DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 51 — 0 uzgoju hrastovine u Ceskoj. u 5. broju češkog šumarskog časopisa „Spolkovy časopis pro lesnictvi, myslivost a pfirodovedu" od god, 1911., nalazi se vrlo zanitniva rasprava od Karla Heirovsky-a, o zalihi hrastovine, a napose o iskustvima stečenim u pogledu uzgoja hrasta u Češkoj, koji donašamo u slobodnom prevodu toga radi, da prikažemo kako se odavna velika briga posvećuje uzgoju hrastovine u Ceskoj, i na koje su sve načine tamošnji šumari nastojali, da valjanu i za tržište sposobnu hrastovinu uzgoje. Akoprem su naše šumsko-gospodarske i kUmatske prilike od čeških vrlo različite, a napose naše podnebje za uzgoj hrasta neprispodobivo bolje, ipak imade u toj raspravici sabrano mnogo iskustva, koja i za nas imade veliku vrijednost, naročito radi toga, što nas mogu očuvati od onih raznih pogrješaka, koje su nekad pravili šumari u Ceskoj i Njemačkoj pri osnivanju i odgajanju hrastovih mješovitih kultura. Glavna i naravna zadaća zdrave šumarsko trgovačke politike imala bi se sastojati u tome, da nastoji onim šumskim produktima, koji se u domaćem proizvodnom području u znatnoj množini i u mnogo traženoj dobroj kakvoći nalaze, osjegura pomoću raznovrstnih gospodarskih i uzgojnih mjera potrajno proizvadjanje tako, da ih za domaće preradjivače nikada neuzuzmanjka. Ovakovim trgovačko-političkim kalkulima, vršio bi se veliki upliv na cjelokupno šumsko-gospodarstvo, a medju narodnogospodarske zadatke našega šumarstva svakako spada, da one šumske proizvode, koje domaće tržište u velikoj mjeri treba, u tolikim količinama i takovoj kakvoći, proizvadja, da ta potreba bude uvijek pokrivena, tako, da ib netreba iz inozemstva uvažati. Količina drva, što ga Austro-Ugarska monarkija proizvadja, je vrlo znatna, te sačinjava jedan od najvažnijih predmeta izvorne trgovine. Godine 1909. iznašala je vrijednost izvezenog drva 230^500.000 kruna, a od te ogromne svote, odpalo je na vrijed-. |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 52 — nost izvezene hrastovine 23,200.000 K, dakle lOVo cjelokupne vrijednosti. Hrastovina iz Austro-Ugarske, vrlo se cijeni u inozemstvu poradi njene osobite vrstnoće, a kao osobiti dobar bačvarski rnaterial cijeni se češka hrastovina, akoprem se nje razmjerno vrlo malo proizvadja. U samoj austro-ugarskoj monarkiji, troši se mnogo hrastovine, a ta potreba raste danomice, jer se razne industrije koje hrastovo drvo rabe, sve to bolje razvijaju. No stavimo li si pitanje, hoće li naša produkcija hrastovine biti u stanju, uzdržati eksport na dosadašnjoj visini, a uz to još podmirivati i sve više rastuću potrebu domaćih obrta, odnosno drugim riečima, da li se u šumama monarkije nalazi tolika množina hrastovine i uz tako povoljan raspored dobnih razreda, da bi tim zahtjevima bar u dosadanjoj visini potrajno udovoljavati mogla, to će na to pitanje i najveći optimista negativno odgovoriti. K tome se mora uvažiti još i ta okolnost, da potreba na hrastovini u opće sve to više raste, i da je pokriće te potrebe na svjetskom tržištu već sada s neprilikama skopčano, što se može zaključiti iz sve više konstantno rastućih cijena. U zadnjih 50 godina poskočile su cijene hrastovine na četverostruku visinu, docira su u istom razdoblju cijene mekog drva povišene tek za 30 do 507o. Cijene hrastovine porasle su dakle upravo vanredno, makar da je hrastovinu, kod raznih gradjevnih objekata većinom istisnuo umjetni kamen i željezo, makar da stolari neprave više kao njekada cijelo pokućtvo, dapače i stražnje dijelove istoga iz čiste hrastovine. Ali za to je silno porasla potreba hrastovine za druge stvari na pr. za fournire, i za bačvarsku robu, jer se pivarska industrija silno razvija. Najbolja hrastovina iz Slavonije, kao i ona iz Spessarta, potroši se većim dijelom za pokućtvo, a samo neznatan i to lošiji dio izradjuje se kao bačvarska roba. Osobito njemačko tržište traži u sve to većoj rajeri uvoz hrastovine, no uzalud, jer u novije vrijeme dapače i Američani |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 53 restringiraju uvoz tako zvanog bijelog hrasta. Za sada se još nunože presuditi, dali je ovo ograničenje izvoza nastalo uslied pomanjkanja materiala, ili je to samo spekulacija kao posljedica dobro svaćenog položaja na drvnom tržištu, pa će nara to tek budućnost razbistriti. Uza svu razgranjenost pivarskog obrta u Češkoj, mogla se je do prije 30 godina sva potreba na bačvarskoj robi pokriti domaćim šumskim proizvodima, a strukovnjaci davali su češkoj hrastovini prednost pred inače izvrstnom ali poroznom slavonskom hrastovinom stoga, što osobito dobro drži tekućine, a napose visoki tlak plinova. Zaliha na hrastovini većih dimenzija, pada u opće, a napose u Češkoj sve to više, a što je najgore, ne namiče nova, jer nema starijih dobnih razreda, Naročito nema dobni razreda u dobi od 60 do 120 godina. Vrlo je dvojbeno, da li će sadanje zalihe starih hrastova moći još tako dugo potrajati, da to pomanjkanje