DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 115 ~~se životinje bezrazložno ne muče, brinu se poglavito ^a ptice, da im se namaknu zgodna mjesta za gnjezda, ili postave umjetna gnjezda, a zimi ih hrane. Što se tiče koristi ili štete od životinje, to je više puta teško odlučiti, jer jedna te ista životinja, priznata kao korisna, može uz dane prilike postati štetnom i obratno. Danas se ne drži ni zvjerad apsolatno štetnom, jer joj pripisuju u prirodi važnu zadaću, da bolesnu i kržljavu divljač unište, a time uzdrže vrst jačom, žilavijom. U prilog zaštite prirode su i nasadi^ parkovi i šumice imenito gradova, koje stoje pod nadzorom. Godine 1883. potaknuo je drugi predsjednik Wuppertalskog društva za zaštitu životinja Dr. Kobert Simons pitanje zaštitnih revira i to za sve kralježnjake, jer da nema ni apsolutno škodljivih, ni apsolutno korisnih. On zagovara prostor barem od 2 četvorne jnilje. Raspravljalo se o tom g. 1884. i 1885., ali tek sada nakon 25 godina probija ideja. II Stuttgartu osnovano je društvo »Verein Naturschutzpark<´´, (iz knjižice tog društva vadim ove svoje podatke) pišu se članci, drže se predavanja, javljaju se i prikupljaj u članovi počam od 2 marke godišnjeg prinosa, mogučnici šalju ve(^e darove. Već se primiču kraju povoljni pregovori radi predjela u Štajerskoj sa 150 četvornih kilometara za aipinski predjel, vođe se pregovori za predjel od 2—3 četvorne milje u ravnici Njemačke, a to bi imala biti »Luneburger Heide«. Švicarska ima već svoje područje u Engadinu. U Svetskoj odabrano je zaštitno područje u Laplandu, Nizozemska zaštićuje komad mora i močvara, a već su uredili stvar i na javi a i u Australiji. A siromašna Hrvatska? Zar mi nemamo ništa i ne možemo ništa? Držim, da nije tako. Uvjeren sam, da naše sveukupno šumarsko osobljcj koje se je u svom oduševljenju tako rekuć sraslo sa šumom, osjeća novo doba Nestaje naših prašuma, nestaje divljači, nestaje i bilja, a dalo bi se tu ipak pomoći Mi imamo još u području naših šuma divljači^ za koju nam. mnogi zaviđjaju: medjeđe, divokoze. Valjalo bi ih štediti u Gorskom kotaru i Velebitu, da i zadnji primjeri ne padnu pod |