DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 ~ Yrlo je važan pravac iskapanja biljka, kojemu se poslu mogu pripustiti samo vješte radnice. Biljka se mora neozljedjena rastati sa zemljom! To se načelo mora utuviti svakom radniku prije nego započne posao i pri poslu se mora držati strogi nadzor. Tečaj iskopavanja je slijedeći. Pred prvim redom biljka iskopa se u širini lopate jarak. Zatim se zabode lopata u sredini izmedju prvog i drugog reda i pritiskom prema prvom redu, obori se taj u jarak. Na mjestu prvog reda nastane jarak, u koji se obori drugi red itd. Dok jedna radnica, obara biljke u jarak, dočekuje ih druga na ruke i oslobadja ih od zemlje. Ne valja čekati, da se biljke, nagomilaju u jarcima, pa da se onda \z gomile čupaju biljke, jer se time ozliedjuje korijenje. Korjenje se oslobodi suvišne zemlje tako, da se uhvati skup od više biljki nisko pri korjenu i oprezno potrese ili se grude zemlje skinu oprezno rukom. Cesto se dogadja, da radnica uhvati skup biljki za vrh i nemilosno udara njima po kakovom tvrdom predmetu, dok nestane s korjenja i zadnje grudice zemlje — ali i s njome i sitnih onih korjenčića, koje biljki neobhodno nužno trebaju, za sisanje sokova, a takav posao ne valja. Od suvišne zemlje oslobodjene biljke sortiraju se i vežu u skupine od 100 komada. Ozlijedjene, nevaljale, bolesne, izobličene i one biljke bez sitnih korjenčića "bacaju se, a ostale se vežu. Ovaj posao prebiranja najzgodnije je obaviti u vrtu, a ne prepustiti ga radnicima prigodom sadnje. Radnice koje taj posao svake godine obavljaju, steknu neku vještinu u tome, dočim radnik pri sadnji ne će taj posao nipošto savjesno obaviti, a osim toga i dangubi s njime. (Svršit će se.) V Šumarstvo i industrija drva. Slavonske šume. Valjda samo pod Kavkazom u Aziji i na Rijeci Misisipi u Ameriki mogle bi se još naći onakove sastojine starih hrastovih šuma u sklopu, kako su to bile daleko izvan granica jiaše domovine dobro poznate hrastove šume u Slavoniji. Na |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — svim svjetskim izložbama u tu- i inozemstvu, odlikovala se Sla. vonija svojom brastovinom. Šire općinstvo, posjećujući te izložbe, nije se moglo dosta nadiviti onim ogromnim dimenzijama izloženih hrastovih debala, a stručnjaci su uveliko hvalili nedostiživu kakvoću slavonske hrastovine, osobito za fine stolarske proizvode. U godini 1888. izložila je tvrtka S. H. Gutmann iz Belišća na svjetskoj izložbi u Briisselu jedno hrastovo deblo iz Podravine, koje je bilo još pod korom, te obuhvaćalo 27 kubičnih metara čvrste drvne gromade, a tvrtka Jakob Sorger iz Osijeka, izložila je na istoj svjetskoj izložbi 40 komada u četvrt tesanih hrastovih balvana, kojih dimenzije su bile tako ogromne, da su agenti ,Adrije" Kenedy i Hunter u Anversu tražili 7000 tranaka samo za istovarenje tih balvana iz parobroda »Stefanije" i položenje na željeznička kola. Kada su napokov ti balvani prispjeli željeznicom u Briissel na izložbu, te ih trebalo istovariti i smjestiti na opredijeljeno mjesto u izložbi, nije se htio nijedan radnički sindikat prihvatiti toga posla uz nikakovu naplatu. Na brzojavni poziv od strane izložbene uprave, je tvrtka Jakob sorger poslala iz svojih posavskih šuma 20 Ličana pod vodstvom činovnika Lemajića brzovozom u Briissel, da rečene balvane sa željeznice dignu i na mjesto izložbe postave. Belgijski radnici, videći to mukotrpno djelo naših kršnih Ličana, ne mogaše se dosta načuditi snazi i spretnosti tih priprostih seljaka, a općinstvo posmatrajući one kolose od drva, neznajući im još za porijeklo, jednostavno je tvrdilo, da to mogu biti samo drva iz Amerike, jer na evropskom tlu ne rastu takovi gorostasi. Prije nekoHko godina, prodano je i izradjeno jedno hrastovo deblo u državnim šumama u Posavini, koje je pri izradbi dalo 18 kubičnih metara čiste tehničke gradje. Jeloviti vitki uzrast slavonske hrastovine, zgodno je obilježio stručnjak, carski savjetnik g. Mavro Engel