DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 231 — 2. Prirodne uspomene, koje su usljed gospodarstvene ili prirodoznanstvene estetične ili ine njihove znamenitosti od važnosti. Ove mogu biti: a) prašume, ili takovi šumski dielovi, koji imadu na sebi značaj prvobitnog poriekla; b) šumski dielovi sastojeei se iz stabala od riedkih dimensija, hrpe ovakovih stabala ili pojedini primjerci; c) šumski dielovi, u kojima se naći mogu neobične, sa gospodarstvenoga ili znanstvenoga gledišta zanimive mješavine pojedinih vrstih stabala, dotično drveća ; d) šumski dielovi, koji u sebi kriju riedke ili u stanovitim krajevima izumirajuće vrsti stabala, pojedine hrpe ovakovih stabala ili pojedine primjerke; e) ine riedke vrsti bilina kao i životinja, ter nahodna i razplodna miesta istih; t) znanstveno važne figuracije kamenja na površini i u utrobi zemlje; g) dielovi pratresetina i tresetnih naslaga; h) sa estetićnih ili inih gledišta osobito važne prirodne tvorbe; i) prirodne osebujnosti, znamenitosti nakaznih tvorbi u prirodi i t. đ. ter okoliš njihov. U svrhu popisa takovih tvorba dostaviti će na tamošnji zahtiev ravnateljstvo pomoćnih ureda kr. zemaljske vlade toj kr. županijskoj oblasti potriebni broj popisnih araka obloženih popisnim naputkom. Sljedstvom toga imati će kr. županijska oblast najkašnje za 8 dana nakon primitka ovog odpisa, spomenutom ravnateljstvu najaviti potriebni broj istih, da se ustanovi naklada, ter nakon toga tiskanice rasposlati uzmognu. Po primitku istih imati će kr. županijska oblast da preko kr. kotarskih oblastih i obć. poglavarstva, a naročito zvaničnika Iječnićke, inžin´rske i šumarske struke, nadalje po činovnicima imovnih obćina, po učiteljsvu, te po onim sukromnicima tamošnjeg područja, za koje se znade da se motrenjem i opažanjima prirodnih krasota bave i zanimaju, takove arke dade izpuniti, ter da ih do konca mjeseca srpnja ovamo podnese. — Znanja radi obavješćuju se kr. županijske oblasti, da su sva gradska poglavarstva, neposredno odavle o predležećem odpisu obavještena. U Zagrebu, dne 21. ožujka 1910. Za bana: Chavrak v, r. Knjižtvo. Heinrich Mayr. VValdbau auf naturgesetzlicher Grundiage. Izdanje ove knjige o uzgoju šuma oglasio sam u broju 7. Šumarskog lista od prošle godine uz bilježku, da ću prigodice iznijeti obširniji opis njenog sadržaja, što sada činim. Kao što je u oglasu spomenuto, razdieljeno je gradivo na tri odsjeka i to: |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 232 1. Prirodno-zakonski temelji uzgoja šuma. 2. Pomladjivanje šuma. 3. Njega šuma. Motto ovog djela ne stoji doduše napisan nad sadržajem knj´ge, ali se on kao crvena nit provlači kroz cijeli sadržaj iste, čita se iz svake stranice, da, razpoznaje se gotovo iz svakog redka. „Erst studieren, dann probieren", je taj motto, a pisac kaže, da to ima biti deviza svakog teoretski izobraženog šumara. Sa naročitim zapostavljanjem prelazi on preko one praktičara: „Probieren geht liber studiren". Dali sa pravom? Pomagala na koja je uzgoj šuma vezan, su kao i kod mnogih drugih znanosti ..iskustvo i pokusi", koji nadopunjuju teoretska prirodoslovna iztraživanja, a gdjekada ih i na pravu stazu navedu. Priznajemo rado, da se baš u šumarstvu mnogo radilo, a i danas se radi po uobičajenim šablonama, imademo mnogo promašenih a skupocienih pokusa, koji bi bili uštedjeni, da smo prije točnije proučili biološka svojstva dotičnih vrsti drveća i njihove okoline, ali zato ne možemo poreći praktičnim pokusima hvalevrijednih rezultata. Ovo je djelo po navodu samoga pisca pokus, da se nauka o uzgoju šuma uvede kao znanost tumačenjem iste discipline na prirođnoznanstvenoj podlozi, pa zato u ciela prva tri poglavlja: 1. Naturge setzliche Grundlagen der Verteilung der Wa,lder auf der Erde, 2. Naturgesetzliche Grundlagen der Waldregionen