DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Svaki ozbiljni radnik na šumarskom polju naći će stoga mjesta u Šum. listu i Lug. viestniku, pa bavio se on proučavanjem obračunavanja obične šumske odštete ili se bacio na obrazlaganje i kritično proučavanje najzakučastijih formula iz nauke o uredjenju ili procjenjivanju šuma. Tko zna dobrih savjeta i predloga za unapredjenje obajuh stručnih glasila neka ih uredničtvu priobći, tko je voljan raditi, a treba savjeta i upute, neka to uredničtvu javi, te tko napokon ima kao stari suradnik gotovih vriednih stvari, dobro nam došao! U to ime starim i novim suradnicima Šum. Lista i Lug. viestnika, svim p. n. članovima hrv.-slav, šumar društva, kao i prijateljima zelene struke: Sretna nova godina 1912! Urednik: Bogoslav Kosović, kr. žup. šum. nadzornik. Uzgoj i sadnja crnogorice u srednjem i visokom gorju. Piše M. Marinović. Silna je priroda u svojoj moći. Dok čovjek djeluje pokoravajući se njezinim zakonima, dotle ga i ona u tom njegovom djelovanju podupire, no čim se više on u svom djelovanju od nje razilazi i udaljuje, stavlja mu ona bezbroj zaprijeka, baš kao da se je na njega razljutila. Ne ćemo nabrajati uzroke, koji navadjaju šumara, da se u visokom gorju, nezadovoljan prirodnim načinom, utječe umjetnom načinu pošumljenja. Spomenut ćemo samo, daje tome poglaviti razlog taj, što je čovjek promatrajući prirodu upoznao sve moguće nepogode, koje drveću od sjemena do sječe priete, pak drži, da će kod umjetnoga pomladjivanja lakše pratiti sve te nepogode i njima shodnima´ sredstvima i shodnim postupkom predusresti. Pogledajmo samo posao i brigu nad biljkama što se u šum. vrtu odgajaju. Malu sjemenku treba pohraniti, izvesti iz nje biljku, a onda |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 5 <-- 5 --> PDF |
tu malu i nježnu biljčicu njegovati i braniti ju od tolikih nepogoda. Sad se je bojati, da će ju opaliti sunce, sad opet da će ju ofuriti mraz. Drugi puta opet treba ju obraniti od kukacagljivica. Odraste li takova biljkaJi presadi se na odgovarajuće joj mjesto, morat će ona još kroz sav svoj vijek prkositi mnogima nepogodama. S tako malim osjetljivim biljkama imati toliko truda i brige u vijeku žurbe i kraj tolikih kancelarijskih poslova, tu bogme treba vremena i strpljivosti, volje i — ljubavi! Same sebi prepuštene biljke zakržljavit će i ugušit će ih koji jači neprijatelj. No nije ni volja ni strpljivost dostatna za odgajanje biljka jer zato treba još i mnogo savjesnosti i stručne spreme i nečega, što se u prvom redu trebalo naglasiti: mnogo novaca! Lijepo veli Bekeny, da su skupe ali uspjele kulture još uvijek jeftinije nego li jeftine, ako nemaju uspjeha, a vrlo zgodno naglašuju i Nijemci, da kulture ne moraju biti bezuvjetno jeftine, ali moraju biti bezuvjetno uspjele. Proučivši u teoriji sve propise o uzgajanju biljka obično se u praksi od tih propisa sve većma udaljujemo. Neke nam se stvari čine preveć sitnima, druge previše zaudaraju teorijom. Malo po malo puštamo tako s vida silu tih okolnosti, koje su za napredovanje zasadjenih biljaka važne, pak onda nije ni čudo što naše kulture neuspjevaju, pogotovo ako se na njih obori još i kakova prirodna nepogoda. Na prvom koraku u područje kr. šum. ravnateljstva u M. Szigetu upada čovjeku u oči lijep uspjeh kultura. Ogromne površine sječa, visoko gorje, do 45° strmi brijegovi, mjestimice vrlo mršavo tlo isprekidano kamenim liticama, silni drač i korov — sve su to pojavi, koji nipošto ne prijaju umjetnom pošumljenju. Pa ipak primi se i dobro napreduje 85 - 957o zasadjenih biljaka. Jedan pogled na biljevišta, a drugi u račune kulturnih radnja razjasniti će nam taj povoljni uspjeh. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 4 — :%:% Navesti ćemo samo jedan primjer: God 1910. potrošilo^jse svega na kulturne radnje 166.765 K 18 fil., od toga potrošefto je na sadnju 84.597 K 97 f., a na biljevišta 8:2.167 K 21 f. Biljkama je zasadjeno 3739 kat. jutara. Biljevišta obsizala su 57 jutara, a u njima je bilo 30,000 000 biljka. Za sjern^ potrošeno je 5 674 K 19 f., a za njegovanje biljka poslije sadnje :; 29.331 K 18 fil. Iz ovog se vidi, da nisu male svote, koje dotično ravnateljstvo ulaže u kulturne radnje. No uspjeh ne izostaje, i Budući le spomenuto šumarsko ravnateljstvo na glasu sa svojih kultura po čitavoj