DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 235 — Njegu dijeli pisac : 1. na njegu sasma mlađih sastojina (Jungwuchsflege), kamo broji popravak branjevina popunjenjem praznijih prostora, čišćenje sastojine od korova i drugih vrsti drveća, te ine mjere za zaštitu od zareznika, gljiva, vjetra i divljači, 2. na njegu odraslijih sastojina (Stangenwuchsflege), koju zovemo proredom, a koja počimlje kada sastojina dodje u sklop, pa traje do ono doba, kada taj sklop moramo umjetno prekidati. Glavna je svrha prorede uzgojiti što ravniju i vredniju deblovinu. Proreda mora biti umjerena, te se ima često (po prilici svakih 5 godina) ponavljati. Vade se ponajprije osušena, onda podstojna stabla, a kašnje i stabla sa slabo razvijenom krošnjom (Peitscher). Takove prorede traju do starosti sastojine od 50 godina, a onda započimlje bez obzira na prekidanje sklopa, što ima za cilj uzgojiti žto veću drvnu masu. U daljnjim poglavljima tumači pisac u kratko o njezi sitne (nizke) šume, 0 njezi i čuvanju tla, njezi zaštitnih šuma, te njezi šuma na estetskoj podlozi. U dvadesetom poglavlju sa natpisom „Vorschlage fur eine naturund rentengerechtere Waldwirtschaft" raspravlja o uredjenju i gospodarenju šuma na podlozi malih sastojina (Kleinbestandwald) Polazi od priebornih šuma kao onih, koje su najbliže naravnom obliku prašuma, a koje su reć bi od prirode uredjene na gospodarenju sa najmanjima sastojinskim površinama. U priebornim šumama izrabi svaka vrst drva njoj najbolje odgovarajuće tlo, expoziciju, svjetlo itd., pomladjuju se bez ikakova troška, a brane najuspješnije proti svim neprijateljima. Nu uza sve ove prednosti smatra nauka o uredjenju šuma ove kao njekakav kaos, u koga treba unjeti reda i prisiliti ih na produkciju našim potrebama odgovarajućih vrsti drveća. Tako je u modernom šumarstvu nestalo prijebornih šuma, a na mjesto ovih nastale jednovrsne i jednako stare sastojine na velikim površinama. Ne samo da su ovakove sastojine podvržene raznim oštetama, nego se one i teško pomladjuju i slabe tlo. No k prijebornom gospodarenju ne smijemo se povratiti, jer takove šume neodbacuju tako visoku rentu kao jednolične. Treba dakle tražiti načina, kako da se udovolji jednom i drugom, t j . naravi, koja sadi šume prema svojim zakonima i čovjeku, koji ih sadi na ekonomskim principima. Treba napustiti jednolične šume sa velikim sastojinama, te prijeći na gospodarenje sa malim čistim sastojinama svaka sa drugom vrsti drveća, a od velićine 0*3 do najviše 5 ha. Sve ove male sastojine moraju biti tako njegovane, da se u 40.—50. godini mogu pođsaditi sa kojom vrsti drva, koja će zamjenjivati mješovitu šumu, a da ne smeta krošnjama vriedne glavne sastojine. Od ovakovih sastojina sastavljena šuma mogla bi se u svako doba prema zaiitjevima uredjenja šuma pomladiti, a pisac kaže : diese Naturverjiiagung ist schnell, sicher und leicht, entspricht somit allen Anforderungen an einen rentablen und naturgesetzlichen Waldbau. Autor se dakle nada od ovakovih šuma najveće drvne mase u najkraće vrieme, sa najmanjim novčanim žrtvama, uzdržavanje dobrote tla, mogućnost pravodobne uporabe zrelog drveća, zaštitu podmladka, a nada se povratku prvotnih vrsti drveća i proriče najmanje štete. |