DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 268 —


nim bukvicima sredogorja, visoko u pedinasto - alpiusko gorje
sižudim smrekovim šumama jednaku vriednost poredi, ili bi
jednu za dragu htio zamjeniti? — Ta sve je ono liepo, što
odgovara pravom unutarnjem poredku naravi.


Slično je i sa raznim vrstima uzgoja šume. Obzirom
na ljepotu i punodu svojeg uzrasta i veličinu arhitekture
svoje nutrašnjosti mogla bi se visoka šuma više cieniti od srednje
i nizke (sitne) šume, nu zato ipak radi toga ne demo
slabo cieniti liepo i postupno izraslu srednju šumu, u kojoj se
nadstojna stabla slobodno i izgledno razvijati mogu, niti sočno
zelenu sitnu šumu uz rieke i potoke.


Starost šumskih sastojina, koju si u opisanim slikama
mišljasmo za vrieme dozrelosti, čini zamašne modifikacije.


Oblici i boje mlade njeke šume jesu nježniji nego li oni
staroga drveda. Drvede srednje dobe nas razveseljuje kao njeka
slika energičnoga napredovanja, dočim sastojina, koja je fizičnu
starost prekoračila, djeluje na motrioca ozbiljno i kontemplativno.


Usporedba dakle estetične vriednosti pojedinih šumskih
sastojina, je samo posve obdenito moguda.


Držimo li mi evrto do toga, što se vrstih drveda i uzgoja
tiče, da je narav svakom od ovih karaktera svoje pravo mjesto
dala, i sliedimo li mi njene ideje, tada demo u najviše slučajeva
gospodarstveno i estetično ponajbolje učiniti.


Sada imamo još pojedine oblike visoke šume uočiti.


Na prvi pogled čini se da ide palma prebornu šumu,
U njoj se samo iznimno vodi formalni „sjek*, koji je za dutljivoga
šumskoga estetičara vazda crveni rabae. U njoj se posvuda
samo mjestimice sječe, pa je time kontinuitet šumske slike (des
Waldbildes) osiguran.


Slika preborne šume jest: posvuda u natjesnijem savezu
mlado drveće, posvuda srednje dobno i posvuda staro stabalje.


Ne smije se ali radi toga redi, da je ovaj oblik šumskoga
uživanja slobodnoj naravi najbliži, jer on je odviše šematičan
u opisanom poredku. — Gdje sama narav vlada i upravlja,
jesu joj fizične granice života drveda, vjetrovi, oluje i zarez