DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 182 —


One, koji se za ovaj predmet potanje interesiraju, upudujemo
Odiin na djela, koja smo već spomenuli, još i na slijededa
važnija djela, kojima smo se i mi kod ove raspravice
služili.


Die
Kar3tbewaldung im osterr.-illirischen Kiistenlande, von


J.
Pucich Triest, 1900.
Oedlaudaufforstung, Mittel zu ihrer Forderung, von Konrad
Rubbia.
Die Bestandespflege unđ zukiinftige Bewirt8chaftung der
Karstkulturen und regenerirten Karstwalder, von Konrad Rubbia.
Die Karstauiaforstung in Krain, von Wenzl Goli, Laibach,
1908.
Studien iiber die A.rbeiten der Wiederbewaldung und Berasuug
der Gebirge von P. Demontzey, Wien 1880.
Gfundriss der Wildbachverbauung I. u. II. Theil von F.
Wang, Leipzig 1901. u. 1903.
Der bauerliche Klein\valdbe8itz, von Ethbin und Heinrich
Schollraayer, "VVien, 1900.
Alpwirt8chaftspolitik in OesterreicH, von k. k. Ackerbauministerium,
Wien 1908.
Oesterreichs Alpwirtschaft, von Prof. R. Thallmajer, "VVien
1907.
Ispravak. U ovoj raspravi i to u prošlom broju potkrale su ae štamparske
pogrješke, koje kvare smisao, te molimo da se isprave, i to;
Na str. 129., drugi red odozdo stoji ,znatne" a treba „neznatne"
Na str. 132. šesti red odozgo stoji ,Današnji zakon" a treba „Donašanje zakona".
Osim toga u (gledu na strani 127. u rubrici primjetbe treba ispraviti
broj 26,487 u 25,805.
broj 9,772 u 12,810.
broj 15,531 u 10,351.
broj 1,184 u 2,644.


Pročišćenje gustih bukovih mladilca i
bukovih nasada iz sjemena.


Ođ šumarnika i si. Tiemanna u Gottingenu. — Preveo: Nikola PlešaKosinjković,
šumar.


Uvedenjem jakog a (C stupnja) proredjivanja, za koje
se je većina šumara odlučila, ima se u našoj struci veliki na




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 183 —


predak zabilježit´, pa su mnoge prednosti ovoga načina sječe
kao: odgoj prirodnijih, elementarnim uplivima bolje odoljevajudih,
zatim sa uporabivim drvom bogatijih i konačno vriednijih
sastojina, omogudenje nižih obhodnja i t, d. — posvema


vidljve i od velike važnosti.


K tomu je način izvedenja takovoga proredjivanja, za koji
se način predpostavlja da je poznat, za upravitelja gospodarstva
više interesantan, nego li do?ada uobičajeni, doduše skroz jednostavni,
ali zato vise šablonski način.


Radi pristednje troškova provadjalo se je dosada proredjivanje
obično tekar tada, kada se je predvidjalo, da če se
utrškom dobivenoga drvnoga materijala moči pokriti prouzročeni
troškovi.


Ako doduše prorede prema pravom shvaćanju ne služe
samo za to, da se u stanovitim razmacima vremena iz sastojina
dobiju drvni užitci, nego i u svrhu odgoj a sastojina,
to se mora iztaknuti, da je prema današnjim načelima upravo
odgoj sastojine glavna svrha proredjivanju, te da je,
kako se to mora i priznati, osobito kod jakog a proredjivanja,
taj odgoj skroz prirodan.


To ipak vrijedi samo za odgoj sastojina počam od prvoga
proredjivanja pa dalje.


Kako ali da se postupa sa gustim mladikom prije nego
li se odpočne sa prvim proredjivanjem? Na žalost mora se odgovoriti
: da se izuzam čišćenja i izsjeka preraslih stabalaca
(Vorwiichse), te mehkoga drveća (biele šume), prepušta samom
sebi.


Radi toga se upravo mladi bukov podmladak, osobito na
tlu vapnene formacije, skoro posvuda, ili većim dijelom, nalazi
u tako gustom stanju, da se ran o umanjenje biljka vrlo nuždnim
ukazuje.


