DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 294 — Pravoužitnistvo crkvenih obćina u imovnim, obćinama bivše hrv. slav. vojne Krajine. Pravoužitnistvo crkvenih općina u krajiškim imovnim općinama uredjeno je zakonom o ustanovama za otkup (izlućenje) prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imadu u državnim šumama, ležećim u vojnoj Krajini", koji je zakon previšnjom odredbom od 8. lipnja 1871. izdan za područje vojne Krajine, dočim je zakonskim člankom XXX. ex 1873. zajedničkoga hrvatsko-ugarskoga sabora (zbornik 1873. br. 50) u cijelosti uzakonjen. , U provedbi ovoga zakona izdan je previšnjim rješenjem od 6. srpnja 1881. (list zemaljske uprave za hrvatsko-slavonsku vojnu Krajinu od 16. srpnja 1881. komad XI.) »naputak A) za provedbu §-a 4 zakona od 8. lipnja 1871. o otkupu šumskih služnosti odredjenoga uredjenja načina i mjere zajedničkoga uživanja šuma i šumskoga tla za pravoužitnike po pukovnijskim kotarima«, u kome je pravo crkvenih općina te opseg toga prava detajlno uredjen. Medjutim kako se god čini, da su ustanove ovoga naputka jasne, može ih — naročito glede ogrjevnih drva — ispravno shvatiti i primijeniti jedino onaj, koji poznaje prava crkvenih općina na državne šume prije zakona od 8. lipnja 1871., jer se opseg prava crkvenih općina po toma zakonu temelji na pravnom stanju, kakovo je postojalo prije toga zakona. Svojim izvodima htio bi da na osnovu pravnoga stanja prije zakona od 8. lipnja 1871. ustanovim pravi smisao ovoga zakona i naputka A), te da tada ispravno shvaćeno pravno stanje usporedim s postojećim faktičnim stanjem. Nadalje bi htio, da se osvrnem na pitanje o pravoužitništvu onih crkvenih općina, koje su nastale nakon zakona od 8. lipnja 1871., budući da je to pitanje češće povodom sporovima izmedju imovnih i crkvenih općina, — a konačno mi je namjera, da uzput upozorim još i na njeke momente, koji su za pravoužitnistvo crkvenih općina od praktične važnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 295 — Ističem, da je u G. broju XXIII. godišta ovoga lista g. dr. Milan Novak napisao raspravu o »ogrjevnoj drvariji rkt. dušobrižničkoga svećenstva u području bivše hrv. slav. vojne Krajine«, u kojoj je naročito prikazao propise, što no su u bivšoj vojnOJ Krajini postojali glede ogrjevne drvarije rkt. svećenstva, te pravnu narav te drvarije. Upućujući izrično ila ovu raspravu ističem, da sam mnoge činjenice, koje je on iznio u svojoj raspravi glede ogrjevne drvarije, morao ovdje opetovati, jer su za razumnjevanje današnjega pravnoga stanja glede ogrjevne drvarije neophodno nužne, a kako svim čitateljima neće biti pri ruci rasprava g. dra. Novaka, potrebno je bilo, da te činjenice navedem, budući da bi inače moji izvodi ostali nepotpuni i nerazumljivi. I. Zakonom od 8. lipnja 1871. otkupila je država prava na dobivanje drvlja, na žirenje, pašu i sve druge užitke bilo kojega mu drago imena iz državnih šuma vojne Krajine, zajamčena zakonom od 3. veljače 1860. općinama i krajiškim obiteljima (§1.) i to na taj način, da je krajiškim općinama izlučena i u potpuno vlastničtvo predana polovica onih opsega državne šume, u kojima su dosele imale pravo šumarenja, dočim je druga polovica ostala potpuna vlasnost države (§ 2.). U ovome zakonu govori se općenito o općinama, dočim se „crkvene općine* nigdje izrično ne spominju. Želimo li dakle znati, da H su zakonom od 8. lipnja 1871. otkupljena kakova prava crkvenih općina, moramo poznati opseg prava, što no su ih te općine imale naprama državi po zakonu od 3. veljače 1860. Prema § 9. šumskoga zakona za c. kr. vojnu Krajinu od 3. veljače 1860. ustanovljene su služnosti, kojima su opterećene erarske šume u vojnoj Krajini, u §§ 18. i 16. temeljnoga krajiškoga zakona od 7. svibnja 1850. Za naše je pitanje od važnosti § 18. toga zakona, koji odredjuje, da su krajiške šume državne dobro, te da se iz njih imade nakon pokrića erarsk e potrebe za Krajinu besplatno doznačiti krajišnicima gra |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 296 djevno i ogrjevno drvo za njihove kućne potrebe polag njihovih starih prava. Temeljni zakon ne spominje nijednom riječi ni crkvenih općina, ni crkvenih potreba. Medjutim istodobno s gornjim šumskim zakonom* odobren je previšnjim rješenjem od 3. veljače 1860. pravilnik za šumsku službu u c. kr. vojnoj Krajini, koji u § 68 podrobno nabraja sve služnosti, što no terete državne šume. Medju ove služnosti spada po § 68 točka b) i ovlaštenje krajiških crkvenih općina na sveukupno gradjevno i tvorivo drvo, potrebno za crkvene gradnje svake vrsti 0 ogrjevnom drvu za crkvene općine ne govori § 68 pravilnika izrijekom ništa, već kao služnost, koja tereti državne šume u pogledu ogrjevnoga drva u opće spominje jedino dužnost krajiških oblasti na pokriće sveukupne potrebe erara i općina na ogrjevnom drvu (Aerarial- und. Gemeinde-Brennholz- Bedarf § 68 si. d) i pravo krajiških obitelji na ogrjevno drvo za kućne potrebe (§ 68 d). U § 69. ovoga pravilnika, koji odredjuje opseg gornjih služnosti, veli se ipak, da su za ustanovljenje godišnje potrebe na gradjevnom