Ugarskoj i jer se sve novije ministarske naredbe, izdane u spomenutim stvarima erarskira šum, uredima osnivaju na iskustvima stečenima u Marmarošu, mislimo dobroj stvari poslužiti, ako if slijedećem iznesemo ona pravila i načine, koji čine, da su marmaroške kulture postale tako glasovite. ,^ ; . . Uzgoj biljka u biljevištu. Najveći uzrok dosadanjem neuspjehu kultura u srednjem i visokom gorju bio je taj, što su se biljke uzgajale u udaljenim vrtovima, gdje se nisu mogle ni iz daleka dovoljno njegovati i što se je važnost polagala na kvantitetu biljka. Na jedinici, prostora uzgojiti što više biljka, bio je šumarev ideal, te je on\ bio sav sretan, ako se je mogao pohvaliti, da; su´mu biljke´^ gusto izrasle kao četka. Iz takovog vrta došle bi do sadnje takove biljke, kojima je stabljika bila tanka, nerazvijena, grančice slabe, šute, a korijen dugačak, bez tankih onih vlakanaca, što , sisSju hrana za biljku. I sadnja ne bi uspijevala, jer takova biljčica, ako je slučajno i ne bi udušio korov i drač, ne bi mogla podnijeti nenadani slobodni položaj i pala bi žrtvom sunčanoj žegi. 1 onda bi slijedila sva sila ponovnih sadnja i opet s istim neuspjehom, a konačna posliedica bile su plješinaste šume s nejednakim sklopom i nejednakim rastom, a sve za skup novac. Osim toga izgubilo se na prirastu i imalo stotinu poteškoća kod sastava gospodarstvenih osnova. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 7 <-- 7 --> PDF |
4, / i/! ´USfi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — _ Profesor Muzsnay izračunao je štetu, koju donosi ´sadnja s ovakovira biljkama šumo-posjedniku, dotično korist što mu ju donosi sadnja s jakim, razvijenim biljkama. Izračunavši na, sadašnjost svu štetu i izdatke, dobio je razliku od 58 K po jutru na korist sadnje s jakim biljkama. Uzmimo u obzir navedeni primjer u Marmarošu, gdje se godišnje pošumljuje oko 3500 jutara prikazuje nam se kao polučena korist ogromna svota od 203.000 Kruna. Istina jest, da je uzgoj ovakovih biljka vrlo skup, kako to pokazuje i prije spomenuta svota, koja se izdaje. godimice za biljevišta, no taj je trošak samo prividan, ako se usporedi s divnim uspjehom od 907o- Poslije takovog uspjeha tietreba ponovnog sadjenja, popunjivanja oslobadjaaja od drača i korova, a što je glavno uzgaja se lijepa šuma. Težište dakle umjetnog pošumljivanja prenosi se danas u vrtove, odakle moraju izaći lijepo razvijene biljke. Takovom može se s pravom nazvati samo ona biljka, kojaimade lijepo razvijenu stabljiku, koja je odmah dolje bliže korena, a ne tek pod vrhom pustila grančice, zdrave zelene s lijepim pupovima, a u koje je obilno, gusto korjenje na sve strane razgranato i i puno sitnih korjenčića za sisanje hrane. Ovakove biljke mogu se uzgojiti samo u v/aljanim vrtovima. ;; Da li su za to podesniji stalni ili privremeni vrtovi nisu još stručnjaci na čistu, jedni i drugi vrtovi imadu svojih pristaša i protivnika. U prilikama koje opisujemo, dakle. u visokom gorju i za velike šumske posjede pokazali su se stalni vrtovi mnogo praktičnijima. Ke mogu se zatajiti velike prednosti koje imaju privremeni, takozvani seleći vrtovi. Oni slijede sječe, pa su i po tlu i klimi mnogo bliže tlu i klimi, koju imadu sječe. Njihovo svježe, neizrabljeno tlo izvrsno jej uzgoj Je u njima jeftin; imadu manje korova nego izrabljeno tlo; blizu su sječe, pa prenos biljka do mjesta radnje manje stoji itd. No sječe su u takovim krajevima vrlo udaljene, više puta; po nekoliko sati hoda po strmim brijegovima. Na takova mjesta bi gotovo danomice morali dolaziti radnici iz doline, što bi bio gubitak u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 9 <-- 9 --> PDF |
vremenu i novcu. U glavnim pako dolinama smješteni vrtovi, ležeći blizu lugareva stana, u svakom su pogledu sposobni za intenzivno obradjivanje. Treba li plijeviti, kopati, proredjivati, mahovinu mijenjati, polijevati, ili ma koji posao obavljati, oni su uvijek blizu; onamo idu rado radnici i pod nadzorom su lugarevim koji ih može kad hoće nadgledati. Tu se provadja svaki posao onako, kako to narav posla iziskuje točno, u svoje vrijeme, dočim se u udaljenim, privremenim vrtovima, kamo i lugar rijetko kad dolazi, a još manje upravitelj šumarije ili možda nadzorni činovnik, obavlja posao onako, kako se može, na brzu ruku, tek da se zadovolji propisima. Iz