DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 335 -
Crveni cedar za olovke, potiče najviše od Juniperus
virginiana , koji raste u toplini krajevima Sjevero Američkih
saveznih država. Vrlo je mehko, ima gusta vlakanca i jaki miris
1 m^ teži do 448 kg. U Americi prave iz njega pokućtvo, posudje,
ravnala itd., a u Europi je to najviše traženi i najbolje
plaćani material za olovke, te se vrlo mnogo uvozi u otesanim
i okruglim komadima. Žalibože su u Americi sastojine tog drva
već silno izharačene, tako da su lijepi eksemplari toga drva
već dosta rijetki.


Bijeli cedar nazivlju u Americi drvo od Chamaecyparis
sphaeroidea, a u Europi drvo od T h u j e
occi´dentalis. Obje vrsti daju vrlo lako i vrlo trajno drvo
za običnu porabu kao za manje podvlake, šimle, ograde, itd.
te drveni ugljen, koji se rabi za pravljenja baruta.


Himalajski cedar (Cedrus Deodora), raste u brdima
južne Azije. Ima crvenkasto di^vo, koje je puno smole. Vrlo je
trajno, a nije odviše tvrdo. U domovini rabe ga kao gradju za
kuće, mostove, za kola, kao stolarski material itd., ali se inače
u Europu ne izvaža.


Libanonsk i cedar (Cedrus Libani ) i Cedar sa Atlasa
(Cedrus atlantica) nemaju za svjetsku trgovinu nikakove važnosti.


Temelji uzgoja sum. sastojine i odatle izvedena
opća i naposebna pravila proredjivanja.


Po predavanju c. kr. šumar, nadsavjetnika Adalberta Schiffel-a priredio:
N, Pleša-Kosinjković, šumar.*


Druga točka dnevnoga reda još dne 7. srpnja 1908. u


Brnu obdržavane 62. glavne skupštine raoravsko-šleskoga šu


marskoga društva pod predsjedanjem g. Otta grofa Serenyi-a


bilo je vrlo poučno i zanimivo predavanje g. c. kr. šumar, nad


savjetnika šumar, pokusne postaje marijabrunske Adalberta


S c h i f f e 1 a pod naslovom: „Die Grundlagen der Be


st an d e s e r zi e h ung und die daraus abzuleitenden


allgemeinen und speciellen Durchforstungs


* Na želju pisca đonašamo članak neproraijesjen.


ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 46     <-- 46 -->        PDF

336 —


regeln", koje predavanje radi njegove šiimogojstvene važnosti,
a na želju cijenjenoga uredništva našega glasila u slobodnom
prijevodu donašam pred cijenjene čitaoce, e da bi se
i oni na polju našega šumogojstva prema mjesnim prilikama,
što bolje okoristili sa nazorima i stečevinami austrijskih pionira
šumarstva.


Kratak izvadak ove temate mogu cijenjeni čitaoci naći
podnaslovom: ,Lichtanspruch unđ Bestandeserz
i e h u ng« na strani 423. stručnoga lista „Frick´s Rundschau"
br. 16. od 20. kolovoza 1909., dočim potpuno predavanje prema
stenografičkim bilježkama na strani 365. četvrte sveske za g.
1908. lista »Verhandlungen der Forstwirte von Mahren und Schlesien
«, prema kojem zadnjem predavanju i ja moj članak otpočinjem.


Sa praktičnoga gledišta za proizvodnju drva jesu kod gojenja
šuma najvažnija ova tri momenta: izbor vrsti drveća i
njihova smjesa, osnutak sastojine i njega (uzgoj).


Nu ipak su još mnijenja o sva ta tri momenta različita.


Uzrok bi se zato imao naročito tražiti u tome, što se
mjestimično stečena iskustva ne vazda potpunim pravom uzimlju
općenito vrijednima.


Nazori o njegovanju sastojine ili o proredjivanjima ipak
se počimlju polagano bistriti, jer se je uvidjelo, da svaka uobičajena
metoda proredjivanja ne vodi svrsi pod svim okolnostima.