tvorivom i ogrjevnom drvu za erar, mjesne, crkvene i školske općine odlučne postojeće pristojbe na ogrjevnom drvu, te na najnužniju mjeru ograničena potreba gradjevnoga i tvorivoga drva za gradnje, što no se imadu izvesti. Iz svega sada navedenoga slijedi to, da su crkvene općine dobivale i da imadu bezdvojbeno pravo tražiti iz erarskih šuma sveukupno gradjevno i tvorivo drvo, potrebno za crkvene gradnje, dočim pravo crkvenih općina na ogrjevno drvo nije nigdje iz rično priznato. Budući se medjutim u § 69. pravilnika govori i 0 ogrjevnom drvu, što ga imadu iz erarskih šuma dobiti crkvene općine prema postojećim pristojbama, to je očito, da je pravo crkvenih općina na ogrjevno drvo sadržano u potrebi erara ili općina na ogrjevnom drvu, koju spominje § 68 si. c) pravilnika. Da su tako ovo pitanje shvaćale i nadležne oblasti, vidjeti će se malo kasnije. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 297 — Već na ovom mjestu moram istaknuti, da se je ovlaštenje crkvenih općina na krajiške državne šume i po šumskom zakonu od 3. veljače 1860. i po zakonu od 8 lipnja 1871. moglo protezati jedino na vjeroispovjesti, koje su tada bile priznate, dakle na katoličku, grčko-istočnu te evangeličko-augsburšku i. reformatornu, dočim su od toga ovlaštenja bile isključene izraelitičke crkvene općine, budući da izraelitičkoj vjeroispovjesti u Krajini nije bilo nikada priznato ni slobodno izvršivanje vjere, ni uživanje političkih i gradjanskih prava. Medju crkvene općine, koje su po zakonu od 8. lipnja 1871. uopće mogle steći kakova ovlaštenja na šume imovnih općina, ne spadaju dakle nikako izraelitičke crkvene općine, te su one od ovih prava isključene. Pomanjkanje preciznih ustanova u zakonu glede, ogrjevnih drva bilo je kratko vrijeme nakon što je zakon od 8, lipnja 1871. stupio na snagu, povodom sporovima jer su imovne općine stale kratiti svako podavanje ogrjernoga drva katoličkomu i grčko-istočnomu dušobrižnom svećenstvu. Tim se je povodom biskupski ordinarijat u Djakovu obratio na c. kr. vojno glavno zapovjedništvo u Zagrebu s upitom, kakove su odredbe izdane u pogledu budućega podmirivanja drvarske pristojbe, krajiškim župnicima, na što je ono u svom dopisu od 27. svibnja 1873. broj 319 (bog. i nastava) odgovovorilo, „dass unter den Wald Servituten der Grenzbevölkerung deren Ablösung im Grunde des Gesetzes vom 8, Juni 1871 zu erfolgen hat, laut § 1 des bezogenen Gesetzes auch das Gratis- Bau- und Brennholzes für ihre Gemeinde-Bedürfnissen ausdrücklich bezeichnet erscheint. Da nun zu den Gemeinde- Bau- und Brennholz-Bedürfnissen seit jeher die Brennholz-Erfordernisse für die fungierende Geistlichkeit gerechnet wurde, und tatsächlich auch immer nur für Rechnung der betreffenden PfarrGeraeinden erzeugt und beigestellt wird, so unterliegt es keinem Anstände oder Zweifel, dass das zur Erzeugung der sistemisirten Gebühren der fungierenden Geistlichkeit erforderliche Brennholz aus den bei der Segregation den Gemeinden für Rechnung der bisheri |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 298 — gen Waldservituten zufallenden Waldteilen auch für die Folge gratis wird erfolgt werden müssen, ohne das diesbezüglich eine besondere Verhandlung abzuführen nötig bleibt." Da uzmogne korektno riješiti sporove, nastale povodom uskrata križevačke i gjurgjevačke imovne općine, tražila je kr. zem. vlada razjašnjenje od c. kr. glavnoga zapovjedništva u Zagrebu kao krajiške zemaljske upravne oblasti, a ono je dopisom od 3. lipnja 1875. odgovorilo, da su slično stanovište poput križevačke i gjurgjevačke zauzele i neke druge imovne općine, a njihovi da su zahtjevi riješeni na osnovu načela, da je država zakonom od 8. lipnja 1871. otkupila sva prava općina i krajišnika, koja su im pripadala po zakonu od 3. veljače 1860, iz česa slijedi, da su u svim slučajevima, gdje je svećenstvo polag postojećih propisa imalo dosele pravo dobivati iz erarskih šuma besplatno (bez takse) stanovitu mjeru gradjevnoga ili ogrjevnoga drva, dužne imovne općine podavati tu mjeru bezplatno iz šuma. koje su im pripale. Gdje su pak crkvene općine same bile obvezane na podavanje gradjevnoga , ili ogrjevnoga drva, to ostaje njihova obveza i nadalje na snazi, a zavisiti će 0 zaključku imovne općine, da li će tim crkvenim općinama dozvoliti drvo besplatno ili uz uplatu pristojbe. Dopisom od 17. kolovoza 1875. broj 12.156 obratila se je kr. zemaljska vlada na središnje povjerenstvo za otkup šumskih služnosti u gjurgjevačkom i križevačkom krajiškom pukovnijskom kotaru uzet obzir na pravo katoličkoga svećenstva na besplatno dobivanje ogrjevnoga drva, na što je ono dopisom od 23. siječnja 1876. broj 188 ex 1875. odgovorilo, da se o tome pravu nije raspravljalo ni u mjesnom, ni u središnjem povjerenstvu, jer su zakonom od 8. lipnja 1871. odkupljena sva prava, ma kako se zvala, radi česa nije povjerenstvo trebalo da ispituje tko je sve bio dionikom tih otkupljenih prava. U dopisu pak od 23. siječnja 1876. broj 8 izjavilo se je isto povjerenstvo, da je van svake sumnje, da su imovne opdine dužne davati ogrjevno drvo za župnika, jer su zakonom od 8. lipnja 1871. otkupljena sva prava, kakogod se zvala. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 299 — U svome dopisu od 29. ožujka 1876. broj 1785 na c. kr. vojno glavno zapovjedništvo u Zagrebu izjavila je kr. zemaljska vlada, da po njezinom mišljenju nije mogla ogrjevna drvarija katoličkih župnika biti otkupljena zakonom od 8. lipnja 1871., jer ona nije spomenuta u služnostima, koje § 68. šumarskoga naputka od 4. veljače 1860. taksativno nabraja; — ako pak § 69. spominje postoječe pristojbe na ogrjevnim drvima, to su one zaista opstojale, ali nisu bili servituti, kako ih normira § 68. Svoje mišljenje opravdava vlada nadalje time, što o drvariji katoličkih župnika nisi* raspravljala diobna povjerenstva, niti su je uzela u račun, nadalje što je podavanje besplatnih drva župnicima spojeno s opće postojećim patronatskim pravima i dužnostima, koje u Krajini izvršuje Njegovo Veličanstvo. Pošto se je mišljenje vladino razilazilo od nazora c. kr. vojnoga glavnoga zapovjedništva, odredjena je ob ovome pitanju rasprava pred mješovitim povjerenstvom izaslanika obih oblasti, koja se je obdržavala dne 11. siječnja 1878. Ja ću ovdje iznijeti podrobnije tečaj te rasprave, jer je ona temelj za pravilno shvaćanje propisa, sadržanih u naputku A) za ogrjevnu drvariju, koji normiraju današnje pravno stanje. Izaslanici c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva i kr. zemaljskoga financijalnoga ravnateljstva isticahu, da pravilnik za šumsku upravu u Krajini od 3. veljače 1860. u § 68 medju šumskim služnostima nigdje ne spominje ogrjevne drvarije svećenstva, pak se za to sa stanovišta šumskoga zakona može samo u toliko tvrditi, da je država titulo servitutis podmirivala pristojbe svećenstva na ogrjevnom drvu, koje su sistemizirane kosebnim propisima, u koliko se može dokazati, da one spadaju medju potrebu općina oa ogrjevnom drvu, što no ju je država dužna pokrivati po § 68 si. c) pravilnika. Neposredn o ovlaštenje služnosti na podavanje ogrjevnoga drva protiv same države pripada jedino grčkoistočnomu svećenstvu, budući da grčko-istočni svećenici, koji živu u svezi svoje zadruge, imadu pravo na ogrjevno drvo po § 68. si. d) kao svaki ini ovlašteni krajišnik. Odredbom |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 3QJ^ — bo dvorskoga ratnoga vijeća od 8./8. 1816. B 3097. odredjeno je, da grčko-istočni svećenici imadu potrebno ogrjevno drvo dobivati besplatno poput svakoga krajišnika, a ujedno je i u toj, a i u kasnijoj naredbi od 17. veljače 1817. B 769 odredjena stalna pristojba od 12 hvati za župnika, a 8 hvati za kapelana za one grčko-istočne svećenike, koji ne živu u svezi zadruge. Naredba ratnoga ministarstva od 8. siječnja 1861. odio 10 br. 78 očitovala je pak, da gornje odredbe nisu ukinute šumskim zakonom od 3. veljače 1860. te da i nadalje ostaju na snazi Što se tiče katoličkoga svećenstva, to ono u karlovačko j Krajini ne ima nikakova prava na ogrjevno drvo protiv države, već jedino protiv svojik župljana (i to 1 voz od svake kuće). Isto tako ne ima katoličko svećenstvo nikakova prava protiv države ni u bansko j Krajini, gdje su i župljani bili jedino dužni putem općinske rabote besplatno ili uz plaću izraditi i privesti ono drvo, koje je župnik dobivao iz erarskih šuma uz platež potpune šumske pristojbe. U varaždinsko j Krajini dozvoljena je katoličkom svećenstvu pripadnost ogrjevnoga drva od 20 hvati za župnika i 10 hvati za kapelana (u naredbama se ne veli od koga), uz platež pristojbe za izradbu i dovoz župljanima. Ta je pristojba god. 1853. ukinuta, ali je zato pripadnost drvi snižena i to za župnika na 10, a za kapelane na 4 hvati. Izaslanici glavnoga vojnoga zapovjedništva priznaše, da se je to drvo podavalo ab aerario, nu samo zato, jer je to drvo imala podati crkvena općina (u čiju naravsku obvezu spada uzdržavanje župnika), a država je bila obvezana pokriti čitavu potrebu općine na ogrjevnom drvu. Za slavonsk u Krajinu, gdje je katoličkomu svećenstvu godine 1819. odredjena pristojba na ogrjevnom drvu sa 30 hvati za župnika na starim župama (koje su postojale prije regulacije od 1771.), a 20 hvati za župnike na novim župama, te 12 hvati za kapelane na starim župama, tvrdili su izaslanici glavnoga vojnoga zapovjedništva, da je tu pripadnost na ogrjevnom drvu katoličkomu svećenstvu doduše davala država, ali s razloga, jer |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 301 se je ona uvršćivala u popis besplatnoga drva za općine, učitelje, škole i stražarnice, radi česa da se ona imade smatrati sastavnim dijelom općinske, a ne državne potrebe. Na osnovu svojega razlaganja izvedoše izaslanici c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva i kr. zemaljskoga iinancijalnoga ravnateljstva zaključak: 1. pošto je grčko-istočno svećenstvo imalo pravo na ogrjevno drvo neposredno protiv države, a to je pravo otkupljeno, prešla je na imovne općine dužnost podavanja toga drva; 2. u karlovačkoj i banskoj Krajini nisu župnici (katolički) u pogledu ogrjevnoga drva imali nikakovih prava protiv države, već