DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1910 str. 21 <-- 21 --> PDF |
._ 259 — ne ima visoke škole. Za koga mi odgajamo šumarske akade mičare? Ta po novoj naučnoj osnovi biti će to izvanredno spremni ljudi, koji bi mogli na doktorski naslov reflektirati. U našu državnu službu ih se ne prima! Ergo samo za uzgoj političkih šumara i šumara imovinskih, a to je pri današnjem dotiranju i avancementu vrlo, vrlo skupi luksus. Zato bi i srednja škola dostajala. Malo sam zabrazdio, nu htjeo sam reci, da je veči dio šumara Hrvata, što su sredom k vlastelinstvima došli, srednjo školci; stari križevački studenti, a na današnje akademičare nekako se još prekijim okom gleda. Td desi se u službi, a specialno u lovačkoj, da „gospodin" šumar mora štošta uraditi, što bi se možda graduiranom akademičaru u rukavicama grustilo, a mi bogčija križevačka to progutamo, pak opet ostanemo živi! 5, Organizacija, Nismo organizirani, barem ne, dovoljno. "Već sam prije spomenuo, da se natječaji za šumarska mjesta vrlo riedko, ili nikako ne raspisuju u našim hrvatskim šumarskim i lovačkim listovima, a mnogo puta se u obde u nikakvim novinama ne razpisuju. Ne koristi puno poslati samo molbenicu i priloge, već treba, ako se ine protekcije ne ima, obratiti se bar na tamošnje kolege Hrvate, a dobro je i osobno molbenicu predati, i to ne u fraku i klaku, vedu našem dičnom šumarskom kaputu, jer to čini bolji utisak. A kolege Hrvati, koji su ved kod vlastelinstva namješteni, trebaju čim naslute, da će biti koje mjesto prazno, svoje kolege na to bilo direktno upozoriti, ili to javiti našem „Šumarskom listu", „Lovačko-ribarakom viesniku" i „Zrnu*, koji listovi će te notice sigurno drage volje bezplatno uvrstiti. Konačno bi svakog vlastelinskog činovnika Hrvata morala biti sveta dužnost, da zubima i noktima radi koliko je to u njegovom djelokrugu mogude, da se svako prazno mjesto popuni sa naše gore listom. Koliko su u tom pravcu uradili naši diČni profesori Kesterčanek i Partaš, to mi vlastelinski šumari najbolje znamo. Bog im naplatio stostruko njihov tihi patriotski rad! ^ |