Do te uvidjavnosti se je došlo kroz dulje vremena točno
motrenima pokusima, u tu svrhu zasnovanima, koji nara ujedno pružiše
na ruku materijal, po kojem možemo zaključiti na djelovanje
uzroka različitoga razvoja, te na taj način doći i do sigurnih
temelja za uzgoj i njegu sastojine.


Poznato je, da sastojine imadu svrhu, da se u najkraćem
vremenu pospješi proizvodnja što više vrijednoga drva. U najkraćem
vremenu toga radi, jer je vrijeme vrlo skupi proizvodni
faktor, a što vrjednije drvo s razloga, da se prihodna
vrijednost kod jednako ostalih ili Što manjih proizvodnih troškova
povisi.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 337 —


Cijenu drva odredjuje tržište. Ne gledeći na ponudupotražbu, u prvom redu za cijenu drva jesu mjerodavna tehnička
svojstva i dimenzije drva. — Zadaća je dakle njezi sastojine,
da djeluje na razvoj tehnički dobroga, zdravoga, a po mogućnosti
krupnoga (debeloga) i dugačkoga drveta.


Bez obzira nadalje na svakoj vrsti specifično vlastita tehnička
svojstva, kadra je vrst svake njege sastojine znatno uplivisati
na punoću drva, čistoću grana, ravnost debla, debljinu i
širinu godova.


Osim toga o gospodarstvenom postupku sa sastojinom
ovisi u njekom stalnom stupnju i rast u visinu, a s tim i duljina
debla.


Poznato je, da na jednakoj stojbinskoj dobroti na samo
odraslo stablo ima nižje grane, ima manje deblovine, širje godove,
a kod listača je i manje ravno, nego li stablo u gustom
sklopu; — ali je zato stablo izraslo na zračnom, sunčanom
prostoru deblje, nego li stablo iste starosti, a u sklopu izraslo.


Poznato je takodjer, da sklop djeluje i na visni rast, a
što pri tome osobito u obzir dolazi, jest, da se deblo ne dijeli
u glavne grane, odnosno, da se (kod listača) osovina stabla
manje gubi, da dakle deblo u sklopu postizava veću uporabivu
duljinu.


Ne smatram nuždnim, da pobliže rastumačim, kako sklop
djeluje na tehnička svojstva deblovine, jer je to svakome šumaru
dobro poznato, ali naročito naglasujem, da se djelovanje
sklopa ne kreće u jednom te istom smjeru, t. j. , da sklop povoljno
djeluje, ali i da se taj dobitak na dobrim tehničkim
svojstvima umanjuje s umanjenjem debljinskoga rasta.


Sklop dakle unapredjuje kakvoću debla, ali
umanjuje debljinu debla.


Stojbina je odlučni faktor za kolikoću drvne proizvodnje,
dočim je za kakvoću drvne množine ipak odlučan sklop, u kojemu
je sastojina odrasla.


Za svaku vrst drveća na jednakoj stojbinskoj dobroti imademo
dakle pri ruci djelovanje na kakvoću drva po debljini i
tehničkim svojstvima.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 338 —


Njegovanje dakle sastojine nije ništa drugo
tiego li samo reguliranje sklopa.


U uskom sklopu dobijemo dakle punije stablo, čisto od
grana, ravnoga i dugačkoga debla t. j . stablo sa krošnjom na
vrhu, nasuprot pako na slobodnom prostoru stablo slabije kakvoće,
ali debelo.


Ta su nam svojstva sklopa dobro poznata, nu poteškoće,
-da ta svojstva izrabimo za njegu sastojine, leže samo u tome,
da pogodimo ono povoljno izjednjačenje, koje je kadro dovesti
u sklad štetno djelovanje slobodnijega prostora na faktore, i
koristne uplive, koji čine sastojinu vrjednijom.


Pošto traženje svrsi shodnoga stupnja sklopa čini jezgru
uzgoja sastojine, to ćemo s tim i pozabaviti.


Za to se ne mogu općenite norme postaviti s razloga, što
se, ne gledeći na to, da nadasve promjenljiva stojbina znatnu
ulogu igra kod rašćenja šumskoga drveća, takodjer i razlika
u fiziološkim svojstvima vrsti drveća gledom na mjerodavne
faktore, t. j . zahtjev svjetla, razvoj krošnje i debla, zatim na
visni rast mora pri tome osobito u obzir uzeti. Ob ovim trim
faktorima sada ćemo u kratko raspravljati.