tih razloga odabiru u Marmarošu takova mjesta za vrtove, koja su u svakom pogledu lahko pristupačna i lugaru i radnicima, u glavnim dolinama, blizu puta i potoka, a nekoliko metara iznad dna doline, koje je izvrženo mrazu. To isto odredjuje najnovija ministarska naredba, koja propisuje pravila uzgoja biljka za sve erarske šume. Takovih vrtova ima po više u svakoj šumariji, i stoga, da se u slučaju nastupa kakove elementarne nepogode u jednoj dolini, spase vrtovi u drugim dolinama. U prijašnja vremena, običavalo se je u vrtovima uzgajati količinu biljka bez ikakove osnove. Usijed toga bilo je jedamput previše, a drugiput premalo biljaka, te se je onda biljke šiljalo iz jedne šumarije u drugu, gdje je trebalo, pri čemu sa redovito trpjele biljke. U novije doba u Marmarošu, a poslije min. naredbe i u ostalim erar. uredima, odredjuje se količina biljka, potrebnih za sadnju prema površini, koja će se zasaditi, a prema tome i veličina biljevišta, koja je potrebna za potrajno uzgajanje te količine biljka. Za svaku vrst biljka odredjuje se posebno biljevište. Prema tome imadu posebne vrtove za jelu, posebne za omoriku ariš i Pinus cembra. Posebni sii vrtovi za Pinus silvestris i P. austriaca (nigra), koje se vrsti ne sade u tamošnjem kraju, uego se uzgajaju za golijeti. Zasebno se uzgajaju i lisnače, koje se takodjer goje ondje, no u manjoj mjeri te stoga na njih ne ćemo ni protezati opažanja. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dok Pinus silvestris i P. austriaca izlaze iz biljevišta u starosti od 2 godine, a P. cetnbra od 6 godina, vade se ostale vrsti kao trogodišnje biljke. Svako godište uzgaja se na jednakom prostoru, a jedan prostor ostaje na ugaru. Prema tome imade u vrtu za biljke namijenjene pošumljenju golijeti 3, za P. cerabra 8, i za ostala 4 jednaka dijela. Od 8 dijelova namijenjenih uzgoju P. cembre 3 su dijela za sijanje i 5 dijelova za presadnju. Sjeme P. Cembre meće se u jesen u posebne škrinje, gdje se redovi sjemena miješaju s redovima pijeska, a onda se škrinje zakopaju u zemlju. Na taj se način postigne, da sjeme ne klija tek u drugoj, već u prvoj godini. Posijavši u proljeće sjeme na jednu od one 3 table, koja je dotle bila na ugaru, izvade se dvije godine stare biljke i presade se na jednoj od pet tabli, koja je takodjer bila na ugaru, sa prostora gdje se nalaze 6 godina stare školovane biljke povade se iste i sade u šumi. Prema tome ima uvijek 2 table na ugaru, 1 zasijana s jednogodišnjim biljkama i 4 sa školovanim biljkama od 2—5 godina. U ostalim vrtovima sije se takodjer na onu tablu, koja je dotle bila na ugaru, a na ugaru ostane ona, s koje su izvadjene za sadnju u šumi dorasle biljke. Sijanje. Rano u proljeće nadjubri se stajskim gnojem ona tabla, što je bila na ugaru, prekopa se i izravna, naprave se^ gredice i zasiju. Prije se je obavljalo sijanje pomoću Feketeove zaporne sijalice u brazdice, koje su imale oblik 1 m dugačke i T cm široke prizme. Razmak redova od sredine do sredine reda iznaša 27 cm. Za odgojiti 1000 komada dobro razvijenih biljka trebalo je kod 3 g omorike 3.84 m´´ prostora te 38´9 gr sjemena od 607o klijavosti » 3 j jele 3´28 » » » 445´0 » » » 40 » » » 2 »Pinus cembre2-30 » » » 499-0 » » » 60 » » » 3 » ariš 4-60 > » » 88 7 » » » 30 » » , 2 » b´elog bora 4-00 » » » 34-0 » » » 60 » » » 2 » crnog bora 4-00 » » » 93*0 » » » 60 » > |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — Klijavost odredjuje rediteljstvo i prema tome daje upute, "koliko se sjemenka mora u jednu brazdicu posijati. U novije vrijeme napušta se Feketeov stroj s razloga, što sjeme, koturajući se nejednako niz kosinu, negdje gušće, a negdje rijedje padne u brazdu, pa prema tome i nejednako nikne. ´ ´ ^^ Drugi je razlog taj, što se prizmasta brazda nastoji zamijeniti s dvije uže brazde, koje se prave sijaćom letvom. Sprvine bila je letva za pravljenje brazda načinjena tako, da je 8 cm široka letva imala u sredini 1 cm duboku udubinu u obliku polukruga-. Pritiskanjem te letve na zemlju dobilo se je po dvije, 2 cm široke i 1 cm duboke brazde, (v. si. 1.) Štetnost i nepraktičnost ove letve brzo se je pokazala. Osim toga što su letvom načinjene brazde bile preplitke, dogadjalo se je redovito, da se je svodasta udubina brzo napunila zemljom, te otisak letve nije đavao više dvije nego samo jednu