DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 144 —


povjerenstva mogu sebi lako pribaviti gospodarsko znanje, koliko
je ono potrebno za kraške pašnjake, to bi i izvrši van je
zakonskih ustanova i nadzor nad kraškim pašnjacima imali
biti u rukama šumara. Na ovaj način bi se ujednostavnio cijeli
postupak a izvršivanje samog zakona bi bilo brže, bolje i cjenije.
Pri tom ne mislimo da u kraškom povjerenstvu ne bi
bilo mjesta gospodarskom stručnjaku, naprotiv bi poželjno bilo
da u povjerenstvo stupi i gospodar, stručnjak s jednakim pra-
Tom glasa. Jedino provedba zakona i nadzor imali bi ostati u
rukama šumara, jer bi namještanje dvovrsnih upravnih i 6uvarskih
organa bilo znatno skuplje, a moglo bi dovoditi i do
konflikta.


Rješavanje specijalnih gospodarskih zadataka na krasu
spadalo bi i dalje u djelokrug narodno-gospodarskog odsjeka


kr. zem. vlade, koji bi po potrebi mogao zatražiti mnijenje
kraškog povjerenstva.
(Nastavit će se.).


Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara
u privatnim službama i kako da se tomu
predusretne?


Pragmatika »činovnika biskupije djakovačke« objelodanjena
u našem Šumarskom listu u br. 12 od godine 1909.
dala mi je ponuku i poticaj, da kratak ali jezgrovit predgovor,
kojim je pisac postanak pragmatike popratio, u koliko su mi
odnošaji privatnih činovnika poznati, nastavim, nu ne u onom
pravcu, da na dugo i široko nabrajam sve naše materijalne i
životne, još uvjek na gdjekojim mjestima nesnosne i neodržive
odnošaje, — za koje ipak neki tračak davno željene pragmatike,
kroz uvjek još tmurno nebo proviruje i nešto obećava, — ved
ču zaci na ine naše nesredjene službene odnošaje, koji su za
opstanak i razvitak d o m a č e g našeg priv. šumarskog činovničtva
od ne male važnosti.




ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 145 —


Kod nas u Hrvatskoj i Slavoniji na ogromno ti privatnom
šumskom posjedu (uračunav ovamo i onaj raznih jurističk´h
osoba, biskupija, crkava, manastira itd.) od 738 704 kat. jutara
ili 287o od ukupne šumske površine, imade namještenih oko
200 šumarskih činovnika, od kojih nije ni jedna četvrtina rodjenih
Hrvata, odnosno sinova ove zemlje, — jer abstrahiramo
li od dva velika biskupska vlastelinstva (Zagreb i Djakovo), zatim
Zagrebački kaptol i dva tri naša veda vlastelinstva (poglavito
Valpovo, a donekle Dolnji Miholjac i Vukorar) — nadi ćemo
kod svih drugih namještene same tudjiuce. pa ako koji domadi
sin i zaluta u takovo vlastelinstvo, gledaju ga njegovi sučinovnici
kao bielu vranu, a nije li takav u stanju, da se u što
krade vrijeme prilagodi službenim i inim na oko sidušnim, ali
veoma uplivnim tamo vladajudim nazorima, to ga vtd prvi
bolji vjetar odpuhne.


Nepobitna je ali činjenica, da je naša vis. kr. zem. vlada
još tamo oko osamdesetih godina u tom pogledu izdala mnoge
naredbe, (naime glede naraještenja izučenih šumara po privatnim
šumoposjednicima itd), ali koliko su se te naredbe obdržavale
najbolje svjedoči status našeg priv. šum. činovništva sadržan
u Borošidevom hrv. šumarsko-lovačkom kalendaru, iz
kojega se vidi, do je domadih sinova godimice sve manje. Pa
budu li ti odnosaji još dalje potrajali, nede biti nikakovo čudo,
ako privatnog domadeg činovništva sasvim nestane.