Isto je slučaj i kod dobro uspjele sjetve.


Nedvojbeno podpun i gust naravni pomladak čini na upravitelja
posve povoljan utisak, te odlučno povoljno upliviše i
na uzdržanje snage tla.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 26     <-- 26 -->        PDF

" 184 —


Nu kako je pri tomu sa razvojem pojedinih drvnih biljka,
koje konačno ipak treba da u znatnom broju uzrastu u više
ili manje jaka stabla, pa kao takova prije ili kasnije do uporabe
dodju?


Dugotrajno i gusto nenaravno stanje takovih biljka može


amo vrlo štetno djelovati na razvoj debla, krošnje i žilja pogjedinih
stabalnih individua, pošto je pri prevelikom broju ovih
zadnjih, hranjenje kroz lišde i žilje samo slabo, a užitak svjetla
posve nedostatan.


Neka se samo jednom nješto pobliže pogledaju poput žita
na polju gusti mladici, pa će se opaziti, da su skoro bez iznimke
kod stabalaca debalca i krošnje sasvim zahirile.


Šibasta, tanka, vretenasta, padava i gola u vis rastuda
stabalca jasno pokazuju nepovoljno djelovanje gustoga stanja
biljka, te pružaju žalostan izgled naročito naprama isto tako
visokima ali s a d j e n i m a, naravno razvijenima i savršenima
stabalcima.


Naravno da se pri tomu stanju biljka uslied živahne borbe
za nadjačanjem, ona staba-ca, koja su druga nadjačala i koja
su najsnažnija, malo po malo kao vladajuda izlučuju, te ostala
slabija prerašduju i potiskuju, te prouzroče da se ova potonja
radi pomanjkanja svjetla osuše.


Stoga bi se moglo misliti, da ran o umanjenje broja
biljka, za kojim ide pročišdenje, nije nuždno, pa da bi se takovo
izlučivanje biljka kao i dosada imalo prepustiti naravi, te potištena
stabalca izsjedi kasnije kod prvoga proredjivanja, kada
njihova vriednost bude mogla barem proredne troškove pokriti.


Tekar kod ovoga pravoga proredjivanja
bi se dakle uslied umanjenoga broja stabalaca više svjetla,
zraka i hranivih tvarih privelo zaostalim vlađajudim stabalcima.


Opravdan je ali valjda nazor, da bi se razvoj tih stabalaca
još više bio pospješio, kada ta stabalca ved od prvoga
početka, dakle u prvim mladim godinama, ne bi bila u tako
jako gustom stanju podržavana.


Možda bi se uslied proČišdenja još vedi broj takovih dominirajudih
stabalaca bio razvio.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 185 —


Za postignuće jačega i u obće naravnijega razvoja takovih
bukovih gustišta bezdvojbeno bi rano, te po mogućnosti
opetovano pročišćenje u vremenu prije prvoga
proredjivanja, bilo upravo blagodat za te mladike,
makar se dobivenim materijalom troškovi i nebi pokrili.


Mora se najme misliti i na to, da de korist, koju demo
imati od živahnijega prirasta te ojačanja onih stabalaca, koja
de svaki put iza čišdenja preostati, prouzročene troškove po
nješto opet izravnati.


Sadanje višje ciene bukovoga drva (željezničke podvlake,
bačve, pokudtvo, kalupi za obudu i t. d.) takodjer opravdavaju
vede gojitbene troškove.


Bukva je stupila u red tehnički uporabivih vrsti
drva , tako da pri dobrim prometnim prilikama i na boljim
etojbinama ne de ved biti potrebno, da iz financijalnoga gledišta,
druge koje koristne vrsti drveda uštrkavamo u bukove
sastojine.


Stari majstor Cotta je bio prvi, koji je u godini 1828.
izašlom 4. izdanju svojega djela »Amveisung zum Waldbau«
str. 106. zagovarao čišdenje miadika kao sredstvo, koje rast
unapredjuje, nu on je to samo preporučivao, nu nije faktičnim
izvedbama podkriepio.


