DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 409 — hrašće, koje se je prošle godine kao suho pokazalo, nije bilo ni prelistalo, stoji, nu ne stoji zaključak iz toga, da nije medljika mogla biti uzrokom njegovu osušenju. Novi list na tom hrašću bio je po medljiki zaražen god 1909. pa su stabla us- lied njegovog ne funkcioniranja prestala živjeti već iste godine, što upravo proizlazi iz toga, što nisu u proljeću 1910. u opće prelistala. Jer da je u njima bilo ma kako slabe vegetacije do jeseni, bila bi sliedećeg proljeća bar nješto prelistala, pa bi se moglo kazati, da su god. 1910. usahla, kako je te kod mnogih drugih stabala i bilo. Medljika bila je uzrok usahnuću već god 1909., pa je prošle godine nije k tomu više ni trebalo. U slijedećoj alineji tvrdi g. Kosović, da je stabalje moralo već god. 1909, izdati svu svoju »izbojnu snagu« sve u savezu, da tomu nije uzrok medljika, ne tumačeći ipak, kako se je to inače moglo dogoditi obzirom na činjenicu, da gusjenice čim se zapredu ne smetaju više stablu u njegovom razvitku, te ono imade više ne polovinu vegetacionog razdobja nesmetano na razpolaganje za rast, pa po tome ne može biti niti govora o posvemašnjem prestanku izbojne snage uslied dielevanja gusjenica. Te protimbe dolaziti će od tuda, što se hoće nješto dokazati, što se dokazati neda, a tako je i sa zaključkom u daljnjoj alineji, da malobrojno lišće nije moglo ,probaviti veliku množinu soka", pak se je taj sok spario. Sto bi bile tjeralo sok u stablo de lišća, kad ovoga nije dovoljno bilo? Kako je poznato iz fiziologije bilja, pritisak korjenja te ne može, već se to degadja samo onda ako lišće isparuje i vodu tako rekuć od zdola crpi gore (Saugwirkung der Verdunstung). Lišće radi medljike nije moglo isparivati, barem ne normalno, pa tako sok nije mogao doći od korjena do izbejaka i lišća. Od tuda i pojava spomenuta već u III. poglavju, da je biel, kojom voda putuje od korjena prama listu, najprije na granama osušena bila. Zapariti mogao se je sok samo bliže panja, što je i epaženo, ali od toga nije stablo usahlo, jer se je to moglo dogoditi tek onda, kada taj sok nije već mogao |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 408 — torici stalno službujućih šumarskih činovnika o tora povjerenstvu ništa poznato. Jednodnevnim možda pohodom koje šume, ne može se proučiti ovako važno i opsežno pitanje, pogotovo kad je nastupilo prvi puta u zemlji gdje je do sada bilo nepoznato! Ponajmanje može se pako to pitanje riešiti ispitivanjem naših lugara ma i najpomnijim. Tu su bila službena izvješća šumarskih stručnjaka uzorne jedne šumske uprave, a i opažanja drugih stručnjaka, koja su se mogla bolje upotrebiti. Ovdje bi se bilo moglo ustanoviti da n. pr. u kaptolskoj šumi, već u ljetu 1909. nije bilo gusjenica, a god. 1910. u većini šuma nimalo. Tako nije moglo ni navodno hladno i kišovito vrieme u svibnju gusjenice uništiti, sve kad bi to u opće bilo moguće. Ovdje se već četvrt stoljeća znade za gusjenice, pa se nijedan šumar niti seljak ne sjeća, da bi hladno vrieme u svibnju dovelo gusjenice do krepanja. Svi naprotiv znadu, da se gusjenice kod nastupa hladnog vremena u proljeću, skupe u hrpu, nu da se čim sunce sine, opet razidju Izim toga nije prošle godine bio mjesec svibanj hladan, već upravo protivno topao, tako da se je medljika osobito brzo razvijati mogla. Ove pako godine bio je svibanj hladan, pa se medljika nije osobito razvila, ali su gusjenice ostale tamo gdje ih je bilo, na životu, što dokazuju obrštene šume oko Ozlja i Karlovca. U sisačkom kotaru je uništenju gusjenica uzrok abnormalna, tako rekuć proljetna temperatura u prosincu god. 1909. Mora se ponajprije istaknuti, da je medju gusjenicama, koje su god. 1908. i 1909. brstile ovdje hrastike, bilo malo onih od četnjaka, već, a osobito god. 1909. skoro izključivo od gubara i zlatokraja Gusjenice posliednjega izplazile su pred Božić 1909. iz svojih zapredaka uslied visoke temperature, pa su, čim je nastupila normalna prosinačka temperatura, uginule. Gusjenice gubara pako mora da su bile napadnute po uništavajućem ih parazitu, jer ih se je opažalo u potpunom miru visjeti na nitima. * Izjava nekih lugara, spomenuta na strani 431, da ono |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 407 — raovine, kako bi svi šumari, koji gospodare sa hrasticima, bili upućeni u sve okolnosti tičuće se te bolesti. Nu kako ne samo predjašnji zaključci, već i uvodno navedene činjenice, stoje u izravnoj oprieci sa člankom g. B. Kosovića u Šum. listu od studena prošle godine, moramo se na taj članak potanje osvrnuti. Samoj tendenciji tog članka ne čudimo se, niti ju se može osuditi, tim manje, što smo u vrieme, kada je pisan i sami, ako ne baš uvjereni bili, ali obzirom na goleme štete barem živjeli u nadi, da se sušenje hrastika, kad je nestalo gusjenica neće nastaviti, Gosp. Kosović nastupio je dokaz, da se sušenje hrasta ne ima pripisati medljiki .,već sasvim drugima i to samo povremenim uzrocima". Kako se taj dokaz temelji ponajprije na izvješću posebnog jednog povjerenstva, a onda opet na mnjenju zavoda za obranu bilja u Hohenheimu, te c. k. visoke škole za zemljotežtvo u Beču, moramo se posebno na to osvrnuti. Glede toga ali ističemo u prvom redu, da se tvrdnje g. Kosovića, koje da su ti zavodi potvrdili, protive izvješću iz Hohenheima, objelodanjenom po g. Dr. Petračiću u Šum. listu od prosinca 1909., a tako i spomenutog francuzkog strukovnjaka. Tamo se navadja, da se je u Franceskoj godine 1908. već mjeseca lipnja mnogo lišća osušilo i otpalo, dakle da je učinak medljike bio sve bez gusjenica gori nego kod nas. Rezultat opažanja spomenutog povjerenstva nije objelodanjen, pa se možemo obazrieti samo na navode g. Kosovića iznesene na strani 430—432 Š. L. Ističemo, da ti navodi potiču od opažanja god. 1910. kad jošte nije moglo biti poznato daljnje usahnuće hrašća, koje je bilo vidljivo istom s proljeća 1911. nu da i za god. 1910. dobrim dielom neodgovaraju pravom stanju stvari. Ne znamo da li su ti navodi rezultat promatranja povjerenstva, niti gdje je povjerenstvo stanje bolesti proučavalo, nu u sisačkom kotaru, gdje je bolest po svim ravnicama rasprostranjena i gdje ima preko jednog milijuna štete, nije jedanaest |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 40 <-- 40 --> PDF |
- 406 — jako zaraženo lišće pako, ne samo da se dalje ne razvija, nego ostaje kao bolestno na krošnji, koja uslied toga ni ne razvija novo lišće. Kad se je dakle medljika razvila na mladom lišću ciele krošnje, imade stablo samo Vs, ´A ili ´A površine lišća, a i to lišće nefunkcionira normalno, ili dapače vrlo slabo. Posliedice takovog stanja t. j . ovog učinka medljike, vidimo na usahlim hrasticima. Ovom vrlo znatnom umanjenju površine lišća imademo možda pripisati uništenje tolikih mladih gustih sastojina, dočim su starije, inače zdrave sastojine, pod istim okolnostima manje trpjele. Gusti mladici imadu razmjerno malenu krošnju, odnosno i malenu površinu lišća, pa kad je ova jošte smanjena na četvrtinu, a i ta četvrtina nije normalno funkcionirala, bilo je to sve premalo za uzdržanje života u mladom stablu. 20-godišnja stabalca pokazala su odmah s proljeća 1910, u svim dijelovima potpuno mrtvilo, pa na jednom komadu takove branjevine, koji smo za vrieme listanja dali posjeći, nije iz panjeva potjerala nijedna mladica. Tražio se fiziološki učinak razvite medljike na hrastovom lišću u bilo kojem smjeru, uvjeke stoji opažena činjenica, da su stabla, na kojima se je medljika na mladom listu bujno razvila (iz posebnih uzroka), usahnula uslied učinka te gljivice, tim više, što sve druge okolnosti, koje su uz ovu postajale, nisu jošte nikada prouzročile u roku od njekoliko mjeseci posvemašnje propadanje stabala. Da radi toga ali ne treba zdvajati nad opstankom naših hrastika, proizlazi iz iztaknutih okolnosti, koje su buđ povod, bud preduvjet takovom učinku, te se s toga s ovima moramo jošte posebno zabaviti. IV. Djelovanje medljike na hrastu nismo opažali, a niti opažanja objelodanili rad toga da bilo s kime polemiziramo, već s toga, što je nuždno, da se slična opažanja sabiru iz svih krajeva do |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 405 — nospore vrlo brzo usahne, jer se njen mycelij razvija vrlo gusto na dolnjoj strani lista, dapače prodire i odozgor kroz zračne šupljine. Myce´ij medljike neprodire doduše kroz list, ne može dakle, ako je pao na gornju stranu horizontalno stavljenog lista, spriečavati dielovanje zračnih šupljina, jer nema razloga tvrditi, da se grib medljike ne može razvijati i u stanice na dolnjoj strani lista, kad je poznato, da se razvija i na mladicama. Po Hempelu je isparivanje potpuno spriečeno, ako je zrak zasićen vodenim parama. Po tome morao je i močvaran položaj nastradalih šuma uz pogodovanje medljiki sniziti i isparivanje, te pospješiti sušenje hrašća uslied spriečenog kolanja soka od korjenja do krošnje. Isparivanje, kao i asimilacija morala je biti spriečena i povodom dalnjeg jednog, a možda i najodlučnijeg učinka medljike. Jedno i drugo zbiva se uz inače jednake okolnosti u razmjeru površine lišća. Lišće pako, koje je u nerazvitom stanju napala medljika, nije se dalje razvijalo ni raslo. U kaptolskoj šumi opažalo se je mjeseca rujna g. 1909,, da je lišće mnogo manje nego obično Moglo bi ?e reći, da su mu dimenzije bile samo polovične od normalnog lista. To bi značilo umanjenje površine na četvrtinu. Pred nama je ubrano lišće s jednog brdskog hrasta. Na prvom (proljetnom) lišću ne opažaju se tragovi medljike, dočim su dva lista sa ivanjskih mladica zaražena po medljici tako jako, da su djelomice pocrnjeli i zakovrčani, odnosno da je izvan svake sumnje, da se ovakovi ne mogu dalje razvijati. Normalno uzraslo lišće imade pojedince površinu od 35 — 50 četv. centimetara, dočim zaraženi samo 9´5 odnosno 7 cm. Kad bi zdravom hrastu skinuli lišće u razmjeru 50 : 9-5 ili 35 : 7, ili tri četvrtine, ili samo dvie trećine svega lišća zaostao bi u rastu, jer za toliko umanjeno lišće ne može stvarati organsku supstancu za normalni razvitak stabla, kako se to vidi kao posliedica brstenja gusjenica. Po gusjenicama obršteni ili inače lista lišeni hrast, potjera ali novo lišće, koje se razvija u potpunoj mjeri i funkcionira sve do pred zimu, pa padoknadjuje bar dielomice onaj privremeni zastoj. Po medljiki |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 38 <-- 38 --> PDF |