jedino protiv župljana, pa ne imadu ni sada; 3. u varaždinskoj i slavonskoj Krajini bio je doduše erar obvezan davati drvo, nu njegova se obveza imade svesti na služno ovlaštenje općina, da pokriju iz erarskih šuma čitavu svoju potrebu na ogrjevnom drvu, dakle i potrebu svojih crkvenih općina. I u tim je Krajinama stoga ta dužnost nakon provedene segregacije prešla na imovne općine ali tako, da se za podavanje ogrjevnoga drva u propisanoj mjeri ne imadu skrbiti neposredno imovne općine, već odnosne crkvene općine, te one imadu zahtjevati njegovo pokriće od imovne općine poput svih ostalih ovlaštenika, radi česa ali prosto stoji imovnoj općini odlučiti 0 načinu podmirenja svojih ovlaštenika, te propisanu pristojbu ogrjevnoga drva za svećenika dozvoliti uz iste uvjete, kao i svim svojim ostalim ovlaštenicima, t. j . besplatno ili uz platež stanovite pristojbe. Visina same pristojbe ne smije se svećenstvu krnjiti. Povrh toga istakoše ovi izaslanici, da se po § 72 pravilnika imadu za potrebe krajišnika na drvu upotrebiti prema izdanim uputama u prvom redu općinske šume, doČim se je tek manjak imao pokriti iz državnih šuma. Izaslanici kr. zemaljske vlade zastupahu stanovište, izraženo u gore spomenutom vladinom dopisu od 29. ožujka 1876. broj 1785., da su pristojbe svećenstva na ogrjevnom drvu s obzirom na § 69. pravilnika postojale, ali nisu bile servituti, jer nisu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 302 — nabrojene u § 68. Glede ogrjevnih drva u varaždinskoj Krajini tvrdili su, da su ona dozvoljena svećenstvu od države, da su jedan dio župničke dotacije, dakle javno pravna naredba, pa da ih je za to svećenstvo imalo dobiti neposredno od državne uprave, dočim su župljani bili dužni jedino drvo sjeći i dovesti. Kako pak ta dužnost tereti državne šume u cijelosti, a s obzirom na § 68. pravilnika nije otkupljena, tereti ona još i danas te šume, dakle u V2 državu, a u Vj imovne općine, koje su danas u tome dijelu vlasnice tih šuma. Toliko 0 tečaju same rasprave. Priopćujući c. kr. glavno vojno zapovjedništvo rezultat rasprava kr. zemaljskoj vladi izjavilo je, da joj se čine pretežnijim razlozi, koje su za svoje mišljenje naveli njezini zastupnici na raspravi, nu svakako da će se morati predmet podnijeti Njegovomu Veličanstvu na previšnju odluku, budući da pozitivni zakon ne sadržaje bezdvojbenih ustanova, koje bi dozvoljavale riješenje ovoga pitanja naredbenim putem. Ta je previšnja odluka zaista i ishodjena. Previšnjira rješenjem od 6. srpnja 1881. (list zemaljske uprave za hrv. slavonsku vojnu krajinu od 16. srpnja 1881. komad XI) potvrdilo je Njegovo Veličanstvo medju inim i naputak za uredjenje zajedničkoga uživanja šuma i šumskih zemalja, izlučenih za pravoužitnike krajiškoga područja (t. zv. naputak A). Po § 1. ovoga naputka imadu se pravoužitnicima šuma i šumskoga tla, izlučenoga zakonom od 8. lipnja 1871. smatrati: a) mjesne, b) crkvene, c) školske općine te d) i e) krajiške obitelji, koje odgovaraju propisima toga naputka. 0 svim pravoužitnicima imade se sastaviti katastar (§ 2.), u koji se imadu uvrstiti i eventualne pravoužitne crkvene općine (§ 4.\ Prema § 6. slovo b) pripada crkvenim općinama pravo na drvo za gradju te drvo za palenje opeka i vapna, za novogradnje i izdržavanje crkvi i kapela, župnoga stana i gospodarskih zgrada bezuvjetno prema faktičnoj potrebi, nadalje župniku pripadajuća količina drva za ogrjev, nu samo u slučaju, ako je on i prije pro |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 13 <-- 13 --> PDF |
~ 303 — vedbe otkupa šumskih služnosti dobivao svoju drvnu kompetenciju od države kao tom služnosti opterećene i to ili besplatno ili uz plaćanje cijele šumske pristojbe, te se ima u prvom slučaju doznačiti župnikov pripadak drva besplatno, a u potonjem samo uz plaćanje postojeće šumske pristojbe. Ako li je župnik prije otkupa dobivao pripadajuće mu drvo za ogrjev od župljan a ka o lukno bez posredovnja države, to mu ne pripada pravo na dobivanje deputatnoga drva za ogrjev iz šuma imovne općine, već su mu dužni drva i nadalje podavati župljani od njima pripaloga drva za ogrjev. Kako se iz ovih ustanova naputka A) vidi, uvažena je prigodom uredjenja pitanja o pravu crkvenih općina na gradjevno drvo potpuno ustanova § 68 slovo b) i § 69 pravilnika od 3. veljače 1860., po kojoj imadu crkvene općine bezuvjetno pravo na sveukupno gradjevno drvo za crkvene gradnje i to prema faktičnoj potrebi. Što se tiče ogrjevne drvarije, nije se prihvatio nazor vladinih zastupnika prigodom rasprave od 11. siječnja 1878., već je u naputku A) došlo do izražaja u glavnome načelo izaslanika c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva, po kome imadu svećenici i nadalje dobivati drvo od župljana kao lukno tamo, gdje su ga dosele kao lukno dobivali bez posredovanja države, dočim je na imovne općine usljed otkupa prešla dužnost podavanja jedino u onim dijelovima, gdje je svećenstvo i dosele dobivalo svoju drvnu pristojbu od države. Imovne općine imadu svećenstvu davati svakako njima pripadajući pripadak, t. j . onaj kvantum