Ja du ovdje samo kao u opazci spomenuti, kako je napomenuti
pisac želio, da se pravo proredjivanje za pravo jače
provadja, nego li je do tada običajno bilo.


To proizlazi iz njegovoga god. 1817. izašloga 2. izdanja
djela »Anweisung zum Waldbau«-, u kojemu se on u § 57. sa
naslovom: »Regeln bei den Durchforstungen« (Pravila proredjivanja)
na sliedeči način izjavljuje:


»Kod običnoga šumskoga gospodarstva mora se kod proredjivanja
na sliededa pravila paziti:


Zapravo imaju se samo potištena stabla od one vrsti
drva, koja se želi odgojiti, izvaditi; ako pako dva stabla posve
blizu jedno drugoga stoje, to se mora najslabije izvaditi, i ako
nije potišteno. *»




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 186 ~
Obzirom na uaravniji razvoj stabalaca spada sadnji neprieporno
prednost pred naravnim pomladjivanjem i sjetvom,
jer kod prve imaju stabalca veći, nesuženi prostor za rast i
razvijanje.


Treba uvažiti sa kakovom pažnjom se šumar brine, da za
sadnju upotriebi vazda samo jake i valjane sadjeuice, i gdje
je samo moguće, da uzme presadjivane (preškolovane), do(?im
slabe i tanke iz gustoga stanja uzete bezuvjetno nastoji izbjegavati!
A kada se ipak hoće uzeti i upotriebiti naročito nešto
veće biline iz mladika i sjetvenika, to nastoji vazda da ih
uzme samo iz što redjih mjesta.


Teži se zatim, da se u razsadnjacima samo snažne biljke
odgoje, pa se za postignuće toga biljke čim moguće cešde presadjuju.
— Ako ovakovo preškolavanje i nije kod posve mladih
posaditi se imajućih biljka vazda nuždno, to se ipak nastoji
mlade biljke na sjetvenim gredicama barem osamit i
pročupanjem ili izrezanjem prekobrojnih.


Vidi se dakle, dSi S@ Zet polućenje gornje svrhe ne štedi
ni truda ni troškova, a to i podpunim pravom."


U protimbi sa navedenim i sa brigom, koja se
uzgoju bukovih sastojina posvećuje počam od prve prorede,
prepušta se nenaravno gust mladik i sjetvenik mirno medjusobnoj
borbi stabalaca sve do prvoga proredjivanja,
])& se dotle odstranjuju samo od prije preostavša prerasla stabalca
(Vorwiichse) i meko drveće.


Obstoji dakle vazda njeko vrieme, za kojega
se za tako nuždno umanjuje biljka ništa
ne čini.


Dakako da razlog takovom odnošaju leži u tome, što se
drži, da se troškovi za čišćenj e ne mogu još opravdati-


Nješto brižnije se već postupa kod odgoja smrekovi h
biljka sjetvom.


Tu se u drugoj ili trećoj godini izvadja p r o č u p a-
V a n j e biljka, ili gdje se je takovo odgodilo, kasnije izrezi V
a n j e biljka, kod možebitne omašne sjetve izrezivanje na pruge.
(Vidi Heyer-Hess »Waldbau« 5. izdanje II. sv. str. 126.).




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 187 —


Profesor WagQer u Tiibingenu daje guste smrekove sjetvenike
(Ansamungen) pri svojem okrajnom prorednom sjeku
(Blendtrsaumschlag) vrl o rano , naime kada su biljke 20
do 30 cm. visoke, procupati i to tako, da najbolje biljke u
razmaku od 30—60 cm. ostavi. (Waguerov članak pod naslovom:
»Hindernisse der Naturverjiingung« u Forst\virtschaftl.
Zentralblatt od 1909. svezak za ožujak str. 130).