u svom predavanju držanom godine 1910. u bečkoj eksportnoj akademiji, kojom prilikom je osobito istaknuo vitak uzrast hrastovih stabala u Slavoniji sa riječima : „Vlastelistvu kneza Schaumburg-Lippea pripada jedna šuma u ravnici blizu Virovitice, koja se zove „Napast*. U ovoj šumi posječeno |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — je nedavno jedno hrastovo stablo od 81 cm debljine u promjeru, koje je bilo 39 metara dugačko dakle visina relativno još mladih stabala, kakova se nalazi u dobrim sastojinama jelovih šuma. Takove gorostase hrastovih debala mogla je proizvesti samo duboka mekota slavonskih, podravskih i posavskih nizina". Obilježje posavskih, bivših krajiških šuma. Kad ne bi bili na početku svršetka nekadanje cvatuće industrije drva u Slavoniji, mogli bi baš sada slaviti pedesetgodišnji jubilej od začetka obrtnog poslovanja u hrastovim šumama Slavonije. Nu baš zato, što se nalazimo na toj medji naše šumske industrijalne djelatnosti, bit će zanimivo, da retrospektivno prodjemo dobu od god. 1860,, kada je prviput bila upriličena veća prodaja hrastove šume u Slavoniji u industrijalne svrhe, pa do sada, kada se žalibože nalazimo na izmaku te naše najunosnije obrtne i gospodarske privrede. Prema orografskom položaju Slavonije, koji dijeli tlo u .poriječja posavsko i podravsko, moramo za bolje poznavanje položaja slavonskih šuma i mi ove dijeliti u posavske i podravske šume. To su predjeli, koji se s jedne strane na lijevoj obali rijeke Save protežu od Lonje do Zemuna, a s druge strane na desnoj obali rijeke Drave od Pitomače do Osijeka. U posavskom predielu leže šume državne i šume krajiških imovnih općina, a u podravskoj nizini šume privatnika, vlastelinstva i urbarijalnih općina. U bivšoj vojnoj Krajini spadaju sve ´šume u vlasništvo države, odnosno do godine 1871. bijahu iste vlasništvo vojnoga erara, a od tada prešle su u vlasništvo države, kao i sav drugi negibivi imetak bivše hrv.-slav. vojne krajine. Krajiškim temeljnim zakonom od god. 1850. i šumskim zakonom od god. 1860. potvrdjena odnosno obnovljena i proširena su prava krajiških pravoužitnika na uživanje u njihovom području ležećih šuma. Krajišnici su u tim šumama imali razne povlasti uporabe i ukorišćenja, te se je naročito na tim šumski n povlasticama osnivalo nekadanje besprimjerno seljačko blagostanje i bogatstvo u bivšoj slavonskoj Krajini. Nu kad se je u godini 1871. počela ukidati vojna krajina i vojna uprava |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — hrv.-slav. Krajine, nastojala je država, da sve te šume predju u: državno vlastništvo, jer je država tvrdila, da su te šume od uvijek bile državne, pošto vojni erar kao takav nema i nemože imati ikakovog negibivog imetka. Polučivši država predaju svih krajiških šuma u njeno vlasničtvo, nastojala je odmah, da se uredi način izvršivanja služnosti krajiških pravoužitnika u šumama bivšim dojako vlasništvo vojnog erara. Zakonom od 8. lipnja 1871. bi ustanovljeno, da se od svih državnih šuma jedna polovina izluči i u neograničeno vlasništvo preda takozvanim krajiškim imovnim općinama, kojih je zakonom od 16. srpnja 1873 ustrojeno za svaku bivšu krajišku pukovniju po jedna, odnosno područje svake bivše pukovnije postalo je područje novo osnovane imovne općine. Druga polovina šuma jednaka prvoj polovini, imala je zatim sačinjavati vlasništvo države. Za izvršenje tih zakonskih ustanova bi postavljeno diobno povjerenstvo- kojemu je bio zadatak razdijeliti površinu od 1,245.476 jutara šume u tadanjoj procjenitoj vrijednosti od 128,521.423 forinta, a krajiške imovne općine (ovih 11 na broju) 751.933 jutra u jednakoj vrijednosti od 128,251.423 forinta. Ova velika razlika u površini šuma 493.543 naprama 751.933 jutra u jednakoj vrijednosti po 128,521.423 forinta temelji se na tom, što su šume, dopitane državi bile jezgra svih šuma, dočim su šumski dijelovi dopitani imovnim općinama bili lošije vrsti, ponajviše u blizini sela, u koje