DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 6. U ZAGREBU 1. LIPNJA 1910. GOD. XXXIV. ŠUMARSKI LIST Pretplata 2a nečianove K 12 na godinu. — Članovi šumar, družtva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za >Sum. list« K 4 u ime preplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedničtvo družtva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za ^Z, stranice 9 K; za ´/» stranice 7 K ^|^ stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Razvoj i praktični ciljevi šum. estetike. Od Dr. Ljudevita Dimilza. Preveo i popratio N. Pleša-Kosinjković, šumar. U svezku XXVII. stručnoga lista »Oedterreichische Vierteljahresschrift fiir ForBtwesen´´ za prošlu godinu 1909. otisnuto je u širem obsegu Dimitz-evo predavanje pod naslovom: »Entwicklung und praktiscbe Ziele der Forstasthetik«, što no ga je dne 5. ožujka i. g. držao u Beču u »društva inžinira i gra ditelja« i to u »grupi inžinira za kulturu tla«. Kako se o šum. estetici do sada vrlo malo u stranoj stručnoj literaturi, a u našoj skoro ništa pisalo nije, a kako je ista u uskom savezu sa njekim čisto šumarskim znanostima, a naposeb sa sadjenjem, gojenjem, čuvanjam, uredjenjem i uporabom suma, podavajudi dapače temeljne početke, a i obseg u realnoj izvedbi njekim od tih nauka, kako demo se tečajem razprave osvjedočiti, — rado sam se odazvao pozivu uredništva našega lista, da taj članak dozvolom autora i uredništva uvodno spomenutoga lista, u slobodnom prevodu priredim za cienjene čitaoce našega lista. Kada je taj Članak našao mjesta u tako uvaženom stručnom listu cislitavskih pionira, nadam se, da ne de biti na odmet ni za naše skromno glasilo. Držedi u samoj stvari kud i kamo važnijim sadržaj i obseg samoga predmeta, sa kojim želim cienjene čitaoce u prvom redu upoznati, nadam se, da de isti samomu predmetu kud i |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 202 — kamo veću pazku posvetiti, nego li stilističuom dielu prevođa, kojega radi tehničkih prevodnih poteskoda, možda i vrstnijem peru ne bi bilo moguće sasma u duhu i prema osebinama našega jezika upriličiti. Medjutomne opazke i moji nazori, sa kojima ću pojedine dielove predmeta popratiti, držim da de biti samo u prilog samoj stvari, a možda dati i povoda za bududa stručna raspravljanja u ovom ili onom smjeru. Fredjimo dakle na sfim predmet! Poticanje, da se ljepota u šumi njeguje, postalo je ved zapravo ono, što se u modernom smislu rieči pod »pitanjem« (eine Frage) razumjeva. Ved se njekoliko decenija o tome govori i piše u šumarskim i izvanšumarskim krugovima — pa se je mnogo toga u javnom mnienju izkristaliziralo kao stanoviti zahtjevi, koji nas upuduju na neki socijalni — društveni temeljni pokret. čim više u našim gradovima kultura napreduje, tim odlučnije žudi moderni čovjek za ideahma na ladanju, po mirnim mjestima, da se u njima duševno i fizično odmori. Tim idealnim zahtjevima najbolje odgovara šuma, koja je najdulje mirna ostala, dok se nije skučena pod jaram gospodarstvenih sistema na mnogim mjestima, sasma promjenila. Zato u naše doba jaka struja teži za tim, da se šume ne samo uzdržavaju, nego da se njihova ljepota njeguje i da se one u svojem prirodnom stanju sačuvaju. Ta se težnja mora ga posve otćenitoga, to jest ne samo sa šumsko-gospodarstvenoga gledišta, simpatično pozdraviti, jer