DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1910 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 175


jedva da je potrebno spominjati, U sumi se paša jednakim
načinom nastavlja, dok se ne iscrpi, a tad se mora ili broj
blaga smanjiti ili što obično biva, preči na držanje sitnog blaga,
naročito na držanje kozt, koje se i na najmršavijem pašnjaku
mogu prehraniti jer izgrizu i obrste svaku mladicu, a dospiju i
na mjesta, koja su drugom blagu nepristupačna.


Držanje koza dakle nije stvar luksusa, ved stvar potrebe i
posljedica prilika, koje vladaju na krasu. Premda se koza ne
uzdržava samo od onog, što je pašnjak ili grmlje kadro postojano
proizvoditi, premda dakle ne živi samo od kamata, koje
pašnjaci daju, već troši i samu glavnicu, to se ipak ne bi
smjelo zabraniti niti ispod stanovite granice suziti držanje koza,
a da se sasvim ne poremeti i onako slabo gospodarsko ravnotežje.


Na krssu je narod siromašan, te prosudjujudi cjelinu a ne
pojedince, može se redi, da se po broju koza može suditi siromaštvo
kraja. Može se postaviti maksima, da što je gori kras
to je veći broj koza i vede siromaštvo naroda.


U krajevima, u kojima zemljište nije dosta prikladno za
poljsko gospodarstvo, te u kojima nema niti obrta niti industrije,
kojima bi se nadoknadio nedostatak prihoda zemlje,
utječe se seljak kozi, koja ga jedina spašava u toj gospodarskoj
nevolji.


U tim prilikama zabraniti ili previše ograničiti držanje
koza značilo bi oduzeli glavno, a u mnogo slučajeva i jedino
vrelo prihoda. Ponajprije se moraju promijeniti prilike i stvoriti
novi uvjeti gospodarskog života, a tek onda se može postepeno
ograničiti i zabraniti držanje koza.


U Švicarskoj, gdje je kozje pitanje najbolje riješeno, a
isto tako i u austrijskim alpinskim krajevima ima nebrojeno
mnogo primjera, da je držanje koza, koje je trajalo nekoliko
stotina godina, prestalo čim su se privredne prilike bilo s kojih
razloga popravile, a da pri tom ni pojedinci ni opdi interesi
nisu u ničem trpjeli.


Pa zar bi se našem bistrom kraškom seljaku moglo imputirati,
da on u boljim prilikama ne bi znao bolje gospodariti?