DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 4. U ZAGREBU 1. TRAVNJA 1910. GOD. XXXIV. ŠUMARSKI LIST Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, družtva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. list« K 4 u ime preplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjeđničtvo družtva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za ^/j stranice 9 K; za ´/» stranice 7 K V4 stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Zakon o pošumljenju krasa. Napisao Stevan Petrović, kr. zem. šum. nadzornik. Lijepi nasadi, koji su u novije doba podignuti na krasu, dokazuju u dovoljnoj mjeri, da je pošumljenje krasa u tehničkom pravcu riješeno, i da je samo pitanje novca i vremena, kad bi se cijeli kras mogao ponovno zazelenjeti. Premda nam nije zadada, da pišemo o tehničkom radu kod pošumljenja krasa, ipak držimo, da se ne udaljujemo od predmeta, 0 kojem raspravljamo, — jer je od važnosti za zakon o pošumljenju krasa — ako istaknemo, da se taj rad krede u dva smjera. U toplijim krajevima, u kojima se nalaze obršteni i zakržljali ostaci nekadašnjih šuma (grmovi i šikare) mogu se jednostavno strogom zabranom sječe i paše u takovim mjestima u kratkom vremenu podidi dosta lijepe šume Sasvim ogoljela zemljišta pošumljuju se pretežno dvogodišnjim crnim borom, koji najbolje odolijeva najubitačnijim elementima na krasu, a to su: žega i bura Nu borove kulture imaju samo privremen značaj, da poprave tlo, i da se pod njihovom zaštitom uzgoji bolja i vrednija vrst drveća. Samo na glavicama i hrptima, uopde na eksponiranim mjestima imaju borovi nasadi trajno značenje, jer služe kao zaštitni plašt. Na takovim mjestima valja borova stabla uzdržati do najviše dobi te onda naravnim načinom pomladiti sastoji ne u oplodnom ili prijebornom sjeku, jer crni bor podnosi stanoviti stepen zasjenjivanja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 122 — Na ostalim mjestima imaju borovi nasadi samo svrhu, da zaštite tlo, da poprave kemička i fizikalna svojstva tla, jer u sklopljenoj borovoj kulturi obilno opadaju iglice, iz kojih se humus stvara, i to opadanje biva to jače, što se jače krošnje dotiču. S loga valja ved kod sadnje nastojati, da se gustoćom brljaka omogudi brzi sklop. Ekonomski obziri postavljaju u tom pogledu izvjesne granice, preko kojih se ne smije prelaziti, nu kad se radi o nadopunjenju, tad ovi obziri ne smiju biti odlučni. Prevelika štednja bila bi štetna. Kasnijim nadopunjivanjem uzgajaju se biljke, koje ne mogu utjecati na sklop, a osudjene su, da kao zaostala stabla prije ili kasnije uginu. Cim se je tlo popravilo, valja borove kulture postepeno i oprezno prorjedjivati i podsadjivati boljim i vrednijim vrstama drveda a zatim sve to više prorjedjivati, koliko je zaštita podsadjenim biljkama manje potrebna. Prema tome je rad oko pošumljenja krasa dovršen tek onaj čas, kad se ova nova kultura podigne. Da se rad oko pošumljenja krasa uzmogne sistematski i u većem opsegu provoditi, nužno je, da se tom radu dade legalna a time i materijalna podloga. Prema sadašnjem stanju stvari mogu se pošumiti samo ona zemljišta, koja vlasnici dobrovoljno prepuste za tu svrhu. Kras se ne može silom pošuoaiti, ma koliko to bilo na opdi i javni probitak, jer za to nema uporišta ni u jednom zakonu, ukoliko ee ne radi o šumskom zemljištu i bujičnom području. Pašnjaci čine najveći kontigenat krasa, a na njih se ne mogu primjeniti ustanove šum. zakona o pošumljenju silom. Strogo uzevši ustanove šum. zakona ne vrijede ni za zemljišta, koja su pošumljena na osnovu dobrovoljnog pristanka vlasnika. Dakle se ni izvedeni šum. nasadi ne mogu staviti pod zaštitu šum. zakona. Da se uz takove prilike ne može ni pomisliti intenzivan i sistematski rad oko pošumljenja krasa, više je nego izvjesno. Prva i glavna briga mora dakle biti, da se stvori zakon 0 pošumljenju krasa, kojim će se te prilike izmjeniti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 128 — Moramo odmah redi, da mi ne kanimo donijeti gotov nacrt zakona ved smatramo, da je važnije ako iznesemoukratko obrazložimo glavna načela, na kojima bi se takav zakon morao — po našem mišljenju — osnivati, jer de po tome svako modi prosuditi, da li su i koliko su ta načela dobra i praktično provediva. Pošto je za to prosudjivanje nužno svestrano poznavanje objekta, o kojem raspravljamo, to demo se ponajprije osvrnuti opdenito na kras i prilike na krasu. Kras (Karst) je riječ romanskoga podrijetla. Dr. Cvijid* napominje, da je keltijskog. i da je značila stjenovito, kršno zemljište. Prema tome su Romani tu riječ od Kelta uzeli. Kao ime kraja upotrebljena je ta riječ najprije za kraj izmedju Trsta i Postojne, a onda uopće za onakve krajeve. Pod krasom u užem smislu razumijevaju se krajevi, koji su na površini goli, neobrasli i oskudni vodom. Po znanstvenim pojmovima razumijevaju se pod krasom svi oni krajevi (bez obzira na vrst kulture), koji se odlikuju posebnim oblicima na površini i posebnim podzemnim vodotocima. Naime površine mnogih vapnenastih područja karakterisane su depresijama, koje nemaju kontinualnog nagiba, ved su zatvorene i zovu se opdenito kotlinama. To su ili mnogobrojne male uvale ili vrtače** (ponikve, vrtline,dolovi, dulibe. Slovenci ih zovu doline kao i mi, i taj termin je prihvaden i u stranoj književnosti), ili su pak dugačke, valovite, često vijugave depresije zvane slijepe doline i široke dugačke kotline ili polja (Karstbecken); osim toga po ogoljelim, kamenitim krajevima takovih područja ima dubokih, uskih brazda, koje su rastavljene kamenitim oštricama a zovu se škrap e (Karren), * Dr. J. Cvijid: ,Karst, geograf, monografija". Ovaj priznati autor kani njemačko izdanje ,Das Karsphonomen" doskora proširiti. ** Vrtače, koje su strme i duboke te se kanalom produžaju u pečine (ponore), zovu se bezdani i zvekare. Pored pravih vrtača i zvekara ima u glino^itom zemljištu krajiških kotlina (naročito u velikim vrtačama i slijepim dolinama) liievkastili uvala, koje imaju oblik vrtača i nazivaju se aluvijalne vrtače. Takovih vrtača ima po poljima jugozapadne Hrvatske. Naročito je takovo polje: Velika Popina, koja se odliKuje stvaranjem novih aluvijalnih vrtača, kojih još pred nekoliko decenija nije bilo. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 124 — U nutarnjoBti ovakvog vapnenca ima vertikalnih i horizontalnih, često veoma razji,ranatih pećina (ponora), podzemnih šupljina (Flus8chwinde), a kroz neke od ovih teku podzemne vode (ponornice). Bezvodnoet na površini a obilje vode u dubinama hidrografski su karakteri krasa. Postanak karakterističnog oblika na površini kao što i karakteristična cirkulacija podzemne vode ima se svesti na kemički i mehanički utjecaj atmosferske vode. Ima kamenja, koje je ispucalo i raskidano te zbog toga propušta voda, nu ipak niti se kad pojavljuje ona osobena komplicirana podzemna cirkulacija vode kako je nalazimo na vapnencu, a još manje se razvijaju oni oblici na površini, koji su karakteristični na krasu. Obje ove osobenosti uvjetovane su lakim mehaničkim i kemičkim rastvaranjem vapnenca i dolomita, te se može redi, da sve kraške pojave nastaju zajedničkim djelovanjem erozije i disolucije. Rastapanje vapnenca u vodi bez istodobnog mehaničkog odnašanja materijala ne može proizvesti kraške oblike.* Stoga su samo na čistom i golom vapnencu (i dolomitu) ovi oblici tipski razvijeni i oni jedini daju karakter zemljištu. Što je pak vapnenac više laporovit i što manje biva odnošen onaj nerastvorljivi materijal, koji iza rastvaranja vapnenca preostane, to su slabiji pomenuti pojavi. Vapnenac može glinom biti toliko pokriven, da se sasvim izgubi t. j . da se i nepokažu oni karakteristični oblici na površini zemljišta. Ovi oblici mogu biti zastrti eluvijalnim, aluvijalnim i diluvijalnim nasla gama ili pak čitavim nizom mladjih slojeva, koji pokrasivanju nijesu podvrženi. Pa i mnoga polja uijesu ništa drugo već pokriven kras, koji je nekad bio gol. Ima slučajeva, da su se vrtače tokom vremena toliko napunile i niveau naplavljenog materijala toliko digao, da su vode ili oborine, koje su tekle po vrtači našle puta izvan vrtače i dalje nadzemno otjecale. Takav slučaj je i na Maloj Popini (nad Zrmanjom). Sve spomenute obHke, koji postaju na golom vapnencu utjecajem vode, zovemo pojav.ima krasa ili kraškim fenome * „Karst und Kar8thydrographie" von Dr. I. Katzer, Sarajevo 1909. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 126 — nima; a ono područje vapnenasto, u kom su škrape, vrtače, slijt´pe doline i kraška polja,, oblici površine zemljišta i koje je u dubini karakterisano padinama i podzemnim vodotocima, zovemo oblašdu ili područjem krasa. Cjelokupan utisak, koji oblast krasa čini jeste fi/ionomija krasa. U geološkom pogledu nije kras vezan ni na jednu formaciju, a u geografskom ni na jednu zonu. Kras je dakle u svim formacijama od najstarije do najmladje i na svim krajevima svijeta: od ekvatora do hladnog pojasa. Dakle ne mogu niti starost kamenja niti sadašnje klimatske prilike uzrokovati kras. Općenito o krasu u Hrvatskoj. U krasko područje spada cijeli kraj, što leži zapadno od crte, koja počinje kod Brežca te ide Savom do Samobora, odavle prema Karlovcu te dalje u smjeru prema Vranograču u Bosni. Po Hollu* iznosi ova površina oko 12.000 km´-* (nešto manje od cijele Dalmacije), a od te površine spada u krašku formaciju oko 10.200 km´ (80´Vo cijele Hrvatske a 24´´/o cijele Hrvatske i Slavonije skupa). Veći dio kraškog područja spada krednoj formaciji i to kraj izmeđju Karlovca i Ogulina, zatim izmedju Male Kapele i Velebita, te Plješivice na bos. niedji i skoro cijeli primorski kras. Zatim dolazi triaska formacija: Velebit i Kapela. Jarskoj formaciji spada uska pruga sjeverno od Bakra, te mala površina južno od Karlovca i omanje površine na bosanskoj medji. Konačno je kamenougljena formacija: izmedju Delnica i Ravne gore, te izmedju Karlovca i bosanske medje kao i izmedju Zirovea i Bos. Novog. Ostale formacije su neznatne. Tako primjerice eruptivno kamenje (portir, melafir) izbija na površinu u Senjskoj dragi nad Sv. Križem i kod Neteke. Samo tri prve fosmacije pokazuju kraški karakter. Konfiguracija terena je pretežno valovita. Valovi teku u smjeru od jugoistoka prema sjeverozapadu, dakle paralelno s Jadranskim morem. U tom smjeru obronci najlakše ogole, jer je žega i suša najjača. * »Die Karat AufForstung´ von Dipl. for. prof. F. Holl, Sarajevo 1901. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 126 — Glavnu vrst kamena saČinjiva vapnenac, koji cesto sadrži više ili manje magnezijevog karbonata, te se u tom sastavu zove dolomitnim vapnencem. Prema spomenutim trima glavnim formacijama razlikujemo kredni, trijaski i jurski vapnenac, a kao četvrta odlika je dolomitni vapnenac. Najlakše se rastvara a prema tome i za stvaranje kulturne zemlje je najpovoljniji trijaski i jurski vapnenac, a najteže se rastvara kredni vapnenac, z bogčega je na njem i vegetacija najslabija. Dolomitni vapnenac se obično lako rastvara i raspada, često u najfiniji pijesak, nu pošto se dolomitno tlo lako isuši, to je i vegetacija na njem slaba. Veliku važnost na krasu ima terra rossa ili crljenica t. j . zemlja, koja sadrži dosta gline, vedinom je smedje crvenkaste boje, a veoma je plodna, samo kad se osuši, jako ispuca te se žilje u njoj prekida. Terra rossa je produkt raspadanja, koji je ostao kao nerastvorljiva sastavina vapnenca. Stvaranje crljenice počinje na svakom krasu čim kopnom postane i to se produžuje sve do danas. Terra rossa je dakle terestrička tvorevina, koje je starost različita prema tome, da li je kras ranije ili kasnije kopnom postao. Za razmjer pojedinih vrsta kultura na krasu upućeni smo za sada na podatke Wes8ely-a i Malbohana, koji su dosta nepouzdani, a tiču se samo krasa bivše vojne Krajine. Nadamo se, da demo doskora sami pribrati tačnije podatke o tom, u za sad demo se zadovoljiti s podacima We88ely-a, koji su predočeni u ogledu na strani 127. Pošto su u Primorju pašnjaci mahom goli, to se može uzeti, da golog krasa ima skoro (57*3 -]- 18-6% =) 75´97o; šuma, koje se nalaze na vrhovima obronaka 18%, a kulturaog zemljišta ima samo 6.1%. Kako se iz spomenutog ogleda vidi, daleko je povoljniji omjer kulturnog zemljišta na krasu u nutarnjosti pa i onog u provincijalnom dijelu Primorja nego li u Primorju bivše vojne Krajine. Taj nerazmjer dolazi otu´la, što je u provincijalnom Primorju plodni Vinodol, koji se proteže od Bikra do Novog, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 127 — a na krasu u nutarnjosti pak što ima znatno više i vedih kraških polja i vrtača. Od cjelokupne površine otpada na a Područje bivše > o ^ H. (A >>: ^^n Primjetbe OJ t> vojne Krajine O p< 1 1 11! 