_ 464 -» nova voda iz dolnjih dielova stabla. Ovim isparivanjem oduzimlje se ponajprije voda iz dielova tik ispod lista, koji ju moraju nadoknadjivati iz bližih djelova krošnje, a ovi opet iz susjednih, dok posljedni nadju u staničevju, odnosno medjustaničju, vodu dovedenu pritiskom korjenja. Ova »uspojna struja« bilinskih sokova biva u bieli. Ako se promotri stanje bieli usahlih stabala, mora se doći do zaključka da lišće uslied naslage mycelija medljike nije takodjer niti normalno isparivalo. Biel bila je najme kod tih stabala mrtva ponajprije na vrhu krošnje, dočim je kod panja bila malene normalna. Kad je takovo stablo kod sječe palo, pretrgale su se grane na sitne komadiće. Kod običnih hrastovih sušaca, koji tekar tečajem mnogo godina usahnu posvema, da im kora s cielog debla odpadne, biel je doduše krhka, nu ipak tvrda. U krošnji od medljike usahlih stabala bila je biel spužvasta i mekana, te vrlo slabe gorivne snage. Biel običnih sušaca pako jest kao i suhe grane, kako svatko znade, najbolje gorivne snage — znak da to drvo nije poginulo u kratko vrieme uslied bolesti, već da je tečajem dulje vremena obavljalo funkcije zdravog drva, nu u sve slabijem stupnju, dok to nije posvema prestalo. Skupimo li dakle opažanja na kori i liku s jedne strane, te na bieli usahlih stabala s druge strane, ne možemo si na stale kod njih promjene tumačiti inače, van time, da lišće nije moglo kod vrlo bujnog razvitka mycelija medljike, ni asimilirati, ni transpirirati. Za asimilaciju je to lako razumljivo, kad je očevidno manjkalo chlorophila, čemu dolazi jošte valjda i fizični učinak gustog mycelija, uzev u obzir da na pr. Populus alba na dolnjoj strani lista, koja je pokrita gustom vunastom naslagom, ne može skoro nimalo ugljične kiseline rastvarati. Za transpiraciju pako mora se to zaključiti iz stanja bieli, naročito postepeno g njenog propadanja od vrha prama deblu. Moglo bi se to tumačiti time, što list transpirira kroz zračne šupljine, nalazeće se na dolnjoj strani. List napadnut od pero |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 403 zelena, ili čak bielo-žuta boja lišća, neobazr ev se na one dj love lista, koji su već rastvoreni, te smedje ili crne boje I ove godine kad se medljika radi nizke temperature nije mogla jače razvijati, vidjelo se je ipak s visina, kako su šume u nizinama žuto-zelene, a na brdinama gdje se je medljika uvjek slabije razvijala, tamno zelene. Pošto zelenilo lista dolazi od clilo rophila, može bliedo-zelena, ili bielo-žuta boja lista biti samo znak pomanjkanj a c hl 0 r op h i la. List koji ne ima chlorophila, ne može ugljičnu kiselinu rastvarati, a tako i posve mlad, zdrav list, koji dapače ugljičnu kiselinu razvija. Bez rastvaranja uglične kiseline pako ne može se u listu sakupljati ugljik, a bez ovoga naravno ne ima ni ugljikovih spojeva za stvaranje ,organske supstance". Produkti asimilacije zelenog lišća putuju u doljne dielove stabla ponajviše unutar kore i u liku (Bast). Dosliedno tome mora se ovdje i opaziti promjena, ako je asimilacija prestala, ili se umanjila. S time u savezu biti će opažanje spomenuto pod toć. 8. Za stupanj usahnuća od medljike zaraženih stabala u zimsko doba, je u istinu jedini znak stanje kore i lika. Kod zdravog nezaraženog hrasta doljnja sekundarna je kora jednolično crvenkasta, dočim je kod zaraženih bila tim više šarena uslied primjese biele boje, čim je stablo bilo bliže usahnuću. Ciela kora pako bila je vrlo krhka Taj izgled kore zapamtili su već i radnici kod obilježenja sjeći se imajućih stabala. Isto je tako bilo i sa likom, koje je kod zdravog hrasta zajedno sa dolnjom korom tvrdo bez niti, dočim je kod bolestnih — uz mliečnastu boju — mekano i skupljeno u duge pramove, kojse i od kore i od bieli lako odlupljuju, dakle jednom rieči uvelo. Za asimilaciju potrebna je uz chlorophil i voda koju korjen zajedno sa rastopljenim mineralnim sastavinama iz zemlje doi vadja u deblo. Do stanovite visine diže se ta voda uslied pritiska korjenja (Wurzeldruck). Nu da dodje do lišća, potrebno je isparivanje vode iz lista čime se trošenjem vode privlači |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 46Ž — Ijeću 1910. sa blizu dva vagona žira, na dosadanjem golom pašnjaku. List se je ovdje za vrieme zaraze medljike dakako tek razvijao, nu pošto odnosni kompleks leži na visokoj ravnici izvrženoj jakom propuhu vjetra, te pošto je vegetacija trave, što radi slabog tla, što radi sunčane žege, slaba, nije mogao zrak uz tlo biti vlažan, a ovo se je moglo jako ugrijati. Tu je temperatura lako mogla doseći onih kritičnih 40—4r)0, te spriečiti svaki daljni razvitak mycelija medljike, pa mlade biljke nisu s toga ni stradale Naprotiv opaža se u gustim šumama, gdje se zrak ne može do visokog stupnja ugrijati, te na vlažnim mjestima, da se medljika u lipnju i ove godine razvija jako na hrastovim biljkama. Jake kiše u svibnju i lipnju mora da su dobrim dielom isprala gribove s gornjih dielova krošanja, III. Sto se tiče učinka bujno razvijenog mycelija medljike na funkcije lista, treba ovdje istaknuti ono, što nam može služiti za pokušaj tumačenja samog tečaja usahnuća stabala, a što je ujedno uz opažene činjenice dokaz pogubnog djelovanja medljike i za hrašće, kada se ona uz odgovarajuće okolnosti može nesmetano razvijati. Poznata je važnost chlorophila za život biljke. Prof. Dr. Prantl-Aschaffenburg, veli: Die in den chlorophillhaltigen Zellen gebildeten Stoffe sind das Material »aus \velhem alle anderen Stoffe des Pflanzenkorpers hervorgehen«, te opet: »es stammen alle Stoffe des pfllanzlichen Korpers, \vie der sich direkt oder indirekt von Pflanzennahrenden Tiere, in letzter Instanz aus den Cklorophillkornen.« Chlorophilna zrnca, sama po sebi bezbojna, mogu obavljati asimilaciju, odnosno rastvarati ugljičnu kiselinu samo onda, ako su zasićena chlorophilom. Kod svih jako zaraženih krošnja pako opaža se i pada u oči ne samo pomanjkanje običnog zelenila, već izravno žuto |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 399 — Takodjer plemenka, silvanac, muškat i dr , te mnoge talijanske vrsti trpe mnogo od oidija, dočim taj kod burgundca, graševine, traminca, carmeneta i u opće kod vrsti sa tvrdjom kožom bobica, rietko kada prouzrokuje veće štete. I većina amerikanskih vrstih trpi malo od oidija. Kod njekih vrstih opaža se nepovoljno djelovanje samo na mladicama, a naprotiv samo malo na groždju. Iztiče se ovdje jošte, da se prema studijama Mares-a oidij može već kod prilično nizke temperature polagano razvijati, ali se brzo razvija i rasprostranjuje tekar kod srednje dnevne temperature od 20° C, te kada se dnevna maksima dignu na 24" do 30". Posliednje temperature najzgodnije su za njegov razvitak. Kod 35—40° C. već jenjava, a kod 40—4.5° prestaje. Otale dolazi, što oidij izčezava sa dielova loze, koji su izvrgnuti sunčanom žaru a blizu tla, koje se ljeti može ugrijati do 50 i 55° C Mares ustanovio je, da se u južnoj Franceskoj samo lišće može u sred ljeta ugrijati na 39—45" C Vlaga pogoduje razvitku oidija kao i svih gljivica, nu tomu nije kao kod peronospore potrebita voda u tekućem obliku, već je dovoljno, da je zrak u velikom stupnju zasićen vodenim parama. Jake plohe mogu po P. Viali dapače koristiti time, što odplave gribove sa biljke. Zanimivo je, što nas narav sama podupire u svladavanju oidia i to njegovim parasitom. gljivicom Cicinnobolus Cesati. Iz mycelija tog parasita, koji se razvije u myceliju oidija, rastu u nosioce njegovih konidija mnogočlanehyphe, iz kojih se razvija sporangium eliptičnog ili batastog oblika od 0-025— 0´035 mm duljine, koji zadržaje bezbroj malih, cilindričnih spora, koje grib razprostranjuju. Te gljivice ne nadju se ali uvjek uz oidij, te nisu u južnom Tirolu nikada opaze ne«. Prispodobimo li s gornjim razvitak medljike na našim hrastovima, vidimo da su uvjeti za život i razvitak tog parasita isti kod hrasta kao i kod vinove loze. Kako vlažan položaj i velika vlaga u zraku (blizina šume) odlučno upliva na razvoj parasita u vinogradima, tako je |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 398 U tu svrhu donašamo u prevodu odlomak iz za vinogradare najmjerodavnijeg diela »Babo und Mach, der Weinbau«, 1.893. »Oidium poznat je doduše u svim vinorodnim krajevima, nu u Njemačkoj, u sjevernim austrijskim provincijama sjevernoj Franceskoj i u Burgundu nije nikada nastupio tako žestoko, da bi od tuda nastala kalamiteta, pa u ovim zemljama redo vito ne upotrebljuju nikakovo obranbeno sredstvo proti njemu. U Italiji, južnom Tirolu, Istri, te južnoj Francuskoj i na drugim mjestima, postalo je pako sumporenje loze nuždnim sredstvo m za omogućenje odgovarajuće berbe. U njekim godinama, osobito posliednjim čini se, da zbog jačeg nastupa bolesti treba lozu sumporiti i u Njemačkoj i Austriji. U Klosterneuburgu pojavljuje se bolest skoro uvjek samo na lozi uzgojenoj visokim rezom, najviše trpiše čokoti uzgojeni u špaliru uz stjene, te u sjenicama. Skoro nikada nepokazaše se tragovi bolesti na čokotima, koji su uzgojeni rezom na glavu. Do stanovitog stupnja opaža se i u predjelima, gdje se oidium jače razvija, da loza niskog uzgoja trpi manje od te gljivice. U opće pogodovati će bolesti onakovi načini uzgoja, koji manje više spriečavaju pristup zraka i svietla, ili kod kojih groždje visi unutar bujno uzraslog lišća. Kod toga treba uzeti u obzir i okolnost, da groždje uzraslo u debelom hladu, imade mnogo tanju kožicu, pa je već radi toga manje otporno napadaju gljivice. Tlo i položaj vinograda od odlučnog su upliva na razvoj bolesti. U vlažnim, ravnim položajima, ili na mokroj ilovači, kao i u vinogradima u blizini šume, nijesu vinogradari u južnijim krajevima u stanju bolest svladati kraj svih protusredstava i opetovanog sumporenja. U vinogradima sa mnogo korova nastupa oidium takodjer vrlo jako. Takodjer je učinak na raznim vrstima loze različit Modri Trollinger poznat je dapače i u Njemačkoj kao vrlo osjetljiv. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— m — Iz ovoga se vidi, da bi zaraza ki´je vrsti peronospore na hrasticima prouzročila mnogo brže i daleko veće štete, nego zaraza medljike. Peronosporom napadnuti list koruna ili vinove loze za kratko vrieme usahne posvema na mjestima, gdje se je parasit razvio, dočim medljika na vinovoj lozi a i na hrastu ne uništuje obično list sam do kraja, ali spriečava važne životne funkcije lista u mnogo većoj mjeri nego kod vinove loze. Ova naime tjera za ciele vegetacione periode nove izdanke, pa uništenje vršike ili jednog diela lišća bud glivicama, bud nožem vinogradara, ne ima upliva na život loze. Dapače se takovo »oštećivanje« na lozi izvadja iz raznih uzroka hotimice. Pa ipak su vinogradi uz svu tu životnu snagu u Madeiri malo ne propali uslied zaraze Oidija godine 1.850.—1.862., dok još nije bilo poznato sumporenje, koje je uvedeno istom posljednje te godine. Kada bi se gljivice mogle na listu hrasta samo jedanputa u godini razviti, bilo bi pogledom na učinak žderanja gusjenica bolje, da ga odmah unište, jer bi novi list onda normalno funkcionirao. Osim toga dolazi ali u obzir jošte jedan učinak medljike na list, koji funkcioniranje mjestimice izravno uništuje. Haustorije prodrle u epidermu lista, razvijaju kao organe za držanje (Haftorgane) nejednolične izrastline, koje prouzrokuju u nutarnjosti stanica epiderme promjene i raztvaranje staničevja. Uslied toga opažaju se na pojedinim mjestima malene smedje piknjice, koje se sve više povećavaju i potamnjuju, po čemu kod znatnog razvijanja dobiva cieli list mrku boju. Time je dakle jedan dio lista izravno rastvoren, te lišen chlorophila, ali takodjer nervature, koja imade u listu hraniva dovadjati i odvadjati (Leitbiindel). Kako zarazu hrastove medljike imademo u zemlji u većoj mjeri, nuždno je upoznati uvjete njenog života i razvitka, pa kako nam nije poznato, da je o tome raspravljano u šumarskoj literaturi, odnosno da je to u opće sa stanovišta šumskoga gospodarstva iztraženo, te kako je medljika vinove loze (Oidium Tuckeri) praoblik Erisipha, moramo upotrebiti proučavanja, koja su te odnošaje ustanovila za medljiku vinove loze. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 396 — II. Iz napred navedenih činjenica, osobito onih pod točkom 4, 7 i 8. proizlazi, da htastici nisu usahli samo radi toga, šSo su gusjenice godine 1,909. prvi i drugi list obrstile, a da je ponovno izlistali napala medljika, koja je mekani nježni list uništila tim laglje, što bi se taj uz potpuno odgovarajuće uvjete sasvim razvio tekar do jeseni. Jošte manje pako radi toga, što su gusjenice bile i god. l/JlO. list obgrizle, jer ih te godine u sisačkom kotaru uz male iznimke u opće nije bilo. Takovo tumačenje nije u opće temeljito kada se promotri djelovanje takovog parasita u južnim krajevima, gdje viša temperat ra pogoduje osobito njegov bujan razvitak. Da i sama zaraza medljike ne može proći ni za hrastike bez znatnih ošteta sliedi \6 učinka vegetacije parasita na kolanje sokova u stablu samomu. Za bolje razumjevanje tog pitanja treba spomenuti i nješto o samom parasitu, kao i o funkcijama lišća, odnosno štetnim posjtdicama poremećenja tih funkcija. Suvišno bilo bi upuštati se u potanko razglabanje svih životnih funkcija medljike, tim više, što 0 tome jošte što šta nije stalno utvrdjeno — nama je dovoljno i zanima nas ovdje samo način razvitka i života na dielovima stabla. Erysiphe i Peronospore spadaju u istu familiju, ali im je djelovanje na zelene dielove biline različito. Obje vrsti napadaju mlade izdanke, a osobito list jednako tim, što gribovi iz njihovih rasplodnih organa padnu na gornju stranu lista ili na izdanke. Peronospore (na korunu Phytophthora infestans, na lozi Peronospora viticola) razvijaju klice u samu unutarnjost lista ili mladice, a prodiru iz lista kroz zračne šupljine na dolnju stranu, gdje se razvijaju ljetni plodovi u gustoj naslagi poput pusta. Erysiphe pako razvijaju mycelij na površini lista, a u same stanice i to gornje, pružaju samo haustorije u svrhu crpljenja hrane iz stanica epiderme. Rasplodni organi (konidije) izrastu iz mycelija vertikalno na gornjoj strani lista. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 395 — 9. Imali smo prilike razgledati i šumu »Kotar«, vlastnost grada Petrinje. U ovoj je u III. i XI. okružju, koja su do god. 1909. slično napadnuta bila od gusjenice i medljike, usahla većina stabala, pa je ciela drvna gromada privedena prodaji. Trebalo je izviditi dali je i okružje VII. ugroženo povodom zaraze medljike. To okružje leži izmedju Ill-ćeg i XI-tog i to na uzvisini, dočim je okružje XI. u dosta mokroj nizini, a III. na slabo nagnutoj strani brda. Okružje VII. nije po izjavi stručnjaka i šumarskog osoblja bilo godine 1 910. oštećivano od gusjenica, nu za prijašnje godine nismo o tome mogli što stalna doznati. Pošto ali to okružje leži izmedju dvajuh posve nastradalih, mora se predmjevati, da su gusjenice brstile list već prijašnjih godina, tim više, što su iste do gola obrstile nedaleko ležeće šume već godine 1904. Ovdje je zatesivanjem u biel, preduzetim u zimi, ustanovljeno, daje ista mekanija i da se odljupljuje laglje, ako i ne u dugim nitima. Od ukupnog broja stabala sa 9.784 komada u dobi od 120—150 godina označena su ove godine 2.162 kao bolestna. Od 80 takovih, a poslije pregledanih, bilo je ali samo 8 posve suhih stabala, dočim ostala pokazuju slabi rast, te imadu dosta suhih grana. Te grane ali suhe su već više godina. U tom odielu ustanovljeno je na panju jednog 120 godišnjeg hrasta, da je taj za posliednjih 30 godina prirasao u debljinu samo za 48 mm. U odielu XI. izbrojeno je na više ležećih trupaca, da je prirast u debljinu iznašao posljednjih 40—50 godina samo 3 mm. na godinu. Okružje XV. te šume nastradalo je znatno godine 1.910., te je ovog proljeća ostalo suho stabalje osobito u odsjeku 4. sa 40 jutara površine, obrasle 43-godišnjim, umjetno uzgojenim hrastikom dobrog uzrasta. Odsjek taj leži na ravnini, nješto položenoj prama istoku, a močvarnoj za vrieme izdašnih oborina. Gusjenice obrstile su sastojinu godine 1.909. sasma, a g. 1.910. samo dielomice. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 422 — sukiseline, da nježno slaničevje gljivica, koje s njom u doticaj dodje, bezuvjetno mora biti razoreno. Kod nabave sumpora treba paziti, da je po mogjćnosti kemički čist i najfinije samljeven. Sumporni cviet nije dobro rabiti, jer se zrnca, koja su kod ovoga više okrugla, ne drže na listu tako, kao oštrobridna zrna samljevenog sumpora. Finoću mljevenja može se istražiti pomoću Chamel-ove cievi, što je važno koli glede troška, toli i glede uspjeha, koj je tim veći, čim je sumpor finije samljeven. Uputno je sumpor prije porabe prosijati kroz fino sito, da se razmrve grudice. Sprave za sumporenje poznate su, a biti će uputno za sumporenje hrastovih biljka, radi prištednje rabiti onakove, koje sumpor nerazbacuju širom. Naše imovne općine i veća vlastelinstva zvana su, da u tome izvedu barem pokuse i objelodane troškove i uspjeh, koji će možda biti dvojben samo na prevlažnim mjestima, te u predzabranama, u kojima zasjena starih stabala zapriečuje dopiranje sunčanih zraka do sumpora. Gospodarska osnova za šumu zem. zajednice Draganić. Piše Mirko Puk, kr. žup. šum. nadzornik. U prošlom broju ovoga lista opisao je g. šumar, nadzornik B. Kosović ovogodišnji izlet hrv.