DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 144 — povjerenstva mogu sebi lako pribaviti gospodarsko znanje, koliko je ono potrebno za kraške pašnjake, to bi i izvrši van je zakonskih ustanova i nadzor nad kraškim pašnjacima imali biti u rukama šumara. Na ovaj način bi se ujednostavnio cijeli postupak a izvršivanje samog zakona bi bilo brže, bolje i cjenije. Pri tom ne mislimo da u kraškom povjerenstvu ne bi bilo mjesta gospodarskom stručnjaku, naprotiv bi poželjno bilo da u povjerenstvo stupi i gospodar, stručnjak s jednakim pra- Tom glasa. Jedino provedba zakona i nadzor imali bi ostati u rukama šumara, jer bi namještanje dvovrsnih upravnih i 6uvarskih organa bilo znatno skuplje, a moglo bi dovoditi i do konflikta. Rješavanje specijalnih gospodarskih zadataka na krasu spadalo bi i dalje u djelokrug narodno-gospodarskog odsjeka kr. zem. vlade, koji bi po potrebi mogao zatražiti mnijenje kraškog povjerenstva. (Nastavit će se.). Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tomu predusretne? Pragmatika »činovnika biskupije djakovačke« objelodanjena u našem Šumarskom listu u br. 12 od godine 1909. dala mi je ponuku i poticaj, da kratak ali jezgrovit predgovor, kojim je pisac postanak pragmatike popratio, u koliko su mi odnošaji privatnih činovnika poznati, nastavim, nu ne u onom pravcu, da na dugo i široko nabrajam sve naše materijalne i životne, još uvjek na gdjekojim mjestima nesnosne i neodržive odnošaje, — za koje ipak neki tračak davno željene pragmatike, kroz uvjek još tmurno nebo proviruje i nešto obećava, — ved ču zaci na ine naše nesredjene službene odnošaje, koji su za opstanak i razvitak d o m a č e g našeg priv. šumarskog činovničtva od ne male važnosti. |
ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 145 — Kod nas u Hrvatskoj i Slavoniji na ogromno ti privatnom šumskom posjedu (uračunav ovamo i onaj raznih jurističk´h osoba, biskupija, crkava, manastira itd.) od 738 704 kat. jutara ili 287o od ukupne šumske površine, imade namještenih oko 200 šumarskih činovnika, od kojih nije ni jedna četvrtina rodjenih Hrvata, odnosno sinova ove zemlje, — jer abstrahiramo li od dva velika biskupska vlastelinstva (Zagreb i Djakovo), zatim Zagrebački kaptol i dva tri naša veda vlastelinstva (poglavito Valpovo, a donekle Dolnji Miholjac i Vukorar) — nadi ćemo kod svih drugih namještene same tudjiuce. pa ako koji domadi sin i zaluta u takovo vlastelinstvo, gledaju ga njegovi sučinovnici kao bielu vranu, a nije li takav u stanju, da se u što krade vrijeme prilagodi službenim i inim na oko sidušnim, ali veoma uplivnim tamo vladajudim nazorima, to ga vtd prvi bolji vjetar odpuhne. Nepobitna je ali činjenica, da je naša vis. kr. zem. vlada još tamo oko osamdesetih godina u tom pogledu izdala mnoge naredbe, (naime glede naraještenja izučenih šumara po privatnim šumoposjednicima itd), ali koliko su se te naredbe obdržavale najbolje svjedoči status našeg priv. šum. činovništva sadržan u Borošidevom hrv. šumarsko-lovačkom kalendaru, iz kojega se vidi, do je domadih sinova godimice sve manje. Pa budu li ti odnosaji još dalje potrajali, nede biti nikakovo čudo, ako privatnog domadeg činovništva sasvim nestane. Potražimo li malko dublje uzrok ovog neuspjeha u namje štanju domaćeg priv. šum. činovništva, nadi demo ga u prvom redu kao naravan razvoj šumarskog činovništva u obde. Ved u prvom početku namještali su naši vlastelini za gospodarstvo svojih šuma lovce, lovnike, nadlovce, jagare itd., pa je u našem narodu riječ jagar i danas ostala za oznaku svakog šamara, a napose onog u privatnoj službi. Ovi stari jagari dolazili su najvedma iz Češke, Austrije, Štajerske i Ugarske, pa su dobiv liepa i unosna mjesta ostali i posvema se udomoli. Nu za rekrutiranje novih sila rijedko 86 kada i od strane šumarskih uprava a i samih vlastelina |
ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 146 — pomišljalo na domade sinove, već ae sve to opet ha isti način dobavljalo iz gore navedenih krajeva. Tako da su stare ved podomadene jagare skoro uvjek nasljedjivali njihovi sunarodnjaci. Dapače medju našom vlastelom zavladala je usljed toga predmjeva, da je najbolji šumar ili lovac samo Ceh ili Niemac, pa se je ta predrazsudba sve do najnovije doba strogo i provadjala. Ne može se ali poredi, da su njekoja naša veda vlastelinstva namještala već u prijašnja vremena i domaće sinove abituriente našeg dom. šumarskog učilišta u Križevcima, pa njekoji od tih zapremaju u istinu još dan danas uvažena mjesta i slove kao vrstni stručnjaci, nu velika ih je vedina radi neuredjenih još služb. odnošaja kasnije prešla ili imovnim obdinama, ili u zemaljsku službu. U novije doba, osobito od ustrojstva naše šumarske akademije, opaža se u tom smjeru lijep napredak na bolje, pa se priličan broj naših akademičara posvetio