1 hiljada jutara Primorski U provincijalnom dijelu kras . . 1 . 1100 3-8 3-35 19-7 62-87 ižO-78 Primorja iznosi površina krrtSii, koja bi se imala po (u postocima) 3´07„ S-I´VJ 18-01 57-37„ i8-e7o šumiti .´ . . 26.487 rali 1 od toga otpada Kras u nu 1 na šum. kotar tarnjosti . . 1399-8 2159 283-8 263 2 92-9 529-0 1. Cirkvenieu . 9-772 rali 2. Sušak . . 15.531 rali (H postoeima) 15-4»/„ 6-6»/„ 38-07„ ao-o"/« 1907„ 3. Fužine . . 1.184 rali Dok u krajiškom Primorju iznosi površina kraških polja i vrtača samo 3"4´´/o. iznosi na unutarnjem krasu Si ^ cijele površine. Tako primjerice ličko polje oko Gospića ima površinu od 103, krbavsko polje 26, gacko polje 48*7 hiljada jutara. Osim toga na unutarnjem krasu mnogo se naplovina zadrži na podnožju brtgova, a u Primorju toga nema, jer naplovine utonu u more, Zalivi i luke morske nijosu ništa drugo do okrajci vrtača, zaronjenih u more. Uzroci ogolećivanja i opustošen ja kraških formacij a dvovrsne su naravi. Jedni su nepromjenljivi jer leže u samom tlu, a drugi su promjenljivi, jer potječu od ljudskih čina i propuštaja. Jasnu i potpunu predstavu o opustošen ju krasa mogli bi dobiti tek onda. kad bi u savezu razložili obje ove vrste uzroka. Nu pošto uzroci prve kategorije imaju važnosti samo za tehniku pošumljenja krasa, to bi nas predaleko odvelo, kad bi potanko razlagali uzroke o postanku svih fenomena kraških, koji utječu na ogolećivanje krasa. Za nas su znatni samo oni promjenljivi uzroci, jer se prema njima moraju udesavati i administrativne mjere. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 128 - Za naše svrhe nije od važnosti da istražujemo, lioji su sve uzroci u davnoj prošlosti utjecali na uništavanje nekadašnjih šuma kraških i na ogoledivanja, koja su stim u savezu nastala. Nema sumnje, da se šumom može najbolje očuvati i poboljšati tlo, ali se ipak ne može — kako Wes8ely ispravno veli — tvrditi, da je samom sječom šume, koja je uz to bila u prastarom obliku t. j . stabla od najmladje do prastare dobi, mogla pustoš nastati, jer se je posječena šuma mogla reproduktivnom snagom ponovno podidi, da -se nije činilo ono, što se i danas čini, t. j . da se nije neograničenom pašom uništavao ne samo svaki izbojak već i sama supstancija tla. Kraški krajevi već po terenskim prilikama nijesu prikladni ni za jednu drugu gospodarsku granu osim za stočarstvo Nestašica zemljišta, prikladnog za intenzivno gospodarstvo, teško obradjivanje, te konačno nestašica bilo kakve industrije i drugih privrednih grana, sile kraškog seljaka, da se isključivo stočarstvom bavi. Dakle ved naravni uvjeti isključivo upućuju gospodarstvo na stočarstvo. Naš krajišnik je osim toga na taj gospodarski život bio upučen i kao vojnik, koji je uvjek stajao na mrtvoj straži, te je morao svaki čas biti spreman da napusti svoje ognjište. Uz takove prilike nije mogao stediti i čuvati zajedničku imovinu. I kod najnaprednijih naroda nije razvijen smisao za čuvanje zajedničke imovine, već svaki nastoji, da se što više okoristi zajedničkom imovinom. Pa kako bi se taj smisao mogao jače razviti kod Krajišnika, koji do razvojačenja Krajine nije niti utjecao na zajedničke, općinske poslove, već je stajao pod tutorstvom vojničke oblasti. Življi interes za poslove općina nije se mogao razviti niti stoga, što su se općine, koje su bile sastavljene iz raštrkanih sela i zaselaka, protezale na daleko i široko, dok su komunikacije bile a i sada su dosta slabe. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 11 <-- 11 --> PDF |
- 129 — Da je u stočarstvu koza zauzela važno mjesto, samo je naravna posljedica prilika, jer gdje se pašnjaci i šume kro^, decenija i stolječa upropašduju, tu se koza pojavljuje kao neko nužno zlo. Što su paši jaci kvalitativno više propadali, to jače se pokazivala potreba umnožavanja blaga, da se kvantitativno nadoknadi, sto se gubi na kvaliteti. Broj blaga nije se dnkle ravnao prema izdašnosti pašnjaka, ved se kretao baš u protivnom razmjeru. To se povećanje broja blaga moglo opet postidi samo sitnim blagom, koje je svakom lakše nabaviti i koje se i na slabim pašnjacima lakše napase, zbog toga koza, koja jedina nadje brsta i na zakršljalim grmovima i na nepristupačnim mjestima morala se sve to više držati, teše u tolikom broju držala, da se je vlada još godine 1764. našla pobudjena, da dade koze uništiti. Nu prilike su bile jače od želje vladine i tu se najbolje vidjelo, da naredbe, koje snagom državne moći nešto odredjuju i zapovijedaju, a da pri tom ne vode računa o prilikama u kojima narod živi, ne mogu imati nikakovog uspjeha, već se najbolja intencija izvrgne u puko šikaniranje. Propadanju zajedničkih pašnjaka najviše pridonosi neuredna i prekomjerna paša. Svaki ugoni na pašu blaga koliko hode i kada hoće. Blago, koje se jedva preko zime prehranilo, ugoni se na pašu čim snijeg okopni Izgladnjelo blago izgrize svaku biljku, iščupa svaku travčicu a pri tom izgazi još mokro zemljište tako, da na njem dugo vremena ne može ništa proklijati. Svakom je prepušteno, da po volji ugoni blaga, koliko hode. U tom pogleda nema nikakove stege, osim dužnosti plaćanja travarine. Obično se u općinski proračun (kod neuredjenih zem. zajednica) unaprijed uvrsti stanovita svota prihoda, koja odgovara dosadašnjem prosjeku travarine, te što više unidje na tu stavku prihoda to bolje. Tko bi htio na tom što mijenjati naišao bi na veliki otpor znatne ali uplivne manjine, koja dobro stoji te drži velika stada uz malu taksu a na veliku štetu svih ostalih žitelja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 180 — Ova bolje stojeda manjina najviše se koristuje zajedničkim pašnjacima i uništava ih, a najviše se protivi svakoj mjeri, koja ide za poboljšanjem, jer se sasvim opravdano boji, da bi se umanjilo područje koristovanja. Siromašniji pak žitelji nemaju tu tolikog intertsa, jer drže malen broj blaga Šumarnik Thal predlaže u svom jednom referatu, da bi se uživanje zajedničkih pašnjaka imalo tako urediti, da svaki ovlaštenik ima prava na zajednički pašnjak u?