brazdu. Kad se je zemlja izvan takove plitke brazde slegla, dospjelo je u brazdi ležeće sjeme sasvim na vršak te ga je isprala kiša. Tome nedostatku nastojalo se je doskočiti. U proljeće 1911. godine sijalo se pomoću novo konstruirane letve, (vidi si. 2.) Ta nova letva ne sastoji iz jednog nego iz tri dijela. Na 5 cm dugačku i 8 cm široku letvu pričvrste se 2 tanje letvice u obliku prizme, koje na prerezu imadu oblik klina. Pošto su tom spravom nanačinjene brazdice 2 cm duboke, a i usljed klinastog oblika letvica sgnjete se zemlja prema vani i prema nutri jarčića, te time predusretne kasnijem slegnuću tla, isključeno je, da bi kiša mogla sjemenje isprati. Ujedno je polučeno i to, da se zemlja više ne zbije u udubini medju letvicama. Pet takovih 5 m dugačkih letvica pričvrsti se poprečnim letavama skupa tako, da sačinjavaju jednu cjelinu. Razmak jedne letvice od druge načini se 17 cm. Sa strane tako načinjene sijače sprave pričvrste se ruče, kojima se čitava sprava može prenositi. Brazde se prave pomoću te sprave na taj način, da se jedan brid postavi duljinom uz uzicu, koja je napeta po prijeko preko svih gredica, u svrhu da redovi budu ravni i uzporedni. S kakovim teškim predmetom udari se na to njekoliko |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — puta po letvama i na taj način dobije se pet redova brazdica, preko četiri gredice. Više od četiri gredice nemože takova sprava poprijeko zahvatiti, jer je dugačka samo 5 metara, a brazde su široke po 1 m te imadu 4 razmaka za stazice svaki po 25 cm širine. Praktičnim se je pokazalo, da kod nastavljanja posla nije potrebno uzicu premještati nego da je sasvim dobro skrajnju letvu staviti u posljednju brazdu i pritisnuti ju, uslijed česa se dobiju četiri nove brazde. Sijanje obavlja se pomoću Hackerovog stroja, koji se dade tako udesiti, da sjeme pada najednom u obje brazdice. Ovako posijano sjeme pokrije se smjesom, koja se dobije od prosijanog komposta i pepela. Tu smjesu nose radnici u košarama idući dvjema susjednim stazicama, te ju izasipavaju šakom na brazdice. Opće je pravilo, da se sjeme ima samo tako visoko zemljom zasuti, koliko je samo debelo, no kod sitnog sjemenja ovo pravilo ne valja, jerbo prije ili kasnije odnijeti će kiša tanku naslagu zemlje i sjeme će doći na površinu. Korjenje će se tada više manje razvriježiti po površini, pa ako i ode nešto korjenja u dubinu, ne će nikada postići potrebne duljine, (što je osobito važno kod omorike), a što je glavno, glava korjena ne će biti pod zemljom Ovima nedostatcima predusrelo se je uporabom netom opisane nove letve, koja daje duboke brazde. Istina je doduše, da će uslijed te veće dubljine sjeme možda nješto kasnije niknuti, no ne će mu to biti težko jer mu je pokrov prhak. Proredjivanje. Kada bi sve biljke ostale do vremena sadnje onako gusto kako iznuknu, postale bi one, kako smo već naprvo spomenuli, za dalnji napredak nesposobne. Kao što svako drvo treba za svoj rast stanoviti prostor, tako to treba i svaka pojedina biljka i čim je veća mora imati i veći prostor. To su šumari već odavna iznašli i pokušali su tome doskočiti na taj način, da su manje sjemenja sijali. No to |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— liše je kasnije osvetilo. Mlade biljčice u prvoj godini potrebne su zaštite, koju daje jedna drugoj, ako su izpočetka u gustom sklopu. Ako biljke niknu na rietko sagore od sunca ili ih izčupa srž (smrzavica). Rijetkim sijanjem nisu dakle uzgajatelji šuma postigli uspjeha. Trebalo je mnogo vremena, dok se je došlo na misao, da bi koristilo proredjivanje. To se ispočetka obavljalo tako, da se jedan dio gusto izraslih biljka čupao. Time su se dakako ozledjivale manje više i one biljke, koje su imale ostati i radi toga je trpio njihov rast. Danas se obavlja proredjivanje na savršeniji način t. zv, marmaroškim škarama, koje su već razširene i i poznate gotovo po čitavoj Ugarskoj, (vidi si. 3.) Pomoću tih škara prosiječe se sredinom 7—8 cm širokog reda biljka 1*5 cm široka prosjeka. Škare same udešene su tako, da se ne mogu većma otvoriti, nego li na l´o cm otvora, pa prema tome ne može nevjesti radnik prekomjerno biljka uništiti. Zatim se na tu prosjeku okomito prosiječe više manjih prosjeka, te se time dobiju jednaki skupovi biljki. Ako gdje ostanu biljke gušće, i odanle se nepotrebne