1. Zahtjev svjetla.
Poznato je, da se naše sastojinsko drveće prema potrebi
svjetla različito odnosi, te da je i u pogledu razvoja krošnje
različito. Od naših glavnih vrsti jesu n. pr. ariš, hrast i breza,
koje osobito svjetlo ljube, dočim bukva i jela podnašaju sjenu.
Prve vrsti dakle više trebaju prostora za svoj razvoj,
nego li zadnje.
Za razvoj krošnje trebaju listače uopće više prostora,
nego li četinjače.
Iz toga odnošaja za uzgoj i njegu sastojine slijedi vrlo
važan zaključak, da na jednakoj površini i kod jednake
visine stabla mnogo više takovih im ade,
koje sjenu ljube, nego li onih svjetlo Ijubećih.
Ako pri 20 m stabalnoj visini na jednoj srednjoj boniteti
jele možemo nabrojiti 1500 jelovih ili 100 bukovih stabala, to




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 339 —


ćemo se na jednoj srednjoj boniteti za istu stabalnu visinu moći
zadovoljiti sa 400 ariševih ili 300 hrastovih stabala. — Uza
sve to ćemo morati dopustiti, da u svim tim slučajevima imademo
normalan sklop.


Samo se taj sklop mora različito prosudjivati za različite
vrsti drveća i krošnjene oblike.
Dok u bukviku i jeliku nikakova sunčana zraka na tlo ne


dopre, to
ćemo u ariševoj i hrastovoj šumi naći kod spomenute
visine, već trajnu i živu prizemnu vegetaciju.
Podsjećam na ovaj poznati pojav, da mogu razjasniti, da
normalni sklop sastojine nije nikakov konstantan pojam, već
promjenljiv prema vrsti drveća, obliku krošnje, a zatim i prema
stojbinskoj boniteti.


Jedna definicija, koja bi sklop sastojine kao jedinu funkciju
stupnja zasjene tla, a neovisno od vrsti drveća i bonitete, htjela
uzeti, bila bi po mojem nazoru za svrhe uzgoja sastojine neuporabiva.


Na dobroj stojbini može od iste vrsti drveća i kod iste


sastojinske visine više stabala biti, nego li na lošoj stojbini.


Stupanj sklopa može ipak jednak, isti biti. — Tako n. pr.
može kod 18 m. visine na dobroj stojbini bora 1200 stabala,
na lošoj već 800 stabala normalan sklop činiti, jer je u oba
slučaja stupanj zastora tla isti


Normalni se sklop (zastor) može ali i kod iste vrsti drveća


i jednake bonitete i jednake sastojinske visine različitim brojem


stabala polučiti.


Tako se n. pt. može u jednoj smrekovoj šumi od 20 m.


visine isti stupanj sklopa i na istoj boniteti isto tako sa 1400,


kao što i sa 800 stabala glavne sastojine polučiti.


Ali će ipak kod većega broja stabala biti krošnja slabije


razvijena i višja, a srednji stabalni promjer manji, nego li kod


manjega broja glavnih jakih stabala.


Mora se dakle kraj stupnja sklopa (zastora) još i njekakov
oblik sklopa razlikovati, jer baš ovo prosudjivanje sklopa
po obliku krošnje i njezinoj visini, t. j . po gustoći sklopa,
igra glavnu ulogu kod uzgoja sastojine.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 340 -
Kod stupnja sklopa se dakle samo pita: da li je tlo potpuno
ili nepotpuno zastrto, dočim se oblik sklopa odnosi na
sposobnost vrsti drveća, da je isto kadro po svojem biološkom
svojstvu, ovisnom od potrebe svjetla, oblika i gustoće krošnje,
tlo zastirati.


Pa i kod potpunoga sklopa može oblik njegov biti gušći
ili redji.
Kod svake vrsti drveća djeluje užitak svjetla na razvoj
krošnje, od koje opet ovisi oblik debla, debljina mu i prirast.


