak ove temate mogu cijenjeni čitaoci naći podnaslovom: ,Lichtanspruch unđ Bestandeserz i e h u ng« na strani 423. stručnoga lista „Frick´s Rundschau" br. 16. od 20. kolovoza 1909., dočim potpuno predavanje prema stenografičkim bilježkama na strani 365. četvrte sveske za g. 1908. lista »Verhandlungen der Forstwirte von Mahren und Schlesien «, prema kojem zadnjem predavanju i ja moj članak otpočinjem. Sa praktičnoga gledišta za proizvodnju drva jesu kod gojenja šuma najvažnija ova tri momenta: izbor vrsti drveća i njihova smjesa, osnutak sastojine i njega (uzgoj). Nu ipak su još mnijenja o sva ta tri momenta različita. Uzrok bi se zato imao naročito tražiti u tome, što se mjestimično stečena iskustva ne vazda potpunim pravom uzimlju općenito vrijednima. Nazori o njegovanju sastojine ili o proredjivanjima ipak se počimlju polagano bistriti, jer se je uvidjelo, da svaka uobičajena metoda proredjivanja ne vodi svrsi pod svim okolnostima. Do te uvidjavnosti se je došlo kroz dulje vremena točno motrenima pokusima, u tu svrhu zasnovanima, koji nara ujedno pružiše na ruku materijal, po kojem možemo zaključiti na djelovanje uzroka različitoga razvoja, te na taj način doći i do sigurnih temelja za uzgoj i njegu sastojine. Poznato je, da sastojine imadu svrhu, da se u najkraćem vremenu pospješi proizvodnja što više vrijednoga drva. U najkraćem vremenu toga radi, jer je vrijeme vrlo skupi proizvodni faktor, a što vrjednije drvo s razloga, da se prihodna vrijednost kod jednako ostalih ili Što manjih proizvodnih troškova povisi. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 337 — Cijenu drva odredjuje tržište. Ne gledeći na ponudupotražbu, u prvom redu za cijenu drva jesu mjerodavna tehnička svojstva i dimenzije drva. — Zadaća je dakle njezi sastojine, da djeluje na razvoj tehnički dobroga, zdravoga, a po mogućnosti krupnoga (debeloga) i dugačkoga drveta. Bez obzira nadalje na svakoj vrsti specifično vlastita tehnička svojstva, kadra je vrst svake njege sastojine znatno uplivisati na punoću drva, čistoću grana, ravnost debla, debljinu i širinu godova. Osim toga o gospodarstvenom postupku sa sastojinom ovisi u njekom stalnom stupnju i rast u visinu, a s tim i duljina debla. Poznato je, da na jednakoj stojbinskoj dobroti na samo odraslo stablo ima nižje grane, ima manje deblovine, širje godove, a kod listača je i manje ravno, nego li stablo u gustom sklopu; — ali je zato stablo izraslo na zračnom, sunčanom prostoru deblje, nego li stablo iste starosti, a u sklopu izraslo. Poznato je takodjer, da sklop djeluje i na visni rast, a što pri tome osobito u obzir dolazi, jest, da se deblo ne dijeli u glavne grane, odnosno, da se (kod listača) osovina stabla manje gubi, da dakle deblo u sklopu postizava veću uporabivu duljinu. Ne smatram nuždnim, da pobliže rastumačim, kako sklop djeluje na tehnička svojstva deblovine, jer je to svakome šumaru dobro poznato, ali naročito naglasujem, da se djelovanje sklopa ne kreće u jednom te istom smjeru, t. j. , da sklop povoljno djeluje, ali i da se taj dobitak na dobrim tehničkim svojstvima umanjuje s umanjenjem debljinskoga rasta. Sklop dakle unapredjuje kakvoću debla, ali umanjuje debljinu debla. Stojbina je odlučni faktor za kolikoću drvne proizvodnje, dočim je za kakvoću drvne množine ipak odlučan sklop, u kojemu je sastojina odrasla. Za svaku vrst drveća na jednakoj stojbinskoj dobroti imademo dakle pri ruci djelovanje na kakvoću drva po debljini i tehničkim svojstvima. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 338 — Njegovanje dakle sastojine nije ništa drugo tiego li samo reguliranje sklopa. U uskom sklopu dobijemo dakle punije stablo, čisto od grana, ravnoga i dugačkoga debla t. j . stablo sa krošnjom na vrhu, nasuprot pako na slobodnom prostoru stablo slabije kakvoće, ali debelo. Ta su nam svojstva sklopa dobro poznata, nu poteškoće, -da ta svojstva izrabimo za njegu sastojine, leže samo u tome, da pogodimo ono povoljno izjednjačenje, koje je kadro dovesti u sklad štetno djelovanje slobodnijega prostora na faktore, i koristne uplive, koji čine sastojinu vrjednijom. Pošto traženje svrsi shodnoga stupnja sklopa čini jezgru uzgoja sastojine, to ćemo s tim i pozabaviti. Za to se ne mogu općenite norme postaviti s razloga, što se, ne gledeći na to, da nadasve promjenljiva stojbina znatnu ulogu igra kod rašćenja šumskoga drveća, takodjer i razlika u fiziološkim svojstvima vrsti drveća gledom na mjerodavne faktore, t. j . zahtjev svjetla, razvoj krošnje i debla, zatim na visni rast mora pri tome osobito u obzir uzeti. Ob ovim trim faktorima sada ćemo u kratko raspravljati. 1. Zahtjev svjetla. Poznato je, da se naše sastojinsko drveće prema potrebi svjetla različito odnosi, te da je i u pogledu razvoja krošnje različito. Od naših glavnih vrsti jesu n. pr. ariš, hrast i breza, koje osobito svjetlo ljube, dočim bukva i jela podnašaju sjenu. Prve vrsti dakle više trebaju prostora za svoj razvoj, nego li zadnje. Za razvoj krošnje trebaju listače uopće više prostora, nego li četinjače. Iz toga odnošaja za uzgoj i njegu sastojine slijedi vrlo važan zaključak, da na jednakoj površini i kod jednake visine stabla mnogo više takovih im ade, koje sjenu ljube, nego li onih svjetlo Ijubećih. Ako pri 20 m stabalnoj visini na jednoj srednjoj boniteti jele možemo nabrojiti 1500 jelovih ili 100 bukovih stabala, to |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 339 — ćemo se na jednoj srednjoj boniteti za istu stabalnu visinu moći zadovoljiti sa 400 ariševih ili 300 hrastovih stabala. — Uza sve to ćemo morati dopustiti, da u svim tim slučajevima imademo normalan sklop. Samo se taj sklop mora različito prosudjivati za različite vrsti drveća i krošnjene oblike. Dok u bukviku i jeliku nikakova sunčana zraka na tlo ne dopre, to ćemo u ariševoj i hrastovoj šumi naći kod spomenute visine, već trajnu i živu prizemnu vegetaciju. Podsjećam na ovaj poznati pojav, da mogu razjasniti, da normalni sklop sastojine nije nikakov konstantan pojam, već promjenljiv prema vrsti drveća, obliku krošnje, a zatim i prema stojbinskoj boniteti. Jedna definicija, koja bi sklop sastojine kao jedinu funkciju stupnja zasjene tla, a neovisno od vrsti drveća i bonitete, htjela uzeti, bila bi po mojem nazoru za svrhe uzgoja sastojine neuporabiva. Na dobroj stojbini može od iste vrsti drveća i kod iste sastojinske visine više stabala biti, nego li na lošoj stojbini. Stupanj sklopa može ipak jednak, isti biti. — Tako n. pr. može kod 18 m. visine na dobroj stojbini bora 1200 stabala, na lošoj već 800 stabala normalan sklop činiti, jer je u oba slučaja stupanj zastora tla isti Normalni se sklop (zastor) može ali i kod iste vrsti drveća i jednake bonitete i jednake sastojinske visine različitim brojem stabala polučiti. Tako se n. pt. može u jednoj smrekovoj šumi od 20 m. visine isti stupanj sklopa i na istoj boniteti isto tako sa 1400, kao što i sa 800 stabala glavne sastojine polučiti. Ali će ipak kod većega broja stabala biti krošnja slabije razvijena i višja, a srednji stabalni promjer manji, nego li kod manjega broja glavnih jakih stabala. Mora se dakle kraj stupnja sklopa (zastora) još i njekakov oblik sklopa razlikovati, jer baš ovo prosudjivanje sklopa po obliku krošnje i njezinoj visini, t. j . po gustoći sklopa, igra glavnu ulogu kod uzgoja sastojine. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 340 - Kod stupnja sklopa se dakle samo pita: da li je tlo potpuno ili nepotpuno zastrto, dočim se oblik sklopa odnosi na sposobnost vrsti drveća, da je isto kadro po svojem biološkom svojstvu, ovisnom od potrebe svjetla, oblika i gustoće krošnje, tlo zastirati. Pa i kod potpunoga sklopa može oblik njegov biti gušći ili redji. Kod svake vrsti drveća djeluje užitak svjetla na razvoj krošnje, od koje opet ovisi oblik debla, debljina mu i prirast. Čim više svjetla, tim veća krošnja. — Pošto nam je ali vazda u ruci, da isjekom užitak svjetla i razvoj krošnje pospješiti možemo, t. j . da možemo uplivisati na stupanj i oblik sklopa, a time i na razvoj debla, — to je uzgoj i njega sastojine ovisna u zahvatu u nju unutar njezinih bonitetom i vrsti drveća zadanih granica. Deblo je tekar nješto, što konačno uspjeh drvne proizvodnje predstavlja. Stoga ćemo se u kratko i sa razvojem debla pozabaviti Svaka vrst drveća ima svoje specifično svojstvo u razvoju svoje glavne 0*^1 t. j . debla. Dok četinjače već od naravi razvijaju oštro izrazito deblo, a položaj i smjer grana je više manje po njekom stalnom zakonu, te 0 užitku svjetla neovisan, to razvoj debla, položaj i smjer grana kod listača u veliko ovisi od užitka svjetla t. j . 0 sklopu, u kojem rastu. Četinjače dakle i na slobodnom prostoru stvaraju nerazdjeljeno, ravno deblo, dočim su listače na to prisiljene sklopom sastojine, jer one teže za tim, da svoje grane tako dijele i u smjer stavljaju, da se stvori prostor, kako bi lišće bilo zgodno razdjeljeno i položeno u svrhe asimilacije; naprotiv kod četinjača svjetlo djeluje na smjer grana, ali ne i na razdjeljenje istiju. Dakako, da taj različiti odnošaj šum. drveća ovisi podjedno i 0 obliku lišća. Lišće (iglice) četinjača imade ponajviše ovalan, jajolik prerez, te nije prisiljeno njeku stanovitu površinu svjetlu okretati, jer |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 341 — je pri svakom položaju iglice jedan dio asimilirajuće plohe svjetlu okrenut. Stupanj, u koliko je šumsko drveće sposobno ravno i nerazdjeljivo deblo stvoriti, jest, kako je poznato, takodjer različit. Medju četinjačam.i na prvom mjestu u tome pogledu stoje smreka i jela, a medju. listačami breza, jalša i topola. Na slobodnom prostoru pako svaka vrst listače teži, da razvije razgranjenu krošnju, t. j . da glavnu os razdijeli. Nu pošto je u šum. gospodarstvu deblo glavni proizvod, te jer o njegovom svojstvu i vrijednost drva ovisi, to je jasno, da su sve mjere, koje su prikladne djelovati na razvoj i oblik debla, od velike materijalne važnosti. Četinjasto drveće dakle već po naravi stvara deblo, koje do skrajnjega vrška siže; listnato drveće to svojstvo neimade, ali se na to sklopom ipak na njeki način prisiliti može. Kada bi nam bilo samo stalo do toga, da deblovinu proizvedemo, tada bi mogli pustiti četinjače i na slobodnom prostoru izrasti; ali pošto i od četinjastoga drveća želimo dobiti što čišće deblo od grana, to mora i ono od njekoga stalnoga vremena u sklopu rasti. Oto vrijeme ovisi na isti način od fizioloških svojstva različitoga četinjastoga drveća u visnom rastu, razvoju krošnje i od njezine sposobnosti, da u sklopu žive grane uzdrži, t. j . 