je više i lakše mogla zalaziti marva i sikira. Od površine šuma koje su tim povodom zapale državu, leže 103.411 jutara u posavini, od kojih su 89.728 jutara pretežno hrastove šume, sa malom primjesom jasena, bukve, topole i dr. Od šumske površine, koja pripada imovnim općinama leže 180.755 jutara u Posavini, od koje površine su 145.535 jutara čiste hrastove, a 35.240 jutara bukove šume. Po dovršenoj segregaciji krajiških šuma, te nakon preuzeća polovice ovih šuma u vlasnost države, odredi Njeg. Veličanstvo premilostivi apostolski kralj osnutak t. zv. krajiške investicionalne zaklade, kojoj posebnom instrukcijom od 23. siječnja 1 873. |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — bude povjereno raspolaganje glede uporabe novca, koji toj zakladi bude dolazio iz veleprodaje državnih hrastovih šuma. Isprva se pomišljalo, da u alimentaciju te krajiške investicionalne zaklada spadaju sve državi pripale krajiške šume, nu državni erar se je takovome shvaćanju opirao i na mjerodavnom mjestu ishodio, da se u svrhu posebnih investicija u bivšoj vojnoj krajini, naročito pako u svrhu gradjenja željeznica, izluči i unovči samo jedan stanoviti kompleks hrastovih šuma. Utržak iz tih šuma imao bi sačinjavati glavnicu pomenute krajiške investiaionalne zaklade. Tim povodom izlučeno je iz državnih hrastovih šuma, ležećih u području krajiških okružja Brodskog i Petrovaradinskog, 30.000 kat´ jutara najljepših hrastovih šuma, te se cijeli taj kompleks proda jednom konzorciju za cijenu od 33,300.000 for., ili 1.100 forinti po jutru. Ta svota bi dakle bila imala sačinjavati glavnicu krajiške investicionalne zaklade, nu na sreću, po tu zakladu, nije taj konzorcij mogao preuzeti i isplatiti kupljene šume. U isto doba desio se je naime na bečkoj burzi veliki burzovni »krah«, koji je do temelja potresao novčane krugove. Članovi krajiškoga konzorcija poplaše se i odustanu od kupa krajiških šuma, ostavivši krajiškoj investicionalnoj zakladi znatnu svotu u ime izgubljene jamčevine. Sve to odigralo se u jednoj godini 1873., i već u godini 1874. odluči krajiška investicionalna zaklada prodavanje svojih šuma postepeno u manjim kompleksima godišnje do 1000 jutara. Ovo je bila vrlo dobra odluka rečene zaklade, jer su te šume do konca godine 1910. kada je prodano zadnje stablo iz tih 30.000 jutara prostranih šuma donijele kraiiškoj investicionalnoj zakladi tri puta veću vrijednost od one, koju je htjeo platiti gore spomenuti krajiški konzorcij. U to doba pada i organizacija imovnih općina i kr. ug. državnih šumarija. Posljednjim se predala i uprava šuma krajiške invensticionalne zaklade, akoprera se je ova dvije godine za to borila, da se uprava njenih šuma preda povjerenstvu te zaklade. Previšnjim reskriptom dtto. Luksenburg dne 12. kolovoza 1875. |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — bude konačno odredjeno, da zakladne šume imadu ostati u upravi kr. ug. državnih šumarija, a krajiška invensticionalna zaklada, da imade za tu upravu platiti državnom šumskom eraru 1% od svakoga utrška svojih šuma. Podravske šume. Dok se je tako u Posavini organizirala šumska uprava dotle se je u Podravini i u srednjoj Slavoniji već bila razvila živahna industrija drva. Vlastelinstvo nuštarsko grofova Khuen Belassy podiglo je prvo parnu pilanu u svojoj hrastovoj šumi Sodolovci, zatim je bečki drvotržac Josip Pfeiffer podigao pilane u Orahovici i u Našicama, a za ovima nastupio je bačvar Lovro Jager iz Bavarske, koji je svojim parnim pilanama . u Egmeču i u Pustinji, slavonskoj rezanoj hrastovoj gradji otvorio put u cijelu Evropu U to doba pada i nastup francuskoga društva Societe d´ Importation de Ghene, koje je za svoga 35godišnjega istom koncem g. 1910. konačno obustavljenoga poslovanja u Slavoniji ne manje jedan milijun hrastovih debala u vrijednosti od blizu 60 milijuna kruna posjeklo i na svojim parnim pilanama u Daruvaru, Siraču, Vukovju i toplici od god. 1876. do 1883., u Gorjani od god. 