nam svjedoči o napredku našega duševnoga kulturnoga stanja, koje preko koristnoga sve više k liepom naginje. A tko da se takovom pokretu suprotstavi ? Dužnost je nas šumarskih tehničara, da taj pokret vodimo i na prave staze navrnemo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 203 - Li ćemo sa susretljivim držanjem u šumi šumarstvu nove prijatelje i promicatelje privesti, ali i za tim novim ciljevima idudi, naš zvanični rad oplemeniti. Ako nješto dalje unatrag posegnemo za razvojem šum. estetičkih težnja, to demo naidi na razne razloge tomu. U prijašnje vrieme bijaše navlastito dobro etojedih šumovlastnika, koji su uživali u ljepoti šume, pa je ta ljepota i bila povodom, da su ju njegovali. Danas dolaze ti potisaji izvana, imaju svoj razlog u obćenito nastalim potrebama. Samo ovaj momenat je zapravo nov u stvari, docim za ostale siže poviest za više stotina godina unatrag. Razlozi prve vrsti stajali su u najtjesnijem ođnošaju sa promjenljivosti ukusa u vrtlarstvu, odnosno u osnutku vrtova u šumsko-ogojnom smislu. Da preved i ne posegnemo natrag, podsjetiti demo samo na osebine n. pr. talijanskih vrtova, koji u svojim podetcima možda još imadose karakter starorimske vrtljarske umjetnosti; zatim franceskih vrtova, koji su za vrieme Ljudevita XIV. pod Le N6tre-om najljepše cvali, te holandežkih, koji su na zavojkama cifrarijama još i francezke preticali. Kod sviju tih vrstih vrtova, obrezivalo se je drvede i grmlje i sililo u oblike, koji su se protivili unutarnjim njihovim zakonima o rastenju. Mi poštujemo takove nasade, kano povjestne spomenike vrtlarstva; oni nam imponiraju donekle svojim jakim osebujnim karakterom. Oni su kao što i listovi monumentalnih gradjevinajoš^i danas podpuro opravdani osobito po gradovima. Gdje pako takovi nasadi izvan grada u jedan slobodni perivoj ili u dobro uzgojenu šumu prelaze, tu rado potražimo onaj dio, gdje perivoj prelazi u šumu i gdje čovjeku godi radi toga, što se je riešio prekomjerne simetrije perivoja. Tako je, da samo dva primjera spomenemo, u Schonbrunu, gdje se ta kovi prelazi nalazi na južnoj strani nasada, tako u Versailles-u |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 204 gdje iza dražestuili Petit-Triaaoaa dolazi odmah komad slo bodnoga ladanjskoga okrajka. Takove prelaze moramo ved smatrati za etape k engleskim vrtovima. Engleska imađe vrlo malo šuma, jedva A°lo sveukupne površine. Nikakovo čudo tada, ako velikaši i bogataši nastoje, kako.to Ratzebur g (Forstwis8en8chaftliclier Sehriftsteller- Leksikon. Berlin 1872.) kaže, da u otoSnom kraljevstvu sve vise izcezavajuću šumu sa drvnim nasađami nadomjeste. To je bilo razlogom da nam je već u polovici XVIII. stoljeda iz Engleske došla radikalna reforma za vrtlarstvo. Ljudi 8U se bili zasitili umjetne naravi, pa su z?.želili imati vrtove, koji bi slobodnoj prirodi sličili. Nikakovoga vise smetanja biljci, nikakovih drvnih osakaćenja. Livade, vode, skupine stabala, proplanci (prosjevnice), te gustiši u prirodnoj izmjeni; poređjaji, koji pogled na otvorene krajeve pružaju i iste liepo opasuju; spojevi vrtova sa površinama po šumski obraslima, te sa jednostavnim piitevima izprakrižani: to su bili izražaji engleskih vrtova, za čiji razvoj su si velike zasluge stekli u Engleskoj "VVilliam Kent, HumphryRepto n iBrown, a u Njemačkoj knez