Čim više svjetla, tim veća krošnja. — Pošto nam je ali
vazda u ruci, da isjekom užitak svjetla i razvoj krošnje pospješiti
možemo, t. j . da možemo uplivisati na stupanj i oblik sklopa,
a time i na razvoj debla, — to je uzgoj i njega sastojine
ovisna u zahvatu u nju unutar njezinih bonitetom i vrsti drveća
zadanih granica.


Deblo je tekar nješto, što konačno uspjeh drvne proizvodnje
predstavlja.


Stoga ćemo se u kratko i sa razvojem debla pozabaviti
Svaka vrst drveća ima svoje specifično svojstvo u razvoju svoje
glavne 0*^1 t. j . debla.


Dok četinjače već od naravi razvijaju oštro izrazito deblo,
a položaj i smjer grana je više manje po njekom stalnom zakonu,
te 0 užitku svjetla neovisan, to razvoj debla, položaj
i smjer grana kod listača u veliko ovisi od užitka svjetla t. j .
0 sklopu, u kojem rastu.


Četinjače dakle i na slobodnom prostoru stvaraju nerazdjeljeno,
ravno deblo, dočim su listače na to prisiljene sklopom
sastojine, jer one teže za tim, da svoje grane tako dijele i u
smjer stavljaju, da se stvori prostor, kako bi lišće bilo zgodno
razdjeljeno i položeno u svrhe asimilacije; naprotiv kod četinjača
svjetlo djeluje na smjer grana, ali ne i na razdjeljenje istiju.


Dakako, da taj različiti odnošaj šum. drveća ovisi podjedno
i 0 obliku lišća.
Lišće (iglice) četinjača imade ponajviše ovalan, jajolik prerez,
te nije prisiljeno njeku stanovitu površinu svjetlu okretati, jer




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 341 —


je pri svakom položaju iglice jedan dio asimilirajuće plohe svjetlu
okrenut.


Stupanj, u koliko je šumsko drveće sposobno ravno i nerazdjeljivo
deblo stvoriti, jest, kako je poznato, takodjer različit.
Medju četinjačam.i na prvom mjestu u tome pogledu stoje


smreka i jela, a medju. listačami breza, jalša i topola.
Na slobodnom prostoru pako svaka vrst listače teži, da
razvije razgranjenu krošnju, t. j . da glavnu os razdijeli.


Nu pošto je u šum. gospodarstvu deblo glavni proizvod,
te jer o njegovom svojstvu i vrijednost drva ovisi, to je jasno,
da su sve mjere, koje su prikladne djelovati na razvoj i oblik
debla, od velike materijalne važnosti.


Četinjasto drveće dakle već po naravi stvara deblo, koje
do skrajnjega vrška siže; listnato drveće to svojstvo neimade,
ali se na to sklopom ipak na njeki način prisiliti može.


Kada bi nam bilo samo stalo do toga, da deblovinu proizvedemo,
tada bi mogli pustiti četinjače i na slobodnom prostoru
izrasti; ali pošto i od četinjastoga drveća želimo dobiti
što čišće deblo od grana, to mora i ono od njekoga stalnoga
vremena u sklopu rasti.


Oto vrijeme ovisi na isti način od fizioloških svojstva
različitoga četinjastoga drveća u visnom rastu, razvoju krošnje
i od njezine sposobnosti, da u sklopu žive grane uzdrži, t. j .
0 njezinoj potrebi na svjetlu.


Visni rast kod raznih vrsti drveća je različit.


Po sebi se razumjeva, da ovdje nemamo pred očima
okolnost, da na različitim stojbinam, t. j . na takovima, koje
pojedinim vrstima drva na jednak način ne prijaju, — može i
visni rast različitih vrstih drveća biti jednak, već da imademo
pred očima samo karakteristična svojstva svake vrsti drveća
obzirom na tečaj visnoga rasta.


Razlikujemo brzo -rastuće vrsti drveća, kao ariš, bor i
brezu, te lagano rastuće, kao bukvu i jelu. — Eazlikujemo nadalje
jednu periodu najvećega visnoga rasta, koja kod brzo rastućih
vrsti drveća prije nastupa i kraće traje, nego li kod
sporo rastućih. 25




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 342 —


Tako n. pr. postignu ariš i bor mnogo prije periodu uzdužnoga
(visnoga) rasta, nego li bukva i jela, dočim zadnje
pokazuju dulje trajući visni rast.