1876. do 1884., u Barcsu od god. 1878. do 1897., u Slatini od god. 1884. do 1895, u Vrbanji od god. 1892. do 1910. i u Normanci od g. 1895., do 1910. u raznu hrastovu rezanu gradju izradilo. Iza ovih nastupili su svoje poslovanje u podravskim šumama Slavonije tvrtka Marchett i Lamarche iz Belgije, koja je izradjivala krasne hrastove šume vlastelinstva našičkoga, i napokon i danas još postojeća glasovita tvrtka S. H. Gutmann u Belišću. Sto su sva ta industrijalna poduzeća u nizu zadnjih 40 godina na polju drvarske trgovine i industrije stvarala poznato je svakomu, koji je iole kakovoga interesa na razvitku domaće industrije imao. Industrija hrastove gradje. U posavini odnosno u bivšim krajiškim šumama, nije se medjutim mogla razviti osobita djelatnost u mehaničkom preradjivanju drva. Razlog tomu bio je, što se u Posavini nisu |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — prodavali veliki kompleksi na jednom mjestu ili u jednom komadu, te je istom u god. 1892. podignuta prva paropilana po Već spomenutom francuskom društvu, a odmah zatim i po domaćoj tvrtki Krafft i Tiikery u Vrbanji. Mnogo kasnije ustrojene su parne pilane tvrtke Vuk u Vinkovcima, Gamiršek u Mitrovici i druge. Nu glavnu djelatnost u krajiškim hrastovim šumama razvijala je proizvodnja hrastove cijepane gradje. U tom smjeru bila ta djelatnost nedostiživa sve do godine 1900. Već od god. 1860. izradjivane su hrastove šume u Slavoniji skoro isključivo u njemačku bačvarku gradju i francusku dužicu. Jedna prilično velika hrastova šuma u blizini Vinkovaca izradjena je u kockaste panjiće za taracanje cesta. Temelj ceste vodeće iz Nuštra u Vinkovce, taracan je u godini 1861. sa hrastovim kockama. Njemačka bačvarske gradja proizvadjana je većinom u podravskim šumama, dočim su francuske dužice proizvadjane skoro isključivo u krajiškim šumama u Posavini. Ova podjela u proizvodnji bila je posve opravdana obzirom na izvoz gotove robe. Njemačka bačvarska gradja imala je svoju prodju u Austriji i u Njemačkoj, te je po tom najlakši i najjeftiniji izvoz imala vodenim putem po Dravi i Dunavu sve do Regensburga u Bavarskoj. Glavno tržište za njemačku bačvarsku gradju bilo je u Ujszeny-u u Ugarskoj i u Miinchenu u Bavarskoj. Francuske dužice im>ale su svoju glavnu prodju u Francuskoj, u Španiji, u Italiji i u Portugalu, te su naravno u izvozu težile k moru do god. 1890. u Trst, a od tada na Rijeku. Put k moru bijaše najjeftiniji i najlakši po vodi Savom u Sisak, gdje je bilo i glavno tržište za francusku dužicu. Proizvodnja hrastove bačvarske gradje bijaše isprva neznatna, ali se je na brzo u veliko razvila, te je već koncem šestdesetih godina prevladjivala skoro na svim tržištima. U najboljemu razvitku naše drvarske industrije nastupi veliki rat izmedju Njemačke i Francuske, te je prodja bačvarske gradje kak«^ u Njemačkoj, tako i u Francuskoj kroz dvije god. 1870. i 1871. bila skučena na skrajnu potrebu. Ova okolnost je u slavonskoj industriji drva proizvela veliki preokret. |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 — Uslijed Njemačko-Francuskog rata nastala je naime velika potreba hrastove rezane i tesane gradje. U Njemačkoj i Francuskoj bile su u tečaju izradbe velikih gradjevina, za koje je svakim danom sve više rasla potreba rezane hrastovine. Ponukali tom povećanom potražbom rezane hrastove gradje, počnu se podizati parne pilane u slavonskoj Podravini, gdje su vlastelinstva prodavali velike komplekse hrastovih šuma. Tu se dakle razvila velika industrija mehaničkog preradjivanja drva, dočim je u krajiškim šumama u Posavini izradba šuma bilo tako pala, da se kroz dvije tri godine nije mogao niti jedan komad šume prodati. Uslijed toga je i sirovo drvo na panju u šumi u cijeni vrlo palo, te dočim je još prije 10 do 15 godina jedan kubični metar u tehničke svrhe sposobnog drva prodavan popriječno po 9 torinti, mogla se je pri dražbi u godini 1879, jedva postići popriječna cijena od 7 forinti po