Da ge može ustanoviti, da li je umanjenje, odnosno pročisdenje
bukovih mladika ili sličnih sjetvenika u velikom gospodarstvu
financijelno izvedivo, i kakovo je djelovanj
e tih izvedenih poslova na preostalu mladu sastojinu,
ukazuje se nuždnim i ujedno zanimivim, da se u tim mladićima
i to u što mogude čišćim (jednovrstnim) partijama odrede
pokusne plohe, na kojima neka se sa mladikom postupa na
sliededi način :


1. Dok je pročupavanje mladika i sjetvenika još
lako i brzo izvedivo, a to je slučaj od prve do možda
trede godine, neka se izvede na za to odredjenim pokusni m
plohama.
Nješto kasnije, možda u četvrtoj ili petoj godini, kada je
pomladak kakovih 30—40 cm. visok, moglo bi se umanjenje
biljka samo još sa izrezanjem biljka (n. pr. sa Dittmarovim
škarama) izvesti.


Pri izvadjanju takovoga posla treba osobito na to paziti,
da se približno jednako popriečna udaljenost
biljk a od prilike sa 10—15 cm. dobije, — veda udaljenost
ne bi se mogla preporučiti radi zaštite tla, kao što i obzirom
na prietede pogibelji od mraza, vrudine, miševa i t. d.


Ovo posve rano pročišdenje moglo bi se izvesti
samo na njekim pokusnim plohama sveukupn e savezne površine,
ili obzirom na pristednju troškova na prugam a ili
vedim mjestima (krpama).


Prve bi možda mogle biti 2 m. široke i isto tako jedna od
druge udaljene, a zadnje (krpe) oko 2 m´^ te isto tako u udaljenosti
od 2 m. jedna od druge.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 188 —


Osim toga bi sliededi maleni pokusi Čupanja ili izrezivanja
u posve ranoj dobi bili zanimivi.


Na njekim pokusnim plohama preostavile bi se mjestimice
biljke u 8nopi(^ima (Biischeln) od 3 — 5 komada, odnosno na
veoma malim, oko 15 cm^ velikim krpama (Platzen), slično
kao kod sadnje busenom, a u udaljenosti snopića i krpa od
poprilici 1—2 m. U medjuprostorima bi biljke ostavili osamljene
onako, kako je to već rečeno.


Taj postupak se temelji na tome, sto se sadnja u snopićima
(Biisclielpflanzung) kao za bukvu vrlo prikladna sa njekili
strana veoma preporuča. (Heyer-Hess, »Waldbau«, 5. AuH.


II. Bd., S. 54).
Time, što su biljke u medjuprostorima progaljeae, može
se računati i na snažniji razvoj biljka, koje se nalaze u snopićima
i u hrpama na krpicama.


Kod kasnije izvesti se imajućega prvoga pravoga
p r 0 č i š ć i V a n j a imale bi se biljke, koje se nalaze u snopićima
i na krpama, smanjiti do na jednu, koja bi imala preostati.


Na tlu šarenoga pjesčenika, u kojem ne ima dovoljno
vapna, te na tlu sa surovim humusom, mogao bi se istodobno
izvesti pokus i sa vapnenim gnojenjem.


Po dr. Helbigu zahtjeva bukva mnogo vapna u tlu (Heyer-
Hess »Waldbau« 5. izd. II. sv. str. 54., gdje se osvrće na
jednu raspravu dr. Helbiga pod naslovom „Kalkdiingung in
Buchensamenschlagea. Forstwis8enschaftl. Zentralblatt v. 1902.


S.
120).
2) Sada nam se stavlja pitanje: Kada se mora zapravo
prvo pročišćenje bukovih mladika i sjetvenika preduzeti?


Odgovor većine šumara možda bi glasio: Cim prije !


U pomanjkanju iskustva smjelo bi se preporučiti, da se
spomenuto čišćenje preuzme već brzo iza dovršene sječe, kada
je samonik 1—1*5 m. visok, a star možda 10—12 godina.


Kod tako malene visine biljka ladnje se lakše izvadjaju
nego li kasnije, a ujedno se već mogu razabrati jača stabalca
koja bi se imala predbježno ostaviti.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 189 —
Takovim ranim pročišdenjem skvoi nuždoo se pomaže uaravnijem
razvoju mlade sastojine, te Be budude ćišdenje znatno
olakoduje. — Ovo za početak prvoga čišćenja svrsi shodno
vrierae približno bi odgovaralo i spomenutom Cottinom predlogu.