barem djelomice pokriju. Pa ni mladji hrastov naraštaj, što se sada u češkim šumama nalazi, za budućnost teško da će moći ikada dati valjanu robu većih dimenzija. Ova rasprava imade upravo i svrhu, da taj pojav razjasni. Na prikladnim stojbinama rastao je hrast u Češkoj od vajkada kao domaće drvo, što dokazuju u nekojim krajevima nalazeći se komadi okamenjene hrastovine kao i u tresetištima nalazeće se kadkada cijele hrastove klade koje su uslijed dugogodišnjeg ležanja u mulju postale crne poput ebanovine, koje se kao rijedki komadi vanredno troše za pravljenje vrlo skupocijenog pokućtva. Danas nalazimo hrast po čitavoj Češkoj sve do medjašnih gora, bilo u čistim ili mješovitim sastojinama, pomješan sa borom, jelom ili bukvom. Često ga nalazimo i u drvoredima, uz ribnjake itd. Po čitavoj zemlji nalazimo zastupane obje glavae vrsti hrasta, lužnjak i kitnjak. Velike čiste stare hrastove sastojine, danas su u Češkoj prilična rijedkost. U čisto šumsko-gospodarstvene svrhe danas |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- S4 se takove više ni ne osnivaju, već jedino kao parkovi ili zvjerinjaci. Uopće hrast, koji je uzrasao u čistoj a po tom rijetkoj sastojini niti jeste, niti je ikada bio idealni tip stabla, koje bi imalo osobito vrijednu deblovinu,jer mu je obično deblo kratko, rijedko kada posve zdravo, a još rjedje cjepko. Pa stoga kakogod je na prostom polju uzrasli hrast veličanstveno drvo, i kako god on i služio onom kraju gdje se nalazi kao ukras, to on ipak neodgovara onim uvjetima, što ih šumar u pogledu kakvoće i koristi od hrastova stabla traži i očekuje. Deblovina takovog hrasta je vrlo kratka, a napram inače velikom cjelokupnom kubičnom sadržaju stabla, daje razmjerno vrlo maleni postotak drva za tehničku poiabu. U čistim hrastovim sastojinama, nalazimo najviše zastupan hrast lužnjak. U svrhu proizvodnje drva jakih dimenzija sposobnog za svaku tehničku porabu i za svijetsko tržište, nedolaze u opće u obzir stari izbojci panjeva, kojih nalazimo dosta u nekadašnjim niskim šumama. Ideal hrasta, koji ne samo da najbolje odgovara šumsko-gospodarstvenim prilikama Ceske, te uz to daje za tehničku uporabu najbolje drvo, pa je uz to i u uzgojnom pogledu za šumara najinteresantniji jest hrast kitnjak, koji je uzrasao u smjesi sa drugim drvećem, osobito ako ima i čistu deblovinu. Takovo stablo miože uzrasti samo u gusto sklopljenoj sastojini, pa se može reći čim gušći sklop sastojine, tim bolja kakvoća hrastovine. Za Češku je tipična ona hrastovina koja je uzrasla u okolišu Tfeboiia (Wittingau). Još prije 20 godina nalazila su se tamo u većoj količini vanredno lijepo uzrasla hrastova stabla u smjesi sa jelom, te bi mnogi strani stručnjak, kada nebi gledao na krošnju, lako zamjenio deblo hrasta sa deblom jele. Takovi primjerci hrastovine sada su već rijedki, ali još uvijek sačinjavaju tipičnu sliku sastojine. |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 55 — Takovo hrašće davalo je vrlo traženo drvo za eksport, i to ne samo trupce za rezanje, nego i vanredno dobru bačvarsku robu. Kada šumarski stručnjak namjerava, od hrastovog podmladka uzgojiti ovako besprikornu hrastovinu, sposobnu za svaku tehničku uporabu, te da se idealnom tipu barem donjekle približi, mora si prije svega razjasniti na koji način su takove sastojine postale i kako su rasle. Ciste hrastove sastojine, nastale su često umjetnim pomladjivanjem, no uzgajanje čistih sastojina je upravo posve oprečno cijelom šumsko-uzgojnom nastojanju same prirode. Moramo uzeti, da u gustom sklopu mješovite sastojine uzrasli stari hrastovi potječu svakako od naravnog pomladjivanja. Ti hrastovi, stari su danas 250 do 300 godina, pa ako njihov postanak i nesiže u doba prašume, to ipak pada u ono doba, kada je još čovjek svoju potrebu na drvu podmirivao po miloj volji neurednim prebiranjem širom čitave šume. Takovu šumu možemo si predstaviti kao mješavinu svih mogućih vrsti drveća, koje je priroda mogla na dotičnoj stojbini proizvesti, ali takodjer i iz svih mogućih dobnih razreda dotičnog drvlja, počam od jednogodišnje biljčice do obamirajućeg gorostasa. Kada se je pako takovo drvo zbog starosti, izvalilo ili ako je vihor ili ljudska ruka prekinula sklop sastojine, pokrila se je nastala čistina za kratko vrijeme mladikom svih mogućih vrsti drvlja, koje je moguće već i prije ondje potišteno raslo ih je niklo iz sjemena, kojega je vjetar onamo donjeo, jer priroda prepuštena sama sebi, neostavlja u šumi posve pustu ni najmanju krpicu zemlje Taj mladik, imao je s početka tešku borbu za opstanak izprva sa raznim dračem, a kašnje sa raznovrstnim drvljem, koja borba je trajala sve do visoke starosti. Stabalje koje je odmah s početka valjano u vis poraslo, te koje je i dalnjim rastom moglo slobodni vrh očuvati, to je ostalo i nadalje kao vladajuće drvlje, te je uzraslo sa vitkim |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 56 — čistim, a valjkastim deblom. Sve ostalo tiskalo se s njim