kubičnom metru. Niska cijena sirovom materijalu, a podjedno i sve više rastuća potražba hrastovine u tu- i u inozemstvu učine, da rad u slavonskim hrastovim šumama opet oživi. Na svim stranama kako u Podravini i u Posavini tako i u nutarnjosti Slavonije odjekivali su kroz cijelu zimu udarci sjekire i slavonska industrija drva otpočne posve novi poslovni život. Od tada je proizvodnja cjepane hrastove gradje u Slavoniji neprekidno rasla, te je počevši u razdoblju od 1860. sa jedan i pol milijuna akova njemačke bačvarske gradje i 15 milijuna komada 1: 36 francuskih dužica, dosegla vrhunac u god. 1889 sa 4 milijuna akova njemačke bačvarske gradje, a u god. 1893. sa 50 milijuna komada francuskih dužica. Sva njemačka bačvarska gradja izvezena je preko Osijeka u Austriju i u Njemačku, dočim su francuske dužice većinom otpremane Savom do Siska i otuda do god. 1884. preko Trsta, a od tada preko Rijeke na more. Tako je na primjer u god. 1880. izvezeno francuskih dužica preko Trsta 42 milijuna, a preko Rijeke 4 milijuna komada, dočim je već u god. 1890. od tadanje cijele produkcije dužica izvezeno preko Trsta 6 milijuna, a preko Rijeke 38 milijuna |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 — komada. Sada se proizvodi fraacuskih dužica u Slavoniji jedva 5 milijuna godišnje i od te proizvodnje otprema se 907o preko Eijeke, a samo 10% preko Trsta. Posve je naravno, da su postepenim razvitkom izvoznih pjilika iz Riječke luke, preudešavani i podvozni tarifi i na željeznicama, te je već od god. 1890. Riječka luka postala glavnom izvoznom lukom za slavonsku hrastovinu. Uslijed toga je i Sisak izgubio svoju dojakošnju važnost po izvoz hrastove robe u inozemstvo Drvotršci su posve napustili pretovarni promet na sisačkom tržištu, jer im se bolje naplaćuje izravna otprema robe željeznicom od mjesta proizvodišta izravno u Rijeku, čemu uveliko povladjuju medjutim izradjene mnoge linije vicinalnih željeznica. Decenijem iza decenija dobivala je drvarska industrija posve drugo obličje, a promijenjenom obliku poslovanja morale su se prilagoditi i sve druge sa drvarskom industrijom u savezu stojeće grane. Zanimivo je pri tom, u kakovom razmjeru stajaše ciene surovog materijala, naprama cijenama gotove robe. Dobava hrastovog materijala. Postepenim razvitkom drvarske industrije, bivala je i potražba sirovog materijala sve veća, dočim se je prodaja državnih i općinskih šuma svejednako gibala u opsegu postavljene gospodarstvene osnove. Ciene surovinama rasle su dakle progresivno svakom godinom, jer su se drvotršci pri dražbi natjecali i skoro svaki put službene procjene na dražbi po nudiocima bile precjenjivane u mnogim slučajima dapače i po 507o od izvorne cijene. Progresivno rastenje cijena šumama, nije dakle niti krivnja niti zasluga službenih šumarskih organa, nego u prvom redu dotičnih drvotržaca, koji su svojim precjenjivanjem prisiljavali šumarske organe, da procjenu šuma prema tržnim cijenama stavljaju; dakle da cijene šuma na temelju pretprošlih dražbenih utržaka ustanovljuju. To bi se dalo podnositi, da su podjedno u jednakoj proporciji rasle i cijene gotove robe, ali ove su se ravnale po cijenama na svjetskim tržištima, gdje je |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 — Tia cijene uplivao dovoz hrastove gradje ne samo iz Slavonije, nego iz cijele Evrope, u novije vrijeme dapače i iz Amerike i iz Azije. Do kakove je anomalije taj nerazmjer u cijenama doveo, najbolje dokazuju slijedeće brojke. Popriječna cijena hrastova na panju u šumama, bila je u razdoblju od 1860. do 1875. po kubičnom metru 6 for. do 9 for , ili 12 do 18 K dočim je jedan kubični metar izradjene čiste hrastove gradje koštao 25 do 40 for., ili 50 do 80 K. U razdoblju od 1876 do 1890. bijaše popriječna cijena za hrastovo drvo na panju u šumi 8 do 14 for., ili 16 do 28 K, a gotova roba od 25 do 60 for., ili 50 do 120 K po kubičnom metru. Od 1891. do 1906. plaćalo se je za hrastove na panju od 12 do 