Piickle r-M u s k a u. Ove reforme su si doskora prokrčite put na istok. Godine 1800., kako to v. Salisc h izvjesduje, izašao je u Lipskome prevod jedne engleske knjige od kanonika Glipi na, za koju se smije uzeti, da je bila njeka vrst šumske estetike. Po dvorovima i po školama posvuda se je zanimalo za novu nauku o vrtlarstvu. Sa finim humorom je S c h i 11 e r korio engleske vrtove, sa kojima se je htjelo sve raznolikosti u naravi kao na jednoj karti prikazati; ali je ipak simpatično pozdravio to, da se nastoji živu vegetaciju od ukočenosti matematičkih oblika, sa kojima graditelj mrtvu gradjevnu masu natrpava, osloboditi. Iz ovoga doba potiče i vrlo znamenita akcija u Bavarskoj 0 kojoj Conwent r izvjesduje (Schutz đer natiirhchen Land |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 205 — schaft, vornehmlich in Bayera. Von H. Conwentz. Berlin 1907. Gebriiđer Boratraeger). Godine 1803. bijaše tada u privatnom posjedu nalazeda se šuma Miihlworth kod Bamberga, poslije „Terezijingaj" prozvana, za državno vlastničtvo kupljena u tu svrhu, da se ta krasna šuma uzdrži i stanovnicima Bamberga za šetalište i zabavište prepusti. Ovaj se slučaj može kao prvi smatrati, gdje se je državna briga za uzdržanje ljepote u sumi zauzela. Mnogo prije nego li jeknezPiickler kao prvi pobornik za podignude ladanjskoga vrtlarstva izstupio, već se je i Goeth e u Weimaru sa tim pitanjem bavio. On je sam pravio nacrte za nove vrtne nasade, sadio je vlastitom rukom dr vede u vrtu svoje ladanjske kude, te je sa svojim kneževskim pokroviteljem i prijateljem Karlo m Augusto m osnovatelj weinmar8koga dvorskoga perivoja. Moralo bi se pobliže istražiti, da se izforno dokaže, da je, i u koliko je Goethe utjecao na njegu ljepote u sumama Sachsen-Weimar-Eisenach-a. Pa ipak se iz čitavoga niza okoluostih dade zaključiti, da je to bilo. Poznato je (Sravni Heinrich Viehoff: Goethes Leben. Stuttgart 1887.), da je Goethe sa vojvodskim šumai´skim činovnicima živo obdio; da je ou društvene sastanke »lovaca i šumara" opetovano posjedivao, te se vrlo zanimao za šumsku gojitbu. Poznato je nadalje, da je on marljivo botanizirao, da se je i u svojem uredskom položaju sa šumarstvom i lovstvom zanimao. Još više, da odpočine i da se sabere, tražio je šumsko zatišje, pa se tamo risanjem zanimao. On nam je svoje osobito veselje nad uzgojem vrtova u Bvojim „Wahlverwaudschaften´´, veoma zorno predočio. Čini se, dr je Goethe imao uske sveze i sa nadšumaruikom pl. Fritschom, u kojega je kudi više puta, a zadnjiput godine 1832. svoj rodjendan slavio. Način, kako on n. pr. prosudjuje život i obličje drveda, svjedoči nam o njegovom vještačkom motrenju šume. On u naravi smatra liepini,^ sto je „istinski naravno" i svrsishodno, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 206 — te što nije čovječjom nezgrapnom rukom iznakaženo. On smatra Btablo sa kojega su najjače grane oduzete, a preostali dio krug- Ijasto uobličen, kao jednu stvar bez ukusa, koja svoje mjesto samo u filistarskom katekizmu ljepote nalazi. On traži za hrast, da slobodno grane širi, ako hode da zadobije liep oblik. U mješovitoj šumi težiti de on prema gore za slobodnim zrakom i prostorom, ali de u razvoju krošnje zaostati, jer njegova mnogogodišnja težnja prema gori jest mu najjaču snagu oduzela. (Bei Eckermann, 18. April 1827).