izsijeku. Naravno, da se mora paziti, da se u prvom redu slabije biljke odstrane. Time se pruža prilika ostalim biljkama, naročito krajnjima, da ojačaju i puste i pokrajne grančice, a ne samo da rastu u visinu, pa ostanu tanke. Sijući s gore spomenutom letvom, koja imade u sredini prazan prostor, prestaje potreba, da se škarama prosijeca prosjeka kroz sredinu, pošto biljke iz dvije brazde niču u dva reda, medju kojima ostaje neposijan prazan prostor. U tom slučaju treba samo mjestimice gušće izrasle biljke prorediti i svako odrediti potrebni prostor za rast, što se može i pomoću običnih škara obaviti. Proredjivanje mora se obaviti rano u proljeće, prije n ego udari u drvo mezgra, jer su kasnije mlade grančice krhke, t bi ih se lahko moglo ozlijediti. Pošto proredom dobiva svaka biljka svoj prostor za rast, koji će na nju vrlo povoljno djelovati, treba ju u te povoljne prilike što prije staviti, da se što |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — dulje okorišćuje tom blagodati. Prerezano korjenje istruhne, jer je lišeno svih uvjeta za život. Pri tom se poslu mora paziti, da se siječe nisko, da biljke ne bi istjerale mladice iz kojeg zaostalog pupa. Odstranjene biljke pomnožavaju hranu preostalim biljkama neizravno, jer je broj biljka na istom prostoru smanjen, a izravno gnoje zemlju svojim istruhnulim korjenjem. Pitanje je, u kolikoj mjeri i kada treba biljke proredjivati ? Prema dosadanjira iskustvima treba početi s jednogodišnjim biljkama. Jednu godinu stare biljke omorike i jele prorede se tako, da ostane u 1 m dugom redu 100—120 komada. (Posijano od prilike 350 sjemenka omorike ili 500 jele,) Od bijelog ili crnoga bora ostaje na redu 80 do 100 komada. (Posijano oko 350 sjemenka.) U proljeće treće godine, dakle dvie godine stare biljke prorede se tako, da ostaje na redu omorikovih i jelovih biljka po 60—80 komada. Ovaj broj nije još sasvim točno odredjen, jer pokusi još uvijek traju u tom pogledu. Prema dosadanjem iskustvu može se reći, da su i ti brojevi dosta dobri. Ne bi dobro bilo odmah u drugoj godini, dakle jednu godinu stare biljke, na spomenuti konačni broj reducirati, jer razne prirodne nepogode često puta iznenada nastupe, te prouzroče još jaču proredu, koja nije na uhar biljkama. Veličina prorede ovisi uvijek 0 prilikama tla i klime; no u svakom slučaju treba paziti na to, da preostale biljke budu jedna od druge podjednako udaljene i da svakoj bude osjeguran potrebit prostor za ojačanje Školovanje. Ako sijanje nije podjednako uspjelo ili ako se uopće nije moglo dobaviti dovoljno sjemenja, potrebno je što više izniknutih biljka spasiti presadnjom ili t. zv. školovanjem. Sve vrsti presadjuju se samo u gore spomenutim slučajevima nužde i to kad budu stare jednu godinu, samo biljke Pinus cembrae moraju se i ako nije nužda presadjivati i to kad navrše dvie godine starosti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — Budući je na taj način školovanje ograničeno tako rekući na minimum, ne obavlja se ono većim spravama, kao što je to na pr. Hackerov stroj za presađuju, nego se obavlja jednostavnim ručnim silama. U tu svrhu uzme se daščica koja je na jednom rubu okovana limenom pločicom sa zubcima. Zubci su tako udešeni da su udubine medju njima udaljene 2 cm. U te udubine meću se biljke i to kod P. cembrae u svaku drugu, a kod ostalih u svaku udubinu. Pravilo je, da biljka mora dotle doći u zemlju dokle je i prije bila ili uzevši u obzir, da će se zemlja sleći, nešto malo dublje. Da se to postigne, ne meću se daščice izravno na zemlju, jer je iskustvo pokazalo, da u tora slučaju dodju biljke preduboko, nego se meću na 2 - 2"5 cm. debelu dasku. Širina daske odgovara udaljenosti redova, dakle 20 cm. a duljina 5 m. Daska se položi preko gredica uz napetu uzicu i iskopa se uz dasku jarčić, kojemu je ona strana uz dasku okomita, a druga kosa. Dok jedni radnici kopaju jarčić, dotle meću drugi radnici u presadne daščice biljke, koje se drže u hladu medju mahovinom. I radnica, koja meće biljke medju zubce pločice, mora biljke dok ih drži u ruci čuvati medju mokrom mahovinom. Za tim se položi pločica na dasku, korjenje biljki još jednom se izravna, da zauzme naravan položaj i zasipa se lagano, najprije sitnom humoznom, a kasnije i ostalom zemljom. (Vidi si. 4.) Treba paziti, da jama bude dublja od duljine