DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 313 — novogradnju i uzdržavanje crkvi, kapela, župnih stanova i gospodarskih zgrada i to naravski drvo u šumi na panju, a ne izradjeno. Plaćaju li pravoužitnici za drvo kakovu pristojbu, imadu, je plaćati i crkvene općine (§. 19. naputka A). Da se prema rečenomu uzmogne ustanoviti visina i vrijednost doprinosa imovnih općina, nadalje, da se ustanovi vrijeme, kada imovna općina s obzirom na §. 20. naputka A) može doznačiti nužno gradjevno drvo, potrebno je, da se k doprinosbenoj raspravi za izvedbu crkvenih gradnja odnosno popravaka uvijek pozove i imovna općina tamo, gdje je ona dužna dati gradjevno drvo. Upozorujem na ovo za to, jer se na tu okolnost redovno zaboravlja, usljed česa se znade ili otegnuti sama crkvena gradnja ili se pak preveliki tereti svaljuju na župljane. Ivan Z. G al i ć. Zaštita naslova „šumar". u »Narodnim Novinama« od 22. travnja t. g. broj 93. bila je uvrštena slijedeća notica: »Zaštita naslova »ingenieur« i »arhitekt«. Kako doznajemo, pozvao je tehnički izvjestitelj kr. žup. oblasti u Zagrebu na temelju i pozivom na bansku naredbu od 31. ožujka 1911. broj III. C. 1070. kojom se uredjuje djelokrug civilnih tehnika i postupak glede njihovog ovlaštenja, sve osobe na području zagrebačke županije, koje se služe naslovom »ingenieur« ili »arhitekt «, da dokažu originalnim izpravama (svjedočbom o položenom drugom državnom izpitu u kojoj tuzemnoj tehničkoj visokoj školi) pravo, da smiju upotrebiti ovaj naslov. Osobama, koje ne budu mogle dokazati prava na ovaj naslov, zabraniti će se uz visoku globu dalnja upotreba, odnosno samovoljno prisvajanje ovakovog naslova na napisnim pločama, listovnom papiru i omotima, u gradskom adresaru, u novinskim oglasima, imeniku telefonskih predplatnika i t. d. Ova je stroga mjera kod nas u Zagrebu kao i u cijeloj zemlji vrlo potrebita, jer je kod nas |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 314 — po svuda u zemlji već ušlo u običaj, da sebi prisvajaju nesmetano ovakove naslove ljudi, koji često ni iz daleka nemaju potrebite znanstvene kvalifikacije, pa se usljed toga opetovano zavarava neupućeno obćinstvo na vlastitu i obćenitu štetu«. Pročitao sam tu noticu nekoliko puta i konačno sara se raztužio misleć koliko li se u tom pogledu istom kod nas u šumarstvu griješi. Ako se kod mjerničke struke kojekakovi ljudi uazivlju inžinirima, to kod šumarske struke ima još puno više takovih kojekakovićah, koji se nazivlju šumarima, čemu bi se morao jedanput za uvijek učiniti kraj, jer nama, koji smo zbilja »šumari« to nikako ne može i ne smije biti pravo, da li nas javnost drži ili ne drži kojekakovim nazovi »forsterima, forstmeisterima i t. d. Mislimo, da će biti dovoljno, ako spomenemo, da bi se šumarom smio nazivati samo onaj, koji je zato i osposobljen t. j . koji je položio viši šumarski državni izpit za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva i nitko drugi. U državnoj, zemaljskoj i imovinskoj službi dvojim, da još imade ljudi, koji nebi imali sva prava na naslov »šumar«, nu zato su u privatnoj službi opet rijedki oni, kojima zbilja pravom taj naslov pripada. Usljed okolnostih, koje bi se mogle i dale sanirati, kada se nebi pregledavalo (ne kažem hotimice) ignoriranje šumskih zakona, imade malo, odnosno bolje ne imade hrvatskih šumara u službi privatnih šumovlastnikah. Tu su u ogromnojvećini stranci iz raznih pokrajina naše prostrane monarkije a bogme ima ih i takovih, kojima je koljevka izvan granica monarkije. U koliko su ti ljudi kvalificirani naravski ne može im naslova > šumar« nitko oporeći i pripada im podpunim pravom, (u susjednoj Ugarskoj ni to nebi bilo dosta, nu o tom ovaj put ne ćemo govoriti) afi tih imade malo — vrlo malo, svi ostali su ili empiričari bez ikakvih šumarskih naukah ili su absolventi lugarnicah ili konačno i absolventi šumarskih srednjih školah ili čak akademičari nu — bez izpita i diplome ! Pisac ovih redaka kupi o navedenom precizne podatke sa vefikim trudom i