-slav. šumarskoga društva u šume zem. zajednice Draganić. On je tom prigodom priopćio najglavnija načela, po kojima g. kr. z. šumar, nadzornik V. Dojković, glasom njegovoga tumačenja pred izletnicima, smjera izraditi gospodarsku osnovu za šumu Draganički lug, vlastnost spomenute z, z. a podjeđno se je kritički osvrnuo na ta načela i razložio, s kojih razloga ih sa strukovnoga gledišta drži pogriešnima, a za zem. zajednicu Draganić sa gospodarstvenoga gledišta štetnima i neprovedivima, |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 394 — Prodaja ovih usahlih stabala bila je ovdje prva te vrsti, pa je prigodom označenja odnosnih stabala trebalo ustanoviti granicu, do koje se imade stablo smatrati nesposobnim za daljnji rast. Tom prigodom razvrstana su sjeći se imajuća stabla u tri razreda, koje ovdje navadjamo, jer se iz tog razvrštaja vidi djelovanje žderanja gusjenica kao i medljike, te zareznika. U prvi razred ubrajana su ona stabla, koja su bila pravi šušci, jer godine 1.910. nisu u opće prelistala. Ova su bila sva napadnuta od zareznika t. zv. mušice, većinom Platipus cylindrus- a, dočim im je liko i biel posmedjila, odnosno pronijenila boju sve do crno-crvene. Ovakovih stabala bilo je 507o od svih doznačenih stabala. Stabla drugog razreda imala su lišće, ali samo iz adveativnih pupoljaka po „starom drvu". Od mušice su bila samo djelomice napadnuta. Treći razred stabala napokon, koja nisu bila napadnuta po mušici, sačinjavala su ona, koja se predvidno neće oporaviti, koja su naime imala na jednom dielu krošnje lišća, nu u razmjeru naprama cieloj krošnji premalo, a da bi mogla ostati zdrava. Koja stabla spadaju u taj razred, moralo se je ustanoviti pokusima, i to odstranjenjem kore i zatesivanjem do bieli, pa je ustanovljeno, da se imadu vaditi ona stabla, koja pokazuju u kori i liku znakove uvelosti, i to u tome, što je kora vrlo krhka, liko mliečnaste boje, koje se lako odlupljuje od bieli i kore u dugim nitima. U tu svrhu oguljena su radi prispodobe i njekoja stabla, koja nisu pokazivala rečene znakove, kao i dva, jedva pronadjena, posve zelena stabla, na kojima je liko bilo tvrdo. Na drugi razred otpalo je kojih 30, a na treći razred oko 207o svih sječi se imajućih stabala. Godine 1.910. bilo je preostalo hrašće kao i drugdje rano napadnuto po medljici. Koliko je ponovno stabala usahlo, neda se ustanoviti, jer stabla i^pod 26 cm. nisu godine 1.910. prebrojena, nu onih iznad 36 cm. promjera biti će opet oko 1.500. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 393 — gusjenice u tolikoj množini, da su svemu hrašću obgrizle prvi list odmah u proljeću a zatim i drugi list. Godine 1909. razvile su se gusjenice u tolikoj množini, da im je to bila smrt, jer nije bilo toliko lišća, da bi imale što žderati do svojeg potpunog razvitka, tim manje, što su se vrlo rano razvile, te obrstile jošte nerazvijeno lišće. Preko rieke nisu mogle preći u druge šume, pa su pokrepale. Voda u nizinama bila je od mrtvih gusjenica otrovna, pa je vlastelinski činovnik, koji je bez čizama prošao kojih 50 koračaja u vodu, dulje vremena bolovao na nogama. Nakon uginuća gusjenica istjerao je drugi list i razvio se nesmetano, dok nisu u noći od 7. na 8. kolovoza 1909. vjetrom doneseni gribovi medljike i to u tolikoj množini, da je ne samo lišče hrašća, nego i trava na 250 jutara umske livade pobielila. Za vrieme izmedju uginuća gusjenica, pa do 8. kolovoza nije u šumi bilo traga gusjenicaraa ni medljiki. Polovinom mjeseca lipnja te godine imali smo prilike pod vodstvom pokojnog šumarskog nadzornika Andrije Borošića pregledavati ta šumu u poslu gospodarstvene osnove, a prema tadanjem izgledu novog lišća nitko nije mislio, da će ju za kratko vrieme stići takova katastrofa. Koncem kolovoza izgledalo je sve lišće bielo i nerazvito, a u rujnu mnogo je lišća otpalo. S proljeća 1910. pokazalo se je sušenje hrašća u toj šumi u puno većoj mjeri, nego li u ostalim šumama. Izsječeno je 7.420 stabala od 26—36 cm. te 5.G03 stabla preko 36 cm. prsnog promjera sa 8.080 m^ gradje, a tanjih stabala usahlo je bezbroj. Samo na spomenutim gredama uz vodotoke bilo je razmjerno ma´o usahlih stabala. Tanja stabla usahla su u njekim odjehma u tolikoj mjeri, da će se ovi morati iznova pošumljivati. Ti odjeli leže u zapadnom dielu šume, u kojem smo odma u početku predradnja za gospod. osnovu, morali dati izvesti njekoliko manjih kanala u Odru, da se omogući posao, jer su radi ležeće vode bih jošte mjeseca kolovoza neprolazni. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 392 — bez lista opredjeljeno već preko 1.000 m´ za sječu. Popriečni prsni promjer tih stabala iznosi 35 cm. U šumama ležećin na brežuljcima i brdinama ne ima usahlih stabala, akoprem je medljika prošle godine vrlo žestoko zarazila njeke predjele (Jurjevac). 8. Šumu prvostolnog kaptola zagrebačkog »Medjidorje« upoznali smo prije dvije godine, prigodom predradnja za sastav gospodarstvene osnove, te doznake usahlih stabala, te smo u njoj sve učinke brstenja gusjenica i zaraze medljike motrili osobno tečajem dvijuh godina, daklem najviše od svih drugih šuma. Ta šuma u površini od 1.200 jutara optočena je sa tri strane riekom Odrom i njenim rukavom »Mrtva Odra«. Za vrieme visoke vode u Savi i Kupi popljavljena je ciela šuma i njen okoliš na 2 do 3 metra visine. Duž rečenih vodotoka proteže se »greda«, a unutarnjost šume jest nizina, iz koje voda ne ima otoka. U koliko to dopušta položaj i obrast tla, skuplja se suvišna voda u dvie velike bare „Vidrenski i Imelni čret", u kojima voda leži i ljeti 50—70 cm. duboko, odnosno bilo je to do god. 1.910., kada su iskopana dva odvodna kanala. Oko tih bara neuspjeva više hrast. Ciela ostala površina, izuzev naravno rečenu gredu, te njeke manje uzvisine, ne samo da je močvarna, već je tlo ovdje upravo glibavo. Glavnu sastojinu tvori hrast Jasenove sastojine nalaze se u manjim odsjecima, t. j , u nizinama, u koje se više vode sakuplja. Inače je jasen po svoj površini kao podstojno drvo kržljavo uzrasao. Po čitavoj površini izim greda, raste šaš tako bujno, da sprečava prolaz. Ovu su šumu godine 1886. do 1888. brstile gusjenice u tolikoj mjeri, da se na odrezciraa uzor stabala jedva mogu prebrojiti godovi. Ova se šuma u opće može smatrati leglom gusjenica u ovoj okolici- Obgrizavanje lišća opažalo se je opet znatnije god. 1904.—1906. a god 1907. i lo08. razvile su se |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 391 — broju a godine 1.911. ne imade ih u opće, a u koliko se pojedine opažaju, vidi se po njihovom gibanju, da su već bolestne (Schlafkrankheit). Zaraza medljike opažena je godine 1.909. ljeti, nakon što su gusjenice dva puta obrstile list hrašća. Usahlo je uslied toga 73 hektara 20—30 godišnjih hrastovih gajeva, a u starijim sastojinama obilježeno je i prodano stabala iznad 12 cm. prs. promjera 42.710 komada sa 19.500 kub. met tvoriva, te 19.293 prostr. met. goriva. Ova su stabla izvadjena u predjelima Kalje, Gornjak, Mravince i Crevača. Srezovi Kalje i Crevača protežu se uz Odru, položaj i tlo je više manje isto kao u kaptolskoj šumi, (toč. 8.). Srez Gornjak leži ispod ceste Sisak—Vel. Gorica prama željezničkoj pruzi. Većim je dijelom močvaran, nu protežu se u njemu omanje »grede«, na kojima nisu stabla usahla. Srez Mravinec leži jošte u ravnici južno od Lekenika do podnožja spomenutih brdina. Močvaran je u toliko, da po njemu uspjeva sitinac i šaš. Prošle godine nisu gusjenice u ovom srezu brstile, nu medljika je zarazila lišće već u travnju. List ostao je na stablu sve do jeseni. Ovog proljeća opaženo je ipak, da je skoro sve hrašće usahlo, te će se usjeci oko 12.000 m", dočim je prošle godine izvadjeno samo 2.014 m´ gradje i 1.710 prost, metara goriva. Kultura u tom srezu od 7 jutara, bila je prošlog proljeća normalno prolistala, gusjenica nije u njoj bilo, a medljike kao i drugdje. Ovog proljeća je polovica stabala ostala suha i to hrpimično. U srezu »Dubiševo« nije prošle godine ništa sječeno, jer nije bilo suhih stabala. Leži nedaleko »Mravinca«, s kojim ima jednaku stojbinu. Gusjenica god. 1910 nije ni ovdje bilo, dočim se je medljika jako razvijala. List je i ovdje ostao na stablu do kasne jeseni Lugari su prošle zime javljali, da će biti kojih 15—20 usahlih stabala. Nu do sada je od stabala |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 390 Kod ovih je oštećeno oko 4.056 jutara, s kojih je, neračunajuć gajeve i mladike, u god 1.910. usječeno preko 140.000 stabala, dočim usjek g. 1911. nije jošte poznat. U svrhu statistike izračunana je šteta, potičuća od snižene ciene prodanog stabaija, te ogojnih troškova, kao i gubitak prirasta kod uništenih gajeva na 380.100 kruna. K tomu se ali jošte imade priračunati diskontirana razlika u vriednosti jedinice drvne groraade usječenih tankih stabala, naprama vriednosti, koju bi ista gromada imala kao dio stabala sa većim dimenzijama. Hrastove nove kulture prošle su dosadanju pogibelj dosta dobro. Jedna oveća kultura u »Dužičkom lugu« (toč. 4.) od g. 1.907. bila je od medljike napadnuta 1.909. i 1.910., nu ta se nije razvila tako, da bi se vidjelo lišće pobieljeno, već su se opažale samo smedje mrlje u veličini leće. U proljeću 1.910. izvedene su u području sisačkoga kotara opsežne kulture sa blizu četiri vagona žira. U šumi »Grabrovica «, u kojoj je oko kulture opsižuće 30 jutara, usahlo preko ll.OOO .«tabala, opažalo se jednako djelovanje medljike kao i u Dužičkom lugu t. j . bez štetnih posljedica. I ovdje nije bilo gusjenica, kao u opće god. 1,910. 7. U koliko nismo mogli opažati tečaj bolesti u šumama većine zemljištnih zajednica, imademo s druge strane na razpolaganje točne podatke za njeke vlastelinske šume. U šumama kneza Thurn-Taxisa ugroženo je uslied medljike od ukupnih 8.000 hektara, kojih 400. Godine 1.909. usahlo je, odnosno s proljeća 1.910. konstatirano je sušenje hrašća na površini od 228 ha. a 1.911. na ukupno 400 ha. na kojima su sve okolnosti kao i napredovanje bolesti pomno promatrane i u spisima kneževskog šumskog ureda izkazane. U svim ovim nastradalim šumama, koje leže isključivo u ravnici, te u močvarnim predjelima u nizini rieke Odre, kao i u daljnjim šumama, protežućim se uzbrdice prema Cerskim brdinama, razvile su se gusjenice u ogromnom broju tečajem godine 1.907., 1.908.11.909. Godine 1.910. bilo ih je u neznatnom |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 387 — U proljeće 1910. prelistalo je sve stabalje na gredama izim pojedinih rietko raštrkanih eksemplara, dočim je u nizinama bilo usahlo sve osim njekih komada. Usahlo i izsječeno je 9.707 stabala od 16-4 0 cm. prs. promjera, a preostalo je 17.358 stabala. Godine 1910. bilo je lišće po medljiki zaraženo već mjeseca svibnja, a gusjenica nije u opće bilo. U mjesecu listopadu opažalo se, da se je medljika razvila i svojim micelijem objelila lišće, nu da je kod stabala u gustom sklopu gornji dio krošnje bio slabije zaražen. 