DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 33 <-- 33 --> PDF |
113 ~ Sto se tiče odielnih crtah tih diobnib oredmetali i to: i. Od čuvanje Prokop broj 3. odsjek Petkovača= Od čavarije Samarica broj b, odsjek Garjevica, Od čuvarije Martinac broj 9. odsjek Rastov Potok. Od cuvarije Siščani broj 12. odsjek Komuševački Lug. Od čuvarije Vrtlinska broj 14, odsjek Garjevica. Od čuvarije Boič broj 15. odsjek Česma. Od čuvarije Kapela broj 16. odsjek Bukovac. Od čuvarije Johovec, Vezišće i Šarampov broj 23., 24. i 25. odsjek Žutica. Od čuvarije Mariiikovac broj 27. odsjeci Cret i Varoški Lug. (Nastavit će se) Zaštita prirode. Napisao On August Langhoffer. U zadnjim godinama razmahao se, može se reći cijelom Europom pokret^ da se zaštiti priroda, da se očuvaju, zaštite, predmeti prirode, ii prvom redu životinje i biline, značajne za neke predjele, a i taj predjel kao takav, u koliko je značajan, osebujan. Najprije su se javljali pojedinci^ na skoro sa se bavili tim pitanjem društva, sastanci, kongresi strukovnjaka, a napokon i vlade i sabori. Taj pokret poznat iz Amerike već od skoro 30 godina, dobio je u Europi konkretniji oblik tek u zadnjim godinama u Svetskoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji. Govori se već i o Dalmaciji. Povod je tome pokretu izumiranje životinja i bilina, o čemu sam obzirom na neke životinje progovorio na strani 90.—91. ovog broja našeg lista. Iskustvo nas uči, da je tome često kriv sam čovjekj a to mogu opažanjima iz vlastitog djelokruga dopuniti. Zamislim-O se malo u tu zaštita prirode (Naturschutz). Vidimo kako se nemilice ubijaju na sve strane ne samo divljač i ini sisavci, već i raznolične ptice: Iješinari, orlovi, sokolovi, ušare. Poubija se dosta vodenih-ptica, što više i samih ptica pjevica^ velikih i malih, štetnih i korisnih, a sve to ne |
| ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 34 <-- 34 --> PDF |
114 samo radi mesa ili perja, nego dosta puta iz puke zabave. — Koliko ptica raora se poubijati, da se udovolji ljudskoj taštini ~ nakitu šešira perjem svakojakog oblika, boje i veličine, jer to traži današnja moda. Keguliraju se rijeke i potoci, istina u korist kulturnog čo\ neka, koji ide m tim, da grudu zemlje, što mu ju sudbina dade, što više iscrpi, ali što je posljedica? Kema vijugavih rijeka sa mnogim zakutcima, gdje se vidra, ptice i ribe^ makar i uz medjusobnu borbu, lako prehrane, gdje si ptice i ribe nadja mjesta za svoja gnjezda, odnosno za mrijestenje. Uz ravan, hrži tok vode biva i hrane manje, a često smeta i to, što se iz industrijalilih poduzeća odvadja voda u rijeke i potoke. Regulirani potoci i potočići gube prvobitni svoj čar pod uplivom „racijonalne kulture". Reguliraju i odvodnjuju se močvare i močvarni predjeli, a tom zgodom izgube se mnoga zgodna mjesta, imenito za mnoge ptice. Glasovita naša Obedska bara u Srijemu postaje za naše prirodne pojave sada još važnijom, od kada su naokolo predjeli odvodnjeni, isušeni. Hoće li se održati ? Tuže se, da u gorama nestaje omiljelog gorskog cvijeća, jer izletnici mnogo toga počupaju. Ruše se pećine, da daju gradjevni kam.en, ili kamen za posipavanje cesta, ili da se zatrpaju gudure, ili izravna prostor za upotrebu u kulturne svrhe. Sve to mijenja prirodne odnošaje^ pa nije čudo, što se čuje na sve strane poklik: natrag k prirodi! U tom pokretu već dulje vremena prednjači Amerika. Amerikanci imaju već od g. 1872. svoj glasoviti Vellovvst o nepa r k sa površiiiom od 8671 četvornih kilometara Zgodni veliki prostor sa ravnicom, rijekom, jezerima, i prirodnim medjama a sve što je tu, ostaje pod uplivom same prirode, ne smeta tu ni puška, ni sjekira. Osim toga imaju Amerikanci još kojih 12 manjih tako zvanih narodnih parkova. U Kuropi bio je do sada posao jednostran, a i u malenom opsegu. Dobar dio tih uredaba stajao je u rukama društava za zaštitu životinja, ili je odlučivala korist, odnosno šteta od životinja. Društva za zaštitu životinja osim svog nastojanja, da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1911 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 115 ~~se životinje bezrazložno ne muče, brinu se poglavito ^a ptice, da im se namaknu zgodna mjesta za gnjezda, ili postave umjetna gnjezda, a zimi ih hrane. Što se tiče koristi ili štete od životinje, to je više puta teško odlučiti, jer jedna te ista životinja, priznata kao korisna, može uz dane prilike postati štetnom i obratno. Danas se ne drži ni zvjerad apsolatno štetnom, jer joj pripisuju u prirodi važnu zadaću, da bolesnu i kržljavu divljač unište, a time uzdrže vrst jačom, žilavijom. U prilog zaštite prirode su i nasadi^ parkovi i šumice imenito gradova, koje stoje pod nadzorom. Godine 1883. potaknuo je drugi predsjednik Wuppertalskog društva za zaštitu životinja Dr. Kobert Simons pitanje zaštitnih revira i to za sve kralježnjake, jer da nema ni apsolutno škodljivih, ni apsolutno korisnih. On zagovara prostor barem od 2 četvorne jnilje. Raspravljalo se o tom g. 1884. i 1885., ali tek sada nakon 25 godina probija ideja. II Stuttgartu osnovano je društvo »Verein Naturschutzpark<´´, (iz knjižice tog društva vadim ove svoje podatke) pišu se članci, drže se predavanja, javljaju se i prikupljaj u članovi počam od 2 marke godišnjeg prinosa, mogučnici šalju ve(^e darove. Već se primiču kraju povoljni pregovori radi predjela u Štajerskoj sa 150 četvornih kilometara za aipinski predjel, vođe se pregovori za predjel od 2—3 četvorne milje u ravnici Njemačke, a to bi imala biti »Luneburger Heide«. Švicarska ima već svoje područje u Engadinu. U Svetskoj odabrano je zaštitno područje u Laplandu, Nizozemska zaštićuje komad mora i močvara, a već su uredili stvar i na javi a i u Australiji. A siromašna Hrvatska? Zar mi nemamo ništa i ne možemo ništa? Držim, da nije tako. Uvjeren sam, da naše sveukupno šumarsko osobljcj koje se je u svom oduševljenju tako rekuć sraslo sa šumom, osjeća novo doba Nestaje naših prašuma, nestaje divljači, nestaje i bilja, a dalo bi se tu ipak pomoći Mi imamo još u području naših šuma divljači^ za koju nam. mnogi zaviđjaju: medjeđe, divokoze. Valjalo bi ih štediti u Gorskom kotaru i Velebitu, da i zadnji primjeri ne padnu pod |