der nordlichen Erdhalfte ausserhalb der Tropen, innere Verwanđschaft i 3 Naturgesetzliche Grundlagen der einzelnen Baumarten, Anspriiche derselben an Klima und Boden, waldbaulich-physiologische Eigenschaften der Holzarten — opširno o tim temeljima raspravlja. On dieli zemaljske polukruglje prema vladajućim vrstima drveća na šumske pojase, tumači upliv klime na vrst drveća i na tlo, kojemu vladajuća klima različiti karakter daje, a osobito obširno razlaže upliv temperature na eksistenciju šuma Navadja, da je na cijeloj zemlji ICG popriječne temperature u mjesecima svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu minimum, koji uvjetuje obstanak šuma (drveće preko 8 mt. visine), ili da je S^G popriječne temperature uvjet opstanka šuma na južnoj polukruglji; izračunava potrebnu popriječnu temperaturu za vrieme vegetacije (Vegetationstheme) za razne vrsti drveća (ariš 14"G), označuje širinsku i visinsku (polarnu i alpinsku) medju šuma na sjevernoj i južnoj polukruglji, te opredjeljuje pomoću abscisa i ordinata istih vertikalnu medju šuma na svakoj točki zemlje Neznam na temelju kakovih kvalitativnih i kvantitativnih mjera i opažanja daje pisac ovim i sličnim brojevima važnost prirodnih zakona, kada prema navodima Dra. Kienitza u Zeitschrift fiir Forst und Jagdwesen 1909. str. 340 proizlazi, da ima prekrasnih šuma na južnoj polukruglji i tamo, gdje je popriječna godišnja temperatura S^G (Tierra đel Fuega), te da alpinski ariš raste i tamo, gdje je popriječna temperatura za vrieme vegetacije izpod i iznad 14´´G. Rado priznajemo, da je pisac na svojim višekratnim putovanjima po raznim djelovima svijeta stekao vehko i zamjerno iskustvo, ali držimo, da se je morao kođ pisanja ovakog djela obazrieti i na već postojeću literaturu, jer nije svagda izpravno „nur dass Selbstgeschaute und Selbstgeprufte* kao jedino dobro uzeti. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 233 Četvrto poglavlje raspravlja o uzgojno-biološkim svojstvima raznih vrsti drveća. Opisuje brzinu rasta, ovisnost istog od tla, klime, svjetla, vrsti drveća itd., bavi se definicijom vrsti (Art), odlike (Varietat), rase itd., pojam kojih nije stalan, kao što nije stalna niti nomenklatura bilina. Dok su za botaničare kod vrsti mjerodavni samo vanjski morfološki znaci, traži on uz ove usporedbu anatomskih, fizioloških i geografskih osebina biline. Kao mutaciju smatra drveće, koje se od vrsti razlikuje po morfološkim, ali ne po anatomskim obiležjima, ako tu razliku biljka zadrži za cijelog života, ali ga nikako ili samo procentualno prenaša na svoje potomke, (zeleno, crveno listnata bukva), 0 nasljedstvu posebnog obiležja individua jedne te iste vrsti navadja pisac, da to obilježje pretežni postotak potomaka gotovo nikada ne naslieduje, tako iz sjemena rano listalog divljeg kestena dobijemo većinu biljka koje kasno listaju. U pogledu rasa biljka, koje nastaju i ovise od stojbine ili oblika, poznato je stanovište autora, jer je ono opriečno od stanovišta Gieslarova i Englerova. Dok ovi drže, da potomci drveća iz hladnijih ili toplijih krajeva nasljeduju i u drugim klimatima svoj lagani odnosno bržji rast, ili zadrže odpor protiv mraza, dotle dokazuje Mayr sa pokusima iz bavarskih šuma, da to nestoji, jer su medju ostalim primjerima smreke provenijencije švedske ili norveške, koje su prvih godina imale manji prirast u visinu, već sa osmom godinom dostigle prirast domaće smreke. Isto lako niječe Mayr nasljedstvo onih vanjskih obiležja uzrasta (vitlavost) odnosno mana debla prouzročenih bolešću, koja su tijekom rasta uslied vanjskih uzroka nastala. Ovo je potonje dosta važno kod kupljenja sjemenja, odnosno ostavljanja sjemenjaka, jer još dan danas od ovakovih nerado uzimljemo sjemenje, što je ali pretjerana bojazan. U petom poglavlju upoznaje nas pisac sa karakteristikom