usporedo ili za njim, te je tako rekući vladajuće drvlje još upravo poticalo na rastenje u vis, i sve do kasne starosti zastiralo i zasjenjivalo debla, što je osobito povoljno djelovalo na uzrast i čistoću hrašća. Tisuće pojedinih individua raznovrstnog drveća, koje treba puno svjetla za svoj rast, poginulo je u toj borbi, a što je od drvlja koje podnaša zasjenu preostalo, bilo je potisnuto, te je sačinjavalo uzgrednu, tlo štiteću sastojinu. Moguće, da je u takovim starim sastojinama njekada stajalo ogromno hrašće, sa silno razvijenim krošnjama, a u mekoj humoznoj zemlji takove prašume sa podjednakim obiljem vlage, našao je obilni rod toga hrašća izvrstnu podlogu za klijanje. Podzaštitom i u sjeni staroga sjemenom radjajućeg drvlja, nije se mogao taj raladik razvijati, nego je sjegurno često i propadao, ali je novi ponovno iza njega izrasao, dok nije konačno staro stablo uginulo, i tada obilno svjetlo probudilo podmladak na snažno priraščivanje u vis. Od onih hrastovih stabalaca, koja su svoje hrastove vršnjake po starosti ili svoje vršnjake drugih vrsti drvlja, kano i druga kašnje izniknula stabalca za toliko u rastu pretekla, da već nisu mogla biti od njih nadrašćena i zasjenjena, izraslo je ono krasno hrašće, kojemu se danas toliko divimo. Potištena sastojina krijepko je pripomogla lijepomu uzrastu tog hrašća jer mu je držala deblovinu u zasjeni, a zaštićivala je i tlo Na slični način uzraslo je i ono hrašće što je poteklo iz sjemenja, koga su kreštelice i druge životinje kojekuda razvukle. Mora se primijetiti, da je takovo naravno pomladjivanje moguće samo kod hrasta kitnjaka, jer samo njegov mladik podnaša razmjerno tako veliku zasjenu, da se može dugi niz godina pod gusto sklopljenom sastojinom na životu održati, a čim dobije više svjetla, da počme na novo živo i snažno tjerati. Za lužnjak to ne vrijedi, buduć on treba mnogo svijetlosti a naročito netrpi postranog zasjenjivanja. Razumije se samo po sebi, da se na takov način može hrast uspješno pomladjivat |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 57 — samo ondje, gdje stojbina njegovim zahtjevima u punoj mjeri odgovara. Tako uzgaja majka priroda svoje sastojine davajući svakoj vrsti drva ono mjesto, koje joj prema stoj bini najbolje odgovara, a tim načinom proizvadja savršene primjerke dotične vrsti drveća. Obzirom na postignutu svrliuje, sa čisto šumsko uzgojnog gledišta, taj postupak, prirode upravo uzoran, no nesmije se zaboraviti, da priroda imade pri tom jedini cilj uzdržavanje dotične vrsti, a uz to obzirom na pojedine individue, radi sa silnim i bezobzirnim sredstvima. Miljarde klica i nebrojena već živuća bića propadaju, ako se pokažu, da su preslaba u toj borbi za opstanak. No što je pri tom glavno, priroda je gospodarica vremena, te radi sa prirodnom ophodnjom, koja je i kod pojedinih individua iste vrsti vrlo različita Razdoblje izmedju sjetve i žetve je kod nje po ljudskom svaćanju neobično dugačko. S vremenom su ljudska naselja bivala sve gušća, a šuma se je krčila sve više i više za poljodjelska zemljišta ili kako se to obično kaže, šuma je sve to više potiskivana u njezine naravne granice. Usljed pomnožavanja žiteljstva rasla je sve više i potreba na drvu, a s njome i vrijednost drva i šume. Suma je tako postala takodjer faktor produkcije i prihoda, pa su joj toga radi počeli i veću gospodarsku pažnju posvećivati Samovoljno neuredno prebiranje, moralo je prestati, te ustupiti mjesto što bolje uredjenom šumskom gospodarstvu, Na mjesto fizične ophodnje, došla je ekonomska ili bolje reći tehnička ophodnja a na mjesto nepravilnog prebiranja, oplodna sječa Kašnje kao posljedica težnje, za uvedenjem čim većeg poredka u šumi, razvila se je iz oplodne čista sječa. Zavedenjem čiste sječe, prestala je dakako za hrast mo gućnost, da bi se mogao na prije sponienuti način naravno pomladjivati, makar se je u prvi mah mnogo kušalo nastale čistine ostavljanjem pojedinih sjenienjaka naravnim načinom naploditi. 5 |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-5Š Videći, da tim načinom nemogu uspjeti, pokušali su tu svrhu postići umjetnim pošumljivanjem i to sa podpunim zasijavanjem čistina. Iz starih šumskih spisa i računa doznajemo, da su izprva sjemenje raznovrstnog drveća, sa žirom skupa sipali u velike vreće, dobro ga smiješali, te ga omaške sijali ili na skroz nepripravljenu ili na mjestimice motikom prekopanu zemlju, te tada sjeme grabljama ili drljačom pod zemlju zagrabljali, odnosno zadrljali. U onim rijedkim slučajevima, kada sjeme drugih vrsta drveća nije u opće niknulo ili je niknulo vrlo slabo, kao i tamo, gdje je inteligentni i dalekovidni šumar poraslu sastojinu već u najranijoj dobi pročistio, te i pri daljnjoj gojitbi pripazio na uzgajanje hrastovog podmladka, uzrasle su iz takove pune sjetve mjestimice dosta dobre, a na mjestima upravo uzorne mješovite sastojine, u kojima je hrast, u koliko mu je stojbina prijala, zastupan u onoj množini, koja odgovara gospodarskim