Potražimo li malko dublje uzrok ovog neuspjeha u namje


štanju domaćeg priv. šum. činovništva, nadi demo ga u prvom


redu kao naravan razvoj šumarskog činovništva u obde. Ved


u prvom početku namještali su naši vlastelini za gospodarstvo


svojih šuma lovce, lovnike, nadlovce, jagare itd., pa je u našem


narodu riječ jagar i danas ostala za oznaku svakog šamara, a


napose onog u privatnoj službi.


Ovi stari jagari dolazili su najvedma iz Češke, Austrije,


Štajerske i Ugarske, pa su dobiv liepa i unosna mjesta ostali


i posvema se udomoli. Nu za rekrutiranje novih sila rijedko


86 kada i od strane šumarskih uprava a i samih vlastelina




ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 146 —


pomišljalo na domade sinove, već ae sve to opet ha isti način
dobavljalo iz gore navedenih krajeva. Tako da su stare ved
podomadene jagare skoro uvjek nasljedjivali njihovi sunarodnjaci.
Dapače medju našom vlastelom zavladala je usljed toga
predmjeva, da je najbolji šumar ili lovac samo Ceh ili Niemac,
pa se je ta predrazsudba sve do najnovije doba strogo i provadjala.
Ne može se ali poredi, da su njekoja naša veda vlastelinstva
namještala već u prijašnja vremena i domaće sinove
abituriente našeg dom. šumarskog učilišta u Križevcima, pa
njekoji od tih zapremaju u istinu još dan danas uvažena mjesta
i slove kao vrstni stručnjaci, nu velika ih je vedina radi neuredjenih
još služb. odnošaja kasnije prešla ili imovnim obdinama,
ili u zemaljsku službu.


U novije doba, osobito od ustrojstva naše šumarske akademije,
opaža se u tom smjeru lijep napredak na bolje, pa se
priličan broj naših akademičara posvetio privatnoj službi, njekoji
zadobiše u istinu liepa mjesta, nu vedina ih, u koliko mi
je to poznato, nije sa svojim položajem zadovoljna, a uzrok
tor?iu nezadovoljstvu leži u zapostavljanju naših akademičara
baš upravo na korist tudjinaca, koji obično sa daleko slabijom
prednaobrazbom zaposjednu sva bolja mjesta.


Dakako da se uz takovo stanje stvari naš šumarski pod-
m^adak ne će oduševljavati za privatne službe tako dugo,
dok se odnošaj izmedju vlastelina i njegovog činovnika zakonskim
putem ne uredi, nu kod toga uredjenja mora zakonodavac
najvedi dio pažnje posvetiti uvjetima namješteuja: t. j . stvoriti
takove zakonske ustanove, koje de svakom vlastelinu upravo
nalagati, da u prvom redu samo domade sinove sa propisanom
kvalifikacijom namjestiti mora.


Naša autonomija i naš sabor imaju pri tome slobodne
ruldužnost, jer samo tim načinom i nikojim drugim modi
de se naš malobrojni pođmladak u privatnoj službi zaštititi i
vremenom povedati.


U tom pogledu može nam prednjačiti susjedna Ugarska,
gdje su zakonske ustanove o namještenju u priv. šum. službi




ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 147 dosta
stroge. Poznato mi je da je jedan hrv. vlastelin na svom
imanju u Ugarskoj namjestio kvalifikovanog šumara iz Hrvatske,
kojemu ali Ugarske oblasti zabraniše da vrši službu šumara
u Ugarskoj i to s razloga, jer se nije mogao izkazati, da je
udovoljio uvjetima, koje su iste na njega stavljale (valjda nije
viši državni šumarski ispit položio u Budimpešti. Ured.)
Usljed toga dotičnom vlastelinu nije preostalo drugo, ved da
svog šumara iz Ugarske makne i postavi ga na svoje vlastelinstvo
u Hrvatskoj.


