DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 177 — Poradi zajedničkih gospodarskih probitaka istokrvnih susjeda: Ličana i Dalmatinaca nastao je koncem 17. stoljeća običaj, da su Dalmatinci s desne strane rijeke Zrmanje (sve do ušda u more) u ljetno doba ugonili blago na pa§u u Liku i to na mjesta, koj-i nijesu bila pridržana za Ličane, a ovi su opet preko zime gonili svoje blago u Dalmaciju, i to na sve pašnjake na desnoj strani Zrmanje. Ovom običaju su i oblasti išle na ruku, smatrajudi ga korisnim za obje strane. Za očuvanje vlasničkih prava uvedena je travarina. Za vrijeme sedmogodišnjeg rata, kad je sve, sto je odraslo u Lici, bilo na bojištu, počeše i Dalmatinci s lijeve strane Zrmanje ugoniti svoje blago na ličke pašnjake. Pošto travarini podvrženi pašnjaci nijesu dotjecali za prehranu tolikog blaga, to su Dalmatinci prisvojiU za pašu i one pašnjake, koji bjehu pridržani samo za ličke Krajišnike. Tim presezanjem bila je poremedena i državna medja sa susjednom republikom Povodom toga odredilo je bečko ratno vijede, da se ustanovi pogranična linija i da se ustanovi, kako, gdje, i tko je prvobitno imao uzajamnu pašu. Na taj način je došlo do novogradske konvencije od 24. listopada 1776. Tom konvencijom postalo je sadašnje faktično stanje uzajamne paše uredjenim pravom t. j . uredjen je opseg i način paše. Ujedno je proglašeno načelo, da se u površine tih pašnjaka ne smije dirati, nu koliko bi se odredbe konvencije pokazale nepotpune i neprilične, da se mogu sporazumom obadviju strana promijeniti. Blagotvorno djelovanje ove konvencije brzo je prestalo, jer su se prilike vremenom mijenjale, a da se nijesu naporedo promijenile odredbe konvencije, već su obje stranke samovoljno kršile pojedine ustanove konvencije. Naročito su dalmatinska sela s lijeve strane Zrmanje prodirala na pašu u Liku prvo tajno, a za vrijeme vojne Radeckoga u Italiji javno. 14 |