Perioda najvećega uzdužnoga rasta je ali od velike važnosti
za nastup dobe i stupanj zahvata sječe sastojine, jer
se u tome stadiju prekidnost sklopa najbrže ispuni, odnosno
prekinut zastor se najbrže sklopi.


0 kakvoći krošnje ti velikom stupnju ovisi debljinski i
visni rast.


Znamo, da četinjače već od naravi teže, da debalnu os,
dalje razvijaju, te da je na uzdužni rast sklop od manjega
upliva, nego li kod listača.


Četinjače uzdužno (visno) rastu i na posve slobodnom prostoru.
Nasuprot će jedna listača na slobodnom prostoru više
u širinu, nego li u visinu rasti, te čim je krošnja više stisnuta,
to će ona više težiti za svjetlom u visini, dakle i uzdužnu os
više razvijati.


Sklop sastojine će dakle kod listača pospješno na
visni rast djelovati, docira će kod četinjača, pogotovo u mladosti,
prije obratno biti, t. j . da takodjer i slobodno stanje
visni rast pospješuje.


Konačno pregusti sklop kod sviju vrstih drveća priječi
sveukupni rast. Njeki minimum kod krošnje ima za posljedicu
i minimum prirasta.


Mora se dakle kao njeko temeljno pravilo uzgoja (njege)
sastojine smatrati, da se sklop tako regulira, kako bi prirast
samo tada počeo malaksavati, kada to višji obziri deblovinskoga
razvoja traže.


Podržavanje na prirast povoljno djelujuće
krošnje je dakle pod svim okolnostima
jedan bitni uvjet uzgojnih mjera sastojine.


Kada je jednoč krošnja stabala glavne sastojine deformirana,
tada to traje najmanje dotle, dok se regeneracijom opet
oporavi. Za taj oporavak nužno vrijeme je davno za prirast
izgubljeno.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 343 —


0 razvoju krošnje ne ovisi samo duljina od grana čistoga
dijela debla, već i stupanj drvne punoće.


Uopće je deblo tim punije, čim je krošnja višja.


Postignuće najveće drvne punoće, koja se u najgušćem
sklopu postigne, naravski da ne smije nikada kao glavni cilj
pred očima lebditi.


Glavnom stvari vazda ostaje debljina stabla pri moguće
postignutoj dužini debla čistoću od grana, zdravo stanje i ravnost.
1 u tome, kakovu sposobnost različite vrsti drveća imadu,


da se u dolnjih grana čiste, jesu takodjer različite.
Izmedju četinjača najlakše kod ariša izumiru dolnje grane,
a najtežje kod jele.


To je svojstvo u uskom savezu sa zahtjevom svjetla pojedinih
vrsti i u biološkom svojstvu njihovom, da li jake ili
slabe grane razvijaju.


A pošto su i grane u istoj starosti ili takodjer i kod
jednake stablovne visine pojedinih vrsti drveća takodjer razno
jake, te pošto se jake grane teže suše, otkidaju i prerašćuju,
to se kod reguliranja sklopa mora nuždan obzir uzeti takodjer
i na jakost grana.
Naročito bor obzirom na to, da naginje razvoju jakih grana,
treba već u mladosti gušći sklop, nego li bi mu inače pripadao,
kao brzo rastućoj četinjači.


Već se iz ovih kratkih upozorenja o biološkim svojstvima
našega šumarskoga drveća, na koja se pri uzgoju sastojina
mora obzir uzeti, uvidja, da se za uzgojne sijekove ne mogu
općenito vrijedna pravila stvoriti, dapače niti onda, kada bi
samo sa čistim sastojinam posla imali.


Vazda se ali mogu baš iz ovih svojstava slijedeće općenite
upute izvesti, a te jesu:


Pažnja na visni rast. 0 visnom rastu kod četinjača
u velike ovisi samo stvaranje sklopa. Veliki zasjeci (isjeći)
mogu se dakle kod četinjača preduzimati samo u periodi najvećega
visnoga rasta.


