DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 177 —


Poradi zajedničkih gospodarskih probitaka istokrvnih susjeda:
Ličana i Dalmatinaca nastao je koncem 17. stoljeća
običaj, da su Dalmatinci s desne strane rijeke Zrmanje (sve
do ušda u more) u ljetno doba ugonili blago na pa§u u Liku
i to na mjesta, koj-i nijesu bila pridržana za Ličane, a ovi su
opet preko zime gonili svoje blago u Dalmaciju, i to na sve
pašnjake na desnoj strani Zrmanje.


Ovom običaju su i oblasti išle na ruku, smatrajudi ga korisnim
za obje strane.


Za očuvanje vlasničkih prava uvedena je travarina.


Za vrijeme sedmogodišnjeg rata, kad je sve, sto je odraslo
u Lici, bilo na bojištu, počeše i Dalmatinci s lijeve strane
Zrmanje ugoniti svoje blago na ličke pašnjake. Pošto travarini
podvrženi pašnjaci nijesu dotjecali za prehranu tolikog blaga,
to su Dalmatinci prisvojiU za pašu i one pašnjake, koji bjehu
pridržani samo za ličke Krajišnike.


Tim presezanjem bila je poremedena i državna medja sa
susjednom republikom


Povodom toga odredilo je bečko ratno vijede, da se ustanovi
pogranična linija i da se ustanovi, kako, gdje, i tko je
prvobitno imao uzajamnu pašu.


Na taj način je došlo do novogradske konvencije od 24.
listopada 1776. Tom konvencijom postalo je sadašnje faktično
stanje uzajamne paše uredjenim pravom t. j . uredjen je opseg
i način paše. Ujedno je proglašeno načelo, da se u površine
tih pašnjaka ne smije dirati, nu koliko bi se odredbe konvencije
pokazale nepotpune i neprilične, da se mogu sporazumom
obadviju strana promijeniti.


Blagotvorno djelovanje ove konvencije brzo je prestalo, jer
su se prilike vremenom mijenjale, a da se nijesu naporedo
promijenile odredbe konvencije, već su obje stranke samovoljno
kršile pojedine ustanove konvencije.


Naročito su dalmatinska sela s lijeve strane Zrmanje prodirala
na pašu u Liku prvo tajno, a za vrijeme vojne Radeckoga
u Italiji javno.


14