svrhama. U najviše slučajeva, uspjeo je tako sijani hrast u istinu vrlo slabo, jer ako je koji žir i izmakao oku gladnih kreštelica, miševa, fazana itd. te izniknuo, nadrasle su ga i zasjenile biljke drugog brže rastućega drveća, a konačno ga i zagušile, čega radi u većini tada osnovanih sastojina hrast posvema manjka. Iza pune sjetve došla je sjetva na krpe ili redove, a i sam žir zakapan je puno bolje, no ni ovaj način sjetve nije postigao povoljan uspjeh. Skoro svaki od starih stručnjaka imao je u mladjim godinama sjegurno prilike, da se upozna sa ovakovom mješovitom sastojinom, proizašlom iz sjetve žira ,u redove, te si je uzalud razbijao glavu, kako bi iz takove mješovite sastojine pročišćavanjem stvorio nešto što bi bar donekle valjano bilo, no to je bio obično uzaludan posao. Takova mješavina sastojala se je iz jednog reda bora, jednog reda hrasta pa reda smreke, pa opet hrasta itd. Hrast se je nalazio u toj mješavini samo sporadično, u vrlo kukavnim zakržljalim ekseraplarima, a smreka opet uzrasla je tanka kao konoplja, žuta i kržljava od bolesti. Vrhu njih širio se je bor, modrozelen, silno razgranjen, sa granama sve do zemlje, više sličan slobodno uz |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 59 — rasloj divljoj kruški, nego li obično lijepo uzraslom drvu četinjača. Starost tih sastojina, bila je obično nevjerojatno visoka, a zemljište pod njima bilo je posve podivljalo, te postalo za svaku produkciju nesposobno. Takovih sastojina može se u Češkoj još i sada u nekojim većim šumskim gospodarstvima naći. Proteklo je mnogo decenija, dok se je došlo do spoznaje i uvidjavnosti, da se hrast neda u mješovitim sastojinama na prostranim čistim sječinama odgojiti umjetnim sijanjem sjemenja raznovrstnog drveća. U ono doba zametnute sastojine, dandanas u opće ili nesadržavaju hrastovine, ili ako se takova u njima i nalazi, mogla se je ona u njima održati samo uslijed za hrastovinu osobito povoljnih prilika. Sadnja velikih hrastovih presadnica (Heister) upotrebljavana je u ono vrijeme samo u dekorativne svrhe, za drvorede, ograde itd, a u istu svrhu rabljene su one i u prijašnja vremena. Tako je još godine 1660. odredio grof, a kasniji knez Schwarzenberg, da se imade hrast u ogradjenim prostorima, dakle u šumskim vrtovima uzgajati, a nakon 4 do 5 godina presadjivati na čistine, te tim načinom uzgajati valjanu hrastovu šumu. No akoprem našim dalekim pretšastnicima nije u nikojem pogledu uspjelo osnivanje i uzgajanje hrastovih sastojina nesmijemo im to zamjeriti. Muževi, koji su radili na prvim početcima uredjenog šumskog gospodarstva, našli su se najednom pred doista teškom zadaćom, da one veličajne i rasipne prirodne sile, koje u velikim i neograničenim razmacima vremena stvaraju savršena djela, upotrebe u svoje svrhe, te da sa daleko ograničenijira sredstvima u kratkom razmaku vremena stvore nešto sličnoga, i to još u ono vrijeme, kada još ni iz daleka nisu proučili sve tajne djelovanja tih sila. Oni nisu, kao mi sada, imali na razpolaganje plodove znanstvenog istraživanja prirode, koji bi im služio za temelj njihovog djelovanja. Oni su, što no rieč, tek počeli odgonetati slova iz velike knjige prirode, u kojoj za pravo ni |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 60 — današnja generacija još valjano čitati ne umije. Oni dalcle nisu mogli rješiti pitanja, na kojih rješavanju najbolje sile naše generacije još i sada rade, a koja se još dugo i dugo vremena neće moći konačno riješiti. Uz to moramo još uvažiti, da su naši predšastnici radili onda, kada je šumska renta, sravnjivajući ju sa današnjim prilikama, bila neobično malena. Pa premda im principi našeg modernog financijalnog računanja nisu bili poznati, oni su sami od sebe, empiričkim načinom nastojali postići cilj, koji se postizava gospodarenjem na temelju financ. računanja, jer ih je već njihov prirodjeni ekonomski osjećaj od toga odvraćao, da konačni prihod šuma. kod tadanjeg visokog kamatnjaka sa nerazmjerno visokim kulturnim troškovima opterete. Pošto su uvidjeli, da sa uporabljenim načinom sjetve, neraogu uzgojiti valjane hrastove sastojine, koje bi šumsko gospodarstvenim zahtjevima udovoljavale, počeli su se, sve u nadi, da će ipak pravi način odkriti, sve to više udaljivati od prirode, i počeše saditi ne samo mlade hrastove biljke, nego i veće mladice (Heister), jer su sa istima izvan šume, na pr. kod drvoreda, postizavali dosta povoljne uspjehe Kako i na koji način se mora odgajati hrast u biljevištima u obće, dobro nam je poznato. Tu treba najprije žir usaditi, zatim biljke dvaput ili triput školovati, pri čemu se svaki put mora krošnja i korijenje prirezati. Mladice moraju dobiti jaku i veliku piramidalnu krošnju, a mora se zapriječiti rašljasti razvoj stabala. Za presadjivanje dorasle biljke, treba oprezno izvaditi i pri tomu osobito pozorno presjeći im žile srčanice, te glatkim rezom odstraniti sve ozlijedjene i bolestne dijelove korjena, da prije zacijele. Prigodom