Obzirom na zanimivost, koju pruža Cottin predlog, nrtakar
da i nije sasvim bez prigovora i obzirom na važnost čitavoga
predmeta, o kojem mi inače iz literature ništa nije poznato,
evo opisa postupka, kako se u više spominjanom izvrstnom
djelu »Waldbau« od Heyer-Hess-a (5 Auil. I. Bd , S. 482)
nalazi:


Cotta je stavio pročisdenje kao glavno pravilo za poapješenje
rasta mladika. On preporučuje, da se s njime onda odpočne,
kada je mladik najpogibeljniju mladu dobu prošao, pa
kada se nije više bojati, da de vrudina, mraz i t. d. prema
običnom prirodnom toku (pojavu) na umanjenje biljka djelovati.
Naročito neka se izvade slabe u rastu zaostale biljke i
to tako, da ih još toliko ostane, koliko ih bez medjusobnoga
smetanja bududih godina može uspjevati. Pri tomu se moraju
grančice još doticati, ali ne da jedna u drugu zahvada. Takovo
pročisdenje moralo bi se opetovati tako dugo, dokle god se biljke
u rastu medjusobno prieče. Kada je drvo na panju postiglo
debljinu od 12—14 cm., ima se sa pročišdenjem prestati, te biljke
naravnom čišdenju prepustiti. Tek kada ji ovo prošlo, ima se
nastaviti »običnim« proredjivanjem.


K ovomu sam slobodan sliedede primjetiti:
Kada se prema gornjim propisima čišdenj i, grančice (krošnje)
moraju doticati ali ne jedna u drugu zahvaćati,
tada bi se takovo stanje stabalaca obdrom na dosadanje
najviše nenaravno gusto stanje biljka, te potrebno medjusobno
podupiranje, kao obzirom na medjusobno uzdržavanje nuždne
zaštite tla, — preved progaljenira pokazalo. Ako bi se
pako htjelo predusresti zahvaćanju i medjusobnom doticanju grančica,
moralo bi se prečesta, pak stoga i preskupa čišdenja preduzimati,
pri čemu bi svaki put prekinude sklopa bilo ueu
kloni vo.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 190 —


Kako je ved u početku spomenuto, čini ee, da se Cottin
način ne osniva na praktičnom iskustvu. Ved radi velikih troškova
bilo bi se pogotovo u ono doba odustalo od takovoga
čišdenja.


Po mojem moralo bi se kod prvoga čišćenja na sliedeči
način postupati:


Glavna je stvar, da se uzpostavi približno jednaka
udaljenos t biljka. Stanje biljka kod naravnih bukovih mladika
nije samo na ponajviše mjesta pregusto , nego i skroz
nejednoliko . Na jednom jedinom mjestu znade izrasti vrlo
mnogo mladica, ili se takove nalaze na okupu poput gnjezda.
Takovi skupovi biljka izmjenjuju se opet sa više ili manje
medjusobno odaljenim praznim mjestima. Vidi se dakle kako
je težko makar i približno ojednak razmak biljka polučiti, što
nas medjutim ne smije priečiti, da taj jednaki razmak po mogućnosti
nastojimo polučiti, odnosno da za njim težimo.


Od mladica u snopovima imala bi se ostaviti samo jedna
i to najbolja, dočim bi se biljke iz skupova imale za toliko
smanjiti, da se medju sobom ne guše i u rastu ne smetaju.
U obće na čitavoj pokusnoj plohi ne smiju se pregusto izrasle
mladice trpiti.


Pri tomu imale bi se naravski vazda najslabije, potištene
i već suve mladice, kao što i stabalca sa prigušenom krošnjicom.
pomoću posebnih škara, sa kojima se brzo radi, odstraniti.
Tada bi se imala sva snažna stabalca, koja ostanu, oprezno
sa škarama obrezati i pri tome već sada rašlje izrezom slabijega
izboja odstraniti.


Razumjeva se, da bi se moralo paziti na to, da se
preostavljene biljke medjusobno u toliko podupiru, da se ne previnu,
pa se u tu svrhu ondje, gdje bi se toga bilo bojati, one
mladice, koje se imaju odstraniti, ne smiju do zemlje odrezati,
ved samo prevršiti.