18 for., ili 24 do 36 K, dočim je gotova roba jedva postizavala cijenu od 25 do 70 for., ili od 50 do 140 K. Time je cijena za surovinu postigla svoj vrhunac, jer za gotovu robu na svjetskim tržištima nisu bile više mjerodavne cijene slavonskih šuma. Slavonska hrastova gradja izgubila je bila vodstvo na vanjskim tržištima, i produkcija u slavonskim šumama morala je prestati, jer nije više stajala u razmjeru sa tržištem gotove robe. Posljedica ove anomalije nije mogla izostati. Tri godine zatim, nije bilo ni jednog dražbovatelja pri raspisanim dražbama niti u Vinkovcima niti u Zagrebu. U god. 1907. izradjivane su šume kupljene i preostale još iz godine 1906., a u godini 1908. i godini 1909. umuknuo je svaki poslovni život u slavonskim šnmaraa. Nešto se je radilo u Podravini u prije kupljenim vlastelinskim šumama, ali u Posavini nije se kroz dvije godine čuo odjek ni jednog udarca od sjekire niti u državnim, niti u šumama imovnih općina. U Slavonskoj kroz 60 godina cvatućoj i neprekidnoj napredujućoj drvarskoj industriji, nastala je bila posvemašnja stagnacija. Mnoge pilane moradoše uslijed pomanjkanja surovog materijala obustaviti rad, a neka veća drvarska poduzeća, zaključiše svoju poslovnu likvidaciju. Zadnje epohalne prodaje hrastovih šuma u Slanoniji. Ove dvije godine posvemašnje stagnacije u slavonskoj industriji drva bile su dovoljne, da se isprazne u inozemstvu |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 29 — nalazeća se skladišta slavonske hrastove gradje, a k tomu objava, da će se povodom druge dražbe prodati zadnji ostaci najljepših krajiških šuma, pripadajućih Krajiškoj investicionalnoj zakladi, namamila je strane poduzetnike upravo na jagmu k dražbama raspisanim u jeseni prošle godine 1910. Tako živahnih šumskih dražba nije još nikada u Slavoniji bilo. Ne samo da su poduzetnici iz raznih krajeva cijele Evrope pohitali na raspisane dražbe u Slavoniju, nego su i posjednici šuma, kao da su se bojali opetovane stagnacije u prodaji šuma, iznijeli na prodaju izvanredno mnoge i velike komplekse, pa ipak je, malom iznimkom, sve prodano uz cijene, kakovih do sada još nikad nebijaše. U Posavini, gdje nema privatnih šuma, odnosile su se te prodaje naravno samo na šume trijuh imovnih općina Gradiške, Brodske i Petrovaradinske, zatim kr. šumskog erara i Krajiške investicionalne zaklade. Dražbom ´otpočela je Brodska imovna općina u Vinkovcima, koja je raspisala prodaju od 33.115 hrastovih stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 3,716.120. Prodano je sve uz cijenu od K 4,521.534 ili za 21´77o iznad procjene. Jedan hrast, koštao je dakle u šumama brodske imovne općine popriječno K 136—. Zatim je Petrovaradinska imovna općina u Mitrovici raspisala u prvoj dražbi 19.112 hrastovih stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 724.793, a prodala je sve uz cijenu od K 759.542, te je polučila 0´487o iznad procjene. Kod druge dražbe, raspisala je ista imovna općina 6375 hrastovih stabala, uz procjenu od K 496 472, a prodala je sve uz cijenu od K 731.529 ili za 47 SVo iznad procjene. Od jedne dražbe do druge, dakle niti za jednu godinu dana razmaka, nastupila je tako velika razlika u cijeni, da je kod prve dražbe jedno hrastovo stablo polučilo popriječnu cijenu od K 40"—, a kod druge dražbe cijenu od K 115"—. Skoro istu diferenciju u polučenim cijenama za prodane šume, imala je imovna općina u Novoj Gradiški. Kod prve dražbe, raspisala je naime 6071 hrastovo stablo u procjenbenoj vrijednosti od K 436.640.