drva, koji im pripada po postojećim propisima (u opreci s ostalim pravoužitnicima, za koje je odlučna faktična potreba), nu ne mogu same odlučivati 0 tome, da li će ga dati besplatno ili uz platež pristojbe, (kako su to mislili izaslanici c. kr. vojnoga glavnoga zapovjedništva na raspravi od 11. siječnja 1878.), već je i za to odlučan dotadašnji običaj. Prema izvodima zastupnika c. kr. vojnoga glavnoga zapo |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 304 — \ vjedništva nije nigdje bila država obvezana davati katoličkomu svećenstvu ogrjevno drvo n vlastito ime, već jedino kao potrebu općine, dočim je po mnijenju zastupnika kr. zemaljske vlade podavanje ogrjevnih drvi, kao javno pravna naredba, teretilo neposredno erar odnosno državne šume. Naputak A) ne dira u pravnu narav toga podavanja, već konstatuje jedino to, da na imovne općine prelazi u svakom slučaju dužnost podavanja ogrjevnoga drva svećenstvu, ako ga je i dosele podavala država, dakle bez obzira na to, da li ga je država dosele podavala ab aerario ili kao potrebu općine. Time je i ova ustanova naputka A) potpuno dovedena u sklad sa šumskim pravilnikom od 3. veljače 1860. Prije nego završim ovo razmatranje, istaknuti ću, da se je kod rasprave od U . sijanja 1878. govorilo jedino o ogrjevnom drvu katoličkoga i grčko-istočnoga svećenstva O evangeličkomu svećenstvu obih pravaca nije bilo govora, jer je evangelička vjeroispovijest uopće priznata tek carskim patentom od 1. rujna 1859. (d. z. 1. broj 160), a ni po tome, ni po kojemu inomu propisu nije ovomu svećenstvu priznato pravo na ogrjevno drvo ni od erara, ni od općina, radi česa nije ni bilo od potrebe, da se 0 njemu raspravlja. Povučemo li sada iz svega rečenoga konzekvencije glede ogrjevnoga drva, dolazimo do zaključka, da su sve imovne općine bez razlike dužne podavati grčko-istočnomu svećenstv u pripadajuću mu pristojbu na ogrjevnom drvu. Katoličkomu svećenstvu dužne su podavati propisanu pristojbu jedino imovne općine na teritoriju bivše varaždinske i slavonske Kraj ine. Dušobrižništvo e v a ngeličke augzburške, reformirane i izraelitske vjeroispovjesti ne ima uopće nikakovih prava na ogrjevno drvo od imovnih općina. Ini kakovi pravni odnošaj ne da se zamisliti, jer" su za faktično podavanje ogrjevnih drva iz državnih šuma bili i mogli biti odlučni jedino postojeći propisi, a ti su gore razloženi. Pošto se pak pravo crkvenih općina na ogrjevnom drvu po |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 305 — kriva s pravom svećenstva odnosnih crkvenih općina na ogrjevno drvo, to je time podjedno ustanovljen i opseg prava samih crkvenih općina na ogrjevno drvo * Da vidimo sada, kako se ovo pravno stanje slaže s poštoiećim faktičnim stanjem. Na zahtjev kr. zemaljske vlade podnijele su sve imovne općine godine 1908. iskaze crkvenih općina!, koje su upisane u njihovom katastru pravoužitnika uz naznaku količine ogrjeva, koji im se doznačuju, te da li im se ogrjev doznačuje besplatno ili uz pristojbu. Sadržaj je ovih iskaza slijedeći: Otočk a imovna općina ne daje ni jednoj crkvenoj općini ogrjevnoga drva, jer ga svećenici dobivaju od župljana kao lukno. II ogulinsko j imovnoj općini ne dobiva nijedna katolička crkvena općina ogrjevnoga drva, jer ga župnici dobivaju od župljana kao lukno, dočim grčko-istočne crkvene općine dobivaju ogrjevno drvo besplatno od imovne općine i to svaka po 32 prostorna metra., U slunjsko j imovnoj općini ne dobivaju katoličke crkvene općine ogrjevnoga drva, jer župnici dobivaju drvo kao lukno od župljana, a grčko-istočne crkvene općine dobivaju drva od imovne općine i to uz platež potpune pristojbe. Kvantum drva nije odredjen, već ovisi o potrebi paroha, U prvoj banskoj imovnoj općini dobivaju i rk. i g.-i. crkvene općine ogrjevno drvo od imovne općine i to svaka po 41 prost, metar. Rkt. župnici plaćaju potpunu pristojbu, a grčko istočni parosi sniženu pristojbu poput ostalih krajišnika pravoužitnika Drug a bansk a imovna općina daje katoličkim crkvenim općinama u Gvozdanskom i Hrastovici svakoj po 41 prost, metar drva besplatno ili uz sniženu pristojbu, dočim ostale katoličke crkvene općine ne dobivaju drva od imovne općine. Grčko-istočne crkvene općine dobivaju ogrjevno drvo besplatno ili uz sniženu pristojbu i to svaka po 41 prost, metar izuzev petrinjsku crkvenu općinu, koja dobiva samo 20 prost metara. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 306 U križevačko j imovnoj općini dobivaju sve rimo-katoličke i grčko-istočne crkvene općine drvo besplatno od imovne općine i to za župnika (paroha) po 40-82 pr. m., a za sistemiziranoga kapelana po 13´6l pr. m. Jedino kat. župa u Tvrđji Ivaniću dobiva samo 27-22 pr. m za župnika i 907 za kapelana, a rimo-katoličke župe Gradec, Dubrava, Nevinec i Bjelovar ne dobivaju nikakvo drvo ža župnika, već samo za kapelana. Imovna općina gjurgjevačk a daje svim rimo-katoličkim i grčko-istočnim crkvenim općinama ogrjevno drvo besplatno i svakoj po 40 pr. m- za župnika, a po 16 za jednoga sistemiziranoga kapelana. Gradišk a imovna općina daje besplatno drvo svim rimokatoličkim i grčko-istočnim crkvenim općinama i to grčko-istočnoj svakoj po 42 pr. m., a katoličkim jednoj po 189, 5 po 147, 9 po 105 i 11 po 70 prostornih metara. Petrovaradinsk a imovna općina daje katoličkim, grčkoistočnim te .5 evang. augzburških crkvenih općina drvo besplatno i to grčko-istočnim i evangeličkim svakoj po 40 pr. m., rimokatoličkim 2 po 103 pr. m. za župnika i 40 za kapelana, 1 po 120, 1 po 84, 2 po 68 i 1 po 66 pr. m , konačno grčko-katoličkoj općini u Mitrovici 40 pr. m Brodsk a imovna općina daje katoličkim i grčko-istočnim te 1 evangeličkoj i 1 židovskoj crkvenoj općini ogrjevno drvo besplatno kao lukno i to malo ne u svakoj župi različito. Jedan znatni broj župa uopće ne imade svoje sjedište u krajiškom području, već u provincijalnom, ali dobiva ogrjevno drvo za svoje filijalne općine, koje se nalaze u bivšem krajiškom području. Prema ovim iskazima ne bi se faktično stanje slagalo s pravnim stanjem, kakovo bi imalo biti polag gornjeg razlaganja, već postoje znatne razlike koli glede samoga prava na dobivanje ogrjevnoga drva, toli glede kvantuma drva, koji se doznačuje. Kako mi nije poznato, na kojem su osnovu uslijedili gore navedeni upisi u katastar, ne mogu se očitovati o opravdanosti tih razlika, nu bezdvojbeno je, da su neki upisi upravo u protimbi s postojećim propisima. Upozorujem na pr. samo na to, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 307 — da je kao pravoužitnica upisana jedna židovska općina, da se daje ogrjevno drvo evangeličkira općinama i si. II. Drugo je pitanje, o kome sam htio govoriti, može li se priznati pravoužitništvo onim crkvenim općinama, koje se ustra-´ jaju nakon zakona od 8. lipnja 1871. Naše imovne općine zastupaju u pravilu nazor, da ovakovim općinama ne pripada pravoužitništvo s razloga, jer je zakon od 8. lipnja 1871. otkupio samo služnosti onih, koji su jur bili ovlašteni u času, kad je ovaj zakon stvoren, te da je s obzirom na te jur postojeće ovlaštenike odmjerio naknadu za postojeće servitnte, radi česa se ne može imovnim općinama naknadno naprtiti teret, koji u vrijeme otkupa nije postojao i za koji one nisu dobile naknadu. Medjutim ovo stanovište imovnih općina nije ispravno. Zakonom od 8. lipnja 1871. otkupljena su naime sva prava budi kojega imena, što no su općinama zajamčena zakonom od 3. veljače 1860. i to tako, da je krajiškim općinama kao odšteta izlučena i u potpuno vlastništvo predana polovica onih opsega državne šume, u kojima su do tada imali pravo šumarenja. Zakon od 8. lipnja 1871. nije ustanovio, koje sve služnosti specijalno terete šume pojedinih imovnih općina, niti je ustanovio njihovu novčanu vrijednost, pak onda prema toj visini odmjerio ekvivalent u vrijednosti državnih šuma, već je imovnim općinama jednostavno bez obzira na visinu tadašnjih faktičnih obveza prepustio V2 šuma u vlastnost uz dužnost, da na se preuzme sve obveze, koje su teretile erarske šume s obzirom na prava, zajamčena općinama i krajišnicima zakonom od 3. veljače 1860. Po tom je pak zakonu svaka crkvena općina na teritoriju bivše hrv. slav. Krajine imala pravo na gradjevno i tvorivo drvo i to bez obzira na vrijeme njihova postanka. S toga je razloga usljed zakona od 8. lipnja 1871. prešla na imovne općine dužnost, udovoljavati sada označenim pravima ne samo konkretnih, do tada postojećih crkvenih općina in |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 508 — apstracto, koje se bilo kada ustroje na gornjim teritorijima, te će ta obveza trajati sve dotle, dok se zakonskim putem ne stave van snage propisi, koji u tom pravcu postoje glede obveze erara odnosno danas imovnih općina. Naravski da se ta obveza imovnih općina ne smije ni raširiti preko granica, zajamčenih crkvenim općinama zakonom od 3. Veljače 1860., odnosno ustanovama §§ 4. i 6. naputka A), jer bi to u sebi sadržavalo veće opterećenje pravoužitničkih obitelji koje § 19. naputka A) izričito isključuje. S obzirom na sve rečeno dužne su sve imovne općine bez razlike svim novo nastalim crkvenim općinama izuzev izraelitičke, podavati potrebno gradjevno drvo, — a ogrjevno jedino u krajevima, gdje bi prema postojećim propisima dušobrižnici imali pravo na ogrjevno drvo iz erarskih šuma. Bilo je doduše slučajeva, u kojima je kr. zemaljska vlada uslijed utoka crkvenih općina odredila, da se imadu bez ograničenja upisati u katastar pravoužitnika na pr. i evangeličke općine, nastale nakon zakona od 8. lipnja 1871. uz motivaciju, da je namjera starih krajiških propisa, a dosljedno tomu i naputka A), koji se oslanja na te stare propise, da se iz krajiških šuma daje potrebno gradjevno i ogrjevno drvo svakoj crkvi i svakomu službeniku crkve na krajiškom području, kao što se takovo drvo daje svakoj školi i svakom učitelju i to ne samo svakoj otprije postojećoj školi, već i takovoj, koja je nastala posije sastava pravoužitničkoga katastra, te praraa tome i takovoj, koja danas nastaje. Ovakovo je rješenje i njegovo obrazloženje zaista i potpuno korektno, ali samo glede gradjevnoga drva, dočim je glede ogrjevnog drva ovako neograničeno ispravno samo na onom teritoriju bivše hrv. slav. vojne Krajine, gdje su svećenici po postojećim propisima imali pravo na stanovitu kompetenciju ogrjevnoga drva iz državnih šuma. Ne smije se naime zaboraviti ni na to, da po § 6. si. b) naputka A) pripada crkvenim općinama u ime ogrjevnoga drva >župniku pripadajuća količina drva za ogrjev«. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 309 — Ovlaštena crkvena općina imade dakle dobiti bašopet samo onu količinu, koju župniku pripada s obzirom na postojeće propise. Gdje takovih propisa uopće ni neiraa, ne može biti ni govora o ovlaštenju crkvenih općina na ogrjevno drvo. Vrhovna praksa stajala je od uvijek na ispravnom stanovištu, da su za prosudjenje opsega ovlašteništva crkvenih općina odlučni propisi, koji postoje glede visine župničkih pristojba. Rješenjem unutarnjega odjela kr. zemaljske vlade od 5. svibnja 1908. broj 34.973/1906. odbit je n. pr. zaključak zastupstva brodske imovne općine od 29. studena 1904., da se rimo-katoličkim župnicima njezina područja ne otkazuje ogrjevno drvo u dosadašnjoj količini, već da se dade prema faktičnoj potrebi župniku bez kapelana 32 pr. m., s jednim kapelanom 40 pr. m., a s 2 kapelana 48 pr. m. i to iz razloga, jer se taj zaključak protivi postojećim propisima o dotaciji rkt. dušobrižnoga svećenstva. Po tim bo propisima ima se ogrjevno drvo, što ga danas dobiva svećenstvo od imovnih općina, smatrati dijelom njegove plaće, kongrue, što ga u naravi prima. Pravo pak svećenstva na ogrjevna drva i njegova izmjera ustanovljena je t. zv. Col- nićevom konvencijom, odnosno otpisima dvorskoga ratnoga vijeća od 6, svibnja 1809. broj 1042 R i od 7. srpnja 1819., br. 2983. kojima je župnicima t. zv. starih župa odmjerena kompetencija s 30, a novih župa s 20 hvati, a kapelanima na starim župama s 12 hvati. Pravno stanje, normirano potonjim otpisom, opstoji još i danas. S razloga dakle, što se drvarina krajiških župnika osniva na osobitim propisima, ne može se niti samo pravo na ogrjevno drvo, niti njegova izmjera mijenjati osim po onim faktorima, koji su nadležni za uredjenje kongrue kuratnoga klera, a medju takove ne može spadati osoba, koja je po postojećem pravnom stanju sama obvezana na davanje. Samo u slučaju, gdje bi faktična izmjera godišnje količine drva prelazila gore navedenim ;prppisima ustanovljene izmjere, 23 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 310 — bila bi umjesna rasprava o tora, da se faktična količina svede na zakonitu mjeru, ali i u takovom slučaju valjalo bi najprije ispitati, ne osniva li se možda dotična prekomjerna količina na kakovom posebnom pravnom naslovu. Riješenjem unutarnjega vladinoga odjela od 5. svibnja 1908. broj 16.172 ex 1907. odobren je opet zaključak imovne općine p., da se župnomu uredu u V. ne dopita besplatno ogrjevno drvo za kapelana, dočim nije odobren jednaki zaključak glede kapelana u, župi C, već je gospodarski ured pozvan, da župnomu uredu u C. u to ime doznači 12 hvati ogrjevnoga drva i to s razloga, jer je župa u V. nova, a u C. stara župa, a po prije citiranim propisima pripada kapelanima starih župa kompetencija ogrjevnoga drva od 12 hvati. Današnja vladina praksa stoji i glede ogrjevne drvarije novo ustrojenih župa na posve ispravnom gore obrazloženom stanovištu, kako se to vidi iz rješidbe unutarnjega vladinoga odjela od U. svibnja 1912. broj 16.860., kojom je povodom utoka gospodarstvenoga ureda p. imovne općine preinačena drugostepena odluka u dijelu, kojim se evangeličko-reformiranog crkvenoj općini u N. dopituje uz gradjevno i ogrjevno drvo tako, da se crkvena općina otpućuje sa zahtjevom za dopitanje gorivoga drva. U razlozima se nakon tumačenja §. 6. b) naputka A) sa obzirom na propise šumskoga zakona i pravilnika za šumsku službu od 3. veljače 1860. navodi ovo: »Ove se ustanove moraju primjenjivati i na župe, koje se ustrajaju nakon zakona od 8. lipnja 1871., pak je imovna općina dužna dati ogrjevno drvo ne svakoj novoustrojenoj crkvenoj općini, već samo takovoj, u kojoj je po propisima, što no su postojali prije zakona ob otkupu, bila država dužna davati župniku stanoviti točno opredijeljeni kvantum ogrjevnoga drva. ^ < :´.- Za općine evangeličke obih vjefoispovjedanja, koja su u Krajini priznata kao i u provincijalu tek ces. patentom od 1. rujna 1859. (d. z. 1. br. 160;), nisu izdani nikakovi propisi, po kojima bi država bila dužna davati drva dušobrižnicima, već |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 311 V i po gornjem patentu, a i po zakonu o ustavnom ustrojstvu rg. evangeličke kršćanske crkve reformirane (helvetske) vjeroispovjesti (zbornik 1899. br. 37.) imade crkvena općina sama podmirivati beriva svoga dušobrižnika. S obzirom na to imala se je potvrditi napadnuta odluka u onom dijelu, kojim se dozvoljuje upis ref. crkvene općine u N. u katastar pravoužitnika, dočim je valjalo odbiti njezinu molbu za doznaku ogrjevnoga drva, jer ona s obzirom na §. 1. zakona od 8. lipnja 1871. u savezu sa šumskim zakonom i iijegovim pravilnikom od 3. veljače 1860. ter §. 