´ Iz ovo malo izjava Goethe-a može se razabrati, kakovo je on stanovište prema pokretu u uzgoju vrtova zauzimao. Zar da on nije uplivisao i na njegovanje lijepoga u šumi, kada je u svojem samom uredu imao upliva na vojvodske domene? 8achsen-weimar-eisenaški šumski perivoji mogu svoj razvoj zahvaliti očito Goethe-ovu poticaju. Veliki vojvoda Karlo August, kao što i njegov nasljednik Karl o Fridri k (oko 1828.) bijahu revni promicatelji uzgoja perivoja. Državne šume, sa kojima je dvor do uvedbe civilne liste (1848.) neograničeno zapovjedao, bile su poslie Goethea sve više za svrhe ljepote opredjeljivane. Poslije ratova za oslobodjenje razvio je knez Piickler - Muska u (1785.—1871.) svoju veliku djelatnost za ladanjsko vrtlarstvo. On je na svojoj djedovini u Šlezkoj osnovao glasovite perivoje i tu podigao školu za ladanjsko vrtlarstvo. Karl o Petzol d (1802.—1866), knežev učenik, koji se u toj struci pravim majstorom nazvati smije, došao je 30-tih godina u tiihrinške zemlje, pa je tamo pod čestim osobnim Piickler-ovim uplivom vize veliko-vojvodskih perivoja osnovao. Potaknut Goetheovom naukom o bojama izdao je on u Jeni 1853. brošuru »Zur Farbenlehre der Landschaft* (K nauci o bojami ladanja). — O svojem »Ladanjskom vrtlarstvu« (Lipsko 1862.) sam kaže, da ga je napisao potaknut Goethe-ovom iz rekom: »To je baš veličajnost naravi, što je ona tako jedno stavna (Bei Rfttzeburg 1. c.)«. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 9 <-- 9 --> PDF |
-- 207 - Na djelatnost Petzoldovu u ThiiriDŠkoj za razvoj njege ljepote šumske u Njemačkoj, nadovezala se je vrlo znamenita činjenica, da je ladanjsko vrtlarstvo (Landschaftsgiirtnerei) došlo u užju svezu sa šumskim gospodarstvom. Za vrieme svoje djelatnosti u Neuenhofu kod Eisenacba (1338. do 1840.) došao je Petzold u saobraćaj sa šumarskim nadsavjetnikom Dr. Gottliebom Konigo m (1779.—1849.), šurjakom Henrika Cotte. Sa zabvalnošdu sjeda se on izleta, što ih je sa Konigom preduzimao i poticaja, sto no ih je od ovoga primio. On slavi Koniga, što je veliki naravni perivoj kod Eisenacba sa zgodno izvedenim putevima otvorio, pa si tim nezaboravnu zaslugu stekao. Konig je dakle ved dugo vremena — najmanje od nastupa svoje službe u Eisenacbu 1829. radio na šumsko estetičnom polju, prije nego li je u svojem 1848. izašlom djelu „Waldpflege" (Gojenje šuma) kao prvi posebno poglavje »Poljepšanju šuma« posvetio. »Šuma u svojoj najvećoj šumskoj podpunosti jest takodjer i u svojem najljepšem stanju«. Ova lapidarna izreka, kjjom Konig svoje šum. estetičko poglavje počimlje, daje nam naslućivati, kao da potiče iz Goetheove državne uredovnice. A i isti utisak dobivamo o razlozima njege ljepote šuma, koje pisac ovako navodi: Potreba civilizovanih naroda, da svoja boravišta i njihovu okolicu poljejšaju; upliv liepe šume na ćud i oplemenjivanje stanovnika; promicanje koristnoga portdka u šumi; povećanje veselja šumarskih činovnika sa svojim zvanjem za idealnim ciljem, koji potiče iz takovih nastojanja; konačno upodpuujenje samoga šumarstva Praktični predloži, koje Konig stavlja, temelje se u predpomladjivanju (Vorverjiinguug), te u protežiranju mješovite sump. On hoće, da je svaki šumski porast vazda u podpunom sklopu, a pomladna mjesta da se dulje vremena nalaze pod zaštitom nadstojne sastojiue. U ostalom se on