obrezivanja korjena, mora se razmjerno prirezati i krošnja. Svi ti poslovi obavljali su se i obavljaju se u raznim šumskim gospodarstvima na više ili manje sličan način, sa malo više ili manje pomnje. Konačno treba mladice zasaditi na za njih odredjeno mjesto u šumi. Nas prije svega zanima, način, na koji su njekadanji šumari te velike hrastove mladice (Heister) u mješovite sastojine presadjivali, te kakove su uspjehe sa tom sadnjom polučivali. |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 61 — U prvom početku, pokušavali su, da te velike hrastove mladice sade pojedince ali raštrkane širom čitave površine, koja se je imala pošumiti. Na taj način združili su ih sa drugima vrstima drveća, nadajući se, da će hrastići, koji su bili od ostalog drveća za kojih 6 do 8 godina stariji, moći dosta dobro napredovati, te i nadalje gospodovati nad svim ostalim vrstama drveća, buduće sastojine Dakako, da se ta predpostavka nije ispunila, jer ako je glavnu sastojinu sačinjavala kakova god vrst crnogorice, to je ista hrast brzo dostigla Hrast se je neko vrijeme borio i otimao, no konačno je ipak u borbi za opstanak podlegao i uginuo. Pošto su uvidili, da se sadnjom velikih mladica nemože dati hrastu tolika prednost u razvoju, koja bi mu u mješovitoj sastojini prema ostalim vrstima drveća ?a uvijek osigurala dominirajući položaj, počeli su velike hrastove mladice saditi u redove i hrpe, praveći tako posve male, čiste hrastove sastojine. U umjetnim mješovitim hrastovim sastojinama, kao i u posve čistim hrastovim sastojinama, koje su na spomenuti način nastale, imade najviše hrasta lužnjaka, dočim je u hrastovim sastojinama, koje su nastale naravnim pomladjivanjem najviše zastupan kitnjak. Ova pojava tumači se time, da se čisti žir od kitnjaka nemože u opće dosta lahko nabaviti, a pogotovo ne od raznih dobavljača, koji do lužnjakovog žira dolaze mnogo laglje, te ga vrlo često podmetnu kupcu umjesto kitnjavog žira. Žir lužnjaka je mnogo veći i ljepši od sitnog i neuglednog, često posve namreškanog kitnjakovog žira, čega radi ga svatko radje primi, nego potonjega Osim toga su jednako stare mlade biljke lužnjaka mnogo jače od kitnjaka, te se u šumskim vrtovima, naročito gdje je pomješano sjeme od obe vrsti hrasta zasijano bilo, često dogadja, da ih radnici i slabo upućeno šumsko osoblje izluči i baci, držeći ih za škart. U češkim šumama provadjala se je kroz više decenija sadnja velikih hrastovih mladica 6, 8 dapače i 10 godina starih, te su ih sadili u hrpe ili redove, rabeći pri tom razmak redova |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 62 — do 6 metara, dok se nisu konačno uvjerili, da taj način sadnje nije osobito prikladan. Prije svega uvidili su, da taj veliki razmak redova nije probitačan, jer je zemljište obraslo dračem, te podivljalo i omršavilo. Hrast nije valjano uspijevao, a ondje, gdje zemljište nije bilo dosta snažno, počeo je u prirastu zaostajati i kržljaviti. U tako rijetkom sklopu, počeo je osobito lužnjak razvijati jako prostrano granje, a tome se nije moglo predusresti ni kljaštrenjem, ma da je takovo bilo vrlo skupo, i nespretno. Osim toga su na ranjavim mjestima stabla izbijale čitave hrpe izbojaka radi kojih su opet nastale kojekakve kvrge i izrasline, koje su pokvarile oblik i vrstnoću debla. U kratko, sadnja velikih hrastovih mladica, u velikim razmacima, nije se pokazala ni u šumsko uzgojnom, ni gospodarskom pogledu, niti najmanje uspješnom. Da doskoče tim nedaćama, kušali su, da ispod hrasta podsade smreku, te da tim načinom stave u zasjenu hrastova debla, a ujedno da zaštite tlo. No tim nisu postigli željenog uspjeha, jer i onda, kada su sadnjom velikih mladica dali hrastu znatnu prednost u rastu, dostigla ga je smreka najkašnje u četrdesetoj godini. Smreku se moralo izsjeći, a na hrastu su se iza toga ukazali svi oni zli pojavi, koji se na hrašću u opće pojavljuju, kad se nenadano oslobodi zasjene, dakle pojavi, koje na njem redovno vidimo, ako ga se ostavi pojedince kao pričuvke. Kad se stablo iznenada oslobodi zasjene, probude se na njegovu deblu spavajuća oka, te se ono pokrije nebrojenim izbojcima. Na mjestima gdje ti izbojci izbiju, nastanu natekline i gule, a uslijed silnog gubitka soka kroz novo nastale izbojke, zaostane prirast u vis. Takovo hrašće postane suhobrko, te se mora prije reda posjeći. Da drvo takova hrašća nije za tehničku porabu osobito sposobno, razumije se samo po sebi. Na mnogim mjestima načinili su u takovim mješovitim sastojinama pokuse, da hrast od nadrašćivanja i ugušenja očuvaju na taj način, da su primješane smreke prevršili, no nisu ni na taj način ništa postigli, jer tako iznakažena podstojna smi´ekova sastojina, tako je jako zasjenila |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 63 — tlo, da na isto nisu mogle djelovati atmosferlije, Uslije toga, nastale su neugodne poslijedice, kao nagomilavanje neraztvorenog humusa itd. tako, da je kroz to zemlja počela gubiti na produktivnoj snazi, što