DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1910 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 375 —


vrstih drveda, za sjegurno mnogo stojalo, a uspjeh bio bi jednak
ništici.


Ta vidimo to u susjednoj šumi grofa Kulmera, u kojoj
su se velike svote novca žrtvovale, da se put vodeći do Kraljičinog
zdenca učini za turiste što ugodnijim. Uzgojile i uzdržale
su se samo domade vrsti drveća, dočim strane vrsti, dapače
i omorika i ariš, pokazaše se za uzgoj neshodnima.


Omorika u 20. godini i uz najbolju njegu stradava od
snjegoloma, a ariš od divljači, unatoč tome, što je takove
vrlo malo.


Zato pridržimo prema osnovi jelu, bukvu, hrast i keaten
u prvom redu. Ostale vrsti neka se goje na pojedinim mjestima
po uvidjavnosti provadjača osnove, pa de se jednoličnost
šume lako prekinuti i udovoljiti svim zahtjevima bez posebnih
propisa.


Razmatrajudi g. Kern ophodnju napomenuo je, da se donjekle
slaže sa 100 godišnjom, ali pri kraju dotične stranice
govoredi o hrastu, veli: »Prirastne funkcije trebale su se ispitati,
a ne držati se Feistmantlovih skrižaljka prirasta«.


Kad se zna, da se je do sada u toj šumi gospodarilo bez
principa u smislu najneurednije preborne sječe, tad mora biti
jasno, da bi ta istraživanja dala manje pouzdane podatke nego
skrižaljka prirasta.


Ophodnja koli za bukvu i jelu, toli za kesten je obzirom
na dobro tlo u Zagrebačkoj gori, sa 100 godina doista dosta
visoka, što nam pokazuju i sadanja starija stabla, koja su u


100.
godini sječiva.
Istina, da bi se principijelno za hrast mogla odrediti viša
ophodnja, nu držim da je i ovdje svrsi shodno, da se pridrži
100 godišnja ophodnja, jer je tlo na kom danas nalazimo hrast
i koje je svojim položajem u toj šumi jedino sposobno za uzgoj
hrasta kitnjaka, kamenito i mršavo, na kom hrast jedva 100-tu
godinu doživi. Ta vidimo, da se hrastovi u svojoj 60. godini
ved počiraaju sušiti.