iztiče kao uvaženi poznavalac ladanjskoga vrtlarstva, koji okrajke šumskih |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 208 sastojina i puteva njeguje, sve praznine po šumama izpunjuje, dalekovide otvara, te slobodna mjesta poljepšava; koji štedi drveće, koje kamenito stienje resi, te ne dozvoljava, da se ikoje časti dostojno ili znamenito drvo posječe. On ne samo da nikoga od šume ne odbija, nego on hode dapače, da posjet iste olakoti: dobrim putevima, sigurnim mostovima i prelazima (brvima), zabranom bojuličnih vježba u šumi, zabranom nogostupa jahačima i drugim sličnim. Prema svemu tomu možemo opravdano redi, da je najviše poticaja k njegovanju šumske Jjepote poteklo iz SachsenWeimar- Eisenacha, te da su tradicije iz klasičnoga doba thurinškoga vilinskoga dvora višekrat znamenite i ugledne postale. Nakon Petzolda je oko 1844. u Weimaru i Eisenachu živio i djelovao njeki Hermann J a g e r kao znameniti vrtlar, koji je 1877. izdao izvrstnu knjigu »Deutsche Baume und ´Walder« (Njemačko drveće i šume), u kojoj se predmet jednako privlačivo kao i popularno-estetično prikazuje. U najnovije vrieme je iz Eisenacha došao glas pobude. Bijaše to tajni šumar, nadsavjetnik Dr. Stotze r u Eisenachu, koji je kao izdavatelj drugoga izdanja Lorey-eve knjige »Handbuch der Forstwissen8chaft« (1903.) u istoj njegu šum. ljepote kao jedan od najpozvanijih obradio. Mi demo ali opet natrag posegnuti, te se još pozabaviti sa majstorom B u r c k h a r d h t-o m, koji sliededi primjer Koniga, u svojoj glasovitoj knjizi „Saen und Pilanzen" (Sjetva i sadnja, 1855.), opisuje njegu šum. ljepote kao osobiti predmet šumsko-gospodarstvene djelatnosti. On kao i Konig pozna svoje vrieme i vodi račun o njem u, Njegove se upute u estetičnom soajeru vrlo podudaraju s onima njegovoga predšastnika Koniga, ali naglašuje, „da nisu sva mjesta i okolnosti prikladne za poljepšavanje šume", te da se ne može vazda svagdje na to trošiti. On hode jedan dio, unutrašnjost šume, kao presbiterij (svetište) šum. gospodarstva zatvorenim držati. Najtoplije preporučuje uzdržavanje liepoga, staroga drveća. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 11 <-- 11 --> PDF |
_ 209 — Burckharđt-ovi nazori više računaju ea gospodarstvenim momentima, nego li Konigovi, akoprem ovaj njegu ljepote u šumi ništa drugim ne smatra, nego li sredstvom upodpunjenja i savršenstva samoga šumarstva. Što jedan i drugi zajedničkoga u svojim plemenitim nakanami imadu, jest fino razumjevanje one dobe, koja je zahtjevala, da se širokim slojevima naroda dade idealan udjel u užitku šumskih krasota. Od toga vremena prošlo je više od tri stoljeda, a bez da se je na stvari — bilo to i na sš,mom starom tlu tih nastojanja — i što dalje teoretički ili praktički radilo. Razlog tomu prema našemu nazoru leži u premahu matematičnoga smjera i puta njemačkoga šumarstva, koji je put za takova nastojanja zatvarao. Tek godine 1885. nastupio njeki preokret. Henrik pl. Sal i s eh, posjednik jednog plemićkog dobra u Pruskoj-Sleskoj, u domovini kneza Piickler-Muskau-a, izdao je knjigu pod kratkim naslovom »Forstasthetik« (Šumska estetika). Pisac se je pokazao kao čovjek pravoga i toploga čuvstva za ljepotu šumsku, a svojom Šumarskom i liepom duševnom izobrazbom bio je takodjer i sposoban, da u tom pogledu podučavajudi nastupi. Ta