Pažnja na visni rast kod mješovitih sastojina u pojedinačnu
smjesu, kako je poznato, je od velikoga značenja.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 344 —


, Znamo, da njeku svjetlo Ijubeću vrst drva u sastojini najlakše
tada možemo dobiti, ako ona trajno pred drugima raste.
Ako smreka ili jela prerastu bor i ariš, tada su . i bor i
ariš u svojem opstanku ugroženi. n´=!v>f:ti ´^bijnvji^o*^´-
Akoprem bor redovito nadrašćuje smreku, ipak imade dosta
stojbina (vrlo plitki ili vrlo vlažni položaji), gdje smreka bor
nadraste. Isto tako imade slučajeva, da na stojbinam, koje su
manje za hrast prikladne, bukva hrast potišti.


,.f,,Brzi dakle rast njeke vrsti drveća sam po sebi ne pruža
još nikakovo jamstvo, da u mješovitim sastojinam brže rastuće
vrsti.takodjer i trajan premah uzdrže.,^^i- BoajniJaS uibsmsi


Radi toga će se vazda dobro učiniti, da u svim slučajevima,
gdje nismo na čistom o odnošaju vrsti drveća na visni
rast u mješovitim sastojinama, miješanje preduzmerfio hrpimično
i u manjim površinam, a ne pojedinačno. ;:...,-.. nnr": v´rv


.Svaka se vrst drveća najsigurnije i najbolje razvija u istovrsnim
jednakodobnim sastojinam, t. j . u čistim sastojinam.


U čistim, jednako starim sastojinama mogu svi ogojni isjeći
na jednaki način ispasti, t. j . sijek se proteže površno, prostorno
i vremenito na čitavu sastojinu. Kadi toga se prištedi
neprekidna pažnja (oprez), trajna i u godinam opetujuća se
proredjivanja, opsjeci, čišćenje od grana, što razne tegobe oko
nadziranja, izradbi drva, prerajerbi, transporta i u prodji proredom
dobivenoga drva prouzročuje. Čim je više koncentriran
i jednostavniji posao, tim je jeftiniji.


;.,,(Pažnja na bonitetu. 0 stojbinskoj dobroti ovisi u opće
intenzitet (jakost) rasta. Na dobrim stojbinam se sastojina U; >
svakoj periodi prije sklopi nego li na slabijoj, pa radi toga se
i sa isjekom na dobrim stojbinam pod inače jednakim okolnostima
prije otpočne i jače izvadja, nego li na slabijima..« ,.ji,,


p rOblik´sastoji n e. Čim je pravilniji oblik sastojine po
boniteti, vrsti drveća, visini, sklopu i starosti, tim će i isjek
jednoličnije ispasti. rsmisubsto sSiiiftu ^lifih ^? rroofr!


Bolesna, oštećena, kriva i takova stabla, koje se neće ili
nemožQ trajno u sastojini pridržati, moraju se iz sastojine što




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 345 —


prije ostraniti, samo ako njs|i,^g,ojt,rgbn^a. za s^^^
debala. ´, ,´´ ´´ :,.;,,,..;..., ,.,,., .. ,,.,´T . ?\fw*: rs«?^,´??
Već kod osnutka sastojine mora se ista pripraviti na
.svrsishodno gojenje i njegu^ „"´.^Krnh^^ nroHstr ´ dm^u itam


Pošto četinjače u opće ravno deblo tvore, a i visni rast
na slobodnom prostoru ne trpi, to one u mladosti slabiji sklop
trebaju, nego li listače; mogu se dakle redje osnovati, nego li
listače, pa se smije već mladji stadij na debljinski rast izrabiti.


´J´-´U´ U pogledu gustoće pri osnutku sastojine evo slijedećega
^poretka. Za četinjače: ariš, smreka, jela i bor; posljednji čini
ujedno prelaz k listačam, stoga, što on izmedju četinjača ne samo
obzirom na debalna svojstva, ravnost, drvnu punodu i čistoću,
grana zadnje mjesto zauzima nego on i u mladostij] gušći sklop
potrebuje zbog svojega svojstva, da na slobodnom prostoru
jake grane razvija, od njih se teško čisti, te da u visnom rastu
zaostaje. ,ai irj tuaiiiiK ,iTi k Do UAiiiuaK´i si >iUi .ii] "i JiK^ji/
Kod listača je svojstvo, da neTazđijeljene gršnetvčre,´različito
razvijeno. Nerazdijeljena debla razvijaju : breza, jalša, jasen
takodjer i na slobodnom prostoru, na dijeljenje debla više naginju:
javor, brijest, hrast i bukva, n 9 o!; niasv o yi


