DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1911 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 294 —


tomu biti će raedju inim taj, što se kod nas, akoprem smo
agrarna zemlja, pitanjima narodnoga gospodarstva ne posvećuje
nikakova pažnja niti u široj javnosti, niti u zakonodavnom tielu.


Sto se specijalno tiče šumarstva, to kod nas nije popularno
govoriti 0 investicijama i troškovima za šumarstvo. Kod
nas mjesto da se struci, koja upravlja sa toli ogromnim narodnim
imetkom, kao što su naše šume, — ta iz njihovih prihoda sagradjene
su skoro sve naše željeznice (treba se samo sjetiti
onih mijulijuna, što su ih u tu svrhu dale investicionalna zaklada,
brodska, petrovaradinska, gjurgjevačka i dr. krajiške
imovne općine, a gdje su ceste, mostovi, nasipi, nakapnice i
dr. koje su se mogle sagraditi samo potporom tih institucija);
iz prihoda svojih šuma uzeo je narodni mecena biskup Strossmajer
sredstva za osnovanje našega sveučilišta, akademije znanosti
i umjetnosti, galerije slika i t. d. — posveti osobita
briga i pažnja, napada se ta struka na sve moguće načine.


Razumljivo je stoga, akoprem je veoma žalostno, da se
za tu toli napadanu struku ne mogu naći niti najnužnija sredstva,
da se n. pr. šumarstvo političke uprave tako reorganizira, da
šumari ne budu kruha gladni i da radi skroz nedostatnih putnih
naklada moraju k tomu od svojih kukavnih plaća, nadoplaćivati na
svoja službena putovanja. Kada dakle niti za tu svrhu ne ima
sredstava, kako da se onda nadju za pokusne postaje, kojih
važnost je kadar shvatiti i njihovo pomanjkanje gorko osjećati
samo stručnjak.


Osobne vijesti.


Premještenja. Ban kraljevina Hrvatske. Slavonije i Dalmacije premjestio
je iz službenih obzira kr.kot šumare I. raz.: Antuna Resza , od kr. kotarske
oblasti u Karlovcu, kr. županijskoj oblasti u Bjelovaru i to za kotare
Bjelovar, Gjurgjevac i Koprivnicu; Ratislava Maksić a od kr. županijske
oblasti u Bjelovaru, kr. kotarskoj oblasti u Velikoj Gorici; Nikolu
Šubert a od kr. kotarske oblasti u Velikoj Gorici, kr. kotarskoj oblasti
u Karlovcu sa sjedištem u Draganiću; te medjusobno kr. kotarske šumare


I. raz Petra Georgijevića, kod kr. kotar oblasti u Čabru i Srećka
Mavera, kod kr. kotarske oblasti u Kutini.
Umrli. Na 26. svibnja t. g. u pol 11 sati u noći umro je u Glini
nakon duge i teške bolesti Teodor B a s a r a, nadšumarnik i upravitelj
gospodarstvenog ureda I. banske imovne općine, te je na 28. svibnja t. g.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1911 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 295 —


u 5 sati po podne sahranjen na ondašnjem groblju uz vanredno saučešće
činovništva, gradjanstva i naroda.
U mjesecu svibnju t. g. umro je u Sibinju u visokoj starosti Gustav
Heinz , umirovljeni nadšumar gradiške imovne općine.


Obojica vrijednih pokojnika bili su dugogodišnji članovi hrv.-slav.
šumarskoga društva, te smo želili još u ovom broju donjeti njihove životopise.
Radi toga obratili smo se već poodavno i to za jednoga na dotični
gospodarstveni ured, a za drugoga na njeke njegove prijatelje i sudrugove
sa zamolbom, da bi nam priposlali životopise pokojnika, ili barem
za to potrebne najnuždnije podatke, nu na žalost ne dobismo do danas
nikakov odgovor. Evo ovako podupiru njeka gospoda članovi izdavanje
našega društvenoga organa «Šumarski list«.


Dne 12. lipnja t. g umro je u Perušiću Jurica pl. Rukavina,
kotarski šumar otočke imovne općine.


Pokojni Rukavina rodio se je u Perušiću g. 1866. Šumarske nauke
svršio je na bivšem šumarskom učilištu u Križevcima, te je nakon svršenih
nauka god. 1891. nastupio službu kod otočke imovne općine u svojstvu
šumarskog vježbenika. Nakon višegodišnje službe kod gosp. ureda i ostalih
šumarija, postao je upraviteljem šumarije Perušić, te je kao takav unapredjen
bio na kotarskog šumara g. 1908.


Gromornog stasa, prava lička korenika, zadobio je u teškoj i napornoj
službi klicu bolesti, kojoj je u brzo podlegao, a 14. lipnja o g.
predasmo ga materi zemlji. Pokojnog Rukavinu riesila su liepa svojstva
karaktera i poštenja. Bijaše dobar suprug i otac vieran prijatelj, maran
službenik, a u lovstvu mu nebijaše premca medju drugovima. Od naravi
jak, precienjivao je tu svoju jakost i odpornu snagu, te odviše prepustio
uzde prirodjenoj si lovačkoj strasti — poduzeo je više puta upravo vratolomne
izlete u lovu na medjede i divokoze po kršnom Velebitu, nu zato
su mu mnoge krasne lovačke trofeje riesile njegov stan.


Oplakuju ga supruga Tonka rodjena Pavičić, troje nejake dječice i
jedini brat Ivan, kr. profesor u velikoj gimnaziji Gospićkoj.


Kako je pokojnik bio obljubljen, vidilo se je na sprovodu, na kojem
se sakupila sva sila svieta svijuh stališa iz mjesta i okolice. Tu vidismo
sve mjestne oblasti zastupane po cielokupnom činovništvu i školsku mladež sa
učiteljskim zborom. Nebrojeno gradjanstvo i seljački narod digao se je
listom, unatoč silnoj kiši i nevremenu Iz Gospića bio je takodjer veliki
broj onih, koji su pokojniku odali zadnju poštu. Skoro cielokupni profesorski
zbor gimnazije, kolegi šumarske struke, velik broj činovnika i gradjanstva
Iz okolice bijahu svi zastupnici i odbornici imovne općine,
zatim šumarski stručnjaci, učitelji, te vidjeniji gradjani i seljaci mjesta
Kosinj Pazarište, Klanac, Osik, Ramljane, Janjce itd. Iz Otočca dodjoše
zamjenik vladina povjerenika za otočku imovnu općinu i brojna deputacija
šumarskih činovnika imovne općine.


Kondukt je vodio prečastni gosp. kanonik Dr. Marušić uz asistenciju
brojnog svećenstva iz Perušića, Klanca, Kaludjerovca, Kosinja, Ramljana,
i Osika. Nad grobom oprostio se je s njim u ime činovnika otočke imovne
općine, drug mu šumarnik F. Althaller.


Slava i pokoj viečnijurici pl. Rukavini! F. A.