Ovo je pravilo važno za one pokusne plohe, na kojima
se pročupavanje i izrezivanje nije provelo u prvim godinama.
Pri tomu nebi se smjelo za pravilo uzeti udaljenost, koja se




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 191 —
rabi kod sadnj e jednako velikih biljka, koja je obično 1—
1 5 m., i to stoga ne, što bi ona za ove slučajeve prevelika
bila, naročito obzirom na pitanje medjusobnoga podupiranja još
vitkih stabalaca, pa bi i snaga tla trpila.


Za tim treba misliti i na to, da bi se za polučenje ranijega
sastojinskoga sklopa, sadnje rado izvadjale još i u manjem
razmaku, kada stim ne bi znatni troškovi skopčani bili


Kao poprilično mjerilo za udaljenost stabalaca, koja imaju
kod prvog a pročišdenja preostati, držim da bi takova popriečno
od 15—20 cm. primjerena bila, pri čemu se dakako i
vede i manje udaljenosti neće modi obidi.


3. Drugo pročišdenje na pokusnoj plohi imalo bi se
izvesti možda iza 5—6 godina, dakle popriliei u 15. godini
starosti branjevine, te pri tomu postupati po sličnim načelima
kao i kod prvoga pročišdenja.
Glavno bi imalo bit´, da se približno jednaka udaljenost
stabalaca jedno od drugoga poluči, nadalje da se možebitne
rašlje na jedan izbojak reduciraju, te konačno da se ved ovdje
ondje nalazede se nerazmjerno jake grane, koje smetaju normalnomu
razvoju stabla, odrežu.


Popriečni zadržati se imajudi razmak stabala imao bi se
uzeti po prilici sa 25—30 cm. pri čemu se obzirom na veoma
nejednaku udaljenost biljka ne de niti ovdje modi izbjedi vedim
udaljenostima. Razumijeva se, da se nikada ne smije za volju
odredjenoga razmaka dobro i za pričuvak vrlo prikladno stabalce
odstraniti.


Bududi je sa prvim pročišdenjem pokusne plohe broj stabalaca
znatno smanjen, to de se ovo drugo pročišdenje lakše i brže
izvesti.


4. Iza dalnjih 5 — 6 godina, dakle u 20 godišnjoj sastojini
imalo bi se treće i zadnje pročišdenje pokusne plohe
izvesti na isti način, kao i kod prvoga i drugoga, pri čemu bi
popriečna udaljenost stabalaca kakovih 35—40 cm. iznašati
mogla.
Kod oba prva pročišdenja dobiveni vrlo tanki materijal biti
de ponajviše neunovčiv, pa bi se mogao prepustiti onima, koji




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 192 —


imaju ravo na sakupljanje suharaka, ali uz uvjet, da u šumu
ne nose nikakovo orudje, sa kojim bi mogli na prevarni način
uzeti i prisvojiti zabranjena stabalca.


Kod tredega pročišdenja dobiveni materijal ved bi se mogao
upotriebiti i unovčiti za šibače (fašiae) i dobro gorivo granje,
a sa utrškom bi se mogli pokriti troškovi pročišdenja.


Razumjeva se, da bi se pokusne plohe, za koje je možda
dovoljna veličina od 10—20 ara, morale iza svakoga pročišdenja
procjeniti (aufnehmen), te rezultat sa isto tako velikom pokusnom
plohom u još netaknutoj sastojini sravniti.


Ved pri prvome pročišdenju koje pokusne plohe imao bi se
uz broj preostavljenih stabalaca takodjer i broj izvadjenih (izsjeČenih)
zabilježiti, pa bi se ovo zabilježenje moglo na taj način
olahkotiti, da se izsječene šibe slože u hrpe od 50—100 komada.
Kod svakoga bududega pročišdenja bi naravski diferencija iza svakoga
pročišdenja preostavljenih stabala i onih prijašnjega, pokazivala
broj izsječenih stabala.