2. wSuma »Lipje« sa 74 jutara, nedaleko prve, većim je dielom jednolična močvarna ravnica, obrasla 40 godišnjim čistim hrastikom. Glede gusjenica i zaraze od medljike bilo je kao pod 1. Godine 1910. usahlo je na pokusnoj plohi od 2 jutra 370 stabala, a preostalo ih je 167. 3, Šuma »Bok« kod Lekenika sa 142 jutra. Tlo u odsjecima I—6 u površini od 90 jutara je nepropustno, obraslo većim dielom sitincem, vode i blata ima do ljeta. Ta šuma je čisti 100 godišnji hrastik, Va stabala je od prije suhobrka, a mnogo takovih je tečajem godina izvadjeno Oštećivanje po gusjenicama nije bilo tako intenzivno kao pod 1, Medljika zarazila je lišće ljeti 1SJ09., a 9. kolovoza 1910. vidjeli smo u toj šumi, kako se je — izuzev jednu gredu — na svakom sliednjem listu neusahlih stabala medljika razvila tako, da je bio više biel nego zelen. Zatesivanjem stabala sa potpunoma zaraženom krošnjom, ustanovljeno je, da je liko bilo zdravo. Godine 1909. usahlo je 6.6.50 stabala od 20—60 cm, debljine, a to pretstavlja V3 svih stabala. Preostala su deblja stabla, dočim su tanka skoro sva usahla. Suvislo preostalo je stabalje samo na jednoj gredi, koja se je i god. 1910. isticala zelenijim listom, nu i na njoj usahla je koja stotina stabala naknadno. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 386 — Činjenice ali opažane tečajem godine 1910., te ovog proljeća, govore proti tom jednostavnom i donjekle utješljivom tumačenju. S toga se treba na nje obazrieti, ter tu pogibelj po naše hrastike čim bolje uočiti i spoznati, e da se nama šumarima ne bi moglo predbaciti, da smo mirne duše gledali silno oštećivanje, odnosno propadanje naših hrastika. I. Za bolje razumjevanje, i kako nisu u javnost izneseni podaci 0 promatranju tečaja te bolesti i sušenja hrašća, pobilježiti ćemo ponajprije značajnije pojave u njekim šumama sisačkog kotara, u kojima u koliko znademo, ima najviše štete od gusjenica i medljike. 1. Šuma »Topoljak«, 213 jutara, leži 2 kim. od Save, ali ju ova nepoplavlja. Ciela površina na prvi pogled izgleda kao potpuna ravnica, nu za vrieme većih oborina nalaze se dielovi od jednog i više jutara zaliveni vodom na 10—20 cm. visoko. Samo jedna omanja bara je pod vodom sve do velike suše, a ta je neobraštena, dočim su hrastova stabla oko nje bila suhobrka. Ostala površina uzvišena je samo toliko, da s nje voda jakih oborina otiće na spomenuta niža mjesta. Ovakove uzvisine zovu Posavci »greda«. Elevacija tla iznosi ovdje oko Va stupnja, odnosno pad 0-47o. U rastu hrastika ne vidi se razlika izmedju grede i nizine, samo je tlo tia prvima obraslo boljom travom i deteljom, a u nizinama pojavljuje se sitinac i što se ovdje ondje opaža koj suhobrki hrast. Sastojina je 70—90 godišnji hrastik. God. 1907. do 1909. obrstile su gusjenice cijelu tu šumu do gola. Kako ta šuma stoji osamljena izmedju sela i gospodarskih zemljišta, vidjela se je lieti iz daleka u posve zimskom izgledu. Ljeti 1909. zaražena je gribom medljike, te je lišće bilo kao okrećeno. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 19 <-- 19 --> PDF |
m odnose na ekonomiju imovne općine križevačke u užem smislu t. j . ekonomiju šuma Graničara bivše 5. varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije. Možemo vjerovati, da kaošto je kod stvaranja imovne op ćine bio povod i svrha njena na vidiku stvarača njenog, tako može da i nestane imovne općine, ali tek onda, kad nestanu poslijedice povoda i svrhe njene. Dioba imovne općine, kako si ju to mnogi pravoužitnik i ini zamišlja, značilo bi razkoma dati i rastepsti sakupljeni šumski kapital, koji tek kao ujedinjen veleposjed nosi najveći prihod --a zahtjeva najmanje troškove. U ostalom o tom će odlučivati faktori, koji su za to zvani. Na nama je za sada, da upravljamo ekonomiju šuma imovne općine križevačke načelom potrajnosti, a po načelima šumarske znanosti i postojećim propisinna, zadovoljujući r arodu u najvećoj mogućoj mjeri, al uvijek u okviru zakonskih ustanova i realne mogućnosti. U tome nara dolazi na um riječ sir J(;hna Lubbocka, kada veli: »Muzika poznaje tek sedam nota u skali, pa tim malim mirazom umjetnik stvara čudesa, a na nama je da u muzici socijalnog života pogodimo prave akorde, kojima ćemo u svim granama pobuditi simfoniju«. Lijepo veli engleski mislioc, al baš pogoditi ono pravo u socijalnoj ekonomiji kod šumarstva imovne općine, držimo, da je vrlo teška umjetnost. Sušenje hrastika. Piše Ivo Konig, kr. kotarski šumar. Do minulog proljeća držalo se općenito, da je hrastova medljika posredno prouzročila sušenje hrastika samo ondje, gdje su gusjenice ponovno obrstile sav list, tumačeć to time, što je sried lieta ponovno iztjeralo lišće natrušeno gribom medljike, koja se je na mekanom listu razviti mogla, te ga i uništila, te da je stablo na taj način — naime stoje cielu godinu bilo bez lista, moralo uginuti. 28 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 35 <-- 35 --> PDF |
401 Opet samo uplivu temperature dade se pripisati činjenica, da se je medljika prošle godine vrlo rano razvila, a da ove godine, pošto je cieli mjesec svibanj bio hladan, pokazuje mnogo slabiji razvitak. Uslied tog ranog razvitka naišlo se je god. 1910. već u drugoj polovici travnja na pobieljelo lišće, a početkom svibnja bila je medljika već u opće bujno razvita, zatekla je dakle opet nerazvit i nježan list, pa su s toga usahla i stabla, kojima gusjenice nisu te godine u opće list nimalo oštetile, jer ih u opće nije bilo. Dopustivo je dakako, da su ta stabla usljed haračenja gusjenica, te zaraze medljike od g. 1909. bila u svojoj vegetaciji vrlo oslabljena, ali pošto su redovito prelistala, bila bi ostala na životu da ih nije medljika i te godine opet napala — po gotovo u prvom razvitku. Ove godine nasuprot hladno proljeće nije dopustilo jači razvitak medljike, pa se je u svibnju opažalo na lišću samo spomenute okrugle malene mrlje tamo, gdje se je prvi grib na jošte mladom lišću razvio, ali se mycelij nije mogao rasprostraniti po cielom listu, jer je bila za razvitak preniska temperatura, a kasnije valjda nisu haustorije razvijajućeg se mycelija mogle prodrieti otvrdnjeli već epidermis lista. Glavno natrušenje po gribu medljike, kako je bilo prvobitno na 8. kolovoza 1909. nastupilo je ove godine 1 lipnja, tako da je sve lišće na stabalju, grmlju i travama bilo bielo. U kaptolskoj šumi se je taj dan kod prolaženji opažala prašina tako, da je i odielo pobielilo kao u mlinu. Koja će biti posljedica ove nove zaraze, ne može se sada ustvrditi, jer će se ta stalno moći ustanoviti istom s proljeća god. 1912, nu držimo, da se list zaražen tek na 1. lipnja neće zakovrčati, te da će ostati zeleniji nego je bio prošle godine. Moguće da će se sjeseni na prilično zelenom listu opažati više ili manje smedjih ili rdjavih mrlja, da će dakle njeki dielovi lista i normalno funkcionirati. Kako previsoka temperatura i pomanjkanje vlag e spriečava ruzvitak medljike i odklanja pogibelj, pokazuje hrastova kultura na »Golombrdu«, koja je izvedena u pro |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 400 to odlučno i u hrasticima. Pozoran čitatelj biti će opazio, kako se pod toč. 1. do 8. poglavja I. samo po sebi ističe močvarnost tla svagdje ondje, gdje je hrašće u velikoj mjeri usahlo. Na močvarnoj stojbini mora da je list hrasta mekaniji i nježniji, što bi bilo možda posliedicom vrlo jake transpiracije i dovadjanja znatno razriedjenog soka iz korjena. Na oto se mora takodjer pomišljati i usljed činjenice da gusjenice, koje naravno vole mekaniji list nego tvrdji, brste osobito u močvarnim predielima. Sume na brežuljcima nismo nikada vidjeli gole, izim u zimi, a močvarne šume obrštivane su redovito posvema, pa čim veća močvara, tim su dotične šume jače i dugotrajnije oštećivane, kao n. pr. kaptolska šuma toč. 8. U takovom položaju naravno da je zrak zasićen vodenim parama, što je uz odgovarajuću temperaturu prvi uvjet razvitku medljike. Jedno i drugo mora da je uzrok, što se na brežuljcima nije medljika ni iz daleka tako bujno razvijala, kao u nizinama, a ovdje, što nije na gredama tako pogubno djelovala. Da medljika u opće napada mekanije i nježnije dielov e biline odnosno da se na njima razvija, opaža se i kod hrasta. Glavni uzrok što je god. 1.909. toliko stabala usahlo, leži upravo u tome, što je medljika sred ljeta našla jošte nerazvit list, jer su prvi obrstile gusjenice S toga se ali ne može tvrditi, da su gusjenice krive sušenju hrašća, a da medljika to ne može sama po sebi prouzročiti. Kako se vidi. na prerezima stabalja po abnormalno uzkim godovima, obrstivale su gusjenice hrašće i prije tečajem više godina, a da ono ipak nije uginulo. S tog razloga je bio i razvitak medljike na poznira hrastiraa mnogo živahniji i pogubniji, nego na ranim (vidi toč. h.) pa tako su i vanjske mladice prošle godine bile sve biele. Radi toga propadaju mladice potjerale iz panjeva koje su tek u najboljem razvitku kada je temperatura već visoka. Takove mladice su ove godine većim dielom uništene, te je dielovanje na listu ovih najpogubnije, jer je mnogo takovog lišća već pocrnjele. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 389 — 5. Suma »Medjidorje« z. z. Greda leži na lievoj obali Odre, te ima 82 jutra. Položaj i tlo kao pod toč. 8. u šumi zagrebačkog kaptola, kojom je obkoljena. Sastoji se iz hrasta, sa jasenom kao sitno drvo. Obrast je prije zaraze bio jedva 0*5 a 1.909. godine usahlo je 2.130 stabala. Suma »Gnojek« iste zem. zaj. na, desnoj obali Odre sa 116 jutara, je čisti 120 godišnji hrastik, sa popriečno 50 stabala preko 35 cm. prs. promjera po jutru. Terain uzdiže se od Odre prama jugu, tako da za vrieme poplave leži voda uz Odru na 1 met. visoko, dočim južni kraj šume nije poplavljen Jednolični pad teraina prekinut je na njekim mjestima udubinama u površini od 1 i više jutara, u kojimavoda ostaje ležati. Te su nizine neobraštene. Gusjenice i zaraza medljike kao u »Medjidorju«. Godine 1909. i 1910. bili su pupoljci potpuno razviti. Usahlo nije ni jedno stablo. 6. Za šumu »Lug« zem- zaj. Žažina spominjemo, da smo dne 20. travnja 1910. opazili već znatni razvitak medljike Na lišću poznih hrastova, koje nije jošte bilo potpuno razvito, bio je mycelij medljike razvit tako, da je boja lišća bila bielo-žuta. Lišće ranih hrastova pako bilo je već tamno-zeleno, nu na njima nije bilo bielog mycelija, već samo bliedo-smedje mrlje u promjeru od njekoliko milimetara. Ista zajednica posjeduje šumu uz prvu, koja se proteže na brežuljku od 15 m, relativne visine, koji prelazi u visoravan sa mokrim tlom. Na ravnim mokrim dielovima usahla su stabla, tim više, što se više nalazi trava močvarica, dočim su na obroncima zelena, ali su ipak mnogim usahle vršike. Ovo su šume zem. zajednica, koje smo slučajno imali prilike potanje promatrati u pogledu ovih ošteta. Od 48 zemljištnih zajednica nastradali su hrastici 24. zera. zajednica, koje imaju šume u ravnici uz Savu, Kupu i Odru . .: Većinu ovih nismo imali prilike promatrati, jer je bilo odredjeno, da bolestna stabla imadu označivati seljaci t. j . odbornici zemljištnih zajednica. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— ´M — 4. Suma »Dužički lug« sa 402 jutra. Sastojina je čisti hrastik, sa nješto jasena u nizinama, a vrlo je nejednolična. Giela šuma izvržena je poplavama rieke Odre, iza kojih je po velikom dielu voda ostala ležati. Pred 3 godine izvedena su iz najvećih nizina dva kanala, od kojih jednomu recipient nije jošte reguliran,, s toga su 3—4 odiela i sada jošte dosta močvarna. U močvarnom dielu odiela 4, su stabla sasvim usahla, Prigodom predradnja za sastav gospodarstvene osnove mjereno je jedno stablo od 31 cm. prsnog promjera, a u dobi od 100 godina, koje je na prerezu pokazivalo znakove započete truleži. Odsjeci 3/b sa 16 jut. i 4/b sa 26 jut. u dobi od 48 g. močvarni su, te su stabla većim dielom usahla. Odsjeci 10/b i d sa 21 jut. nisu kanalizirani i vrlo su močvarni, a tlo je glibovito sa visokim šašom. Hrastovi su 60 god. stari. U proljeću 1909. usahla te pOvSJečena je ´|^ stabala, a označivali smo takova osobno, neštedeć kod toga sastojinu obzirom na budući obrast, pošto se odiel 10. pretvara u pašnjak. God. 1910. nije bilo gusjenica, a medljike je bilo kao i drugdje od svibnja do jeseni, U proljeću 1911. pokazala su se usahlima polovina preostalih stabala. Odsjeci 7/a i d te 8/b u ukupnoj površini od 34 jutra, jesu 18 godišnji gaj, te su skoro sasvim usahnuli. Morati će se iznova kultivirati. Ovi su odsjeci izlučeni rad toga, što su uslied ležeće vode posve propale izmedju njih ležeće hrastove kulture. Prije 3 godine izvedene su troškom od 107 kruna dvije odvodne grabe u medjašnji kanal, a čistine zasadjene su ameri-. kanskim jasenom. Odsjek 8/c sa 51 jut. i 36 godina starosti je vrlo liepog uzrasta. Na pokusnoj plohi izračunana su uzor stabla sa 15-3 i 23-8 cm. prsnog promjera, te 17 i 20 m. visine, a za odsjek d. 8 i 13´5 cm. promjera te 9*5 i 11 m. visine. Od ukupne gromade sa 1.548 m´´ izradjeno je god. 1910. od usahlih stabala 820 m^ goriva. Prije 2 godine izvedeno je u medjašni kanal više omanjih odvodnih graba. Sjevero zapadni dio ostao je u toliko zdrav, da može za budućnost tvoriti vriedniju sastojinu. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 410 — napredovati u krošnju, kad je dakle kolanje sokova i napram dolje i napram gore već prestalo, a to sve uslied djelovanja medljike od god. 1909. God. 1909. nisu se istina usušili hrastovi mladici u kojima nije bilo gusjenica, ali je to bio slučaj g. 1910. Moramo takodjer oprovrći navod g. Kosovića, daje prošle godine bilo u sisačkom kotaru mraza. Od mraza nisu u cielom području štetovali niti vinogradi, a kamo li hrastici, akoprem imade vinograda, koji na istočnim i sjeveroistočnim obroncima leže jedva 20 m. iznad ravnice. Takodjer se znade, a i vidljivo je iz u početku navedenih opisa nastradalih šuma, da oborinska voda, koja je ,,njekoliko dana" stagnirala, nije nimalo uzrok sušenju hrašća, jer da je tako, nebi ga svagdje tamo, gdje je stradalo, već odavna ni bilo. Što se tiče mjenja spomenutih zavoda, ističemo ponajprije, da su ova izdana i mogla se izdati samo na temelju opažanja u Njemačkoj i Austriji, dočim činjenice koje smo istakli traže da se razvitak i učinak hrastove medljike proučava za Hrvatsku u Hrvatskoj, jer ovi ovise o klimi i o posebnim odnošajima. U opće ne može se pitanje, koje se tiče opstanka jednog diela hrvatskih hrastika, riešiti jednostavnom komisijom i izazovom mjen a zavoda, kojim ono ne može biti poznato, a niti se smije dopustiti, da se rieši bilo čijim autoritetom bez stvarnog obrazloženja, proizašlog iz ozbiljnog proučavanja činjenica. Pogledom na klimu, posve je razumljivo izkustvo njemačkog zavoda, da do sada nije poznato, da bi medljika ugrozila opstanak hrastika. U opisu razvitka medljike vinove loze, naveli smo već u prevodu posliedak iztraživanja znamenitih autoriteta, glede razvoja medljike u pojedinim predjeHma. Kako je to važno radi razumjevanja stvari i radi nesuglasja kod nas opaženih činjenica sa iskustvom prije spomenutih zavoda, citiramo dotični odlomak doslovno u originalu: „Man kennt zwar das Oidium in allen Weinlandern; in Deutschland, den nordlichen osterreichischen Provinzen, Nord |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 411 — frankreich und auch in der Burgund ist es aber nie so stark aufgetretten, um zur Kalamitat zu werden, und wendet man in der Regel in diesen Landern auch zumeist kein Gegenmitte l an, wahrend in Italien, SiJdtirol, Istrien, sowie in Sudfrankreich u. a. o. das Regelmassige wSchwefeln der Reben zur Ermoglichung entsprechender Ernten eine Notwendigkeit geworden ist«. Treba znati da se vinogradari boje oidija više, nego česa drugoga, jer obilno razvit oidij pokvari berbu ako i nije sve groždje bilo napadnuto, pošto vino smrdi, te bez dugotrajnog popravljanja nije za potrošak. Kada dakle njemački vinogradari svoje vinograde ne sumpore, odnosno ne brane redovito proti oidiju, imat će zato svakako dobar razlog. Taj leži u tome, što se kod njih oidij ne, može toliko razviti, da bi postao pogibeljan, jer k tomu potrebita temperatura ne postoji kod njih trajno kao u južnim predjelima. Kada dakle oidij u sjevernim predjelima ne postaje pogibeljan vinovoj lozi, odnosno groždju, neće ni hrastu. Uz to treba uzeti u obzir, da njemačke šume sačinjava većinom Q. sessiliflora, koj biva kako g. Dr. Petračić u članku od prosinca 1909. po E. Bureau-u navadja, slabije od medljike oštećivan. Nismo mogli iz literature ustanoviti da li list kitnjaka imade tvrdji epidermis od lista lužnjaka. Ako imade, jasno je i opisano oštećivanje. Spomenuli smo, da razlike u razvitku, a po tome i u učinku hrastove medljike ovise izim o klimi, takodjer o posebnim odnošajima. Iz prije navedenih činjenica jasno je, da naši hrast´ci stradaju uslied zaraze medljike samo na močvarnoj stojbini. 0 stojbinama njemačkih hrastika ne imademo doduše potanjih podataka, nu držimo da ne ćemo pogriešiti, ako ustvrdimo, da u Njemačkoj i Doljnoj Austriji takj>;ih močvara ne trpe, ako u opće imadu hrastovih šuma u ravnicama, kakove su uz Kupu i Savu, jer po takovima tamo rade parni plugovi. Kada dakle manjka glavni uzrok slabe otpornosti hrasta proti |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 412 — medljici, a opet i sama mogućnost njenog bujnog razvitka, naravno je, da su spomenuti zavodi konštatovali, da ne ima za hrast niti pogibelji od medljike. U tome leži i odgovor na primjetbu gosp. Kosovića da medljika napada i druge vrsti bilja, pa se na nju nitko ne osvrće. I kod nas pšenicu i zob ne siju u močvari. V. Kako ne ima temelja nadi, da će hrastova medljika sama po sebi izginuti, već treba pretpostavljati, da će se uzdržati onako, kako se je uzdržala već preko pol stoljeća na vinovoj lozi i drugom bilju, a to tim više, što u šumama postoji u najvećoj mjeri glavni uvjet njenog razvitka t. j . vlaga, nužno je ustanoviti, kako da se udesi djelovanje šumara kod uzgoja i uzdržavanja hrastovih šuma. Tom prigodom treba uočiti dvije mogućnosti i to djelovanje medljike iza obrštavanja hrašća po gusjenicama, te djelovanje ove same po sebi. 1. Gusjenice. Naglom usahnuću hrastika u samoj jednoj vegetacionoj periodi, a u tako ogromnoj mjeri, bile su povod gusjenice, jer su prouzrokovale, da je medljika ljeti 1909. god. našla na hrašću nerazvit i mekan list, na kojem se je mogla razvijati i po tom uništavati djelatnost probavnih organa stabla. Kad bi se brštenje hrašća do gola ponovno dogodilo, uništila bi medljika pretpostaviv povoljne uvjete za njezin bujni razvitak, a ti će kod nas mjeseca lipnja postojati valjda svake godine, i opet hrašće u sličnoj mjeri kao ovog puta. Naravno je da će trebati po tome u buduće razvitak gusjenica spriečavati koliko je iole moguće. Na sreću ta mogućnost postoji u starom sretstvu »spaljivanja leptira«. Samim uništavanjem jaja i gusjenica neće se u šumama mnogo postići. Spaljivanje leptira nije ali tako jednostavno provedivo, da bi bilo dovoljno da »šumari na njih bolje pripaze«, kako to g. Kosović na strani 433 Š. L. veli. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 47 <-- 47 --> PDF |