0 njezinoj potrebi na svjetlu. Visni rast kod raznih vrsti drveća je različit. Po sebi se razumjeva, da ovdje nemamo pred očima okolnost, da na različitim stojbinam, t. j . na takovima, koje pojedinim vrstima drva na jednak način ne prijaju, — može i visni rast različitih vrstih drveća biti jednak, već da imademo pred očima samo karakteristična svojstva svake vrsti drveća obzirom na tečaj visnoga rasta. Razlikujemo brzo -rastuće vrsti drveća, kao ariš, bor i brezu, te lagano rastuće, kao bukvu i jelu. — Eazlikujemo nadalje jednu periodu najvećega visnoga rasta, koja kod brzo rastućih vrsti drveća prije nastupa i kraće traje, nego li kod sporo rastućih. 25 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 342 — Tako n. pr. postignu ariš i bor mnogo prije periodu uzdužnoga (visnoga) rasta, nego li bukva i jela, dočim zadnje pokazuju dulje trajući visni rast. Perioda najvećega uzdužnoga rasta je ali od velike važnosti za nastup dobe i stupanj zahvata sječe sastojine, jer se u tome stadiju prekidnost sklopa najbrže ispuni, odnosno prekinut zastor se najbrže sklopi. 0 kakvoći krošnje ti velikom stupnju ovisi debljinski i visni rast. Znamo, da četinjače već od naravi teže, da debalnu os, dalje razvijaju, te da je na uzdužni rast sklop od manjega upliva, nego li kod listača. Četinjače uzdužno (visno) rastu i na posve slobodnom prostoru. Nasuprot će jedna listača na slobodnom prostoru više u širinu, nego li u visinu rasti, te čim je krošnja više stisnuta, to će ona više težiti za svjetlom u visini, dakle i uzdužnu os više razvijati. Sklop sastojine će dakle kod listača pospješno na visni rast djelovati, docira će kod četinjača, pogotovo u mladosti, prije obratno biti, t. j . da takodjer i slobodno stanje visni rast pospješuje. Konačno pregusti sklop kod sviju vrstih drveća priječi sveukupni rast. Njeki minimum kod krošnje ima za posljedicu i minimum prirasta. Mora se dakle kao njeko temeljno pravilo uzgoja (njege) sastojine smatrati, da se sklop tako regulira, kako bi prirast samo tada počeo malaksavati, kada to višji obziri deblovinskoga razvoja traže. Podržavanje na prirast povoljno djelujuće krošnje je dakle pod svim okolnostima jedan bitni uvjet uzgojnih mjera sastojine. Kada je jednoč krošnja stabala glavne sastojine deformirana, tada to traje najmanje dotle, dok se regeneracijom opet oporavi. Za taj oporavak nužno vrijeme je davno za prirast izgubljeno. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 343 — 0 razvoju krošnje ne ovisi samo duljina od grana čistoga dijela debla, već i stupanj drvne punoće. Uopće je deblo tim punije, čim je krošnja višja. Postignuće najveće drvne punoće, koja se u najgušćem sklopu postigne, naravski da ne smije nikada kao glavni cilj pred očima lebditi. Glavnom stvari vazda ostaje debljina stabla pri moguće postignutoj dužini debla čistoću od grana, zdravo stanje i ravnost. 1 u tome, kakovu sposobnost različite vrsti drveća imadu, da se u dolnjih grana čiste, jesu takodjer različite. Izmedju četinjača najlakše kod ariša izumiru dolnje grane, a najtežje kod jele. To je svojstvo u uskom savezu sa zahtjevom svjetla pojedinih vrsti i u biološkom svojstvu njihovom, da li jake ili slabe grane razvijaju. A pošto su i grane u istoj starosti ili takodjer i kod jednake stablovne visine pojedinih vrsti drveća takodjer razno jake, te pošto se jake grane teže suše, otkidaju i prerašćuju, to se kod reguliranja sklopa mora nuždan obzir uzeti takodjer i na jakost grana. Naročito bor obzirom na to, da naginje razvoju jakih grana, treba već u mladosti gušći sklop, nego li bi mu inače pripadao, kao brzo rastućoj četinjači. Već se iz ovih kratkih upozorenja o biološkim svojstvima našega šumarskoga drveća, na koja se