6. b) naputka A) ne ima nikakova prava na ogrjevno drvo. III. Okružnica kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 11. prosinca 1885. broj 48.444 odredjuje, da župnici, koji dobivaju drvo od svojih župljana kao lukno, mogu njime po volji raspolagati, ter ga prodati i zamijeniti, jer oni to drvo dobivaju kao luknarsku pristojbu, t. j . plaću, s kojom mogu po volji raspolagati. Za one pak župnike, koji dobivaju drva neposredno iz šuma imovne općine besplatno ili uz plaću, odredjuje, da vrijede i nadalje ustanove §. 22 naputka A), te oni ta drva ne smiju ni prodati, ni zamijeniti ni darovati. Kakogod je prvi dio ove naredbe ispravan, tako potonji po mom mišljenju nema oslona u zakonu. Paragraf 22. naputka A) ne dozvoljuje slobodnu dispoziciju s drvom onim pravoužitnicima, koji su to drvo dobili »za kućn u porabu« . Svećenici ne dobivaju međjutim svoje ogrjevno drvo za kućnu porabu. Za kućnu porabu dobivaju ogrjevno drvo samo oni pravoužitnici, koji ga dobivaju prem a faktičnoj potrebi .(§. 71. šum. pravilnika od 3. veljače 1860.), dočim svećenici ne dobivaju ogrjevno drvo po faktičnoj potrebi, već u onolikoj izmjeri, koja im pripada po postojećim propisima bez obzira na to, da li im ta izmjera dostaje ili je prekomjerna. ^ : . " |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 312 — Ovo ogrjevno drvo, koje dobivaju svećenici, imade baš tako narav njihovih beriva, kao što i luknarsko ogrjevno drvo, kako to medju inim jasno ustanovljuje i naredba c. kr. ministarstva rata od 11. lipnja 1871. broj 1912. Pr. (zbirka naredaba bog. struke I. str. 254.) o uredjenju kongrue katoličkoga klera u Krajini, koja odredjuje, da se plaća kat. klera povišu j e uz pripadajući im stan i pristojbu na drvu do najmanje visine od čistih 500 for. Pristojba na drvu jest dakle baš tako sastavni dio kongrue, kao plaća i stan. I Iz toga slijedi po mom mišljenju, da se i kraj korektne jezične i polag ispravne logične interpretacije naputka A) ne bi smjeli svećenici sprečavati u potpuno slobodnoj raspoložbi s tim drvom. Za dokaz ispravnosti ovoga shvaćanja pozivljem se i na rješidbu kr. zemaljske vlade odjela za unutarnje poslove od 1. veljače 1899. broj 75091/1898,, koja prema stalnoj judikaturi dozvoljuje u jednom konkretnom slučaju njekomu pučkomu učitelju neograničenu raspoložbu s drvom, što ga on dobiva od imovne općine s razloga, jer ta drva učitelji dobivaju ne kao pravoužitnici, već im ona pripadaju kao berivo u naravi polag ustanova §. 119. dotično 128. Školskoga zakona. Motivacija, da učitelji ne dobivaju ta drva kao pravoužitnici, ne stoji doduše, jer oni ta drva dobivaju u ime pravoužitne šTcolske općine, kojoj se temeljem §. 6. c) naputka A) ogrjevno drvo ne doznačuje po faktičnoj potrebi, već po postojećim propisima, nu baš š obzirom na to i j^st ispravan zaključak gornjega rješenja, da Učitelji dobivaju ta drva kao svoja beriva, a ne za kućnu potrebu. Sasvim je isti slučaj kod Crkvenih općina, radi česa su ogrjevna drva takodjer jedan dio župničkih beriva, pa kako ih oni ne dobivaju za kućnu potrebu, ne spadaju pod udar §, 22. naputka A. rv. iPrema §. iS. b) naputka A) imadu imovne općinie podavati pravoužitnim crkvenim općinama gradjevno drvo, potrebno za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 313 — novogradnju i uzdržavanje crkvi, kapela, župnih stanova i gospodarskih zgrada i to naravski drvo u šumi na panju, a ne izradjeno. Plaćaju li pravoužitnici za drvo kakovu pristojbu, imadu, je plaćati i crkvene općine (§. 19. naputka A). Da se prema rečenomu uzmogne ustanoviti visina i vrijednost doprinosa imovnih općina, nadalje, da se ustanovi vrijeme, kada imovna općina s obzirom na §. 20. naputka A) može doznačiti nužno gradjevno drvo, potrebno je, da se k doprinosbenoj raspravi za izvedbu crkvenih gradnja odnosno popravaka uvijek pozove i imovna općina tamo, gdje je ona dužna dati gradjevno drvo. Upozorujem na ovo za to, jer se na tu okolnost redovno zaboravlja, usljed česa se znade ili otegnuti sama crkvena gradnja ili se pak preveliki tereti svaljuju na župljane. Ivan Z. G al i ć. Zaštita naslova „šumar". u »Narodnim Novinama« od 22. travnja t. g. broj 93. bila je uvrštena slijedeća notica: »Zaštita naslova »ingenieur« i »arhitekt«. Kako doznajemo, pozvao je tehnički izvjestitelj kr. žup. oblasti u Zagrebu na temelju i pozivom na bansku naredbu od 31. ožujka 1911. broj III. C. 1070. kojom se uredjuje djelokrug civilnih tehnika i postupak glede njihovog ovlaštenja, sve osobe na području zagrebačke županije, koje se služe naslovom »ingenieur« ili »arhitekt «, da dokažu originalnim izpravama (svjedočbom o položenom drugom državnom izpitu u kojoj tuzemnoj tehničkoj visokoj školi) pravo, da smiju upotrebiti ovaj naslov. Osobama, koje ne budu mogle dokazati prava na ovaj naslov, zabraniti će se uz visoku globu dalnja upotreba, odnosno samovoljno prisvajanje ovakovog naslova na napisnim pločama, listovnom papiru i omotima, u gradskom adresaru, u novinskim oglasima, imeniku telefonskih predplatnika i t. d. Ova je stroga mjera kod nas u Zagrebu kao i u cijeloj zemlji vrlo potrebita, jer je kod nas |