Uz to bi možda još bilo poželjno, da se kod svakoga pročišdenja
broj onih dominirajudih stabalaca ustanovi, koja su imala
dvostruke vrhove (rašlje), te prema tomu reguliranje u spomenutom
brojčanom ustanovljenju provede.


Od velikoga bi nadalje interesa bilo, da se izvan tih pokusnih
ploha, na kojima se sva ta tri pročišdenja nas vakoj naposeb
izvadjaju, na istim stojbinskim priHkama još dvije pokusne
pruge na sliededi način polože:


a) kod jedne pokusne pruge imalo bi se na trim pokusnim
plohama do prvoga proredjivanja opisanim načinom provesti
»amo jedno pročišdenje u 10—15—20 godišnjim gustim bukovim
branjevinama, dakako u koliko bi imali mladika od barem poprilično
te dobe.


Ako bi na raspolaganje imali samo mladjih branjevina od
jedne te iste starosti, to bi iste morale pustiti rasti do gore
označene dobe, pa onda tekar po jednu, jedanput samo pročistiti
se imajudu pokusnu plohu položiti.


Kod ovoga jedincatoga čišenja jedne te iste pokusne plohe
bi se možda udaljenost pridržanih stabalaca mogla nješto vedora




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 193 —


uzeti, nego li kod višekratnoga pročišdenja svake pokusne plohe,
pa čvrstodu i stalnost (Stanđfestigkeit) stabalaca povisiti tim, da
im se u neposrednoj blizini za podporu ostavi rasti njekoliko
potištenih stabalaca, koja glavna stabalca nebi pridušila.


b) Kod druge pokusne pruge imalo bi se pročišćenje preduzeti
na dvie pokusne plohe tako, da se na jednoj izvede
u dobi kada je mladik 10, a zatim 15 godina star, a na drugoj
kada je u 15 -20 godišnjoj dobi.


Pokusi pod a) i b) bi dokazali kakovo djelovanje ima
jednokratno, odnosno dvokratno pročišdenje na jednoj te istoj
pokusnoj plohi naprama trokratnom pročišdenju jedne pokusne
plohe.


Odatle bi se uvidilo, da li bi se možda radi poslednjih
troškova ved kod jednokratnoga ili dvokratnoga Čišdenja jedne
te iste plohe ostalo, akoprem bi uspjeh prema trokratnom morao
manji biti.


Istodobno bi ovi pokusi pokazali, u kojoj bi se dobi u
mladićima imalo provesti jedno, odnosno dvokratno pročišdenje.


Ima li mladih bukovih sastojina sadnjom izvedenih, to bi
sravnitba rezultata pročišdenja na pokusnim plohama jedne vrsti,
sa pokusnim plohama druge vrsti od interesa bila.


Što se tiče djelovanja proČišdenja na prirast sastojina neka
mi bude dozvoljeno navesti, što je u tom pogledu, a obzirom
na Cottin način, navedeno u često spomenutom djelu »Waldbau«
od Hes8a-Heyer-a (I. Bd. S. 232.) „da je naime unatoč zaista
spočetka polučenoga bržega ojačanja stabalaca, povišenje sastojinskoga
prirasta dvojbeno, pa da prirast sadjenih sastojina na
prema onomu jednako starih sastojina iz sjetve (sjemena), nije
čišdenju u prilog«. — Dalje se kaže: Spočetka nastavša i primjetiva
razlika u jakosti debla izgubi se u višoj dobi sastojine
podpunoma, odnosno uzdrži se stalno samo u onim nasadima,
u kojima je razmak tolik, da se oni podpuno sklope istom u
doba, kada se stabla približuju svojoj sječivoj dobi.


Prema ovom zadnjem razlaganju moglo bi se doduše sada
dođi do zaključka, da je pročišdenje, a prema tomu i pokusi u tom




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 11)4 -
Bmjeru suvišni. Tnba ali uzeti veliki obzir na to. da se sa
pročisdenjem stabalcima već u prvoj mladosti osigurava povoljniji
i naravniji razvoj deblovine i žilja, pa da se tako mlade
sastojine čine bolje odporne proti snjegolomima, što je od
veoma velike važnosti.