se je opažalo i na vrlo nepovoljnom razvoju hrasta, koji je počeo propadati. Tako se je konačno došlo do uvidjavnosti, da je za valjani uzgoj hrasta potreban mnogo uži razmak redova. Stoga se počelo ponovno saditi sasvim mlade biljke, koje su za sadnju ne samo mnogo spretnije, nego uz to i znatno jeftinije, a pri tom postupku ostalo se je sve do najnovijeg vremena. Ujedno je napuštena sadnja u redove ili male hrpe, a prešlo se k zasadjivanju ovećih sastojina. U svrhu zaštite tla, podsadjiva se bukva i grab. Na ovu vrst sadnje ponukali su gospodarski razlozi. Da hrast uzraste do takovih dimensija, da može davati za trgovinu sposobnu i opće traženu robu, treba oko 200 godina, dakle da se uzmogne valjano unovčiti, treba upravo dvaput tako dugu ophodnju, kao ostale domaće vrsti drveća. Uzgoj pojedinog hrasta kao pričuvka pri čistoj sječi u svrhu proizvodnje jakih sortimenta, neima iz gore već napomenutih razloga nikakova uspjeha, pogotovo ako se uzgaja u smjesi sa kojom vrsti crnogorice, jer mu u najkritičnije doba ostane deblovina bez zaštite. Toga radi prešlo se je na uzgoj malih čistih hrastovih sastojina, koje se imaju u svrhu uzgoja pričuvaka ostaviti kao cjelina, a to je bio opet povod, da se je na zemljištima, koja nisu obrasla tratinom, i na kojima se nije trebalo bojati korova, počelo rabiti sadnju žira Kad su hrastove biljke ponešto odrasle, osnovalo se je u svrhu zaštite tla, podstojnu sastojinu sjetvom, ili još bolje podsadjivanjem bukovih ili grabovih biljaka. Podsadjivanje bukve, koja kako je poznato vrlo povoljno djeluje na tlo, pokazalo se je osobito uspješnim u onim krajevima, gdje je njezin porast, mnogo sporiji od porasta hrašća, a to biva osobito na stojbinama, koje su siromašne na vapnu. Grab djeluje takodjer povoljno na tlo i na razvoj hrasta, a, uz to raste dosta sporo, te kao drvo druge veličine uvijek |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 64 — zaostaje u visini za hrastom. Kao podstojna sastojina spriječava svojim zasjenjivanjera, da se na hrastu nemogu razviti grane i spavajuća oka. Lišćem opet popravlja tlo, te ga podjedno zaštićuje, da ne obraste sa dračem. Takovo povoljno djelovanje graba opaža se osobito u ouim sastojinama, koje su nastale sadnjom žira, uz koji se kašnje naselio grab. U novije doba, zaštićuju se pojedine hrpe hrastovih pričuvaka na rubovima na taj način, da su oko njih zasadili uski pojas bukovine. Ova bukovina imala je osim čuvanja i zasjenjivanja debla uz to još i zadaću, da svojim lišćem popravlja tlo. Svakako je uputno, da se kod osnivanja čistih kao i mješovitih hrastovih sastojina najrigoroznije pazi na izbor stojbine, jer šumar, koji misli, da je cijela njegova šuma za uzgoj hrasta prikladna stoga, ako u njoj ima gdje gdje po koje lijepo uzraslo stablo, može se ljuto prevariti. Usprkos navedenog, neće se moći u Ceskoj napustiti sadnja velikih hrastovih mladica na onim mjestima, gdje iniade mnogo visoke divljači, te gdje se ograde iz različitih uzroka nemogu postaviti, zatim za drvorede, te u opće gdje se hrast sadi u dekorativne svrhe Toliko 0 uzgoju hrasta na čistinama. Kako je zadnjih 100 godina u Ceskoj provadjana većim dijelom čista sječa, to i najveći dio sadašnjeg hrastovog podmladka potiče iz onoga vremena, kada su sadili samo velike hrastove mladice (Heister). Prema raznolikosti stojbine, te prema načinu gojitbe tih sastojina, jest i uspjeh tih sadnja vrlo različit, a pri osobito pomnom pripravljanju hrasta za pričuvke, postignuti sn vrlo često povoljni uspjesi, koji nas, u koliko su im bile ine okolnosti povoljne, podpuno zadovoljavaju. Ali u onim slučajevima, gdje se na izbor stojbine nije dovoljno pazilo, gdje se je sa valjanim ogojnim mjerama iz raznih razloga škrtarilo nadalje gdje su hrastovi, kao pričuvci došli naglo u posve slobodni položaj, — a to se odnosi na veliki dio hrastovog današnjega naraštaja, — tamo neima nade, da će od tih njekad sadjenih velikih hrastovih mladica, biti takova debla, koja bi |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 65 — mogla dati bezprikornu, krupnu i valjanu robu, sposobnu za svjetsko tržište. Mnogo povoljniji su odnošaji kod onog hrašća, koje je uzraslo u naravno pomladjivanira mješovitim sastojinama, bilo da je ondje od naravi niknulo, ili da je umjetno u iste zasadjeno. No kako se u Ceskoj u ono doba rabilo naravno pomladjivanje samo za jelove i bukove šume, a za pomladjivanje hrastovih šuma rabila se pretežno, dapače skoro izključivo čista sječa, to ima u Ceskoj razmjerno vrlo malo lijepih, naravnim načinom, odnosno tomu načinu sličnom umjetnom načinu podignutih hrastika. Prilike, pod kojima se po potonjem umjetnom načinu podižu hrastici, jesu u cijelosti povoljne, te mnogo bliže razvoju hrasta u naravnoj šumi. Gospodarskom cilju, koji teži za uzgojem debelih i vrijednih stabala iz tog naraštaja, dati će se obzirom na te povoljne prilike dosta približiti. Predpostavimo li, da sastojina sa dobom od 100 godina stupa u stadij