pri uzgoju sastojina mora obzir uzeti, uvidja, da se za uzgojne sijekove ne mogu općenito vrijedna pravila stvoriti, dapače niti onda, kada bi samo sa čistim sastojinam posla imali. Vazda se ali mogu baš iz ovih svojstava slijedeće općenite upute izvesti, a te jesu: Pažnja na visni rast. 0 visnom rastu kod četinjača u velike ovisi samo stvaranje sklopa. Veliki zasjeci (isjeći) mogu se dakle kod četinjača preduzimati samo u periodi najvećega visnoga rasta. Pažnja na visni rast kod mješovitih sastojina u pojedinačnu smjesu, kako je poznato, je od velikoga značenja. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 344 — , Znamo, da njeku svjetlo Ijubeću vrst drva u sastojini najlakše tada možemo dobiti, ako ona trajno pred drugima raste. Ako smreka ili jela prerastu bor i ariš, tada su . i bor i ariš u svojem opstanku ugroženi. n´=!v>f:ti ´^bijnvji^o*^´- Akoprem bor redovito nadrašćuje smreku, ipak imade dosta stojbina (vrlo plitki ili vrlo vlažni položaji), gdje smreka bor nadraste. Isto tako imade slučajeva, da na stojbinam, koje su manje za hrast prikladne, bukva hrast potišti. ,.f,,Brzi dakle rast njeke vrsti drveća sam po sebi ne pruža još nikakovo jamstvo, da u mješovitim sastojinam brže rastuće vrsti.takodjer i trajan premah uzdrže.,^^i- BoajniJaS uibsmsi Radi toga će se vazda dobro učiniti, da u svim slučajevima, gdje nismo na čistom o odnošaju vrsti drveća na visni rast u mješovitim sastojinama, miješanje preduzmerfio hrpimično i u manjim površinam, a ne pojedinačno. ;:...,-.. nnr": v´rv .Svaka se vrst drveća najsigurnije i najbolje razvija u istovrsnim jednakodobnim sastojinam, t. j . u čistim sastojinam. U čistim, jednako starim sastojinama mogu svi ogojni isjeći na jednaki način ispasti, t. j . sijek se proteže površno, prostorno i vremenito na čitavu sastojinu. Kadi toga se prištedi neprekidna pažnja (oprez), trajna i u godinam opetujuća se proredjivanja, opsjeci, čišćenje od grana, što razne tegobe oko nadziranja, izradbi drva, prerajerbi, transporta i u prodji proredom dobivenoga drva prouzročuje. Čim je više koncentriran i jednostavniji posao, tim je jeftiniji. ;.,,(Pažnja na bonitetu. 0 stojbinskoj dobroti ovisi u opće intenzitet (jakost) rasta. Na dobrim stojbinam se sastojina U; > svakoj periodi prije sklopi nego li na slabijoj, pa radi toga se i sa isjekom na dobrim stojbinam pod inače jednakim okolnostima prije otpočne i jače izvadja, nego li na slabijima..« ,.ji,, p rOblik´sastoji n e. Čim je pravilniji oblik sastojine po boniteti, vrsti drveća, visini, sklopu i starosti, tim će i isjek jednoličnije ispasti. rsmisubsto sSiiiftu ^lifih ^? rroofr! Bolesna, oštećena, kriva i takova stabla, koje se neće ili nemožQ trajno u sastojini pridržati, moraju se iz sastojine što |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 345 — prije ostraniti, samo ako njs|i,^g,ojt,rgbn^a. za s^^^ debala. ´, ,´´ ´´ :,.;,,,..;..., ,.,,., .. ,,.,´T . ?\fw*: rs«?^,´?? Već kod osnutka sastojine mora se ista pripraviti na .svrsishodno gojenje i njegu^ „"´.^Krnh^^ nroHstr ´ dm^u itam Pošto četinjače u opće ravno deblo tvore, a i visni rast na slobodnom prostoru ne trpi, to one u mladosti slabiji sklop trebaju, nego li listače; mogu se dakle redje osnovati, nego li listače, pa se smije već mladji stadij na debljinski rast izrabiti. ´J´-´U´ U pogledu gustoće pri osnutku sastojine evo slijedećega ^poretka. Za četinjače: ariš, smreka, jela i bor; posljednji čini ujedno prelaz k listačam, stoga, što on izmedju četinjača ne samo obzirom na debalna svojstva, ravnost, drvnu punodu i čistoću, grana