-oniti toliko blaga, koliko odgovara 8 jedne strane ovlašteništvu a s druge strane izdašnosti pašnjaka, To pravo može svaki cijelo ili djelomice ustupiti drugima. Na taj način mogu oni, koji drže mali broj blaga, ili koji u opde blago ne drže, svoje pravo unovčivati. U tom slučaju bi odšteta stojala u pravilnom omjeru prema vrijednosti i izdašnosti pf šnjaka, te bi se pobudio interes siromašne klase, dakle vec^ine na (čuvanje i melioriranje pašnjaka. Bogata manjina ne bi više mogla S70je lične koristi pokrivati s intere sima vedine i prikazivati ih kao identične s interesima opdine ili zajednice. Ostale uzroke propadanja zajedničkih pašnjaka i stvaranja krasa, koliko potječu od ljudskih čina, napomenudemo kasnije. Financijalni momenat. Pošumljenje krasa je poradi tehničkih poteškoda 3—^4 puta skuplje od pošumljenja običnog šum. areala. Financijalni uspjeh se dakle ne može mjeriti po rtntabilitetu ostahh postojećih šuma, nu ipak se s č sto financijalnog i ekonomskog gledišta može preporučiti pošumljenje krasa, jer je izvjesno, da se uložena glavnica ukamaduje s IV2—27o Generacija, koja mora troškove podmiriti svakako prinosi tom velike žrtve, jer se financijalni efekat tog pothvata pokazuje tek za 80—100 godina. Nu od početka narodnogođpodargkog života rukovodila je sva pokolenja kulturnih naroda etička ideja, koja nam stavlja u dužnost, da u jednakoj mjeri vodamo računa i 0 bududnosti. Pridona sanje znatnijih žrta-´a za velike kulturne zadatke je postulat narodne svijesti i ponosa našeg. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 131 - Pošumljenje krasa je svakako jedan od najvedili kulturnih zadataka u Hrvatskoj, jer koliku bi narodnu imovinu privrijedili bududim generacijama, kad bi kroz nekoliko decenija pošumili cijelo Primorje i još prostraniji kras u unutarnjosti Like. Kolika bi od toga bila posredna korist, koliki idealni kamati, koji se ne mogu brojkama iskazati ? Uzmimo jedan primjer iz Francuske, koja nam u pogledu pošumljenja goleti može služiti kao najbolji primjer. Landes de Gascogne je ploha od 800.000 ha. Do god. 1850, bila je ova površina rijetko naseljena žiteljima, koji su se pastirstvom bavili. Na toj površini podignuta je šuma, koja danas vrijedi pol milijarde franaka, a vadjenjein smole odbacuje ved sada veliki prihod. Još je jedna okolnost, koja je od velike važnosti za pošumljenje našeg krasa. U naseljenim krajevima ravne i plodne Slavonije sve više nestaje suma; šuma se sve vise potiskuje u svoje naravne granice: u brdske krajeve. Spriječiti ili usporiti ovu evoluciju bila bi velika pogreška u narodnogospodaiskom pogledu, a katastrofalno bi moglo u skoroj bududnosti djelovati, ako se naporedo nebi podizala šuma u krajevima (brdskim), koji su po naravi zato odredjeni, U te krajeve svakako u prvom redu spada čitavo krasko područje. Preostaje još pitan-´e, ko je dužan nositi troškove za pošumljenje krasa. Pošumljenje krasa je svakako u prvom redu u interesu vlasnika i posjednika zemljišta, a to su pretežno zemljišne zajednice. Nu obzirom na tehničke poteškoće s kojima je pošumljenje krasa skopčano, te obzirom na opseg što ga zapremaju goleti, ne može se niti zahtijevati niti očekivati, da taj rad provode pojedinci ni opdine, jer žrtve, koje su stim spojene nadilaze snagu njihovu. Uzme li se k tome, da taj rad donosi koristi tek kasnijim generacijama i da pošumljenje krasa leži u jednakoj mjeri u javnom interesu, to je sasvim opravdano, da veći dio troška nosi država (zemlja), jer se tim radom podiže porezna snaga kraških žitelja i jer je i sama državna uprava dosta pridonijela današnjim prilikama na krasu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 1S2 — Zakon o pošumljen ju krasa. Prelazedi na zakon za pošumljenje krasa moramo se ponajprije obazreti na slične zakone u drugim državama, te i^; njih povaditi sve dobre ustanove, koje bi se mogle na naše odnošaje primijeniti. Najbliža nam je u tom pogledu austrijska pola monarhije Današnji zakon ove vrsti spada u Cislitaviji u kompetenciju pokrajinskih sabora, pa stoga svaka provincija ima svoj posebni zakon. Ponajprije je zakon stvoren za grad Trst (g. 1881.), zatim za Goricu i Gradišku (1883. g.), za Kranjsku (1885. g.), te za Istru (1886. g.). Potonji zakon protegnut je g. ] 892. i na kvarnerska ostrva. Svi ovi ?akoni sa istovjetni i skoro od riječi do riječi jednaki, jedino u Dalmaciji je zakonodavstvo pošlo posebnim putem. Pošto kras Hrvatske i po geografskom položaju i po gospodarskim prilikama čini prijelaz izmedju krasa prvospomenutih pokrajina i krasa u Dalmaciji, to je nužno, da se upoznamo s glavnim ustanovama obadvaju zakona. Prema zakonima valjanim za grad Trst, Istru, Kranjsku, Goricu i Gradišku pošumljenje krasa provadjaju posebna kraška povjerenstva, u kojima je zastupana država, pokrajina i kraške opčine. Predsjednike povjerenstva imenuje ministarstvo poljodjelstva, jedino u Istri predsjedava presjednik zem kulturnog viječa, ili njegov zakoniti zamjenik. Samo povjerenstvo sastavljeno je — primjerice u Istri iz slijededih članova: sve kot. oblasti na kojih se područje zakon odnosi (a takove su četiri) biraju po jednog člana, zatim sa 4 člana, koji se biraju izmedju opčinskih načelnika i to tako, da je po jedna opdina zastupana iz svakog kotara. Zemalj. odbor je zastupan jednim članom i konačno je zemalj. šum. nadzornik. Svakom članu odredjen je zamjenik. Sjedište povjerenstva je u Poreču, Ljubljani, Trstu i Gorici. Poslovanje povjerenstva uredjeno je pravilnicima, koja sama povjerenstva sastavljaju. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 133 — Povjerenstvo riješava svoje poslove kolegijalno, a tako i zaključke stvara. Proti zaključcima povjerenstva slobodno je nezadovoljnoj stranci poslužiti se pravom utoka na ministarstvo poljodjelstva. Pravovaljanim postale zaključke povjerenstva provadja predsjednik zajedno sa zem šum. nadzornikom; koliko je nužno, mogu se u pomoć uzeti i područni šumarski tehnički organi. Za pokriče svih troškova, skopčanih s posumljenjem krasa uključiv ovamo i samoupravne troškove, osnovani su posebni fondovi i to doprinosima zemlje, opdina i eventualno prinosima privatnih interesenata. Stim fondovima upravljaju kraška povjerenstva. Najvažnija zakonska ustanova je svakako ona, koja se odnosi na ustanovljenje površina, koje je nužno pošumiti. Pošumiti se naime mogu ne samo ogoljela šumska zemljišta več i pašnjaci i neplodna zemljišta, a ako osobite prilike zahtijevaju, mogu se pošumiti i gospodarska zemljišta (euclave, zemljišta na eksponiranom položaju i t. d.). Izgleda na prvi pogled, da je ustanovljenje površina, koje je nužno pošumiti, stvar jednostavna, nu obzirom na posjedovne odiiošaje i razna ovlaštenja (imenito pravo paše) je to najteži i najvažniji zadatak kraškog povjerenstva, jer predpostavlja potanko poznavanje gospodarskih prilika i potreba kraških žitelja. Ne može se dovoljno naglasiti, da je kod toga nužno postupati najvećim obzirom i po mogučnosli sporazumno s interesentima. Valja uvijek držati na umu, da pošumljenje krasa nije samo o sebi svrha, već da se taj rad provodi u interesu kraških žitelja i da će uspjeh to veći biti, što se više bude vodilo računa o gospodarskim potrebama njihovim. Uspjeh toga rada ne zavisi toliko od strogosti zakona, koliko od svijesti i uvjerenja žitelja, da je taj rad u istinu koristan i da se provodi nužnim obzirima prema gospodarskim potrebama njihovim. Držeći se tih principa valja za pošumljenje izlučiti samo ona eksponirana mjesta, na kojima bi šuma povoljno djelovala, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 134 da se spriječe ili ublaže elementarne i za opdu dobrobit štetne posljedice, zatim zemljišta, koja se ne mogu meliorirati i unosnijoj i korisnijoj kulturi privesti. Ovako ustanovljene čestice unašaju se nakon pravomoćnosti odluke u poseban katastar, koji služi kao baza za dalnje operacije kraškog povjerenstva. Zemljišta, koja su unesena u katastar, moraju se pošumiti a Trstu u roku od 30 god. a u ostalim krajevima odredjuje taj rok ministarstvo poljodjelstva, saslušav o tom zem. odbor. S pošumljenim površinama ima se dalje gospodariti po šum. zakonu kao ea srednjom ili visokom šumom. Krasko povjerenstvo valja da se u svim slučajevima sporazumije s vlastnicima, posjednicima i ovlaštenicima koliko za način pošumljenja, toliko i za buduči uzgoj t. j , čuvanje i uzdržavanje šuma, za davanje besplatnih biljaka i novčane potpore. S pošumljenjem ne smije se previše forsirati, jer bi bila ne samo ogromna sredstva za to nužna, već bi i akomodiranje prema novim prilikama bilo naglo i štetno. Ako se unaprijed zna ili misli, da interesenti ne bi pošumljenje dobro izveli, ili ako inače ne pružaju garancije, da će s novopodignutom sumom onako gospodariti, kako je to nužno, ili ako se s njima u tom pogledu nebi u opće moglo sporazumjeti, valja nastojati da se zemljište, ili pravo ovlaste ništva otkupi. Ne uspije li ni to, valja u ime i na korist kraškog fonda provesti postupak eksproprijacije. Nu kupovanje zemljišta, a po gotovu ekspropijaciju valja smatrati izuzetnim sredstvom, kojim se treba poslužiti samo u slučaju skrajnje potrebe, jtr bi se tim apsorbirao dobar dio fonda, a osim toga bi se izazvala i opozicija proti radu oko pošumljenja krasa. Dodajemo još, da je zakonskom novelom od 1. lipnja 1890. odredjeno, da su svi ugovori i pogodbe i t. d. u poslu pošumljenja krasa prosti od porez,a i pristojba. Zakon o pošumljeuju krasa, koji smo dosad u glavnim crtama prikazali, mogli bi u cijtlosti prihvati, jer je taj zakoa |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 135 već u praksi oproban. Razumije se samo po sebi, da bi sa nekoje ustanove morale dovesti u sklad s ustrojstvom naše uprave. Jedna maaa toga zakona, koja se a literaturi ističe* a odnosi se na kasnije čuvanje nasada jest u tome, što fondu za pošuinljenje krasa nije pridržano nikakvo pravo na šume, podignute sredstvima tog fonda. Kako smo ved istakli moraju se zemljišta uvrštena u kraški katastar pošumiti u roku odredjenom od ministarstva poljodjelstva (u gradu Trstu u roku od 30 godina), a dalje se ima s njima postupati po ustanovama šumskog zakona kao sa srednjom ili visokom šumom. Pošto je po stručnim pojmovima svaka sklopljena kultura visoka šuma, to po strogom tumačenju zakona o pošumljenju krasa onaj čas, čim se kulture sklope prestaje uprava kraškog povjerenstva. Ta uprava prestaje dakle prije negoli je cilj postignut, jer kako smo razložili prvi borovi nasadi imaju samo privremen značaj da poprave zemljište i da se pod njihovom zaštitom uzgoji vrijednija sastojina. Dok se to dvoje ne postigne, ne može se smatriti rad oko pošumljenja krasa dovršenim. U tom pogledu je dakle zakon nepotpun, jer valjanost i djelovanje zakona ne traje tako dugo Faktično se u praksi krasko povjerenstvo brine i za čuvanje starijih borovih kultura; povjerenstvo plada i uzdržava čuvarsko osoblje,a država opet po svojim šum. tehničkim organima nadzire i upravlja tim šumama. Nu to sve biva muče, bez uporišta u zakonu. Po strogom tumačenju zakona imali bi vlasnici zemljišta, čim se ovo pošumi, stupiti u posjed i pravo raspolaganja, koje je samo šum. zakonom ograničeno. Šumski zakon pak nije dostatan, da osigura šum. gospodarstvo ua krasu, koje je tečajem prve ophodnje upravljeno više na njegu sastojina nego na uživanje šuma. Uvaži li se okolnost, da posjednici zemljišta teže, da se što prije riješe tutorstva kraškog povjerenstva, ne može biti sumnje, * »Zur Gesetzgebung tiber die Oedland-Aufforstung, den Walđ8chutz und die Beforaterung in Oesterreich" von L. Hufnagel. Wien 19J7. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 136 — da J8 poradi ovog nedostatka u zakonu omogudeio, da se u svako doba uništi skupocjeni i teški rad od nekoliko godina i decenija. Po šum. zakonu, koji tu stupa na snagu, privatni vlasnik nije dužan tražiti dozvolu za sječu i oblasti moraju biti stavljene pred gotov čin, da uzmognu upotrebiti one ustanove šum. zakona, koje se odnose na haračenje i uništavanje šuma, a tad je ved prekasno, jer se po visini globa nemjeri uspjeli i napredak šum. gospodarstva. Pa i politički razlozi i obziri mogu pridonijeti mnogo, da se ovaj nedostatak zakona upotrebi na štetu cjelokupnog rada. Stoga, te pošto podizanje šuma na krasu ima poglavito da služi opčim i javnim interesima, kojima se zlo svadeni interesi pojedinaca to više moraju podrediti, jer država nosi pretežni dio troška, opravdano je, da se u zakonu stvori garancija, da posjednici nede modi uništavati skupocjeni i teški posao od nekoliko godina i decenija. Zakonom se mora državi ili kraškom fondu osigurati pravo, da trajno utječe na upravu i gospodarenje u novopodignutim šumama na krasu. U sličnom zakonu (od godine 1904 ) valjanom za Galiciju (Gesetz betreffend Schutzaufforstungen) bar je donekle ublažen taj nedostatak time, što je odredjeno, da se na temelju tog zakona pošumljena zemljišta smatraju zaštitnim šumama, koje su podvrgnute ustanovama §§. 6. i 7. šum. zakona. U Dalmaciji, gdje kras zaprema površinu od 11,049 km´* pošlo se — kako smo napomenuli — posebnim putem, pošto se glavna pažnja upravila na kržljave šume i grmljem obrasle pašnjake, iz kojih se jednostavnom zabranom i ostalim uzgojnim sredstvima mogu u kratkom vremenu didi dosta lijepe šume. Da se očuvaju posljednji ostanci šuma, stvoren je još godine 1873. zakon, kojim se imaju ,spriječiti čini, štetni po šumu". Po ovom zakonu je zabranjeno kopanje i čupanje panjeva i korijenja; paša koza ograničena je, a sjeČa dozvoljena je radi lakše kontrole samo od i. rujna do 31. ožujka. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 187 — Pošto su u Dalmaciji kao i u ostalim provincijama, naročito u Istri i Kranjskoj, zajedničke šume i pašnjaci najveda zapreka dobrog gospodarstva, to je državnim zakonom od 27. svibnja 1876. i zemaljskim zakonom od istog dana omogućena razdioba općinskog zemljišta, sposobnog za kulturu. Ova dioba nije obligatna ved fakultativna, nu zemljišta, koja su u stabilnom katastru označena kao šume i drvljem obrasli pašnjaci moraju se i nakon diobe pošumiti. Pa i ostala nekultivirana zemljišta moraju se pošumiti, ako diobno povjerenstvo u općem interesu to pronadje nužnim. Novi vlasnici ili podjeljeniei dužni su pripale im dijelove zemljišta pošumiti u stanovitom roku i po stanovitoj osnovi, koju političke oblasti odobravaju. U većini slučajeva dovoljno je, da se čestice zabrane t. j . da se ograde i da se na njima privremeno isključi svako uživanje. Samo u pojedinim slučajevima nužno je umjetno posumljivati. Posjednici šum. zemljišta, dobivenog za diobe, dužni su svoja zemljišta podijeliti u najviše 10 sekcija te tako dugo posumljivati i u strogoj zabrani držati, dok se potpuni obrast ne postigne i dok biljke toliko ne odrastu, ,da im blago ne može više naškoditi". Osim toga su posjednici dužni po zakonu suhozidom ograditi Bve one površine, na kojima se prema gojitbenoj osnovi ima paša zabraniti. Ako to ne učine, mogu to oblasti ureda radi provesti na njihov trošak, U Dalmaciji, gdje je nisko šum. gospodarenje u toliko povoljno, što se tim načinom najlakše mogu podmiriti potrebe ogrjeva, brsta i trave, može se parceliranje šuma donekle dopustiti, jer se i male Čestice mogu uzdržavati kao gospodarske jedinice, ali toliko pogodovanje niskoj šumi, skopčano s parceliranjem šum. zemljišta ne može se nikako smatrati povoljnim. Druga mana zakona leži u tom, što mu djelovanje traje samo tako dugo „dok se potpuni sklop ne podigne i biljke toliko ne odrastu, da im blago ne može više škoditi." Nakon toga vremena smatra se, da je dovršen rad oko pošumljenja tih 11 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-_ 138 površina, koje tada dalje potpadaju pod ustanove šum. zakona, koji — kako smo ved rekli — ne pruža intenzivnu zaštitu. Posljedica je toga, da brzo nastane prvašnje zapušteno stanje. Da šestome predusretne, moralo bi se djelovanje zakona produžiti. Ovim smo iscrpli glavne ustanove zakona o pošumljenju krasa u Cislitaviji. Moramo još spomenuti, da zakoni u Istri, Kranjskoj, Trstu, Gorici i Gradiškoj premda nose natpis zakona 0 pošumljenju krasa, ipak ne definiraju pojam krasa kao što ni šum. zakon ne definira pojam šume. Obzirom na stroge ustanove zakona, kojima se u tolikoj mjeri može ograničiti pravo raspolaganja sa zemljištem, izgleda, da bi se moralo u samom zakonu tacno odrediti, šta se ima smatrati krasom, na koji se sva zakonska strogost može primjeniti. Pa ipak niti bi bilo shodno a niti praktično provedivo, da se u zakon unosi definicija, koja bi strogo znanstveno odredjivala pojam krasa. Po onom što smo govorili o pojavama i bitnosti krasa jedva da se može praktično uzeto takova definicija uopde postaviti. Osim toga nebi bilo niti pametno u zakon unositi ustanove, koje bi imale vrijediti za sve slučajeve, jer ona organizacija rada, koja nebi vodila računa o lokalnim prilikama, značila bi jednostavno šabloniziranje, koje nigdje nije tako štetno i neumjesno kao upravo na krasu. Austrijski su zakoni baš u tom pogledu sretno riješili zadaću, kad nijesu teoretski odredili pojam krasa, ved su prepustili kraškom povjerenstvu kod kojeg se pred postavlja potpuno poznavanje predmeta i mjesnih prilika, koje mora biti podloga svakog rada i uredovanja na krasu, da ustanovi površine, koje se obzirom na „sprečavanje i ublaženje elementarnih i opde štetnih posljedica« moraju pošumiti, „a da pri tom ne budu poremedeni gospodarski interesi posjednika