Ako želimo ravno deblo kod listača dobiti, to one moraju
u mladosti u gustom sklopu stajati. Razumjeva se, da se
pri tome mora obzir uzeti i na potrebu svjetla, tako, da bi se
obzirom na zahtjev nerazdijeljenih i ravnih debala kod listača
imala breza najredje, a bukva najgušće uzgajati.


Prema tome bi bio po prilici ovaj red: breza,jasen,jalša,


javor, hrast, brijest, bukva. . .
Bukvu dakle treba najgušće uzgojiti, a ariš najredje. ^m
Dokle se u svrhe uzgoja sastojine može izaći sa 2500 afl


ševih biljka po l ha, dotle u jednolikom razmaku treba najmanje
20 struko više, t. j . 50.000 komada bukovih biljka za isto toliku
površinu -´^ " moiismuci j^oil^ iibi.aiG i;4i.iii:_ .aa.jcia siivoisn


Obzirom na fiziološka svojstva vrstih drveća i na svrhu,
da se u njekom zadanom vremenu vrijedna deblovina proizvede,
neće biti dakle teško takodjer i za stanovite sastojinske oblilse
specijalna pravila uzgoja sastojine stvoriti.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 346 —


0 tome je Schiffel svoje nazore izrekao u raspravi »Ueber
Bestandeserziehung* u »Zentraiblatt fiir das gesammte Forstwesen
1906.« Evo o tom najvažnijega u svrhu diskusije ovih
pravila, a napose o svakoj hrpi, četinjačam i listačam. Za konačni
uspjeh uzgoja četinjača u pravilu je mjerodavan postupak
sa sastojinom u mladosti, u dobi sposobnosti za letve i stožine.


U opće, a naročito na boljim stojbinama, moraju se četinjače
u toj dobi u redjem sklopu držati, da mogu snažnu, normalno
razvijenu krošnju razviti i debljinski prirast poduprijeti.


Kakovo štetno djelovanje na tlo uslijed kasnije razvijenoga
sklopa nije dosada ustanovljeno, osim samo kod tla posebnih
svojstava.


Ariš se mora u najbolje progaljenom stanju držati, a bor
u najgušćemu do dobe, dok ne počne sklop stvarati.


Sastojine, koje su u primjerenoj udaljenosti biljka zasadjene
n. pr. ariš u razmaku od 2 m, smreka 1-5 m, bor 1 m,
nesmiju se prije izsjecati, dok stabla ne postignu visinu letava
ili stožina. Gušće osnovane sastojine i naravno uzgojene jele,
moraju se već u mladosti u tako progalnom stanju držati, dok
se u visini od 5 do 6 m potpuno ne sklope.


U nijednom slučaju starost sastojine nije mjerodavna, jer
nastup sklopa kod iste vrsti drveća ne ovisi o starosti već o
gustoći uzgoja, sjetve ili sadnje, te o brzini rasta, t j . o
StOJbini. (Nastavit će se.)


Osobne vijesti


Imenovanja. Kr. povjerenik u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji
imenovao je nadšumara Gedeona Ogrizović a šumarnikom i upraviteljem
gospodarstvenog ureda u VIII. činovnom razredu kod I banske imovne
obćine u Glini, zatim je imenovao protustavnika Ivana Jerbić a nadšumarom
u IX. činovnom razredu kod otočke imovne obćine, nadalje šumara
Stjepana Prpić a nadšumarom u IX. činovnom razredu kod I. banske
imovne obćine, Josipa Š m i d t a kotar šumarom u X činovnom razredu
kod otočke imovne obćine; absolventa kr. šumarske akademije zagrebačke,
Pavla Polovic a privremenim šumarskim vježbenikom kod slunjske imovne
obćine i Matu Os to vica akcesistom otočke imovne obćine u XI. činovnom
razredu.