privatnoj službi, njekoji zadobiše u istinu liepa mjesta, nu vedina ih, u koliko mi je to poznato, nije sa svojim položajem zadovoljna, a uzrok tor?iu nezadovoljstvu leži u zapostavljanju naših akademičara baš upravo na korist tudjinaca, koji obično sa daleko slabijom prednaobrazbom zaposjednu sva bolja mjesta. Dakako da se uz takovo stanje stvari naš šumarski pod- m^adak ne će oduševljavati za privatne službe tako dugo, dok se odnošaj izmedju vlastelina i njegovog činovnika zakonskim putem ne uredi, nu kod toga uredjenja mora zakonodavac najvedi dio pažnje posvetiti uvjetima namješteuja: t. j . stvoriti takove zakonske ustanove, koje de svakom vlastelinu upravo nalagati, da u prvom redu samo domade sinove sa propisanom kvalifikacijom namjestiti mora. Naša autonomija i naš sabor imaju pri tome slobodne rul de se naš malobrojni pođmladak u privatnoj službi zaštititi i vremenom povedati. U tom pogledu može nam prednjačiti susjedna Ugarska, gdje su zakonske ustanove o namještenju u priv. šum. službi |
ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 147 dosta stroge. Poznato mi je da je jedan hrv. vlastelin na svom imanju u Ugarskoj namjestio kvalifikovanog šumara iz Hrvatske, kojemu ali Ugarske oblasti zabraniše da vrši službu šumara u Ugarskoj i to s razloga, jer se nije mogao izkazati, da je udovoljio uvjetima, koje su iste na njega stavljale (valjda nije viši državni šumarski ispit položio u Budimpešti. Ured.) Usljed toga dotičnom vlastelinu nije preostalo drugo, ved da svog šumara iz Ugarske makne i postavi ga na svoje vlastelinstvo u Hrvatskoj. Takovi primjeri nisu osamljeni, a svi dovadjaju do jednog zaključka, da samo izvršujuda vlast, na temelju stroge zakonske uredbe, koja će se ujedno sa svom strogošdu vršiti, može zaštititi i time liepšu budućnost donjeti domadem privatnom cinovništvu. Naše pako domade šumarsko osoblje pokazalo je ne malo puta, da je sposobno i svojoj zadaci doraslo koli u šumarstvu, toli i upravi i uredjenju lovstva, pošto je kod mnogih vlastelinstva šumarska služba uzko vezana sa lovačkom. Da se pako malo naših šumara u privatne službe javlja uzrok su samo tamošnji još neuredjeni odnošaji, koji kad se uklone, biti de i u tom pogledu bolje. Manjak pako na šumarskom domadem podmladku, koji je uslied reorganizacije naše šumarske akademije nastao, ne može se ovdje u obzir uzeti, jer se taj manjak za sada ne osjeda samo u privatnoj službi, ved u svim šumarskim kategorijama, nu to je nadamo se samo prelazan pojav, koji de ali prestati onda, kada se bude šumare pladalo i obskrbljivalo primjereno njihovoj sadanjoj akademskoj naobrazbi. U novije doba opazio se je medju privatnim činovništvom u obde njeki pokret, pa je u to ime ustrojeno »Društvo gosp. i šum. činovnika", kojemu je zadada, da u svakom pogledu interese privatnog činovništva zastupa i brani. Za poglavitu zadadu preduzelo si je to društvo, da nesredjene materijalne oduošaje (kao: mirovine, plade itd.) po mogućnosti uredi. Do |
ŠUMARSKI LIST 4/1910 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 148 — sadanji rad tog druš*^va pokazao je u svakom smjeru dosta uztrajnosti i dobru volju, pa je nade, da će mu rad i željenih uspjeha donjeti. Nu koliko su mi dosada odnošaji poznati, neznam jeli gornje društvo preduzelo kakove korake, da se namještavanje u priv. službama poglavito domadem činovništvu osigura? (Posredovanje pri namještanju gosp. i šum. činovnika mislim da nije dovoljno). Ako nije, pruža mu ee još dosta vremena i zgode, da u tom smislu čim energičnije poradi. Priobćiv ovo njekoliko redaka ne bijaše mi ni najmanje na umu, da podignem kakvu hajku proti našim sudrugovima šumarima, koji su inozemci, medju kojima imade vrstnih stručnjaka i čelik značajeva, već samo da našu javnost i mjerodavne faktore upozorim, da nastoje domaćim sinovima (vlastitoj djeci), osigurati bolju budućnost u privatnim službama u njihovoj liepoj domovini, što Bog dao! Jedan vlastelinski šumar. Gorostasno drveće Kalifornije. Priobćuje: N. Pleša-Kosinjković, šumar. Prvom polovicom mjeseca studenoga pr. g. stigla je u Europu vijest, da se u plamenu nalazi glasovita kalifornijska šuma »Galaveras" , koju čine najveći gorostasi drveća na svietu t. ZV. s e k v 0 j e ili m a m u t o v e i. Uvažena drvotržna revija Oesterr.-Uogarisches Ceutralblatt fiir Walderzeugnisse" u Beču za mjesec studeni pr. g. donesla je 0 tomu vrlo zanimiv naslovni članak, kojega evo i ja uz prethodnu dozvolu uredništva spomenutoga lista, još i sa svojim podacima nadopunjenoga i preobradjenoga iznašam pred cienjene čitaoce, e da bi što bolje upoznali divotna božanska djela na još živim svjedocima iz bilinskog carstva naše kruglje zemaljske. Mi se šumari prema drugim zvaničnim i nezvaničnim članovima ljudskoga društva jedini ponositi možemo, da nam je |