´— a prodala je sve za cijenu od K 435.640—, ili za 16"5"/o iznad procjene. Kod druge dražbe, raspisala je ista imovna općina na |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 30 — prodaju 6375 hrastovih stabala, u procjenbenoj vrijednosti od K 525.247-—, a prodala je sv9 uz cijenu od K 772.019-—, ili za 47-3Vo iznad procjnne. U Gradiškoj je dakle koštao jedan hrast kod prve dražbe K 70-—, a kod druge dražbe K 120-—. I Krajiška investicionalna zaklada obdržavala je u istomu razdoblju dvije dražbe, na kojim je prodala i zadnje ostatke njenih bivših nekada najkrasnijih slavonskih hrastovih šuma. Pri prvoj dražbi bijaše razpisano 12.336 hrastovih stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 1,621.675" , a prodano je sve uz cijenu od K 2,360.570"—, ili za 4o´o7o iznad procjene. Kod druge dražbe prodani su zadnji ostanci hrastovih šuma krajiške investicionalne zaklade i to 8984 hrastovih stabla u procjenbenoj vrijednosti od K 2,321.279*— za polučenu ukupnu cijenu od K 3,247 604-—, ili za 407o iznad procjene. Kod prve dražbe koštao je jedan hrast K 200´—. a kod druge dražbe K 360-— ili K 50-—, odnosno K 90*— po jednom kubičnom metru za tehničku izradbu sposobne drvene gromade. Kralj, nadšumarski ured u Vinkovcima, iznio je u istom razdoblju god 1910. iz šuma drž. šum erara na dražbu 10.412 hrastovih stabala u procjenbenoj vrijednosti od K 1.425.739 i prodano je sve za cijenu od K 2,123.428-—, ili za 407o iznad procjene. Jedan hrast u državnim šumama postigao je dakle popriječnu cijenu od K 200´—. Ako ovim velikim prodajama hrastovih šuma u zadnjem izradbenom razdoblju, pribrojimo još mnoge druge manje prodaje iz šuma pojedinih urbarijalnih općina i privatnika, naročito prodaju šnma vlastelinstva Kutjevačkoga i Djakovačkoga, onda nam se prikazuje slika živahne industrije drva u Slavoniji tečajem godine 1910 , a na početku svršetka njenoga 50-godišnjega procvata i napretka. Ogromna drvna gromada od 185 hiljada hrastovih stabala u prodajnoj vrijednosti od 20 milijuna kruna, predana je u toj jednoj radjevnoj dobi industriji na izradbu i ona će ju u razmaku od dvije do tri godine raznijeli po cijelom svijetu. Ovako nam se dakle prikazuje slika slavonske industrije drva na koncu njenoga pedesetgodišnjega razvitka. Ali nema |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 31 — dvojbe, da će ova industrijalna grana već u najbližoj budućnosti ući u posve novu epohu. Ogromni materijal,´ koji će se preraditi iz u prošloj godini kupljenih hrastovih šuma, prenapuniti će strana skladišta, te će se pokriti potreba na hrastovoj gradji barem za nekoliko slijedećih godina. Osobito Njemačka, kojoj novi carinski ugovor veoma pogoduje uvoz neobradjenog drveta iz Austro-Ugarske, povlači sada iz Slavonije velike množine hrastovih okruglih panjeva, koje će prema potrebi izradjivati na svojim pilanama u Njemačkoj. Za nas je to doduše velik gubitak, ali uslijed zadnjega zastanka u poslovanju naših domaćih pilana, jenjala je svaka jača pobuda za novim poslovanjem te su zaista od bivših do sada u poslovanju 18 velikih parnih pilana još samo 6, koje potpunom snagom preradjuju hrastovi materijal. Sve ostale pilane ili su se obratile preradjivanju drugoga materijala, ili se nalaze još i sada u posve besposlenom stanju. Kako je zima bila blaga i vlažna, a šumske površine osobito u Posavini do kasno u ljetno doba ležale duboko pod vodom, to se niti deseti dio izradjenog materijala nije mogao iz šume izvesti. Ta okolnost je doduše po mnoge šumske poduzetnike bila veoma štetna, ali uopće je bila korisna, jer je donekle otešćavala izvoz, pa će se sada održati dobre cijene, akoprem se u šumama još ogromna množina materijala nalazi u izradbi. Budućnost slavonske industrije hrastove gradje. Pri gore ocrtanim okolnostima ne će Njemačka i Francuska još u daljnoj budućnosti tako silno reflektirati na slavonsku hrastovinu kao do sada, jer pri sadanjim visokim cijenama za surovi materijal isplaćivat će se tamo eksploatacija vlastitih hrastovih šuma, a takovih imat će kako Francuska tako i Njemačka baš u budućoj epohi velike površine za sječu zrele. Mnogo hrastovog drveta dovozi se sada već i iz male Azije, iz Japana, pa još uvijek i iz Amerike, akoprem u sjevernim državama američkim poznati šumski gavan Weyerh6user nad izvozom hra |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 — stove gradje iz Amerike neku vrst monopla