DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 37 <-- 37 --> PDF |
,/ ´\ ~ 117 —: Ban kraljevina Hrvatske^ Slavonije i Dalmacije premjestio je iz službenih obzira kr. kotarskog šumara IL raz. Nikolu Stivičević a i kn šumarskog vježbenika Mihajla Der e tu i to: prvoga od kr. županijske oblasti u Zagrebu kr. kotarskoj oblasti u Gospiću, a potonjega od kr« kotarske oblasti u Sisku k onoj u Gračacu. Ultlro. Dne "25. sieČnja o, g. u 9 sati na večer umro je u mladenačkoj dobi od 27 godina Nikola Gržeta , šumarski pristav gjurgjevačke imovne općine. Nesmiljena bolest sušica podgrizala mu je već dulje vremena njegov mladi život, koji joj se svom snagom opirao, ali konačno ipak podlegao. Kao čovjek svijestan svoga strukovnog znanja, svijesno je zakoračio među redove onih, koji su videći u šumskom gospodarstvu veliko blago našega naroda, nastojali, da mu to blago sačuvaju i što više povećaju. Stupio je na polje javnoga rada pun ideala i zanosa za zelenu struku, te željom i čvrstom voljom, da poradi na dobrobit naroda i domovine. Nei:slječiva ali sušica potpomagana pustom prozom života za svakdanji kruh, kojom je protkan čitav njegov mladenački vijek, razorila je život, razorila tijelo i s prahom tijela pretvorila u prah i njegove ideale i njegove snove. Rodio se je^4. prosinca 1883. u Sv. Jurju kod Senja, gdje je svršio osnovnu školu. Željan nauke, prem sin siromašnih roditelja^ pošao je u gimnaziju u Senj. U ovoj već dobi počeo je on osjećati svu zbilju i težinu života, jer ne samo, da je svoje mlade sile morao upotrebljavati za ,nauku, kojoj se posvetio, nego je morao da se brine i za svagdanji opstanak. No želja za naukom prebrodila je i te poteškoće i on svrši gimnaziju položivši ispit zrelosti s lijepim uspjehom. Nagovorom njekih prijatelja, a uviđajući´ i sam, da je teško posvetiti se nauci, a-podjedno boriti se za opstanak, odluči poći u duhovni stalež. No kao slobodnom misliocu^ koji sve pojave, sve zakone, podvrgava sudu, razglabajuć ih do u tančine, da dođe do spoznaje o njihovom za četku i- postanku, postade mu tijesno u sjemeništnim zidinama i on ne žacajući se životne borbe, svuče nakon dvije godine crnu halju i posveti se šumarskom zvanju. Sreća mu je poslužila, te dobi od otočke imovne općine godišnji štipendij od 600 K., čime mu je bilo omogućeno, ne samo da započete nauke nastavi i godine 1906 i, dovrši, nego da od te male stipendije šalje potporu svojim siromašnim roditeljima. U kolovozu iste godine bude imenovan šumarskim vježbenikom kod gjurgjevačke imovne općine, a položivši god, 1908 državni ispit, za samostalno vođenje šumskog gospodarstva, bi u ožujku g. 1909. promaknut za šumarskog pristava, u kojem je svojstvu sve do svoje rane smrti službovao i vršio svoje dužnosti osobitom ljubavlju. Koliko je ljubio šu marsku struku, najbolje svjedoče´sliedeće njegove rieči, što ih je nedelju dana prije smrti rekao jednom svom sudrugu: „Ako sada i umrem, barem ću umrijeti kao šumar mirno^ jer sam uvijek vršio svoje dužnosfi" j Kao dobrome sinu, koji je bio nada i utjeha svojih roditelja i kao vrlome kolegi i iskrenom prijatelju^ neka mu bude među nama trajna uspomena. Slava mu! ^" ,, , , I C. |