DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 313 —


novogradnju i uzdržavanje crkvi, kapela, župnih stanova i gospodarskih
zgrada i to naravski drvo u šumi na panju, a ne
izradjeno.


Plaćaju li pravoužitnici za drvo kakovu pristojbu, imadu,
je plaćati i crkvene općine (§. 19. naputka A).


Da se prema rečenomu uzmogne ustanoviti visina i vrijednost
doprinosa imovnih općina, nadalje, da se ustanovi vrijeme,
kada imovna općina s obzirom na §. 20. naputka A) može doznačiti
nužno gradjevno drvo, potrebno je, da se k doprinosbenoj
raspravi za izvedbu crkvenih gradnja odnosno popravaka
uvijek pozove i imovna općina tamo, gdje je ona dužna dati
gradjevno drvo.


Upozorujem na ovo za to, jer se na tu okolnost redovno
zaboravlja, usljed česa se znade ili otegnuti sama crkvena
gradnja ili se pak preveliki tereti svaljuju na župljane.


Ivan Z. G al i ć.


Zaštita naslova „šumar".


u »Narodnim Novinama« od 22. travnja t. g. broj 93.
bila je uvrštena slijedeća notica:


»Zaštita naslova »ingenieur« i »arhitekt«. Kako doznajemo,
pozvao je tehnički izvjestitelj kr. žup. oblasti u Zagrebu na
temelju i pozivom na bansku naredbu od 31. ožujka 1911. broj


III. C. 1070. kojom se uredjuje djelokrug civilnih tehnika i postupak
glede njihovog ovlaštenja, sve osobe na području zagrebačke
županije, koje se služe naslovom »ingenieur« ili »arhitekt
«, da dokažu originalnim izpravama (svjedočbom o položenom
drugom državnom izpitu u kojoj tuzemnoj tehničkoj visokoj
školi) pravo, da smiju upotrebiti ovaj naslov. Osobama,
koje ne budu mogle dokazati prava na ovaj naslov, zabraniti će
se uz visoku globu dalnja upotreba, odnosno samovoljno prisvajanje
ovakovog naslova na napisnim pločama, listovnom papiru
i omotima, u gradskom adresaru, u novinskim oglasima, imeniku
telefonskih predplatnika i t. d. Ova je stroga mjera kod nas u
Zagrebu kao i u cijeloj zemlji vrlo potrebita, jer je kod nas


ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 24     <-- 24 -->        PDF

- 314 —
po svuda u zemlji već ušlo u običaj, da sebi prisvajaju nesmetano
ovakove naslove ljudi, koji često ni iz daleka nemaju potrebite
znanstvene kvalifikacije, pa se usljed toga opetovano
zavarava neupućeno obćinstvo na vlastitu i obćenitu štetu«.


Pročitao sam tu noticu nekoliko puta i konačno sara se
raztužio misleć koliko li se u tom pogledu istom kod nas u
šumarstvu griješi. Ako se kod mjerničke struke kojekakovi
ljudi uazivlju inžinirima, to kod šumarske struke ima još puno
više takovih kojekakovićah, koji se nazivlju šumarima, čemu bi
se morao jedanput za uvijek učiniti kraj, jer nama, koji smo
zbilja »šumari« to nikako ne može i ne smije biti pravo, da li
nas javnost drži ili ne drži kojekakovim nazovi »forsterima,
forstmeisterima i t. d.


Mislimo, da će biti dovoljno, ako spomenemo, da bi se šumarom
smio nazivati samo onaj, koji je zato i osposobljen t. j .
koji je položio viši šumarski državni izpit za samostalno vodjenje
šumskog gospodarstva i nitko drugi.


U državnoj, zemaljskoj i imovinskoj službi dvojim, da još
imade ljudi, koji nebi imali sva prava na naslov »šumar«, nu zato
su u privatnoj službi opet rijedki oni, kojima zbilja pravom taj
naslov pripada. Usljed okolnostih, koje bi se mogle i dale sanirati,
kada se nebi pregledavalo (ne kažem hotimice) ignoriranje
šumskih zakona, imade malo, odnosno bolje ne imade hrvatskih
šumara u službi privatnih šumovlastnikah. Tu su u ogromnojvećini
stranci iz raznih pokrajina naše prostrane monarkije a
bogme ima ih i takovih, kojima je koljevka izvan granica monarkije.
U koliko su ti ljudi kvalificirani naravski ne može im
naslova > šumar« nitko oporeći i pripada im podpunim pravom,
(u susjednoj Ugarskoj ni to nebi bilo dosta, nu o tom ovaj put
ne ćemo govoriti) afi tih imade malo — vrlo malo, svi ostali
su ili empiričari bez ikakvih šumarskih naukah ili su absolventi
lugarnicah ili konačno i absolventi šumarskih srednjih školah ili
čak akademičari nu — bez izpita i diplome !