zadnje mjesto zauzima nego on i u mladostij] gušći sklop potrebuje zbog svojega svojstva, da na slobodnom prostoru jake grane razvija, od njih se teško čisti, te da u visnom rastu zaostaje. ,ai irj tuaiiiiK ,iTi k Do UAiiiuaK´i si >iUi .ii] "i JiK^ji/ Kod listača je svojstvo, da neTazđijeljene gršnetvčre,´različito razvijeno. Nerazdijeljena debla razvijaju : breza, jalša, jasen takodjer i na slobodnom prostoru, na dijeljenje debla više naginju: javor, brijest, hrast i bukva, n 9 o!; niasv o yi Ako želimo ravno deblo kod listača dobiti, to one moraju u mladosti u gustom sklopu stajati. Razumjeva se, da se pri tome mora obzir uzeti i na potrebu svjetla, tako, da bi se obzirom na zahtjev nerazdijeljenih i ravnih debala kod listača imala breza najredje, a bukva najgušće uzgajati. Prema tome bi bio po prilici ovaj red: breza,jasen,jalša, javor, hrast, brijest, bukva. . . Bukvu dakle treba najgušće uzgojiti, a ariš najredje. ^m Dokle se u svrhe uzgoja sastojine može izaći sa 2500 afl ševih biljka po l ha, dotle u jednolikom razmaku treba najmanje 20 struko više, t. j . 50.000 komada bukovih biljka za isto toliku površinu -´^ " moiismuci j^oil^ iibi.aiG i;4i.iii:_ .aa.jcia siivoisn Obzirom na fiziološka svojstva vrstih drveća i na svrhu, da se u njekom zadanom vremenu vrijedna deblovina proizvede, neće biti dakle teško takodjer i za stanovite sastojinske oblilse specijalna pravila uzgoja sastojine stvoriti. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 346 — 0 tome je Schiffel svoje nazore izrekao u raspravi »Ueber Bestandeserziehung* u »Zentraiblatt fiir das gesammte Forstwesen 1906.« Evo o tom najvažnijega u svrhu diskusije ovih pravila, a napose o svakoj hrpi, četinjačam i listačam. Za konačni uspjeh uzgoja četinjača u pravilu je mjerodavan postupak sa sastojinom u mladosti, u dobi sposobnosti za letve i stožine. U opće, a naročito na boljim stojbinama, moraju se četinjače u toj dobi u redjem sklopu držati, da mogu snažnu, normalno razvijenu krošnju razviti i debljinski prirast poduprijeti. Kakovo štetno djelovanje na tlo uslijed kasnije razvijenoga sklopa nije dosada ustanovljeno, osim samo kod tla posebnih svojstava. Ariš se mora u najbolje progaljenom stanju držati, a bor u najgušćemu do dobe, dok ne počne sklop stvarati. Sastojine, koje su u primjerenoj udaljenosti biljka zasadjene n. pr. ariš u razmaku od 2 m, smreka 1-5 m, bor 1 m, nesmiju se prije izsjecati, dok stabla ne postignu visinu letava ili stožina. Gušće osnovane sastojine i naravno uzgojene jele, moraju se već u mladosti u tako progalnom stanju držati, dok se u visini od 5 do 6 m potpuno ne sklope. U nijednom slučaju starost sastojine nije mjerodavna, jer nastup sklopa kod iste vrsti drveća ne ovisi o starosti već o gustoći uzgoja, sjetve ili sadnje, te o brzini rasta, t j . o StOJbini. (Nastavit će se.) Osobne vijesti Imenovanja. Kr. povjerenik u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji imenovao je nadšumara Gedeona Ogrizović a šumarnikom i upraviteljem gospodarstvenog ureda u VIII. činovnom razredu kod I banske imovne obćine u Glini, zatim je imenovao protustavnika Ivana Jerbić a nadšumarom u IX. činovnom razredu kod otočke imovne obćine, nadalje šumara Stjepana Prpić a nadšumarom u IX. činovnom razredu kod I. banske imovne obćine, Josipa Š m i d t a kotar šumarom u X činovnom razredu kod otočke imovne obćine; absolventa kr. šumarske akademije zagrebačke, Pavla Polovic a privremenim šumarskim vježbenikom kod slunjske imovne obćine i Matu Os to vica akcesistom otočke imovne obćine u XI. činovnom razredu. |