korjenja i da u jamu ne dospije kamenja. Zatrpavši jamu, okrene se daščica oko osi, pomišljene duljinom reda i pozorno se izvadi, pazeć da se ne ozlijede biljke. U drugom redu netreba više uzicu napinjati, pošto širina daske i tako odgovara razmaku redova. S pomoću duge daske postignu se i estetski učinak jer redovi vrlo lijepo teku usporedo, što kod velikih površina čini vrlo ugodan utisak. Školujući na taj način, nije potreban velik prostor u bi- Ijevištu. U jednom 1 m dugom redu ima 50 kora. biljka (kod P. cb. 25 kom.); što čini na 1 m* 250 kom. (kod P. c 125) jer ima 5 redova. Dakle za 1000 komada treba 4 ra^ Tome treba pridodati još 30"/n, što otpada na stazice za plijevljen,e |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 _ te će iznosit čitav prostor za uzgoj 1000 kom. školovanih biljka 5´2 ra*^ (kod P. cb. 10´4 m´^) Usporedimo li taj prostor s onim, na kojem se može uzgojiti 1000 kom. biljka iz sjemena, proredjenih u 2. i 3. godini dobit ćemo slijedeći rezultat: U jednom redu ima od prilike 70 komada omorike i jele. Uzevši daljinu redova 27 cm., bit će na 1 m^ 3-7 redova sa 259 biljka. Za 1000 komada trebat će 3-86 m^ i 30% za stazice — bit će svega 5 m´^ Za 1000 komada školovanih i proredjenih biljka trebamo dakle skoro isti prostor od 5 m^ Ako se malo zamislimo u stvar ipak nije svejedno dali uzgajamo školovane ili proredjene biljke. Pogledajmo narav jednog i drugog postupka! Proredjene biljke ostaju netaknute na svom mjestu. Svaka biljka dobiva prostor za svoj razvoj i tu raste i jača se, puštajući nesmetano grančice na stranu gore, a dolje po volji razgranjujuć korjenje. Za presadjivanje trebamo jednogodišnje biljke. Te dobivamo ili iz bližeg ili iz istog vrta, mogu se uzeti i iz susjedne šumarije ili iz još veće daljine. Uzimati biljke iz veće daljine nije dobro jer biljke mnogo trpe. U prvom redu trpe one iz možebitne nepažnje kod vadjenja iz zemlje, zatim upliva na njih štetni učinak sunca i vjetra, pakovanja, odpremanja itd. I samo školovanje ne prija biljkama, jer im žilje dodje u nenaravan položaj, naročito uslijed toga, što bude pritisnuto uz jednu stijenu jarčića. Uslijed svega toga može imati nježna biljka štetu te stoga redovito i kraj najbolje pažnje ugine stanoviti postotak, jer ne može podnijeti sve te nezgode. Mnogi se ustručavaju biljke proredjivati, jer da presječene biljke mogu biti uzrok raznim bolestima. Ma koliko ova bojazan bila opravdana, do sada još nije bila potvrdjena. Priznati se mora, da se kod prorede bolje razvija gornji dio biljke, a kod školovanja korjen. No ni potonje ne vrijedi za sve vrsti školovanja. Znamo za slučaj nekih austrijskih šumarija, gdje se školuje omorika s 4 cm razmaka biljka i 10 cm razmaka redova pa ipak smijemo ustvrditi da ni u tom slučaju školovanje |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— ispune biljke ne unapredjuje, jer je razmak od 4 cm, premalen, naročito kod jele, koja zacijelivši sve rane zadane školovanjem jedva dostigne ili možda težko prestigne u isto vrijeme one biljke, koje nisu u svom rastu proredjivane. Takovim školovanjem nije se ništa profitiralo pogotovo kad se uzme, da će se još dobar dio školovanih biljka osušiti, kako se to obično i dogadja. Za školovanje trebali bi dakle uzimati mnogo veću udaljenost i redova i biljka. No kuda bi došli tada kod velikih gospodarstva, gdje bi trebalo godišnje do 10 milijuna biljka školovati? Koliki bi to bio trošak, koliko bi više trebalo vrtova obradjivati, a gdje bi se nabavili toliki radnici, koji su baš u doba, kada je za školovanje najzgodnije vrijeme zabavljeni sadnjom ! Kasno pak školovanje ne daje uspjeha. Iza svega toga postaje jasno, zašto se upotrebljuje u pretežnom broju slučajeva proreda biljka škarama, a samo iznimno školovanje. Ako biljke na rijetko niknu, dva su načinu, kojima se nastoji pomoći: ili se sve biljke povade i školuju ili se praznine popune. To popunjivanje obavlja se tako, da se šiljastim predmetom načini jama i u nju usadi biljka. U tom slučaju nerijetko dolazi korijen u nenaravan položaj, skrči se, i biljka radi toga kržljavi, a često i ugine. No tom zgodom ostaju ipak sigurno one biljke, koje su bile već prije makar i rietko ponikle na gredicaraa. Ako pak školujemo, uginut će stanoviti procenat i od tih prvotnih biljki, kao i onih sa strane donesenih. U