DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1911 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 351 —


Kako pokojnik nije osjećao prave ljubavi za vojnički stalež, nego ga
je srce vuklo struci gospodarskoj i šumarskoj, to je napustio vojništvo i
otišao u gospodarsku praksu na imanja kneza Odeskalchija u Srijemu,
gdje je proveo dvije godine, a to se je u ono doba smatrala kao osobita
preporuka za pitomce, koji su kanili pohadjati šumarsku školu u Križevcima,
na koju je Basara tada otišao učiti šumarstvo.


U Križevcima je šumarske nauke svršio sa dobrim uspjehom, i kako
je raspisano bilo mjesto kot šumara u Klenku kod petrovaradinske imovne
općine, kompetirao je i on, pa i dobio to mjesto, te u jesen god. 1882.
preuzo upravu te šumarije.


Tu se odma pokazalo, da je to njegovo pravo polje rada, pa je uz
ljubav k struci, marljivost i razumijevanje stekao prijateljstvo i simpatije
i pretpostavljenih i potčinjenih. Sjećamo se koliko je pohvalnih riječi o
pokojniku rekao tadanji njegov šef, sada takodjer pokojni šumarnik Prokić.
U znak priznanja bio je i nagradjen od imovne općine, a medju spisima
pokojnikovim nalazi se i pismeno priznanje kr. zem. vlade za uspješno
djelovanje.


U to doba već su se imovne općine jačale i razvijale, samo je I.
banska im. općina spavala. Upravitelji gosp. ureda mijenjali su se jedan
za drugim, blagajna prazna, ni porez se nije mogao podmiriti, a o plaćama
činovnika i lugara ni govora, vani do zla boga nesredjene prilike i t. d.


Takove su prilike vladale i godine 1887., kada bude raspisano mjesto
nadšumara i upravitelja gosp. ureda u Glini. Kompetirao je i Basara i
dobio to mjesto. I zaista I. b. im općina nikada nije mogla naći boljega
trudbenika od njega, upravo kao da je čekala na njega, da ju probudi i
na noge podigne.


Moramo pripomenuti, da I. b. i. općina nije dobila šume u većim
kompleksima nego, ako se ne varamo u preko 70 komada, koji su kao
otočići rasuti po cijeloj bivšoj pukovniji, a okruženi većinom kućama i
selima.


Kako nije bilo valjane uprave, usurpirali su pojedini Graničari svuda
rubom šume, koliko je koji mogao i htjeo.


Preuzev upravu, nastojao je Basara prije svega, da sazna što spada
pod imov. općinu, što je usurpirano, tko je usurpirao i t. d. I saznav sve
to, sastavio je sa usurpatorima ugovore. Potpis^m tih ugovora i uplatom
njekoliko filira u ime najamnine, bilo je riješeno pitanje vlasništva. Sada
je dao sve ugovore sudbeno otkazati, a bilo ih čitav tovar !


Tek sada je nastala velika borba, ali je u njoj Basara pobijedio!
Nije se bojao pretnja, a nije se preplašio ni prazne blagajne; on je znao
isposlovati, da mu je doznačivana uvijek potrebna svota za kulture, koje
je on tako lijepo podigao. Radio je dan i noć i na vrat na nos samo da
čim prije preuzete usurpacije zagaji. Cesto je znao sakupiti lugare i nasjeći
ljeskovih šiba, pa ih je dao u zemlju kao mladice pozabadati, samo
da tim dokaže, da izvršuje pravo vlasništva i da narod odvrati od ponovnog
oranja i sijanja, sve dok nisu prispjele biljke ili sjeme za sadnju.


Kao dokaze osobito velike radinosti i poduzetnosti navesti ćemo ovo.
Trebalo je velike preuzete čistine žirom zasaditi i posijati- crnogoričnim
sjemenom, a jer žira nije bilo, a nije bilo ni novaca da se na
bavi, to je Basara na svoj kredit kupio za nekoliko stotina kruna žira i