šumska estetika nije bila samo knjiga, ved bijašedjelo, čin. Mnogome protivniku liepoga smjera kao da BU se oči otvorile, kada je uvidio kako se može njega šumske ljepote sa dobrim gospodarstvom spojiti, te kako se lako mogu odstraniti mnoge pogrieške, koje su na uštrb šumske ljepote. U Hessenu je za tu stvar bio pobornik tajni šumarski nadsavjetnik W i 1 b r a n d, predstojnik hessenske državne šu marske uprave. Godire 1893. razvi on u frankfurtskom stručnom listu »AUgemeine Forst- und Jagđ-Zeitung« podpun program i u koliko se pitanje odnosi na socijalno-politiČku stranu, zauze posve odlučno stanovište. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 210 — On piše *da pučanstvo traži, da se kod gospadarenja u onim šumama, koje se radi odmora i okriepe posjećuju, uzme potrebni obzir i na poljepšanje.« Oa 86 je svom žestinom oborio na šumarske organe, koji pučanstvu posjet šume bilo na koji mu god drago način ogorčuju ili otežčavaju. Glede ove točke će se kasnije još njesto spomenuti. Što se Austrije tiče, to će svaki poznavaoc naših odnošaja znati, da je njega šumske ljepote na mnogim vlastelinskim dobrima već odavna uvedena te možemo mnoge plemićke dvo rove navesti, gdje se uzgoj engleskih vrtova zajedno sa perivojima i gospodarstvenom šumom razborito i dragovoljno njeguje. U okolini carskih razkošnih i lovačkih dvorova vazda se je u tom smjeru prednjačilo. Danas je priestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinan d onaj, koji veliku pasku posvećuje liepomu vrtlarstvu u duhu Piickler-Muskau-a, pa kod osnutka novih perivoja u Konopištu, za koje je sam nacrte pravio, vlastitom rukom suradjuje. Tako je i kod nas njega šumske ljepote dobila muogovrstno poticalo od engleskoga vrtlarstva, dočim se u novije vrieme osobita paska posvećuje očuvanju prirodnih liepota i uzdržavanju prirodnih spomenika. Medju ostalim za to najbolje svjedoče rezerve prašuma, koje su na našim vlastelinskim dobrima već sredinom prošloga stoljeda, a i u najnovije doba osnovane. U Češkoj nastoje oko osnutka t. zv. »begovskih vrtova« (Gottesgarten). To su maleni šumski predjeli, u kojima je priroda (narav) sama sebi posvema prepuštena — mirna mjesta slobodne naravi. Jedan takav bogovski vrt kod Zossnitze u sjevernom češkom Sredogorju, opisao je pobliže u listu „Mitteilungen des nordbomischen Exkur8ionsklub3" (XXI. i XXIII.) Dr. R. K 0 r b u Pragu, za zaštitu naravi vrlo zaslužni učenjak. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 211 — Arhitekt Lotha r Abe l je u svojoj knjizi >Die Baiimpflanzungen in der Stađt und auf dem Lande«, (Nasadi drva u gradu i na ladanju), koja je godine 1882. izasla u Beču, na tom polju dao veoma važne poticaje, koji i sa šumarske strane zaslužuju pažnju. Njekoji šumarski tehničari, kao profesor Dr. A. pl. Gut- t e n b e r g, dvorski savjetnik Kožesnik i pisac ovoga članka, unapredjivali su njegu ljepote šuma riečju i pismom. Ovo bi bila slika dosadanjega razvoja šumske estetike. Uz ova nastojanja jesu u novije doba od vriednosti i zamašf ja i druga, koja u šumarskom pogledu osobitu pasku zaslužuju. To su: uzdržavanje prirodnih spomenika, zaštita naravnih (prirodnih) krajeva, njega šume u okolišu velikih gradova, šumarski obziri za lječilišta i ljetovališta. Oba prva momenta jesu od osobitoga interesa za prirodoslovca, ali