DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 233 Četvrto poglavlje raspravlja o uzgojno-biološkim svojstvima raznih vrsti drveća. Opisuje brzinu rasta, ovisnost istog od tla, klime, svjetla, vrsti drveća itd., bavi se definicijom vrsti (Art), odlike (Varietat), rase itd., pojam kojih nije stalan, kao što nije stalna niti nomenklatura bilina. Dok su za botaničare kod vrsti mjerodavni samo vanjski morfološki znaci, traži on uz ove usporedbu anatomskih, fizioloških i geografskih osebina biline. Kao mutaciju smatra drveće, koje se od vrsti razlikuje po morfološkim, ali ne po anatomskim obiležjima, ako tu razliku biljka zadrži za cijelog života, ali ga nikako ili samo procentualno prenaša na svoje potomke, (zeleno, crveno listnata bukva), 0 nasljedstvu posebnog obiležja individua jedne te iste vrsti navadja pisac, da to obilježje pretežni postotak potomaka gotovo nikada ne naslieduje, tako iz sjemena rano listalog divljeg kestena dobijemo većinu biljka koje kasno listaju. U pogledu rasa biljka, koje nastaju i ovise od stojbine ili oblika, poznato je stanovište autora, jer je ono opriečno od stanovišta Gieslarova i Englerova. Dok ovi drže, da potomci drveća iz hladnijih ili toplijih krajeva nasljeduju i u drugim klimatima svoj lagani odnosno bržji rast, ili zadrže odpor protiv mraza, dotle dokazuje Mayr sa pokusima iz bavarskih šuma, da to nestoji, jer su medju ostalim primjerima smreke provenijencije švedske ili norveške, koje su prvih godina imale manji prirast u visinu, već sa osmom godinom dostigle prirast domaće smreke. Isto lako niječe Mayr nasljedstvo onih vanjskih obiležja uzrasta (vitlavost) odnosno mana debla prouzročenih bolešću, koja su tijekom rasta uslied vanjskih uzroka nastala. Ovo je potonje dosta važno kod kupljenja sjemenja, odnosno ostavljanja sjemenjaka, jer još dan danas od ovakovih nerado uzimljemo sjemenje, što je ali pretjerana bojazan. U petom poglavlju upoznaje nas pisac sa karakteristikom pojedinih rodova drvlja. Opisuje ih uz predmjevu, da najvažnija uzgojna obiležja pojedinih vrsti vrijede ujedno kao osebina cijelog roda, ili da je biologija roda zajednička za sve njene vrsti. Da to u onoj mjeri kao što pisac predmjeva, ne stoji, dokazuju nam uzgojne osebine hrasta lužnjaka i kitnjaka, koje sam pisac u opisu tih vrsti navadja: domovina hrasta lužnjaka su naplavljena poriječja, hrasta kitnjaka brežuljci, kitnjak stavlja manje zahtjeve na dobrotu tla, na toplinu, a i zasjenu podnaša nešto bolje. Pa i u raspravi o biologiji sastojina u šestom poglavlju kaže sam autor, da vrsti pojedinog roda ne prave mješovitih sastojina, jer su one kao blizi rodjaci radi medjusobne nesnošljivosti, radi svoje diver gentne biologije u masama prostorno odieljene tako, da se samo na rubovima mješaju. U istom (šestom) poglavlju daje nam pisac mnogo liepih i poučnih podataka o prednostima i manama čistih i mješovitih sastojina, te o medjusobnom snošaju zasjenu, polusjenu i svjetlo Ijubećih vrsti drveća. U sedmom poglavlju raspravlja pisac o općim promjenama u stanju šuma i njenih naravno-zakonskih temelja uplivom čovjeka. Današnje šume srednje Europe, u prvom redu njemačke šume, su posljedica stoljetnog čovječjeg rada, koji je na vrstima bogate, ali na renti siro 18 |