izvršuje i time čuva svoje cijene od svake vanjske devalvacije. Sve ovo ide samo u prilog budućemu razvitku industrije u Slavoniji. Kakvoća slavonske hrastovine bit će i u buduće nenadkriljiva, akoprem će nestati onih velikih množina slavonske hrastove gradje na svjetskom tržištu. Ali baš tu okolnost mogu naši drvotršci izrabljivati, ako budu znali u sporazumu sa šumskim posjednicima održavati primjerenu proporciju izmedju godišnjih prodaja šuma i proizvodje hrastove gradje. Da to uzmognu, nužno je da znadu, koja zaliha za tehničku gradju sposobnih starih hrastovih šuma još stoji u Slavoniji, te kada će dospjeti sada u zabrani stojeće mlade šume do sječe. Poznavanje ovih okolnosti je od tako velikoga zamažaja po budući razvitak naše industrije drva, da se time moramo pobliže pozabaviti. U ovom računu mjerodavne su velike šumske ploštine u Posavini i Podravini, jer u tim ploštinama dolazi hrastovina u čistim sastojinama a i u najboljim kakvoćama. Iz autentičkih podataka doznaje se, da je u slavonskoj Podravini 67.581 jutro pokriveno čistom hrastovom šumom, od kojih su 46.983 još mlade sastojine ispod 50 godina. Srednjodobnih sastojina imade 10.998, a starih sastojina zrelih za sječu 9 600 jutara. U slavonskoj Posavini imade 235.263 jut. čistih hrastovih šuma, od kojih su 169.113 ispod 50 godina još mlade šume. Srednjodobnih sastojina imade 32.016, a starih sastojina zrelih za sječu 34.134 jutra. Ukupno dakle na cijelomu površju u Posavini i u Podravini zaraslom sa hrastovinom, imademo starih za sječu zrelih šuma još svega 43.734 jutra. Sve ostale hrastove šume su još mlade, te će prema dotičnoj gospodarstvenoj osnovi moći u normalnu sječu doći istom poslije 60 do 80 godina. Mi dakle moramo sa ovim dobnim rasporedom naših hrastovih šuma u budućem razvitku naše industrije hrastove gradje točno računati, te nastojati, da u sječi i izradbi starih hrastovih stabala uvedemo neku proporciju barem u pogledu onih šuma koje pod oblasnom kontrolom stoje. U taj račun spadaju ali. |
ŠUMARSKI LIST 1/1912 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 33 ™ samo onih 34.134 jutra starih hrastovih šuma, što no su vlasništvo kr državnog šumskog erara i triju slavonskih imovnih općina. U tom pravcu morala bi se ova četiri vlasnika sporazumjeti kako glede godišnje prodaje, tako i glede prodajne cijene, pak bi, ako na primjer svake godine iznesu po 1000 jutara na prodaju, mogli u industriji hrastove gradje održati kontinuitet još barem 30 godina, a znto vrijeme bi već dozrele srednjodobne sastojine u površini oko 20.000 jutara, s kojim bi tada mogli alimentirati industriju drva do sukcesivnog dospjetka sadanjih mladih šuma za sječu. Ovaj kontinuitet industrije hrastove gradje potreban je radi održanja mušterije u neprekidnom priznavanju nedostižive kakvoće slavonske hrastovine time, što ova vrst hrastove gradje ne bi smjela nikada izčeznuti sa svjetskog tržišta. Za pokriće tuzemne potrebe na hrastovoj gradji, moći će si drvotršci po volji nabavljati materijal iz privatnih vlastehnskih i urbarijalnih šuma, jer i od ovih imade u Slavoniji još oko 10.000 jutara za sječu zrelih. Pod neku vrst zabrane u prodaji imale bi se staviti samo šume kr. ugar. državnog erara i šume imovnih općina. Eventualni gubitak na medjutim propalom materijalu sigurno bi se naknadio održanjem stalnih visokih cijena, a i inače potpuno osiguranom prodajom. Mi ovdje ističemo za sada samo potrebu takove izvanredne mjere, bez da stavljamo konkretan prijedlog na koji način bi se te mjere dale provesti pretpostavljajući, da će priznati stručnjaci, koji´se sada nalaze na čelu kr. šum. erara i naših svih triju imovnih općina, razumjeti naš mig, te u tom pravcu zajedničkim sporazumom pronaći najbolje sredstvo i način, kako da očuvaju svoj šumsko-gospodarstveni interes, a podjedno trajnom održe na tako dobrom glasu stojeću industriju hrastove gradje u Slavoniji. (Iz izvješća trg. obrt, komore u Osijeku za g, 1910). |