Pisac ovih redaka kupi o navedenom precizne podatke sa
vefikim trudom i troškom, koje će i objelodaniti, pak će se




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 315 —


viditi naša žalostna bilanca crno na bijelom, koja mnogo doprinaša
k tomu, da sbog nekvalifikacije talmi »šumara« trpi
ugled i ostalih kvalificiranih šumara.


Je li pravo, da si ti ljudi prisvajaju naslov »šumar«, a po
tom da bivaju i namještavani u šum. službe, na koje nikakova
prava ne imadu?


Ne i stoputa ne, jer današnji dan stoje nauci i izpiti velikog
truda i troška, pak nam ne može biti svejedno, da bu-´
demo u časti izjednačeni sa onima drugima bez naukah i bez
izpitah. Mi smo se trudili i trošili na nauke i izpite, pak hoćemo
da imamo zato i prednost. Tu prestaje svaka kolegijalnost
i svaka strpljivost, mi »diplomirani« s tim zadovoljni ne
morerao biti i tražimo reguliranje tog pitanja. To je životna
borba!


U drugih strukah i čak u obrtu je to pitanje riješeno, samo
smo mi još žalibože zaostali, valjda radi raznih obzira, koji se
po našem sudu nebi smjeli uvažavati. Uplivni vlastelin ili ini šumovlastnik
dužan je takodjer poštivati zakone i propise, pak bi
morao svaki od njih obračunati sa svojima »forsterima i forstmeisterima
«, a ne bi smjeo svoj upliv upotrebljavati na to, da
kod nadležnih faktora izposluje podržavanje Ijudih u svojoj
službi, koji svojom kvalifikacijom ruše ugled i ostalom kvalificiranom
šum. osoblju. .


Koliko nam je poznato, zabranile su prije kojih 10—15 godine
kr. žup. oblast u Varaždinu i u Požegi, nekvalificiranima
šumarima nošenje naslova »šumar« i upozorile su koli područne
kr. kot. oblasti toli i kr. kot. sudove, da ti nekvalificirani šumari
nisu vlastni obračunavati šumsko-kvarne prijavnice niti
mogu fungirati kao šumarski vještaci, što je svakako od tih
kr. žup. oblastih bilo u redu, te bi ih trebale u tom i ostale
kr. žup. oblasti nasljedovati. No i ta mjera neće moći sprječiti
namještavanje nekvalificiranih šumara kod privatnih šuraovlastnika
u budućnosti sve dotle, dok se takovo namještavanje
direktno ne zabrani.


Zemlja se je pobrinula, da mladićem omogući izučavanje
šum. nauka, pak bi joj svakako bila dužnost, da tima mladi




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 316 —


cima nakon svršetka nauka osjegura shodnima propisima ne
samo namještanje, nego takođjer i društveni položaj. Nadamo
se s toga, da će zemlja pobrinuti se, da našim mladićima, koji
su postali pravi kvalificirani šumari bude osjegurano namještenje
u privatnu i u državnu šumsku službu, a nadamo se i to, da
će se iz svih šum. služba odstraniti nekvalificirani nazovi »šumari«.


Liječnici imaju pravo služiti se naslovom »doktor«, a i kod
inžinira, profesora i t. d. uobičajilo se je, da si meću pred ime
svoje naslove: professor, ingenieur i t. d., pak nebi bilo sgorega,
da i svi diplomirani šumari, makar u kojem rangu bili,
pred svoje ime uvijek meću naslov »šumar«, čim bi se razlikovali
od onih drugih i tako nehotice agitirali za riješenje ovog
pitanja.


Tko je služio u kraju, gdje ima puno takovih nazovi šumara,
pojmiti će lahko važnost ovih redaka, a sada je na Šumarskom
društvu i Klubu šum. akademičara, da riješenje ovoga
pitanja pospješe. Šumar K.


Velika naučna ekskurzija slušača kr. šumarske
akademije zagrebačke.


Ovogodišnja velika naučna ekskurzija slušača kr. šumarske
akademije zagrebačke obavljena je po Bosni, a imala je svrhu,
da se počmemo sustavno upoznavati sa šumama i šumarskim
prilikama te posestrime nam zemlje.


Ovakove ekskurzije po Bosni postale su pogotovo nužne
nakon toga, što je absolventima naše šum. akademije nedavno
omogućen pristup u bosansku zemaljsku službu, te im je stog
od prijeke potrebe da se već za vrijeme svojih studija upoznaju
sa tipičnim bosanskim šumama i odnošajima baš tako, kao što
se upoznavaju i sa našim hrvatskim šumama i odnošajima u
šumarskom pogledu, jer će samo tako doći što pripravniji u
bosansku služba, gdje će imati dovoljno prilike, da na promicanju
šumarske grane narodnog gospodarstvo uzrade. I nastavnici
kr. šum. akademije zagrebačke sjegurno će, obzirom na gore