se u mnogom tiču i šumske estetike, o kojoj se ovdje pobliže razpravljati ne može. Nastojanja trede vrsti spadaju u područje velegradske njege blagostanja, pa su u najnovije vrieme našla svoj izražaj u osnutku bečkoga šumskoga i livadnoga pojasa. Na zadnjem mjestu gori spomenuti obziri (šumski) spadaju u područje, u novije doba znatno razvijene prometne politike stranaca. Uvomu smjeru u njezi šumske ljepote je profesor Felbe r u Ziirichu osobitu pažnju *posvetio u svojoj nedavno izašloj knjizi »Natur und Kunst im Walđ« (Naravi umjetnost u šumi). Nasuprot svim ovim nastojanjima stoje bojazni mnogih zastupnika šumarstva, koji upozoruju, da se tim sloboda gospodarstva sve više i više steže. Ta bojazan nije sasvim beztemeljna, pa de, kako demo kasnije obrazložiti, biti nužno preduzeti zakonske mjere za očuvanje prava šumovlastnika. U svemu se ali ipak radi samo o onim okrajcima šuma, k )je su bliže velikih gradova i glavnih putničkih smjerova. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 212 — Takovi ali zahtjevi nisu još doprli do vede unutrašnjosti naših šuma, a najmanje de smetati ondje, gdje je šumsko gospodarstvo još u povoju, kao što je to slučaj u prašumama Galicije, Bukovine i Bosne. Ovdje svaka sječa šume, i ako je u pravom svojem značenju uuištenje, znači prelaz od nekulture kulturi. II. Na praktične ciljeve njege ljepote u šumi ne demo obzirom na to, što je naša literatura šumsku estetiku ved uvrstila medju nuzgredni predmet šumarske znanosti, modi pređi prije, nego li stavimo drugo pitanje: koji sadržaj ima se dati šumskoj estetici. Uzgoj jedne čisto.liepe šume, voluptiarne (zabavi namjenjene) ili perivojne šume (Parkwald) spada u nauku o osnivanju i uzgoju vrtova (Gartenbaukunst). Šumsku estetiku možemo po pl. Baliseh-u definirati kao »nauku o ljepoti gospodarstvene šume i ujezinih pripadaka.« Ona ima zadadu, da nas upozna sa elementima estetike kao takove; da nam razjasni narav prirodne ljepote i pokaže u čemu se sastoji ljepota šume, i kako se ista mora u skladu sa gospodarstvom njegovati. Uzgoj perivoja može joj se samo dodati, naročito u tu svrhu, da se označi granica medju gospodarstvom perivoja i šumskim gospodarstvom. Sa ovakovom oznakom pojma ,šumske estetike" jesu i praktični ciljevi te vrsti u obde oAiačeni, Dozvolimo li vriednost Konigove izreke: „Šuma u svojoj najvećoj šumskoj podpunosti, jest ujedno i u svojem najliepšem stanju", to sliedi odatle i druga izreka: „Šumsko-estetička nastojanja biti de najbolje unapriedjena, ako smisao za valjano šumsko gospodarenje u opde što opdenitije razširen bude«. Takovo unapredjenje stvari podudara se sa dužnosdu državne vlasti naprama šurnarstvu. Ako vlada u svakom pogledu vodi zdravu šumarsku politiku u modernom smislu, ako se ona brine oko toga, da u njezinoj upravi nalazeče se šume |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 213 — postanu u šumskom pogledu »uajpodpuuije« ; ako ona pri tome ima pred očima samo obde dobro, pa to svoje upravno pod ručje čuva od utjecaja kojekakovih političkih struja: to 6e ona već tim učiniti bitne usluge uzgoju ljepote u sumi. Što može jedan upravitelj gospodarstva pri takovom po stupanju sa sumom učiniti, sastoji se poglavito u tome, da ljepotu šumske naravi što vise čuva, neliepo u gospodarstvu što vise izbjegava Kakov