kojem je slučaju bolje odabrati jedno ili drugo, ovisi o uvidjavnosti šumara. U svakom slučaju mora se starati, da se u kojem vrtu uzgaja stanovita množina biljka kao pričuvu. Gnojenje tla. Da biljevište dade valjane biljke, jedan od prvih zahtjeva je valjano tlo Takovo tlo rijetko se nalazi u visokim strmim brdinama, no bilo ma kako dobro tlo, uzgajajući u njemu jedne te iste vrsti biljka, lišavajući ga dakle godimice jednih te istih mi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 16 — neralnih sastojina, mora se tlo iscrpiti. Tome se nastoji pomoći ugarom i gnojenjem. Za vrijeme ugara počiva tlo, umiru u njemu razni nametnici i tlo stiče nove sile za uzgoj novih biljki, Izvadivši u proljeće biljke, pospe se tlo pepelom i grubo prekopa. Od tada se pazi jedino na to, da korov na ugaru ne otme maha, i ako je korov narasao, mora se prije svoga cvjetanja opet prekopati. Tlo se na ugaru ne smije sitniti, jer na rahlom tlu pruža biljka, vrlo dugačko nenaravno korjenje što smeta pri sadnji. Dugo korjenje skvrči se prigodom sadnje i biljka većinom ugine. a i samu sadnju poskupljuju takove biljke. Zato se na ugaru tlo ne kopa i ne sitni, osim ako ga je pokrio korov, no i onda se samo grubo prekopa. Tako se tlo slegne i korjen ne može tu tvrdu naslagu lahko probiti, te se većma razgranjuje i ne pušta nenaravno dugo korjenje. Rano u proljeće, kako je na početku spomenuto, nagnoji se ugar stajskim gnojivom i valjano prekopa, Djubreći samo stajskim gnojivom, dobiva biljka slabo staničje, jer naglo raste. Da naprotiv dobije jako staničje, treba biljka umjetnog gnojiva. Najjeftinije takovo umjetuo gnojivo jest pepeo. U Marmarošu skuplja se pepeo na vrlo jeftin način u kolibama šumskih radnika, gdje se u tu svrhu postave drvene škrinje ili stara burad. Pošto u pepelu ima velika količina svih onih mineralaih sastojina, koje su biljci potrebite, može se pepeo smatrati najpraktičnijim gnojivom za biljevišta. Od nemale važnosti je i kompost, koji se skuplja u blizini ili u samom biljevištu. Njegovanje i zaštita biljka. Za obranu sjemenja od ptica najbolje je upotrebljavati jelove grančice. One ne samo da sakrivaju sjeme pred očima ptica, nego donekle i sabiru vlagu, a kad se uklone, ostavljaju iza sebe iglice, koje gnoje tlo. Grančice se ne smije preveć gusto metati niti se s uklanjanjem istih odveć žuriti, jer ptica najradje navaljuju na mladu klicu, na kojoj je još sjemenka, koju otrgne zajedno s vrhona biljčice. U bližim vrtovima može se braniti i strašenjem ili tjeranjem ptica. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — U novije doba obavljaju se pokusi s mahovinom, koja se meće raedju redove biljki, a pričvrsti se Ijetvicom, da je ne odnese vjetar. Radi usporedbe uspjeha, meće se mahovina na svaku drugu gredicu. Može se već iz dosadanjih uspjeha ustanoviti mnoge koristi, što ih mahovina donosi biljkama. Kadgod se podigne mahovina vidi se pod njom vlažna zemlja, dokaz, da mahovina sabire vlagu biljkama što je osobito važno za suše. Pod mahovinom slabije raste korov, a tim se sm.anjuje trošak plijevljenja. U vrtovima gdje ima mnogo šljunka i sitnog kamenja, ne rijetko se dogadja za velike žege, da se tlo silno ugrije. Na mjestu gdje se kora biljke dotiče sa ovom ugrijanom zemljom, opali se nježna kora biljke i osuši poput prstena U tom slučaju nema boljeg sredstva za obranu nego li je mahovina. Isto tako priječi ona, da kiša ispere zemlju oko biljka ili da se napravi blato oko njih i otvrdne, da zemlja popuca itd. mahovina osporava rast biljkama, i one, mahovinom pokrivene kasnije tjeraju To je osobito važno za rane mrazove, koji tako ne mogu naškoditi mahovinom pokritim biljkama. No to svojstvo može biti i štetno. Ove godine 1911. poslije kasnih mrazova moglo se je opaziti, da su baš mahovinom pokrivene biljke najviše štetovale. Sasvim jasno zašto? One biljke, koje nisu bile mahovinom pokrivene, ranije su istjerale mladice i ove su imale prilike ojačati do kasnih mrazova, dočim je one druge našao mraz još slabe nejake i uništio ih. Protivnici mahovine navadjaju, da se pod mahovinom sabiru kukci, koji uništuju biljke i zato ju proglasuju škodljivom. Ne može se poreći, da mahovina na nekim mjestima, ne odgovara. Imao sam prilike osvjedočiti se u omorikovom biljevištu vrlo oštre klime, u velikoj visini, da su nepokrite gredice