DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1911 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 488 — Pokojnik rodio se je dne 9. prosinca 1853. u Gospiću. Ispit zrelosti položio je na velikoj gimnaziji u Senju godine 1875., a nakon svršenih nauka na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču, bude dne 1, ko ovoza 1878. po bivšem c. i kr. glavnom zapovjedničtvu, kao krajiškoj upravnoj oblasti, imenovan c. i kr. šumarskim vježbenikom II. razreda, kod postojavšega c. i kr. šumskog ureda u Otočcu. Državni ispit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, položio je 25. rujna 1882. pred povjerenstvom kod kr. zemaljske vlade u Zagrebu. Nakon 33 godišnjeg mukotrpnog, požrtvovnog i bezprikornog službovanja, ugrabila nam je smrt pokojnog nam druga u jedva poodmakloj muževnoj dobi i takorekući u službi — još do Uh radio je u pisarni, pa odilazeći u stan, pade i više neustade. Klicu svoje bolesti, je doista neprežaljeni i vrlo cienjeni naš Mil e ulovio službujući 28 godina po gudurama i vrletima Kapele i Velebita kao upravitelj kr. šumarija u Babinpotoku. Gospiću, sv. Roku i u Vrbanji, kamo je pred 5 godina premješten bio. Premili pokojnik uznapredovao je sukcesivno na vježbenika I. razreda, šumara i nadšumara, a konačno u mjesecu kolovozu 1907. na šumarnika, koji naslov je kasnije ministarskom odredbom bio promjenjen u šumar.-ki nadinžinir. Vrli naš pokojnik bio je sveopće poznati dobričina, opće štovan i ljubljen, čeličnoga poštenja, posvemašnje nepristranosti u vršenju službe, te vrstan šumarski stručnjak, kojega je pred mjesec dana, na svom izletu u Slavoniju, pohvalilo i austrijsko šumarsko društvo radi po njemu u srezu Radiševo, doista strukovno izvedene proede. Pokojnika oplakuje ucviljena supruga, četiri harna sina, od kojih Svetozar službuje kod ogulinske imovne općine te dvije neopskrbljene još kćerke. Svoju obitelj nije poštenjačina Mil e ostavio u najpovoljnijim odnošajima. Uz poznatu već višegodišnju skupoću i obvezu držanja konja, te troškova odgoja mnogobrojne djece, nije nikakvo čudo, da nije uvijek mogao sastaviti kraj sa krajem. To je na žalost sudbina svih, a naročito šumarskih činovnika, koji ne imaju znatnijega privatnoga imetka, pak stoga nije u tom pogledu mogao iznimku praviti ni poštenjačina Mile . Dne 5 listopada pokopnn je mili naš pokojnik u Vrbanji uz mnogobrojno saučešće drugova, mjesne inteligencije, te okolišnog i mjestnog pučanstva. Odar su mu riesili vienci obitelji šumarskih drugova i lugarskog osoblja. Osobito nas je zadužila brodska imovna općina, koja je po svojim iz3slanicima p. n. gg. šumarniku Jaromiru Vidale-u i nadšumaru Kolomanu Bolleinu, na odar pokojnika položila prekrasan vienac, ter ogulinska i otočka imovna općina, koje nam izraziše svoje saučešće nad gubitkom pokojnikovim. Mile Drenova c počiva na groblju u Vrbanji tik uz sudruga i takodjer velikoga dobričine kr. nadšumarnika Roberta D e v a n a; a ´daleko od rodnog mu ličkog kraja, koji je on toli žarko ljubio, te u kojem se nalazi biser njegove Hrvatske domovine i prve pokojnikove šumarije — bajna »Plitvička jezera« i Sveto brdo, pod kojim se rodio i kojim je |