DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 409 —


hrašće, koje se je prošle godine kao suho pokazalo, nije bilo
ni prelistalo, stoji, nu ne stoji zaključak iz toga, da nije medljika
mogla biti uzrokom njegovu osušenju. Novi list na tom
hrašću bio je po medljiki zaražen god 1909. pa su stabla us-
lied njegovog ne funkcioniranja prestala živjeti već iste godine,
što upravo proizlazi iz toga, što nisu u proljeću 1910. u opće
prelistala. Jer da je u njima bilo ma kako slabe vegetacije do
jeseni, bila bi sliedećeg proljeća bar nješto prelistala, pa bi se
moglo kazati, da su god. 1910. usahla, kako je te kod mnogih
drugih stabala i bilo. Medljika bila je uzrok usahnuću već god
1909., pa je prošle godine nije k tomu više ni trebalo. U slijedećoj
alineji tvrdi g. Kosović, da je stabalje moralo već god.
1909, izdati svu svoju »izbojnu snagu« sve u savezu, da tomu
nije uzrok medljika, ne tumačeći ipak, kako se je to inače
moglo dogoditi obzirom na činjenicu, da gusjenice čim se zapredu
ne smetaju više stablu u njegovom razvitku, te ono
imade više ne polovinu vegetacionog razdobja nesmetano na
razpolaganje za rast, pa po tome ne može biti niti govora o
posvemašnjem prestanku izbojne snage uslied dielevanja gusjenica.


Te protimbe dolaziti će od tuda, što se hoće nješto dokazati,
što se dokazati neda, a tako je i sa zaključkom u daljnjoj
alineji, da malobrojno lišće nije moglo ,probaviti veliku
množinu soka", pak se je taj sok spario. Sto bi bile tjeralo
sok u stablo de lišća, kad ovoga nije dovoljno bilo? Kako je
poznato iz fiziologije bilja, pritisak korjenja te ne može, već
se to degadja samo onda ako lišće isparuje i vodu tako rekuć
od zdola crpi gore (Saugwirkung der Verdunstung).


Lišće radi medljike nije moglo isparivati, barem ne normalno,
pa tako sok nije mogao doći od korjena do izbejaka i
lišća. Od tuda i pojava spomenuta već u III. poglavju, da je
biel, kojom voda putuje od korjena prama listu, najprije na
granama osušena bila. Zapariti mogao se je sok samo bliže
panja, što je i epaženo, ali od toga nije stablo usahlo, jer se
je to moglo dogoditi tek onda, kada taj sok nije već mogao