ili ostalih :[osoba, koje imaju ovlaštenička prava na tim´zemljištima". Pošrmljenje krasa je kulturno pitanje u širem značenju te samo pošumljivanje stanovitih površina nije dostatno za rje |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 139 — šenje te zadade. Naprotiv rad oko pošumljenja krasa je satno jedan dio iz kompleksa onih mjera, koje se moraju provesti, da se kraške prilike saniraju i da se stvore povoljnije prilike za život na krasu. Pored šumara moraju i drugi faktori paralelno djelovati kod toga. Uredjenje bujica i ponora, gradnja cesta i putova, obskrbljenje krasa vodom, podizanje poljskog gospodarstva i stočarstva, stvaranje novih vrela prihoda, spada medju te mjere. Savezno s tim mjerama pokrenuto je i uredjenje gospodarstva na zajedničkom posjedu, dioba i melioracija tog posjeda. Baš ovo potonje je od najveće važnosti, jer zajednički posjed sastoji pretežno od pašnjaka, koji čine najvedi kontigenat krasa i može se redi, da su kras i zajednički pašnjaci identični pojmovi. Sve poteškode i zapreke, koje se stavljaju akciji oko pošumljenja krasa, leže baš u tome, što se pošumljenje ima provesti pretežno na pašnjacima, koji poradi lošeg stanja i tako ne dotječu za prehranu blaga. Stoga je razumljivo, da se oduzimanjem pašnjaka u kraškim krajevima, koji su samo za stočarstvo prikladni, dira upravo u živac narodnog gospodarskog života, pa je i pojmivo, ako se kraški žitelji protive akciji oko pošumljenja krasa ma koliko ta akcija inače bila korisna. Šumari se dakle ne smiju uklanjati rješavanju problema, koji ide za tim, da se podigne i unaprijedi vrijednost preostalog dijela zajedničkog posjeda, jer samo u unutarnjem ojaČanju zajednica leži garancija za uspješan rad oko pošumljenja krasa. Ko to nebi htio uvažiti, taj bi svojim radom oko pošumljenja krasa provodio skupocjene a bezuspješne eksperimente. Stoga i ovdje ponavljamo, da težište pitanja ne postavljamo u zakonske ustanove, koje bi prisilnim načinom imale omoguditi, da se stanovite površine pošume, ved imajudi pred očima, da de se pošumljivati skoro jedino zajednički pašnjaci, držimo, da se glavna pažnja kod stvaranja zakona mora posvetiti baš podizanju vrijednosti onih površina, koje će biti izu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 22 <-- 22 --> PDF |
~ 140 — zete od posumljenja, te de i nadalje ostati pašnjaci. Meliorira r^jern i uredjeajem načina uživanja na tim pašnjacima ima se .uz ostale mjere, namjenjene podizanju opdeg blagostanja, na maknuti gubitak površine koja je izlucena za pošumljenje. Zakon se dakle nebi imao ticati samo po sumljenja krasa, ved i uredjenjakraskihpaš n j a k a. Prije nego prijedjemo na raspravljanje o tom, kako se imaju pašnjaci urediti i podići u vrijednosti, moramo spome nuti još jedno sredstvo, koje je kadro pripomoći akciju oko saniranja prilika na krasu, a to je oporezovanje kraškog zem ljišta. U vedini država je tacno fiksirano, koji katastralni čisti prihod mora odbacivati zemljište, da se može smatrati produk tivnim i porezu podvrženim, ili kod koje se najniže granice prihoda smatra zemljište neplodnim. Kod nas se kao pustoš i neplodno tlo smatraju samo ona zemljišta, koja baš nikakav prihod ne odbacuju i koja se ni kakvim mjerama ne mogu načiniti prikladnima za kulturu. Za zemljišta, koja na godinu daju samo 4 fil. katastralnog čistog prihoda po rali, plada se porez kod nas. Svi pašnjaci najnižeg razreda u procjenbetum kotarima: Gračac, Gospid, Korenica, Otočac (ovamo spada i polit, kotar Senj) i Rijeka (ovamo spadaju polit, kotari Sušak i Cirkvenica). daju kata stralni čisti prihod od 4 fil. ua goditi u, a šume najnižeg raz reda 8 fil.; u riječkom procjenbenom kotaru i šume najnižeg razreda daju katastr. čisti prihod od 4 fil. U Njemačkoj iznosi minimum čistog prihoda 1 M 12 pf; sva ostala zemljišta, koja daju manji Čisti prihod računaju se u neplodna zemljišta, koja su prosta od poreza Kad bi se kod nas uzelo isto mjerilo, tad bi u epomenu, tim procjetibenim kotarima bili od poreza prosti svi pašnjaci, : izuzev dva najviša razreda u riječkom procjenbenom kotaru. Isto tako bi bile proste od poreza i sve šume posljednjih pet, u nekim procjenbenim kotarima šest, a u nekim i stdam raz reda. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 141 - Državni porezi doduše ne terete toliko kraška zemljišta, ali razni nameti često ne stoje u nikakvom razmjeru prema prihodu zemljišta. Kraške goleti, koje se pošumljenjem ili drugim kojim načinom moraju tek produktivnima načiniti, morale bi se privremeno izuzeti od plakanja poreza, a time i nameta, pošto takova zemljišta dugo ne daju nikakvog prihoda i pošto de se kasnijim povećanjem prihoda dovoljno nadoknaditi gubitak, skopčan s privremenim oprostom poreza. Jednako se nebi smjela odmah u viši prihodni razred uvrstiti zemljišta, koja su teškom mukom i velikim novčanim žrtvama pretvorena u bolju vrst kulture. Podizanje i unapredjenje zajedničkih pašnjak a može se provesti na dva, u svojim konzekvencijama sasvim protivna načina. Prvi način je individualna dioba, a drugi je uredjenje zajedničkih pašnjaka odnosno paše, na principu postojanog (potrajnog) uživanja. Kod prvog načina uzima se, da je samovlasništvo najbolje jamstvo, da če se zajedničkim uživanjem propali i iscrpljeni pašnjaci oporaviti i u vrijednosti podiči. Drugi način smatra, da su zem. zajednice korisne s više razloga, te da ih treba očuvati; jedino valja odstraniti mane zajedničkog uživanja, odnosno valja to uživanje urediti na principu najvećeg potrajnog prihoda. Prije negoli se upustimo u potanje razlaganje o tom, koji način smatramo povoljnijim na krasu, moramo se obazrijeti na primjedbe, koje nam se ovdje same namedu. Naime možda če nam se redi, da pitanja, koja se tiču pašnjaka spadaju na gospodarske stručnjake, te ih treba odijeliti od akcije, koja strogo spada na šumare. Osim toga zakon o zemljišnim zajednicama sadrži več norme i o diobi i o zajedničkom uživanju svega zemljišta, dakle i pašnjaka, pak ne treba u zakon o pošumljenju krasa unositi