pozitivni umjetnički postupak sa gospo darstvenom šumom leži prilično daleko — takav dolazi u obzir tekar u drugom redu — naročito kod šumskoga perivoja. Ako mi učinimo nješto i najliepšega oko stanovitih ideala u šumskom gospodarstvu, ne čemo samilosti i priznanja od laika steci sve dotle, dok razumjevanje i smisao za liepim u gospodarstvu ne prodre u šire krugove. Do toga treba još mnogo. Promjenama, koje poljsko gospodarstvo i industrija prouzročiše i još vazda stvaraju u slici okolice, prilagodilo se je naše estetsko čuvstvo unatoč našemu opiranju proti raznim uplivima moderne industrije, a prilagodilo se je stoga, što smo opravdanost i potrebu takovih promjena uvidili i priznali. Na prama sumi drži se publika drugČije, jer joj je nutarnji zakoniti poredak šumskoga gospodarstva´večim dielom još nješto skroz nepoznatoga. Šumarstvo se u svojem toku ljudskoga života i promjeni generacija srodnim odnosima, u promjenama, kojima je šuma kroz dugo odmjereno vrieme izvržena, silno razlikuje od poljodjelstva, koje dopušta kraću vremensku obhodnju i šematičoije se odmata - razvija. Šumsko gospodarstvo, naročito njeke velike šume, težje ´ se razumijeva, a o koristi promjena, koje ono u njekoj okolici neuklonivo i vazda prouzročuje, nije tako lako uvjeriti. Tako se u šumarstvu mnogo toga neliepim smatra, što ne zaslužuje toga predbaeivanja. Velika većina ljudi, koje šuma veseli, nije kadra pojmiti, da je njeku staru šumu isto tako nuždno posjeći, kao što je nuždno i zrelo žito požeti. Širu pu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1910 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 214 — bliku treba s toga upoznati sa mislima vodiljama u šamarstvu , koje su mu tako rekući nješto tipičnoga. U tu se svrhu prema savjetima Koniga, BurckhardtaWilbranda preporučuje publici šumu otvoriti i slobodnom učiniti, te tu slobodu ne ograničavati više, nego li to samo šumsko gospodarstvo i lovstvo bezuvjetno traže. U velegradovima, u kojima pubLka u liepo doba godine šumu formalno poplavljuje, treba se za to brinuti, da se o šumskom gospodarstvu drže pucka predavanja 1 da se svžka prilika upotriebi, da se i gornje tisude društva, koje o takovim stvarima sasvim naivne nazore imadu, o bivstvu šumskoga gospodarstva i 0 granicama, u kojima isto ljepotu šume njegovati može, upoznaju. Na ova opća gledišta treba još nješto dodati. Pod srednjo-europejskim odnošajiraa je gospodarstvena šuma onaj kulturni (gojitbeni) oblik, koji je najbliži naravnoj bilinskoj zajednici, pa je to baš ono, što ju toliko privlačivom čini. Ona je jedan dio naravi. Cim više ju kao takovu držimo, čim manje u njoj nešto činimo, što bi bilo u protuslovlju sa njezinim nutarnjim zakonitim poredkom ; čim manje naravi namedemo nešto, što bi joj imalo njezine prirodjene ideje nadomjestiti, tim demo se bliže primaknuti k slici Hepe šume. Tvorevine Čovječje ruke, koje se šumi namedu, moraju dođi u njekakav sklad sa prirodnom liepotom. Neima bo ništa odvratnijega, od onoga, što je silom nametnuto. Svršit de se. Obilježenje gospodarstvenog iliti unutarnjeg podijeljenja šuma. Naš uredjajni naputak izdan naredbom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 23. travnja 1903. br. 23.152, glede sastavka gospodarstvenih osnova i programa, te godišnjih drvosječnih i ogojnih predloga po zakonu |