naravnog pomladjivanja, to moramo računati, da do konačnog dovršenja tog pomladjivanja treba 30 do 40 godina. Za to vrijeme, mora se sa hrastovim pričuvcima shodno postupati, t. j . mora ih se kako smo već spominjali, držati u primjerenom sklopu \\ijm moramo drugim kojim načinom pribaviti nužnu zaštitu debla i korjenja, da time osujetimo one zle posljedice, kojima su hrastovi pričuvci izvrženi, kad ih napomenute zaštite lišimo. Takove ogojne mjere, valja provadjati barem sve do 140 godine, pošto se iza te starosti dotične zle posliedice na hrašću nepokazuju više tako napadno. Dok su se još naravna pomladjivanja izvadjala po načelima Hartigovim, t. j . tako zvanim slabim progaljivanjem, tako dugo bio je prostor za pomladjivanje u takim sastojinama vrlo ograničen. Naročito nije se mogla sadnja odmah s početka u većoj mjeri provesti, kako je to nužno pri osnivanju mješovitih sastojina, već je bila u prvi mah ograničena samo na veće čistine, a najvećim dijelom mogla se je istom pod konac t. j . prije dovršnog sijeka podpuno dovršiti. |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 66 — Sadašnji bavarski način, koji se sve više upotrebljuje, pruža šumaru u pogledu sadnje hrasta, što se tiče prostora i vremena mnogom više slobode. Taj način pruža mu mogućnost, da može po volji i prema potrebi u zgodno vrijeme već u početku pomladjivanja ili kašnje, sastojinu progaliti ili pako provesti mjestimični kružni sijek (Kesselhieb). Sto se tiče načina, to se može hrast u takove sječine raznovrstno zasaditi. Velike hrastove mladice, kakove su u prvasnja vremena sadili, da ih divljač neošteti, nesade se sada već skoro nigdje: jer gdje imade mnogo divljači, tamo se moraju površine, koje se pomladjuju, bezuvjetno kojim god načinom zaštititi. Gdje se je bojati drača, tamo bi bilo dobro, da se rabe hrastove biljke, a gdje je još zemljište lako zasjenjeno od preostalog drvlja, te gdje nije opasnosti, da bi mogao u većoj mjeri drač prevladati,, tamo je svakako najzgodnija sadnja žira i to na krpe, ali prije toga treba zemljište prirediti. Pri tom nevalja previše štediti sa žirom, jer ako gdje biljke pregusto i izrastu, mogu se oprezno izvaditi i gdje drugdje presaditi. Nekoje šumske uprave u južnoj Češkoj, postigle su sa uzgojem hrasta u mješovitoj sastojini, osobito sa bukvom, vrlo lijepe, dapače uzorne uspjehe. Razumije se samo sobom, da uzgoj hrasta u mješovitim, naravno pomladjenim sastojinama, stavlja mnogo veće zahtjeve na djelovanje šumara, nego u onim sastojinama, koje su umjetnim pošumljenjem nastale. Osobita poranja mora se posvećivati, odnošaju hrasta prema primješanoj bukvi, da od nje nebude hrast zagušen, osobito, ako od hrasta brže raste, pa je često nužno, da se prema potrebi bukva prevrši. No prije nego završimo, nesmijemo zaboraviti da spomenemo kako bi se moralo postupati sa onim hrastovima, koji su nastali slučajno kroz raznašanje žira po kreštelicama, te su pojedince ili u hrpama raznim sastojinama primješani, a žele se ostaviti za pričuvke. Pošto se naglo, svake zasjene sa strane oslobodjeni hrastovi, poradi raznih mana, kao izbijanja spavajućih pupoljaka |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 67 — sušenja vrha, raznih bolesti itd. moraju kako smo već spomenuli prerano odstraniti, to se ovom zlu može bar donekle doskočiti time, da se to drveće jakim proredjivanjem ili prebiranjem okolišnih stabala, malo po malo priuči na osamljeni položaj. Uslijed povećanog užitka svjetla, može se onda gornja krošnja slobodnije i ljepše razvijati, čime se ujedno spriječava razvitak spavajućih oka Ujedno se u isto vrijeme ispod tog drvlja može lijepo razvijati podmladak, sve do 3o. i 40. godine Ako su takove sastojine hrastovih pričuvaka na ovećoj površini, tada se ispod istih ima u svrhu zaštite tla zasaditi ili zasijati bukva ili grab. Iz svega predidućeg razmatranja možemo razabrati, da uzgoj hrastovine tim bolje uspjeva, čim se pojedini načini kultiviranja više približavaju naravi, te čim su bliži onom prirodnom razvoju, koji je utjecao na stare hrastove, koji su u prašumama nastali. Iskustvo, koje je do sada šumarska nauka na tom polju sakupila, uči nas, da se uzgoj hrasta neda svesti na kojekakove ishitrene umjetne načine, koji se od naravi daleko udaljuju. Upravo hrast, kao malo koje drugo drvo, zahtjeva naravne prilike za klicanje, a pogotovo zahtjeva ih za dalnji razvoj sve do kasne starosti, ako se od njega očekiva, da postane stablo, koje će dati drvo, sposobno za svaku tehničku porabu. Čitavi dakle rad šumara, morao bi ići za tim, da se iznadje i usavrši takav način uzgoja hrastovine, koji bi njegovim fiziološkim zahtjevima i njegovom naravnom razvoju podpuno udovoljavao, a ujedno omogućio uzgoj pričuvaka, u svrhu proizvodnje tehničkog drva jakih dimenzija, bez da se povisiva obhodnja glavne sastojine. Prema današnjem smijeru šumarske nauke, koja ide za sastojinskim gospodarenjem na najmanjoj plohi, biti će mjesta i za uzgoj hrastovine prema