pojedinih rodova drvlja. Opisuje ih uz predmjevu, da najvažnija uzgojna obiležja pojedinih vrsti vrijede ujedno kao osebina cijelog roda, ili da je biologija roda zajednička za sve njene vrsti. Da to u onoj mjeri kao što pisac predmjeva, ne stoji, dokazuju nam uzgojne osebine hrasta lužnjaka i kitnjaka, koje sam pisac u opisu tih vrsti navadja: domovina hrasta lužnjaka su naplavljena poriječja, hrasta kitnjaka brežuljci, kitnjak stavlja manje zahtjeve na dobrotu tla, na toplinu, a i zasjenu podnaša nešto bolje. Pa i u raspravi o biologiji sastojina u šestom poglavlju kaže sam autor, da vrsti pojedinog roda ne prave mješovitih sastojina, jer su one kao blizi rodjaci radi medjusobne nesnošljivosti, radi svoje diver gentne biologije u masama prostorno odieljene tako, da se samo na rubovima mješaju. U istom (šestom) poglavlju daje nam pisac mnogo liepih i poučnih podataka o prednostima i manama čistih i mješovitih sastojina, te o medjusobnom snošaju zasjenu, polusjenu i svjetlo Ijubećih vrsti drveća. U sedmom poglavlju raspravlja pisac o općim promjenama u stanju šuma i njenih naravno-zakonskih temelja uplivom čovjeka. Današnje šume srednje Europe, u prvom redu njemačke šume, su posljedica stoljetnog čovječjeg rada, koji je na vrstima bogate, ali na renti siro 18 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 36 <-- 36 --> PDF |
~ 234 — mašne razno-stare prašume pretvorio u šume siromašne na vrstima, jednako stare, koje mogu stradati od vjetra, vatre, zareznika i gljiva, koje ali odbacuju veću rentu, jer čovjek sve te neprijatelje odvraća od njih raznim uzgojnim sredstvima. Tima razmatranjima zavrfuje pisac prvi odsjek svoga djela. U drugom dijelu opisuje autor pomladjivanje šuma. U osmom i devetom poglavlju raspravlja pisac o raznim oblicima šumskog gospodarstva; navadja prednosti i mane visokih, sitnih (nizkih) i srednjih šuma, opisuje razne načine njihovog pomladjivanja, govori o izboru vrsti gospodarstva, koje ovisi o klimi, tlu, vrsti drveća, te želji i potrebi šumoposjednika Deseto, jedanajsto i dvanajsto poglavlje tumači obširno o naravnom, umjetnom, te izbojnom pomladjivanju šuma Pisac očito pripada pristašama naravnog pomladjivanja. Za profesora uzgoja šuma ne može se drugo ni predmjevati. U vodjenju naravnog pomladjivanja šuma upotriebi šumar sve svoje znanje, a u uspjehu zrcale se njegove strukovne sposobnosti Kod naravnog pomladjivanja moramo točno poznavati biološka i uzgojna svojstva dotične vrsti drva i njenih sastojina, proučiti biološke i uzgojne osebine susjednog drveća, moramo računati sa klimom, tlom, expozicijom, a moramo se obazrieti i na svrhu gospodarstva. Kod pomladjivanja mješovitih sastojina moramo računati sa vremenom kada ćemo početi sa oplodnjom jedne, a kada ćemo i u kolikoj mjeri nastaviti sa oplodnjom drugih vrsti drveća, moramo poznavati sociološke snošaje tih vrsti drveća, te se odlučiti na mješanje stablimično, u grupama ili u omanjim sastojinama. Sve te radnje odaju strukovne krieposti šumara, one ga čine majstorom zelene struke. U šumskom gospodarstvu uobičajilo se poslijednjih decenija, i to navlastito kod četinavih šuma umjetno pomladjivanje. Ovo se dade laglje dovesti u sklad sa naukom o uredjenju šuma, koja više računa sa vremenom, a odgovara i bržem pomladjivanju, jer se za pomladjivanje upotriebe već gotove biljke. Na mnogim je stojbinama prirodno pomladjivanje otežčano usljed promjenjenih prilika u bonitetu tla, te je umjetno pomladjivanje potrebno. Pri ovom gubi strukovna djelatnost mnogo od svoje važnosti, pogotovo tamo, gdje se biljke naručuju iz velikih rasadnika. Pisac naglasuje, da je pomladjivanje šuma, osobito naravno, ondje laglje, gdje je zračna vlaga i množina oborina veća, što se osobito opaža kod bora, za koga postoji legenda, da se naravnim načinom pomladiti ne