Takovi primjeri nisu osamljeni, a svi dovadjaju do jednog
zaključka, da samo izvršujuda vlast, na temelju
stroge zakonske uredbe, koja će se ujedno sa
svom strogošdu vršiti, može zaštititi i time
liepšu budućnost donjeti domadem privatnom
cinovništvu.


Naše pako domade šumarsko osoblje pokazalo je ne malo
puta, da je sposobno i svojoj zadaci doraslo koli u šumarstvu,
toli i upravi i uredjenju lovstva, pošto je kod mnogih vlastelinstva
šumarska služba uzko vezana sa lovačkom.


Da se pako malo naših šumara u privatne službe javlja
uzrok su samo tamošnji još neuredjeni odnošaji, koji kad se
uklone, biti de i u tom pogledu bolje. Manjak pako na šumarskom
domadem podmladku, koji je uslied reorganizacije
naše šumarske akademije nastao, ne može se ovdje u obzir
uzeti, jer se taj manjak za sada ne osjeda samo u privatnoj
službi, ved u svim šumarskim kategorijama, nu to je nadamo
se samo prelazan pojav, koji de ali prestati onda, kada se bude
šumare pladalo i obskrbljivalo primjereno njihovoj sadanjoj
akademskoj naobrazbi.


U novije doba opazio se je medju privatnim činovništvom
u obde njeki pokret, pa je u to ime ustrojeno »Društvo gosp.
i šum. činovnika", kojemu je zadada, da u svakom pogledu
interese privatnog činovništva zastupa i brani. Za poglavitu
zadadu preduzelo si je to društvo, da nesredjene materijalne
oduošaje (kao: mirovine, plade itd.) po mogućnosti uredi. Do




ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 148 —


sadanji rad tog druš*^va pokazao je u svakom smjeru dosta


uztrajnosti i dobru volju, pa je nade, da će mu rad i željenih


uspjeha donjeti.


Nu koliko su mi dosada odnošaji poznati, neznam jeli
gornje društvo preduzelo kakove korake, da se namještavanje
u priv. službama poglavito domadem činovništvu osigura? (Posredovanje
pri namještanju gosp. i šum. činovnika mislim da
nije dovoljno). Ako nije, pruža mu ee još dosta vremena i
zgode, da u tom smislu čim energičnije poradi.


Priobćiv ovo njekoliko redaka ne bijaše mi ni najmanje
na umu, da podignem kakvu hajku proti našim sudrugovima
šumarima, koji su inozemci, medju kojima imade vrstnih stručnjaka
i čelik značajeva, već samo da našu javnost i mjerodavne
faktore upozorim, da nastoje domaćim sinovima (vlastitoj djeci),
osigurati bolju budućnost u privatnim službama u njihovoj
liepoj domovini, što Bog dao!


Jedan vlastelinski šumar.


Gorostasno drveće Kalifornije.


Priobćuje: N. Pleša-Kosinjković, šumar.


Prvom polovicom mjeseca studenoga pr. g. stigla je u
Europu vijest, da se u plamenu nalazi glasovita kalifornijska
šuma »Galaveras" , koju čine najveći gorostasi drveća na
svietu t. ZV. s e k v 0 j e ili m a m u t o v e i.


Uvažena drvotržna revija Oesterr.-Uogarisches Ceutralblatt
fiir Walderzeugnisse" u Beču za mjesec studeni pr. g. donesla
je 0 tomu vrlo zanimiv naslovni članak, kojega evo i ja uz
prethodnu dozvolu uredništva spomenutoga lista, još i sa svojim
podacima nadopunjenoga i preobradjenoga iznašam pred cienjene
čitaoce, e da bi što bolje upoznali divotna božanska
djela na još živim svjedocima iz bilinskog carstva naše kruglje
zemaljske.


Mi se šumari prema drugim zvaničnim i nezvaničnim članovima
ljudskoga društva jedini ponositi možemo, da nam je