gore spomenutom načinu i to tim više, što moderno šumsko gospodarstvo ne stoji više na tom temelju, da stabla pojedine sastojine upravo moraju biti podjednake starosti. I šumarski stručnjaci u onim krajevima Njemačke, koji se bave sa uzgojem hrasta, rade na sličnom problemu U njihovim |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 68 — šumama, manjkaju stanoviti dobni razredi hrasta, a nekoji šu marski stručnjaci iz Bavarske zahtjevaju, da bi se za neko vrijeme sječa starodrevnih hrastova u Spessartu usporila, dok dorastu mladje sastojine, a potreba na hrastovu drvo, da bi se za te vrijeme pokrila povećanim uvozom, i tako pomanjkanju dobnih razreda bar donekle doskočilo. U bavarskim, pruskim, badenskim i hessenskim državnim šumama, rade takodjer već kroz decenije na tom, da šumsko uzgojnim i gojitbenim mjerama, koje se temelje na naravnom pomladjivanju, omoguće uzgoj hrastovine, jakih dimezija i to na temelju racionalnog uzgoja pričuvaka, a da kraj toga ophodnju ne povise. Naravno pomladjivanje hrasta, provadjaju na taj način, da u žirovnim godinama ispod rodnih hrastova u jeseni prirede tlo, a kad žir odpadne, da te hrastove posjeku Osim toga nalazimo kod njih mjestimičnu sadnju žira, pod lakom zasjenom borovih sastojina, koje su prije toga proredjeni bili, zatim sadnju žira u bukovim sastojinama, koji se pomladjuju oplodnom sječom, dakle svagdje gdje je to samo moguće, rabe sadnju žira, a u odraslijim hrastovim sastojinama, osnivaju u svrhu zaštite tla, gdje je to ikako moguće bukovu podstojnu sastojinu, i to umjetnim ili naravnim načinom. Kao sredstvo gojitbe, nalazimo često obrezivanje i kljaštrenje hrastovih grana, a na stojbinama, gdje bukva od hrasta brže raste, kljaštre i prevršuju bukovinu na korist hrasta. Bukova podstojna sastojina, koja se nalazi ispod hrastovih pričuvaka, ostaje pod njima i za vrijeme druge ophodnje, u svrhu zasjenjivanja deblovine, a troškovi osnivanja bukove sastojine, pokrivaju se predužitcima i medjutimnim užitcima. Osim što bukva koristi hrastu zasjenom, koristi ona i time što svojim lišćem proizvadja humus i popravlja to. U tom pogledu je za razne pokuse i istraživanja još širom otvoreno radno polje, a sveta je dužnost šumarstva, da se produkcija tako ´plemenitog drva ne samo uzdrži, nego da se i postignu načini, kako će se polučiti čim bolji uspjesi. Dakako |
ŠUMARSKI LIST 2/1912 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 69 — da i u tom pogledu, kao i kog svakog šumsko uzgojnog rada u pojačanom smislu vrijedi rečenica, kneza Ivana Adolfa Scliwarzenberga, što ju je još godine 1660 izrekao: Neka se u svakom radu uvijek misli više na korist potomstva, nego na korist onih, koji sada žive! V. Č. Osobne vijesti. Kr. zem vlada, o za b. i n., obnašla je naredbom od 16 siječnja 1912. br. 959. Andriji Pe t rac i ću, kr. kot. šumaru gradiške imovne obćine i suplentu kr. šum. akademije u Zagrebu, njegovu, g. 1907. u sveučilištu u Miinchenu stečenom, a od c. kr ministarstva za bogoštovje i nastavu u Beču odpisom od 17. prosinca 1910. br 45.626. za visoku školu za kulturu tla u Beču, nostrificiranom doktoratu državnoga gospodarstva, pri znati valjanost i sva s time skopčana prava na području kraljevine Hrvatske i Slavonije. Član I. razreda B r o s i g Rudolf, knez jiadšumar, Svratka u Češkoj, imenovan je začastnim gradjaninom općine »Češke Milovy«. I Milan M i r k o v i č, kr. kot. šumar u Irigu, umro je prošlog mjeseca u dobi od 51 godine. Pokojnik rodio se je u Ogaru u Slavoniji, šumarske nauke svršio je g. 1885 u Križevcima, te je službovaokod kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove u Zagrebu, kod petrov. im^v obćine u Moroviću, kao obć. šumar u Sv. Ivanu Zelina, odkuda je godine 1896, došao kao kr kot. šumar u Irig, gdje služio u istom svojstvu sve do svoje smrti. Lahka mu zemlja! Društvene vijesti. Zakladi u spomen Andrije Borošića. Na odar pokojnog kr kotarskog šumara Bože Kranjca položio je kr. žup. šumarski nadzornik Gjuro Cesarić vijenac, dočim su ostali kolege radi kratkoće vremena u mjesto vijenca u gore navedenu zakladu doprinjeli i to: Kr. kotarski šumari Adolfo Dumendjić 10 K, Aleksander pl. Koroskeny 10 K Rudolf Kolbaš 6 K. zatim: Od strane vlastelinstva valpovačkog: šumarski nadzornik Stjepan pl. Hankony 10 K, šumari Stjepan Kopf 5 K, Lav Krnić 5 K, Ladislav pl. Rozgony 5 K, Krešimir Mifka 5 K, šumarski pristav Vjenceslav Zeithammer 3 K. Od strane vlastelinstva bizova-^kog: šumarnik Albert Goderer 4 K, nadšumar Andrija Gettwert 4 K, šumari Josip Fey 2 K, Melkior Lukenić 2 K, Ferdo Dvoržak 1 K. šumarski pristav Robert Steger 2 K, šumarski vježbenik Josip Fichtner 1 K Od strane vlastelinstva djakovačkog: šumarnik Rudolf Maraković 5 K šumaiski procjenitelj Josip Hefner 2 K, šumar Mijo Marušić 2 K, Gjuro Strapajević 2 K. Pripomoćnoj zakladi (K6roskeny) Pristupio je g. Rudolf Brosig. knez. nadšumar u Milovy u Češkoj i V, Čmelik, kr. ž. š. nadz. u Zagrebu, uplativ svaki po 10 kruna. |