dade, dok u vlažnijim predjelima Rusije, južne Švedske i Danske susrećemo upravo prekrasnih sastojina iz naravnog pomladka. Ova su poglavlja puna liepih i poučnih razmatranja, koja daju cijelom djelu osobitu vrijednost, ali bi nas daleko zavelo, kada bi htjeli ma i najvažnije iznijeti. Trinajsto poglavlje raspravlja o uzgoju exota, a četrnajsto o pošumljenju goleti i tim se zavržuje drugi odsjek ovog djela. U trećem odsjeku raspravlja se o njezi sastojina, imajuć pred očima zadaću šumara, da u što kraće vrieme, sa najmanjim novčanim i gospodarskim žrtvama odgoji što vrijedniju šumu. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 235 — Njegu dijeli pisac : 1. na njegu sasma mlađih sastojina (Jungwuchsflege), kamo broji popravak branjevina popunjenjem praznijih prostora, čišćenje sastojine od korova i drugih vrsti drveća, te ine mjere za zaštitu od zareznika, gljiva, vjetra i divljači, 2. na njegu odraslijih sastojina (Stangenwuchsflege), koju zovemo proredom, a koja počimlje kada sastojina dodje u sklop, pa traje do ono doba, kada taj sklop moramo umjetno prekidati. Glavna je svrha prorede uzgojiti što ravniju i vredniju deblovinu. Proreda mora biti umjerena, te se ima često (po prilici svakih 5 godina) ponavljati. Vade se ponajprije osušena, onda podstojna stabla, a kašnje i stabla sa slabo razvijenom krošnjom (Peitscher). Takove prorede traju do starosti sastojine od 50 godina, a onda započimlje bez obzira na prekidanje sklopa, što ima za cilj uzgojiti žto veću drvnu masu. U daljnjim poglavljima tumači pisac u kratko o njezi sitne (nizke) šume, 0 njezi i čuvanju tla, njezi zaštitnih šuma, te njezi šuma na estetskoj podlozi. U dvadesetom poglavlju sa natpisom „Vorschlage fur eine naturund rentengerechtere Waldwirtschaft" raspravlja o uredjenju i gospodarenju šuma na podlozi malih sastojina (Kleinbestandwald) Polazi od priebornih šuma kao onih, koje su najbliže naravnom obliku prašuma, a koje su reć bi od prirode uredjene na gospodarenju sa najmanjima sastojinskim površinama. U priebornim šumama izrabi svaka vrst drva njoj najbolje odgovarajuće tlo, expoziciju, svjetlo itd., pomladjuju se bez ikakova troška, a brane najuspješnije proti svim neprijateljima. Nu uza sve ove prednosti smatra nauka o uredjenju šuma ove kao njekakav kaos, u koga treba unjeti reda i prisiliti ih na produkciju našim potrebama odgovarajućih vrsti drveća. Tako je u modernom šumarstvu nestalo prijebornih šuma, a na mjesto ovih nastale jednovrsne i jednako stare sastojine na velikim površinama. Ne samo da su ovakove sastojine podvržene raznim oštetama, nego se one i teško pomladjuju i slabe tlo. No k prijebornom gospodarenju ne smijemo se povratiti, jer takove šume neodbacuju tako visoku rentu kao jednolične. Treba dakle tražiti načina, kako da se udovolji jednom i drugom, t j . naravi, koja sadi šume prema svojim zakonima i čovjeku, koji ih sadi na ekonomskim principima. Treba napustiti jednolične šume sa velikim sastojinama, te prijeći na gospodarenje sa malim čistim sastojinama svaka sa drugom vrsti drveća, a od velićine 0*3 do najviše 5 ha. Sve ove male sastojine moraju biti tako njegovane, da se u 40.—50. godini mogu pođsaditi sa kojom vrsti drva, koja će zamjenjivati mješovitu šumu, a da ne smeta krošnjama vriedne glavne sastojine. Od ovakovih sastojina sastavljena šuma mogla bi se u svako doba prema zaiitjevima uredjenja šuma pomladiti, a pisac kaže : diese Naturverjiiagung ist schnell, sicher und leicht, entspricht somit allen Anforderungen an einen rentablen und naturgesetzlichen Waldbau. Autor se dakle nada od ovakovih šuma najveće drvne mase u najkraće vrieme, sa najmanjim novčanim žrtvama, uzdržavanje dobrote tla, mogućnost pravodobne uporabe zrelog drveća, zaštitu podmladka, a nada se povratku prvotnih vrsti drveća i proriče najmanje štete. |