^ 413 - Za uspješno ovakovo tamanjenje treba sa strane viših oblasti stroge i detailne odredbe i novaca. Kr. kotarska oblast u S. izdala je god. 1908. i 1909. odredbe, da svi šumovlastnici imaju paliti noćne vatre, čim se leptiri pojave. Ističemo da je to bilo pod šefom, koji je znao biti vrlo energičan, a nnnogomu nemarniku i neugodan kod provadjanja oblastnih odredaba. A i taj je šef tečajem triju godina jedva jedvice očistio po selima voćke od gusjenica, koje je svaki općinski organ danomice mogao vidjevati, a zato tamanjenje imade množinu sredstava, koja se u šumi ne mogu upotrebiti. Sa 30 m. visokog hrasta ne može nitko rukama gusjenice pobirati, niti ih može bakljom spaljivati, a niti zapretke škarama obrezivati. Tamanjenje gusjenica moguće je kod voćaka u svakom stadiju razvitka, odnosno tečajem ciele godine, u šumi pako gdje preostaje samo spaljivanje leptira, ima se cieli posao obaviti u kratko vrieme. Jednostavne odredbe i naknadne kazne ovdje ne pomažu, jer prije nego će globa za šumovlastnika biti izrečena, snesti će leptiriće jaja, a posao susjednih šumovlastnika biti će od slabe koristi. I u ovdašnjem kotaru su njeke zemljištne zajednice ložile noćne vatre i spalile vehke množine leptira, nu takvi su iz susjednih šuma neprestano dolietali, a sliedećeg proljeća prelazile su i gusjenice granice, pa im stoga posao nije skoro ništa koristio. Jedino bi se za jednu šumu (»Luka« z. z. Lukavac) moglo tomu palenju pripisati uspjeh, izražen u tomu, što je god. 1910. nadjeno na 200 jutara hrastika samo 70 usahlih stabala, dočim su dvije susjedne šume sa 300 jutara skoro sasvim usahle. Noćne vatre paljene su ovdje plaćenim radnicima ustrajno i intensivno, pa se je pripoviedalo kao čudo, koliko je leptira spaljeno. Ova je ali šuma od susjednih šuma razdieljena vodom, preko koje nisu gusjenice mogle preći. Da se razvoj gusjenica može spaljivanjem leptira spriečiti nuždno je, da se to provede svestrano i u pravo vrieme. Za ovo nuždan je strogo organizirani nadzor, kojeg većinom (a osobito u provincialnom diehi) ne mogu provesti sami šumarski |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 414 — stručnjaci, već treba zato upotrebiti i općinske organe. Uz sav takav nadzor neće se postići svrha, ako nadzorni organi neće imati na razpolaganje novčanih sretstava, da umjesto nemarnih šumovlastnika mogu najmiti radnike, koje za taj posao trebaju. Putne troškove za takav nadzor morala bi naravno nositi zemlja, docira bi se trošak za radnike mogao lako od šumovlastnika naknadno utjerati. Material za palenje vatara većinom je lako namaknuti od grmlja ili od podstojne sastojine, a treba ga koji dan prije posjeći, da se list osuši, po čemu gori jasnim plamenom, što upravo i treba, jer leptiri naravno nalieću na svietlo, a ne radi vatre ili dima. Možda bi se u mnogim slučajevima tamanjenje leptira najjeftinije dalo provesti pomoću svjetiljka, kako je to običajno u vinogradima radi grozdovog moljca. Jedan ovdašnji vinogradar namjestio je u vinogradu blizu hrastove šume takovu svjetiljku, na koju se je u jednoj noći ulovilo 620 gubarevih leptira. Na stavljenu nam jednom zgodom primjetbu. da na noćne vatre nalieću skoro sami mužjaci četnjaka moramo upozoriti, da se je to moglo opažati samo onda, kad je palenje prekasno započeto. Ženka kad jednom počme izbacivati jaja, o^taje na onom mjestu dok ne ugine, dakle ne leti više ni k svietlu I mimo gusjenica imati će se posvetiti pažnja okolnostima, koje prema prijašnjemu pogoduju štetan, dapače i uništavajući učinak na hrašće. 2. Vrst h r a š ć a. Da pozni hrasti mnogo više trpe od medljike, jasno je iz okolnosti, što se ova nerazvija na tvrdom listu dočim mekani, odnosno nerazviti Hst može uništiti. Ove godine opazili smo mjeseca kolovoza izmeđju tamnozelenog hrašća jedan hrast sa jako po medljici oštećenim listom, a prisutni jedan stari pastir tvrdio je, da taj hrast u cieloj šuroi najkasnije lista, što on cieli svoj život opaža, jer danomice prolazi putem uz koji taj hrast stoji. Ove godine nije se medljika radi hladnog proljeća doduše niti na poznom hrašću |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 49 <-- 49 --> PDF |
415 — znatnije razvila, ali ovaj osobito pozni hrast imao je mladi list jošte onda, kada je već temperatura bila povoljna za razvitak micelija medljike, pa je uslied toga i jako oštećen Prošle go dine bili su svi pozni hrastovi jako zaraženi, a naravno da će se to opetovati svake godine sa toplim proljećem. Da ovakovo ponovno oštećivanje lišća, koje spriečava njegovo funkcioniranje, mora biti štetno po razvitak stabla, a i ubitačno, ako nastupa uzastopce, držimo da nitko neće poreći, tko je promatrao za raženo hrašće, a da je ubitačno, dokazuje množina prošle i ove go dine lih uslied medljike usahlih stabala, kako je navedeno u I. poglavju pod toč. 4. za odiel 10. te pod tri 7 zasrezove Mravince i Dubiševo, a osobito to dokazuje sušenje hrašća u šumi >Suka« koje se spominje u sliedećoj točki. Da se pako te pogibelji za buduće nasade obranimo, po stoji jednostavno sredstvo u porabi žira sa ranih hrastova za sadnju. Priroda u skrbi za opstanak vrsti, pokazuje nam sama taj put. Ove su godine urodili znatnije upravo rani hrasti, pa su nam seljaci pokazivali, kako su hrasti sa tamno-zelenim lišćem liepo urodili, dočim oni sa žuto-zelenim ni malo. Seljaci razlikuju rane hraste od poznih, što imadu tamniji list, a žir je već u kolovozu dosta velik, te ranije otpada, a tamne je boje, dočim za žir poznog hrasta vele da je »žut«. U dotičnoj šumi bili su prošle godine pozni hrastovi takodjer jako zaraženi od medljike, uslied česa se nisu ni pupoljci normalno razvili, čemu e po svoj prilici posliedica nerodica žira. Sjegurno nije zadaća šumara, da prirodi kvari posao, prenoseć iz šuma zaraženih medljikom, sjeme poznih hrastova u zaražene prediele. Držimo da je kod nas neosnovana pogibelj mraza za rani hrast, kao što i mišljenje o krepavanju gusjenica zbog hladne kiše u svibnju, koju smo preuzeli iz njemačke literature Ako u Njemačkoj otpada lišće s hrasta uslied mraza, ne smije se to jednostavno primjeniti za naše prediele. Živimo već 20 godina medju hrastovim šumama, a nismo nikada opazili ošteta na hrašću od mraza.. U jednoj šumi ležećoj u kraju izvrženom osobito jakim proljetnim mrazovima, opažali smo, da je bukova |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 416 — podstojna sastojina izgubila sve lišće uslied mraza, ali je hrašće ostalo posve neoštećeno. Sto se s njekih mjesta javlja o štetama od mraza, biti će za naše krajeve iznimke, proizašle iz posebnih lokalnih prilika. I u tvrdnju, da se uslied mraza može kod nas gubiti prihod žira, mnogo ne vjerujemo, a kada bi to 1 stajalo, bolje je izgubiti koj put prihod na žirovini, nego imati bolestno stabalje. U jednoj šumi smo proljetos više dana radili, za koje je vrieme pao snieg upravo kada su rani hrasti prelistali. Ovi su koncem kolovoza bili tako rodni žirom, da se je granje savijalo. Možda bi se uzgojem ranih hrastova umanjila i pogibelj od gusjenica. Spomenuti stari pastir rekao nam je takodjcr, da gusjenice brste najviše pozne hraste, jer ih još nema, kad rana šuma lista. Trebalo bi i o tomu sakupljati točne podatke Biti će dakle shodno, da se u šumama, u kojima se bere žir za vlastite kulture, označe rani hrastovi u svrhu razpoznavaiija od poznih prigodom branja žira Hrast kitnjak, koji od medljike manje trpi, ne će kod izbora vrsti doći u obzir, jer na stojbini, na kojoj medljika postaje ubitačna, neuspjcva. 3. S t 0 j b i n a. Na važnost uočenja stojbinskih odnošaja kod prosudjivanja pogibelji od medljike, upozorujemo osobito. Iz spomenutih već opažanja proizlazi, da su hrastici u većoj mjeri i suvislo usahli samo u močvarnom tlu, a to bez razlike izmedju ranog i poznog hrasta. Ističemo, da pod „močvarnim" tlom ne razumjevamo takovo u običnom smislu riječi, jer u pravoj močvari hrast više ni neuspjeva, pa s toga takovo tlo ovdje ne dolazi u obzir. Radi kraće oznake rabimo tu oznaku za svako mjesto, s kojeg oborinska voda ne može oticati. Prema našem opažanju spadaju amo i takova mjesta, na kojima ostaje voda makar samo na 10 centimetara duboko ležati, dok ju zemlja ne upije, ili sunce neishlapi. Poznaju se takova mjesta i za vrieme suše po močvarnom bilju, koje pod hrastovom sastojinom raste. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 51 <-- 51 --> PDF |
