DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1910 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 322 — zora« od 15. travnja 1906. broj 103., u kojem možda prvi put nepoznati pisac (—c), valjda poznati i uvaženi hrvatski prirođopisac g. D. Hire, u liepom i obširnom žlanku »Čuvajm o prirodne spomenike«, slično Dimitz-ovu članku, napominje ovdje ondje po našoj miloj domovini nalazede se raznovrstne prirodne spomenike, te stavlja predloge, što se u iste ima ubrojiti, te kako i koji da se potomstvu uzdrže i sačuvaju. Sada mi je baš milo, da iz moje znanstvene prirodopisne ropotarnice-zbirke, mogu i taj članak izvuci, pa prorešetavši ga sa Dimitz-ovim, i sam koju reci o šumskoj estetici, njegi i uzdržavanju šumske ljepote, te podizanju i uzdržavanju prirodnih spomenika. U predmetu ću se držati chronoložkoga reda po Dimitzovom članku. Za razvoj šum. estetskih težnja, pa uzdržavanje i čuvanje prirodnih spomenika i kod nas moramo posegnuti za povješdu šumarstva, pa i za občom povješdu Hrvata. Jedna i druga nas poučavaju, kako su naši pradjedovi čak još u pogansko doba znali njegovati i štovati svete gajeve, pa u njima bogovima žrtve doprinašati. Osim glavnoga boga Svaroga ili Peruna, koji je stolovao na nebesima, štovali su naši predji i druge manje bogove, kojima su bile posvedene šume, rijeke, dubovi i t. d. — Kako nisu imali ni hramova, ni svećenika, uz pjevanje pjesama klanjali su se bogovima u prostoj prirodi u dubravama i šumama — svetim gajevima, u pećinama i na vrhuncima. Stari Slovjeni vjerovahu, da je duša čovječja neumrla, te da iza smrti obljetava tako dugo oko drveća, dok se tielo ne sažeže. Zatim da ulazi u stan mrtvih, u »nav«, gdje imade zelenih njiva i šumica, te da tu živi kao i na zemlji. Lipa je još i danas sveto drvo Slavena, pod koje miomirisnom i sjenatom krošnjom i danas se još starački zborovi zbore. Kako se iz spomenutoga može razabrati, već naši predji znali su svoj kult vezati na šumu i šumsko drveće, pa uau |