ustanove, koje ved postoje. Ponajprije demo odgovoriti na potonju primjedbu. Zakon o zemljišnim zajednicama sa.drži doduše ustanove0 diobi i o zajedničkom uživanju. Ali se njima za oba slučaja |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 142 ~ uređjaje samo pravni odnošaj ovlaštenika međjusobno i prema zajednici; ukratko, uredjuje se samo ovlašteništvo, U gospodarskom pogledu ne samo što zakon nije dosta pozitivan, ved se može redi, da o gospodarstvu i ne govori ništa. Izuzetak čine šume, za koje je odredjeno da se ima namjestiti potrebno upravno i čuvarsko osoblje, a šum. gospodarstvo urediti prema zakonu o uredjenju stručne uprave i gospodarstva sa šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom. Da budemo jasniji, moramo pobliže razložiti u čemu je nedostatak s kojega zakon o zemljišnim zajednicama nije gospodarski pozitivan. Za diobu odredjuje taj zakon: ko i kada je vlastan zatražiti diobu, i način, kako se dioba provodi; ukratko normira diobni postupak. Nakon diobe prepušta zakon svu brigu novom vlasniku. Dioba se dakle provodi, a da se r^ mogu postaviti nikakovi uvjeti za buduče gospodarenje s podijeljenim zemljištem. Zakon daje novom vlasniku sasvim slobodne ruke, jedino za šum. zemljišta vrijedi i dalje šum. zakon. Redi de nam se; za ostale vrste kultura nije ni potrebno propisivati izvjestan način gospodarenja, jer de novi vlasnik u svom interesu nastojati, da s dobivenim zemljištem dobro gospodari i da ga u vrijednosti podiže. Dopuštamo da to vrijedi u pravilu, ali na kraškom pašnjaku nije dosta htjeti, ved treba i modi dobro gospodariti. U tom je — kako demo kasnije vidjeti — jedan od glavnih razloga, koji govori proti individualnoj diobi na krasu. Koliko je zakon o zemljišnim zajednicama u gospodarskom pogledu manjkav još bolje se vidi iz ustanova, kojima se uredjuje zajedničko uživanje. Zakon doduše odredjuje, da gospodarstvo kod zem. zajednica mora biti udešeno prema trajnoj koristi zajednica, ali kako se ima to provesti o tom ne daje zakon nikakva normativa (niti ga može dati zakon, koji vrijedi za sve zem. zajednice), ved prepušta pravilnicima, da uživanje zajedničke imovine urede. Ako se s jedne strane uzme, da pravilnike sastavljaju sami ovlaštenici pod rukovodjenjem ured |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 143 — nika, koji nemaju nikakvog gospodarskog znanja, a nad provedbom vrše neposredan nadzor oblasti, koje nemaju gospodarskih stručnjaka, te ako se s druge strane uvaži, da uredjenje zajedničkog uživanja suponira stanovite stege u opsegu, a još više u načinu uživanja, dakle zahtijeva izvjesne žrtve, na koje ovlaštenici neće nikad dobre volje pristati, to de i uredjenje zajedničkog uživanja ostati na papiru sve dotle, dok državna vlast ne bude mogla prisilnim načinom u tom smjeru utjecati. Za prisilna sredstva najmanje daje uporišta zakon o zem. zajednicama, koji ovlaštenicima dopušta najširu autonomiju i prepušta im da po svojoj volji upravljaju i gospodare svojom imovinom. Na prvu napomenu, da li stvarima, koje se tiču kraških pašnjaka ima mjesta u zakonu o pošumljenju krasa, kojega provode šumari, možemo odgovoriti, da sve odredbe (mjere) i šumskotehničke i gospodarske naravi stoje u nerazdruživoj vezi. One se stapaju jedna u drugu, te je več radi jedinstvenog provadjanja tih odredaba potrebno, da budu u jednom zakonu. S tih razloga je več Wes8ely predlagao, da se donese zakon 0 kultiviranju krasa, kojim če se urediti cijelo gospodarstvo na krasu, a nede se ticati samo pošumljenja krasa. Jedinstvo problema pak zahtijeva, da i provedba zakona bude u jednim rukama, jer da se poslužimo riječima Briota: , Uvijek se nalaze niti, koje pojedine odredbe (mjere) spajaju u jednu cjelinu i mi osjedamo, da bi djelovanje tih odredba bilo deseterostruko, kad bi ih jedna ruka provodila". Krasko povjerenstvo, koje ima da ustanovi čestice, koje je nužno pošumiti a da pri tom ne budu poremedeni gospodarski interesi posjednika i ovlaštenika, dakle povjerenstvo, kod kojeg se suponira potpuno poznavanje lokalnih i go^spodarskih prilika, svakako je najpozvaniji faktor za prosudjivanje, kako se ima postupati i gospodariti s kratkim pašnjacima. Pošto je s druge strane rad oko kultiviranja krasa pretežno šum. tehničke naravi i pošto šum. tehničari, koji su članovi kraškog |
| ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 144 — povjerenstva mogu sebi lako pribaviti gospodarsko znanje, koliko je ono potrebno za kraške pašnjake, to bi i izvrši van je zakonskih ustanova i nadzor nad kraškim pašnjacima imali biti u rukama šumara. Na ovaj način bi se ujednostavnio cijeli postupak a izvršivanje samog zakona bi bilo brže, bolje i cjenije. Pri tom ne mislimo da u kraškom povjerenstvu ne bi bilo mjesta gospodarskom stručnjaku, naprotiv bi poželjno bilo da u povjerenstvo stupi i gospodar, stručnjak s jednakim pra- Tom glasa. Jedino provedba zakona i nadzor imali bi ostati u rukama šumara, jer bi namještanje dvovrsnih upravnih i 6uvarskih organa bilo znatno skuplje, a moglo bi dovoditi i do konflikta. Rješavanje specijalnih gospodarskih zadataka na krasu spadalo bi i dalje u djelokrug narodno-gospodarskog odsjeka kr. zem. vlade, koji bi po potrebi mogao zatražiti mnijenje kraškog povjerenstva. (Nastavit će se.). Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tomu predusretne? Pragmatika »činovnika biskupije djakovačke« objelodanjena u našem Šumarskom listu u br. 12 od godine 1909. dala mi je ponuku i poticaj, da kratak ali jezgrovit predgovor, kojim je pisac postanak pragmatike popratio, u koliko su mi odnošaji privatnih činovnika poznati, nastavim, nu ne u onom pravcu, da na dugo i široko nabrajam sve naše materijalne i životne, još uvjek na gdjekojim mjestima nesnosne i neodržive odnošaje, — za koje ipak neki tračak davno željene pragmatike, kroz uvjek još tmurno nebo proviruje i nešto obećava, — ved ču zaci na ine naše nesredjene službene odnošaje, koji su za opstanak i razvitak d o m a č e g našeg priv. šumarskog činovničtva od ne male važnosti. |