- 4l7Sušenje lirašća opaža se doduše već i uz trave, koje rastu samo na mokrom tlu, nu u glavnom spadaju ovamo mjesta, gdje već raste sitinac, a osobito ona sa šašem. Da je hrašće usahlo u suvislim skupinama samo na takovim močvarnim mjestima, znade ovdje svaki šumski radnik, koji je izradjivao usalila stabla. Kao svagdje, ima i ovdje iznimaka, nu hrasti sušili su se odnosno uginuli su i prije po brdinama s raznih uzroka, pa kada je nadošlo jošte oštećenje po gusjenicama, te zaraza medljike, naravno je, da su usahli u većem broju. Tko nebi vjerovao, da je močvarnost tla u savezu sa propadanjem hrašća uslied medljike, treba samo da prodje 5. odiel »Letovanskog luga«. U ovomu mjenjaju se močvarna mjesta sa t. ZV. gredama neprestano u razmacima od 20—100 met. Nizine t. j . močvarna mjesta obrasla su sitincem i šašem, na gredama pako raste već glog. Te grede nisu od močvare više nego li 20—50 cm. a ipak su nizine sada skoro sasvim lišene hrastove sastojine, dočim je na gredama usahnuo samo po koji hrast. Značajna je u tom pogledu i šuma »Topoljak« opisana pod toč. 1. I. poglavlja. Da otstranimo močvarnost tla, trebati će šume kanalizirati. Vrlo je mnogo do sada u tora pogledu propušteno, akoprem su zle posliedice stagnirajuće vode očevidne, osobito iz činjenice, da hrastovi uz močvare postaju suhovrhi, dok ih napokon sasvim nestane. U tom pogledu bilo bi suvišno istraživati, da li su gusjenice uzi okom tolikih plešina u našim hrasticima. Treba samo dotična mjesta promatrati poslije većih kiša, pa će se opaziti, da tamo gdje su plešine bez panjeva, da u njima leži voda. 0 učincima vode u šumi i o samom odvodnjivanju raspraviti ćemo u sliedećem članku, pa se tim pitanjem ne ćemo sada potanje baviti, nu ističemo, da će se odvodnjivanje hrastika morati povodom zaraze medljike provadjati intenzivnije, nego se je to do sada smatralo potrebnim. Spomenuta šuma »Luka« kanalizirana je godine 1908. Prigodom izvedbe te kanalizacije držali smo prema dosadanjem iskustvu, dovoljnim izradbu kanala 3U |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 418 — po glavnim nizinama, pa nismo odvodnili svako mjesto na kojemu voda plitko leži. Tako je ostao odsjek 3. b. neodvodnjen. Taj je u toliko močvaran, da se u hrastovoj sastojini pojavljuje jasen. Kako smo spomenuli, šuma nije od gusjenica ništa stradala, a do gola nije bila nikada obrštena Dočim se je spomenutih 70 hrastova pokazalo suhima u proljeću 1910. to je ove godine, nakon što je godine 1910. medljika lišće jako zarazila, usahlo na tom odielu od 5 jutara više stabala nego ()rije u cieloj šumi. Isto je tako u šumi »Topoljak« većina nastradalih nizina za vrieme kiše samo malo vodom pokrita, tako da u mnogim ne raste ni sitinac, te ih prije nebi bili odvodnjivali. Ako se u starim hrasticima možda neće pokazati ovako intenzivno odvodnjivanje nuždnim, svakako će to biti od prieke potrebe u mladim sastojinama. Recipienat za odvodnju našli smo svagdje, gdje hrast uspjeva, a kanale neće trebati osobito duboko kopati, jer iz netom spomenutoga proizlazi teško razturaačiva činjenica, da podzemna voda, koja leži 20—50 cm. ispod površine, ne upliva na pogubno djelovanje medljike, već samo ona, koja leži na površini, makar samo tako plitko, da uz to hrasti jošte dobro uspjevaju. Trebati će ali naprotiv odvodne kanale ili grabe nanizati gušće. Medju šumarima nailazi se na mjenje, da vodu treba u hrastovim sastojinama zadržavati ili ju uvadjati. Tako to zahtjevaju njemački viši šumarski činovnici, koji vrše vrhovnu upravu u njekim privatnim hrvatskim šumama, pa su dosada zabacivali predloge ovdašnjih upravitelja, koji su. akoprem prije sami tog mjenja po ovdje stečenom iskustvu, predlagali odvodjivanje hrastika. Zabranjivalo se je dapače medjašne grabe izvadjati neprekinuto, samo da ne bi voda mogla otjecati. Nu i strani su strukovnjaci iskustvom došli do osvjedočenja, da u našim ravnicama imade previše vode, uslied koje ne samo hrastovi već i jaseni postaju suhovrhi. Da pako hrast ne mora za bujni rast imati obilno vode, ^di se na panjevima po brežuljcima. Ovdje je širina godova po |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 4l9 — 1 cm obična pojava, dapače naišli smo po brežuljcima redo vito na šire godove, nego u mokrim ravnicama. Kako uvjera vaju stari izradjivači slavonske hrastovine, raste glasovito »fino« drvo sa godovima od 1—2 mm po nizinama kao i po gredama. U ostalom kad nas činjenice sile da radi zaraze od medljike hrastike odvodnjujemo, morati ćemo to činiti sve kad bi rast hrašća uslied toga bio i manje bujan, a tim više, kad ta bo jazan ne postoji. Gdje bi pako odvodnjivanje bilo preskupo, morati će se pomišljati na promjenu vrsti, za koju se čini, da je već gdjegdje nastupila nužda. Da su i naši hrastici podvrgnuti zakonu degeneracije, neće biti sumnje, a možda je ona osobita »finoća« drva slavonskih hrastova već znak takovi^ degeneracije. Drugdje, gdje hrastovo drvo nije tako glasovito sa svoje vrstnoće, imadu hrastovi uviek veći godišnji prirast u debljinu nego li 2—3 mm. pa nastaje pitanje, da li je financijalno opravdano uzgajati tako osobito vrstno drvo, kada se za robu iz ovoga izradjenu polučuje samo za 30—40% viša ciena. U kategoriju takovih hrastika spadaju možda spomenuta okružja III. i VII. šume »Kotar«^, gdje je nješto stabalja usahlo, akoprem su stajala na brdu U posliednjem mnogo više stabala nego ih je usahlo povodom zaraze medljike, pokazuje nepovoljnu vegetaciju i ne bi bilo čudo, da za par godina dielovanja medljike usahnu. Hrast koj za 30 godina poraste u debljinu samo 48 milimetara (umjesto centimetara), držimo nesposobnim da uzdrži bilo znatnija oštećivanja po gusjenicama, bilo opetovanu zarazu medljike. Ovdje nastaje daljnje financijalno pitanje, da li se šumovlastnik smije, neuzev u obzir nastupilu najnoviju pogibelj, pridižati, da staru sastojinu uz ovakav postotak prirasta uzdržaje jošte 30 ili 40 godina. Nikako ne možemo vjerovati, da bi prirast u cieni mogao nadmašiti gubitak, koji nastaje time, što bi se sada postignuta kupovnina u 40 godina početverostručila i što bi medjutim porasla nova sastojina A to sve uz vječnu pogibelj, da će stabla ovako slabe vegetacion´^ snage nastra dali od medljike. * |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 42G — Možda će medljika gdje koga uputiti, da njegova stojbina nije više za hrast prikladna. Svakako treba u obzir uzeti, da si Hrvatska ne smije dozvoliti luksus, da producira najfiniju hrastovinu a na račun sniženog kamatnjaka. Za zemljišta, koja bi bilo preskupo tako odvodniti, da bi hrast i usprkos medljike dobro uspjevao, ili na kojima hrast u opće razmjerno slabo prirašćuje, imademo za nj izvrstnu zamjenu u amerikanskom jasenu, a osobito ondje, gdje premokru stojbinu prouzročuju ljetne poplave. Maloposjednici mogu uz to uzgajati i briest za gradjevno drvo, od kojeg su u Posavini sagradjene skoro sve seljačke kuće i gospodarstvene zgrade. 4. Vrst uzgoja. Kako od medljike osobito trpe izdanci iz panjeva, trebati će osobitu pažnju posvetiti nastavljanju niskog i srednjeg uzgoja kod hrasta, dočim pretvorbu visokih hrastovih šuma u niske, ne bi za sada nikomu preporučili. Kako se je javljalo iz Francuske, a kako je i kod nas opažano, nastradale su mladice svakako u gornjem dielu, čemu je posliedica, da se rast u visinu nastavlja sliedeće godine iz nižih pupova, što bi kod potrajnog takovog oštećivanja prouzročilo grmolik rast sitnog drva, ali takodjer i znatno umanjenje prirasta. Direktno obran beno srestvo proti medljici sastoji u sumporenju, U šumama se takav postupak ne može pr´^vesti, ne s toga, što nebi za to bilo dosta sumpora, već što se prašenje visokih stabala ne može obavljati — izim da nam stoje na razpoložbu zrakoplovi. Medjutim možda će se mnogi odvažiti na sumporenje kultura, kada će opetovano ugledati žalosno stanje mladih biljka. Ove se tim sretstvom svakako dadu očuvati od ošteta po medljici, nu i takove će kulture porasti do visine, uz koje se prašenje neće moći obavljati. Dok se ali to zbude, može se provesti i odvodnja šume, odnosno odvodnja bi zato vrieme stvorila takove stojbinske odnošaje, koji po sadanjem iskustvu ne |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1911 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 421 — pogodjuju razvitak medljike u toj mjeri, da postane opasna za sam opstanak hrašća. Trošak sumporeiija je vrlo malen. Iznosio bi maleni dio troška, kojeg prouzročuje žetva trave i korova iz mladih kultura. Kada se ne žali trošak za takvu žetvu, nema uzroka da se ne troši mnogo manje za sumporenje. Dodajemo s toga iz navedenog djela glavno o sumporenju. Od sviju sretstava, koja su za uništavanje gljivica preporučivana, nijedno ne djeluje, niti je praktično tako uporabivo, kao što je u svim južnim vinogorjima provadjano prašenje oboljelih dielova loze sa fino samljevenim sumporom. Uporabu sumpora pokušao je prvi vrtljar Kyle 1846, u Engleskoj. Godine 1850. obavljeni su prvi pokusi u Francuskoj, nu ipak je općenita uporaba sumpora i u Francuskoj nastupila tek god. 1857. a u Tirolu istom 1862. Da sumporenje bude uspješno ima se obavljati kod mirnog zraka za toplih i sunčanih dana i to nakon osušenja rose. Opažati će se onda u vinogradu izraziti miris sumpora, odnosno po raztanjenoj sumpornoj sukiselini. Tamo, gdje se bolest redovito pojavljuje, kao n. pr. u Tirolu, ne čeka se na to, već se prvi put sumpori čim su se mladice razvile. Sumporenje imade se obavjati toliko puta, koliko se puta pojave nove gljivice u vinogradima često´ 7—8 puta. Nastupi li odma iza sumporenja vlažno ili kišovito vrijeme, bio je posao u većini slučajeva uzaludan, pa ga treba ponoviti čim nastupi liepo vrieme. Sumporenjem ne smije se u proljeće zatezati ni štediti, jer ćemo bolest tim teže svladati, čim više s početka štedimo sa sumporom. Djelovanje sumpora na gljivice jest bezdvojbe kemičko. Prema pokusima Moritz-a. Basarova i dr. čini se, da sumporenje djeluje ushed razvijanja sumporne sukiseline, koja se iz sumpora u to većoj mjeri razvija, što je viša temperatura, kojoj je izložen. Uz svaki sumporni prašak razvija se toliko sumporne |