troškom, koje će i objelodaniti, pak će se |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 315 — viditi naša žalostna bilanca crno na bijelom, koja mnogo doprinaša k tomu, da sbog nekvalifikacije talmi »šumara« trpi ugled i ostalih kvalificiranih šumara. Je li pravo, da si ti ljudi prisvajaju naslov »šumar«, a po tom da bivaju i namještavani u šum. službe, na koje nikakova prava ne imadu? Ne i stoputa ne, jer današnji dan stoje nauci i izpiti velikog truda i troška, pak nam ne može biti svejedno, da bu-´ demo u časti izjednačeni sa onima drugima bez naukah i bez izpitah. Mi smo se trudili i trošili na nauke i izpite, pak hoćemo da imamo zato i prednost. Tu prestaje svaka kolegijalnost i svaka strpljivost, mi »diplomirani« s tim zadovoljni ne morerao biti i tražimo reguliranje tog pitanja. To je životna borba! U drugih strukah i čak u obrtu je to pitanje riješeno, samo smo mi još žalibože zaostali, valjda radi raznih obzira, koji se po našem sudu nebi smjeli uvažavati. Uplivni vlastelin ili ini šumovlastnik dužan je takodjer poštivati zakone i propise, pak bi morao svaki od njih obračunati sa svojima »forsterima i forstmeisterima «, a ne bi smjeo svoj upliv upotrebljavati na to, da kod nadležnih faktora izposluje podržavanje Ijudih u svojoj službi, koji svojom kvalifikacijom ruše ugled i ostalom kvalificiranom šum. osoblju. . Koliko nam je poznato, zabranile su prije kojih 10—15 godine kr. žup. oblast u Varaždinu i u Požegi, nekvalificiranima šumarima nošenje naslova »šumar« i upozorile su koli područne kr. kot. oblasti toli i kr. kot. sudove, da ti nekvalificirani šumari nisu vlastni obračunavati šumsko-kvarne prijavnice niti mogu fungirati kao šumarski vještaci, što je svakako od tih kr. žup. oblastih bilo u redu, te bi ih trebale u tom i ostale kr. žup. oblasti nasljedovati. No i ta mjera neće moći sprječiti namještavanje nekvalificiranih šumara kod privatnih šuraovlastnika u budućnosti sve dotle, dok se takovo namještavanje direktno ne zabrani. Zemlja se je pobrinula, da mladićem omogući izučavanje šum. nauka, pak bi joj svakako bila dužnost, da tima mladi |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 316 — cima nakon svršetka nauka osjegura shodnima propisima ne samo namještanje, nego takođjer i društveni položaj. Nadamo se s toga, da će zemlja pobrinuti se, da našim mladićima, koji su postali pravi kvalificirani šumari bude osjegurano namještenje u privatnu i u državnu šumsku službu, a nadamo se i to, da će se iz svih šum. služba odstraniti nekvalificirani nazovi »šumari«. Liječnici imaju pravo služiti se naslovom »doktor«, a i kod inžinira, profesora i t. d. uobičajilo se je, da si meću pred ime svoje naslove: professor, ingenieur i t. d., pak nebi bilo sgorega, da i svi diplomirani šumari, makar u kojem rangu bili, pred svoje ime uvijek meću naslov »šumar«, čim bi se razlikovali od onih drugih i tako nehotice agitirali za riješenje ovog pitanja. Tko je služio u kraju, gdje ima puno takovih nazovi šumara, pojmiti će lahko važnost ovih redaka, a sada je na Šumarskom društvu i Klubu šum. akademičara, da riješenje ovoga pitanja pospješe. Šumar K. Velika naučna ekskurzija slušača kr. šumarske akademije zagrebačke. Ovogodišnja velika naučna ekskurzija slušača kr. šumarske akademije zagrebačke obavljena je po Bosni, a imala je svrhu, da se počmemo sustavno upoznavati sa šumama i šumarskim prilikama te posestrime nam zemlje. Ovakove ekskurzije po Bosni postale su pogotovo nužne nakon toga, što je absolventima naše šum. akademije nedavno omogućen pristup u bosansku zemaljsku službu, te im je stog od prijeke potrebe da se već za vrijeme svojih studija upoznaju sa tipičnim bosanskim šumama i odnošajima baš tako, kao što se upoznavaju i sa našim hrvatskim šumama i odnošajima u šumarskom pogledu, jer će samo tako doći što pripravniji u bosansku služba, gdje će imati dovoljno prilike, da na promicanju šumarske grane narodnog gospodarstvo uzrade. I nastavnici kr. šum. akademije zagrebačke sjegurno će, obzirom na gore |