imale ljepše biljke nego mahovinom pokrite, a na drugom mjestu, gdje je tlo bilo od naravi vrlo vlažno, našao sam uš Peraphygius Poschingeri i plijesan korjena na jelovim biljkama najviše baš pod mahovinom Iz ovoga se ne smije odmah zaključivati na štetnost mahovine, nego samo to ustanoviti, da za ta dva mjesta mahovina nije |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 18 — korisna. Na prvom mjestu skratila je već sama narav trajanje vegetacije, pa je posve naravno, da će svako umjetno skraćivanje i onako kratkog vremena biti škodljivo. U drugom slučaju tlo je i onako od prirode vlažno, pa povećavanje vlage mahovinom može imati samo štetnih posljedica. Za to treba s takovim pokusima, oprezno raditi, a ne već kod prvog neuspjeha odmah odsudjivati čitavu stvar. Još prije nego se pojave prve klice sjemenja, pojavljuje se najveći neprijatelj biljka - korov. Ako se korov ne iztrijebi, oduzima on hranu biljkama, isparuje mnogo vode iz tla, a konačno, atevši se uguši i samu biljku. Korov se ne smije trpjeti nego se mora odstranjivati kako iz biljevišta, tako i izvan njega oko ograde i to još prije, nego se osjemeni. Obično se pljevi za vlažnog vremena, no ako suho vrijeme dulje traje, mora se i za suhog vremena tim više plijeviti, što će korov prekomjerno mnogo vode ispariti iz i onako vodom siromašnog tla. U tom se slučaju mora medjii redovima prekopati motičicom, da se korov lakše s korjenom skupa odstrani. Koliko se puta treba plijeviti, ne može se točno odrediti. To ovisi o tlu i o učestanju oborina. Kao pravilo može se uzeti, da se ne smije čekati dok se korov osjemeni. Mora se plijeviti obično tri puta : u svibnju početkom srpnja i u rujnu. Prije plijevljenja skine se mahovina i prije nego se metne ponovno, prekopa se zemlja medju redovima motičicom, da se tako uništi kapilarnost i pripravi tlo na to, da vodu prima ali da ju ne isparuje. Cesto se dogadja, da je potrebno netom posijane ili školovane gredice polijevati. Na tu okolnost treba paziti već pri izboru mjesta za vrt, te mu mjesto izabrati blizu potoka. Proti sunčanoj žegi i smrzavici, pokazuje se dovoljnim u ovim krajevima po´ biljke, jer u protivnom slučaju nema nikakove koristi. Iskapanje biljka. Ne treba mnogo, dovoljno je tek jedan neoprezan kret ruke nevjesta radnika, da godinama uzgajane biljke budu uništene. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 ~ Yrlo je važan pravac iskapanja biljka, kojemu se poslu mogu pripustiti samo vješte radnice. Biljka se mora neozljedjena rastati sa zemljom! To se načelo mora utuviti svakom radniku prije nego započne posao i pri poslu se mora držati strogi nadzor. Tečaj iskopavanja je slijedeći. Pred prvim redom biljka iskopa se u širini lopate jarak. Zatim se zabode lopata u sredini izmedju prvog i drugog reda i pritiskom prema prvom redu, obori se taj u jarak. Na mjestu prvog reda nastane jarak, u koji se obori drugi red itd. Dok jedna radnica, obara biljke u jarak, dočekuje ih druga na ruke i oslobadja ih od zemlje. Ne valja čekati, da se biljke, nagomilaju u jarcima, pa da se onda \z gomile čupaju biljke, jer se time ozliedjuje korijenje. Korjenje se oslobodi suvišne zemlje tako, da se uhvati skup od više biljki nisko pri korjenu i oprezno potrese ili se grude zemlje skinu oprezno rukom. Cesto se dogadja, da radnica uhvati skup biljki za vrh i nemilosno udara njima po kakovom tvrdom predmetu, dok nestane s korjenja i zadnje grudice zemlje — ali i s njome i sitnih onih korjenčića, koje biljki neobhodno nužno trebaju, za sisanje sokova, a takav posao ne valja. Od suvišne zemlje oslobodjene biljke sortiraju se i vežu u skupine od 100 komada. Ozlijedjene, nevaljale, bolesne, izobličene i one biljke bez sitnih korjenčića "bacaju se, a ostale se vežu. Ovaj posao prebiranja najzgodnije je obaviti u vrtu, a ne prepustiti ga radnicima prigodom sadnje. Radnice koje taj posao svake godine obavljaju, steknu neku vještinu u tome, dočim radnik pri sadnji ne će taj posao nipošto savjesno obaviti, a osim toga i dangubi s njime. (Svršit će se.) V Šumarstvo i industrija drva. Slavonske šume. Valjda samo pod Kavkazom u Aziji i na Rijeci Misisipi u Ameriki mogle bi se još naći onakove sastojine starih hrastovih šuma u sklopu, kako su to bile daleko izvan granica jiaše domovine dobro poznate hrastove šume u Slavoniji. Na |