DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1912 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 301 se
je ona uvršćivala u popis besplatnoga drva za općine, učitelje,
škole i stražarnice, radi česa da se ona imade smatrati
sastavnim dijelom općinske, a ne državne potrebe.


Na osnovu svojega razlaganja izvedoše izaslanici c. kr.
glavnoga vojnoga zapovjedništva i kr. zemaljskoga iinancijalnoga
ravnateljstva zaključak:


1. pošto je grčko-istočno svećenstvo imalo pravo na ogrjevno
drvo neposredno protiv države, a to je pravo otkupljeno, prešla
je na imovne općine dužnost podavanja toga drva;
2. u karlovačkoj i banskoj Krajini nisu župnici (katolički)
u pogledu ogrjevnoga drva imali nikakovih prava protiv države,
već jedino protiv župljana, pa ne imadu ni sada;
3. u varaždinskoj i slavonskoj Krajini bio je doduše erar
obvezan davati drvo, nu njegova se obveza imade svesti na
služno ovlaštenje općina, da pokriju iz erarskih šuma čitavu
svoju potrebu na ogrjevnom drvu, dakle i potrebu svojih crkvenih
općina. I u tim je Krajinama stoga ta dužnost nakon provedene
segregacije prešla na imovne općine ali tako, da se za
podavanje ogrjevnoga drva u propisanoj mjeri ne imadu skrbiti
neposredno imovne općine, već odnosne crkvene općine, te one
imadu zahtjevati njegovo pokriće od imovne općine poput svih
ostalih ovlaštenika, radi česa ali prosto stoji imovnoj općini
odlučiti 0 načinu podmirenja svojih ovlaštenika, te propisanu
pristojbu ogrjevnoga drva za svećenika dozvoliti uz iste uvjete,
kao i svim svojim ostalim ovlaštenicima, t. j . besplatno ili uz
platež stanovite pristojbe. Visina same pristojbe ne smije se
svećenstvu krnjiti.
Povrh toga istakoše ovi izaslanici, da se po § 72 pravilnika
imadu za potrebe krajišnika na drvu upotrebiti prema izdanim
uputama u prvom redu općinske šume, doČim se je tek
manjak imao pokriti iz državnih šuma.


Izaslanici kr. zemaljske vlade zastupahu stanovište, izraženo
u gore spomenutom vladinom dopisu od 29. ožujka 1876. broj
1785., da su pristojbe svećenstva na ogrjevnom drvu s obzirom
na § 69. pravilnika postojale, ali nisu bile servituti, jer nisu