Ako se pročisdenjem istodobno odstranjuju rašlje ostavljenih
stabalaca, to se time ved s početka postizavaju bolja i
vriednija debla, a izsjekom pregusto stojedih stabalaca predusresti
ćemo mnogim neprilikama, na koje bi inače naišli
prigodom prvib pravi h proreda.


Razumieva se samo po sebi, da bi se prigodom pročišdivanja
imale izsječi bezvriedne vrsti drveda (bielo drvo), a uštrkanim
vriednijim vrstima drveda da treba pripomoći da se
mogu što nesmetanije razviti. Pročišdivanje bi u obde imalo
biti najuaravniji i najbolji način priprave za svrsishodno provedćnje
proreda.


Spomenuti pokusi su tim poželjniji i nuždaiji, što obzirom
na proredjivanje još nisu izvadjani.


Izbor i izmjeru (procjenu, Aufnahme) pokusnih ploha
imale bi preduzimati šumske pokusne postaje, pod čijim specijalnim
vodstvom bi se imala i pročišćenja provadjati.


Za pročišćenje i plievljenje potrebno orudje kao: kosiri,
noževi i škare naslikano i opisano je na strani 420. i 449.
spomenute *Heyer-He830ve« knjige, te to interesantno orudje
ne treba ovdje posebno opisivati.


Gledom na eventualno zavedenje pročišdenja kao uzgojnoga
sredstva kod intenzivnoga gospodarenja, još bi na to
upozorio, da se je u prijašnje vrieme dvojilo o uspjehu sadnje
na većim površinama i to radi napora i troškova, nu uz uporabu
svrsi shodnih metoda je sadnja po vremenu došla do
zaslužene velike uporabe.


Svrha mojem članku je ta, da potaknem na izvadjanje,
opisanih i sličnih pokusa.
Uspjesi će tada pokazati, da li je pročišćenje prikladno
ili ne da se u velikom gospodarstva uvede.




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 195 U
obde vrlo mnoga pitanja i praktični vrlo važnih zadada
u našoj struci još čeka na ekoro riešenje, koje se samo ea
pomnim pokusima od strane pokusnih postaja dade izvesti.


Osobito je kod mnogih najobičnijih šumsko-ogojnih poslova
vrlo poželjno, da se sa pokusima čim prije na čistac
dodje 0 metodama, koje bi ee za polučenje najvećega uspjeha
ima.e usvojiti.


S ovim svršava Tiemanno v članak, otisnut u njemačkom
stručnom batu »AUgem. Forst- und Jagd-Zeitung« za
mjesec studeni 1909. Taj članak sam dozvolom pisca i uredniČtva
spomenutoga časopisa, a na zamolbu uredničtva
našega »S. L.« rado preveo u nadi, da će Tiemannovi
pokusi možda i kod naših šumarskih uprava i gospodarstva,
naročito kod gornjo-krajiških i kordunaških imovnih občina,
koje pretežne površine bukovih šuma imaju, odziva nači, pa
da će šumsko-gospodarstvene uprave, makar da na žalost još
nikakovih šumskih pokusnih postaja ne imademo same, na opisani
način pročiščenja bukovih mladika prije pravoga proredjivanja
pokusno izvađjati dati i polučene uspjehe javnosti predati,
da se 8 nj´ma i drugi šumoposjednici za što valjaniji uzgoj
svojih svaki dan sve vfdi vri- dnost dobivajudih bukvika, posluže.


Prema onoj: »Exempla trahunt!« — svršavam i ja.


-LljXS´-L´,.rk-!^^.


Osobne viesti.


Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao
je sa sustavnim bcrivima:
a) Kod otočke imovne obćine šumarskoga pristava Ivana Majstorovića
šumarom u X. čin. razredu.


b) Kod križevačke imovne obć. šumara Stj. pl. Csikoša nadšumarom
u IX. činov. razredu, a šumarske pristave Filipa Stipčića,
Stjepana Ferenčića, Emila Heraka, Antuna Muhvića, Miju Budi
se lica i Simu Kritovca, šumarima u X. činov. razredu; te akce


istu Tanasiju S toj če vica oficijalom u X. čin. razredu.