DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 62 —


kod vlastelinstva Thurn-Taxi8 po novoj odredbi naloženo, da
se u priebornim crnogoričnim šumama smiju sjeći stabla tek
od minimalnog prsnog promjera od 60 cm., dok su se do sada
za sječu obilježivala ved stabla od 50 cm.


U Sungerskom lugu vidimo da je popriečtii godišnji prirast
od 1. 110. godina 0-7 m´^ da je dakle za 1 mm. vedi*) od
najboljih gtojbina što ih posjeduje vlastelinstvo Thurn-Taxisa.


ledan od najvažnijih razloga biti će taj, što kako je prije
spomenuto, jedna i druga vrat (t. j . omorika i jela) vole prilično
vlažno tlo, kakovo se u Sungerskom lugu i nalazi, dok
su obronci Drgomeljakoga sklopa po svojoj konfiguraciji, a i
fo položaju prema vladajudem vjetru (buri) izvrgnuti izsusenju
tla. Osim toga će biti razlog još i to, što u Drgomeljskim sumama
uz jelu dolazi u smjesi i bukva, koja odved dugo drži
jelu u zasjeni tako, da ona tek iza 50. godine slobodnu krošnju,
a po tom i veću množinu svjetla dobiva. A. Kauders.


Kultiviranje hrv. krasa.


Još nješto 0 postanku krasa, te o izgledu i plodovitosti
geologijskih slojeva hrv. krasa.


U mojoj razpravi „Pošumljenje krasa", koja je otisnuta u


broju 1—3. „Šumar, lista* od g. 1909. nabacio sam njekoliko


misli 0 postanku krasa, koje KU bile oprečne dosadanjim nazo


rima 0 tomu predmetu.


Pošto sam u jeseni prošle godine bio od kr. zem vlade


izaslan u ličko-krbavsku županiju, da pomno proučim prilike


na krasu, uspjelo mi je tamo što šta opaziti, pak si smatram


*) Ovo, zatim zaključak u pređiflu(^oj alineji, te njeki ostali zaključci i tvrdnje
nisu dovoljno obrailoženi i dokazani, nn zato ipak tii raspravicii donosimo r.ado i to
g razloga, što ko´´ nas prieborne šume igraj« sada, a igr.-iti ie i ii doglednoj budućnosti
veliku ulogu i važnost, pak kako se je kod nas modernom i svrsi shodnom
uredjenju tib Suma tek u novije doba počela posvećivati veča važnost, moramo sa
veseljem pozdiaviti svaku raspravu, koja o tomu pitanju raspravlja. Uredničtvo.




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 63 —


za dažnost, ta svoja opažanja cienjenim sudrugovima priobditi,
i to tim više, što sam baš u našem krasu našao gore spomenute
tvrdnje ne samo utvrdjene, nego dapače našao sam takove
pojave, koje su me dovele do zaključka, koji je još jače
u oprieci sa dosadanjim nazorima o postanku krasa.


U lanjskoj razpravi pokušao sam dokazati, da nije sječa
šuma po Mljetčaaima, ni po bivšoj upravi vojne Krajine, a
niti devastacija šuma po sadanjim kraškim stanovnicima, skrivila,
da je „debela naslaga plodne zemlje" sa vapnene podloge
odplavljena i time da se je na površini ukazao vapnenac —
,da je nastao kras".


Za naš budući rad oko kultiviranja krasa neima doduše
nikakove praktične važnosti riešenje toga pitanja, jer se taj
budući rad mora bazirati na gotovoj činjenici »da je kras tu«;
ali je ipak makar sa znanstvenoga gledišta vriedno znati, što
je u istinu na stvari s tom bajoslovnom zemljom.


Dokaže li se naime, da gore spomenuto bajanje nije izpravno,
to će prestati ono vječito naricanje za plodnima ravnicama
i bujnim travnicima, koji su navodno njekada sadanji
goli kamen prekrivali.


Dokaže li se to, tada će nestati i antagonizma izmedju
kultivatora krasa i kraškoga žiteljstva, kojemu se najviše postanak
krasa u grieh upisuje.


Kultivator krasa nede tada stajati visoko nad siromašnim
krašanom, nego če mu se približiti i izpitati načine, kojima se
je on uz svoja čedna materijalna sredstva branio od kraških
nepogoda, pak će te načine obrane svojim stručnim znanjem
usavršiti i pon-odu, što no bi graničar rekao „carske kase*,
izvesti.


Naprotiv gore spomenutoj tvrdnji uztvrdio sam, da je
zemlje sa gologa krasa, ako je gore kada i bila, moralo nestati
negdje u quartaru, dakle još u predhistorijsko doba. Za
tu tvrdnju našao sam u Lici još sliedede dokaze: U okolici
Jablanca ima vrlo puno starih, već davno razrušenih zidova,
kojima si je staro kraško žiteljstvo nasade od bure branilo,




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 64 —


kako to i dandanas krašani čine. U toj okolif i na brdu Klaonica
ima i podor njekakve gradine sazidane u suhozidu, koja
potiče iz 13. ili bog zna kojega starijega vieka, kao i spomenute
ograde. Kamenje za zidove i ograde uzeto je iz neposredne
blizine, a temelji tih zidova i gradine počivaju na golo m
vapnencu , što je najbolji dokaz, da ve<5 onda nije ondje
zemlje bilo, da je kamenje bilo na površini i da je bura duvala
bas kao i danas.


Oko Janjca, Kule i mnogih drugih mjesta u Lici ima po
oranicama silnih hrpa kamenja, koje nedvojbeno potiču od
čisdenja zemlje, a koje pokazuju, da su stanovnici krasa pred
stotine i stotine godina svoju grudu zemlje upravo onako u
znoju lica svoga »orali« t, j , od kamena čistili, kako to i
danas pučanstvo krasko čini.


Grobovi iz rimskoga i bronČanoga doba u okolici Jablanca
i Stinice načinjeni su u kršu i to potonji tako, da je za mrtvaca
načinjena u kršu raka od pol metra širine a oko 1 met.
duljine, a prvi tako, da su u krš ukopane žare sa pepelom
mrtvaca. Jedva je vjerojatno, da bi tadanji narodi kopali debelu
zemlju duboko da do krša dodju i u njega mrtvaca polože,
nego je vjerojatnije, da je krš več tada bio na površini,
pak da su oni mrtvace izravno u krš zakapali.


Na kraškim zaravanjcima nailazimo često na kotline od


znatne površine, pa unatoč toga, što u njima ne ima ponora,


niti vodi odtoka, ipak u tim kotlinama ne nalazimo de


belih naslaga zemlje. Voda ju nije odniela, dakle je


po Bvoj prihci nije u kotlinama, a po tom ni na krasu ni bilo


u izobilju.


Moglo bi se doduše fantastično uztvrditi, da je kras bio
njekada visoko brdo sa gladkim bočinama, te da je sa tih bočina
zemlja odplavljena u mora i ravnice Save, Drave i Dunava,
a onda tek da se je opet brdo spustilo i u njemu nastale
kotline bez zemlje. Ta tvrdnja ali nebi se mogla održati
jer historija ne bilježi, dp je od doba Mljetčana bilo takovih
katastrotalnih gibanja zemaljske kore u hrvatskom primorju.




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 65 —
Njeki geolozi tvrde, da se je Jandransko more, a po tom
valjda i otoci uz hrvatsku obalu, stvorilo u tertieru ili najkašnje
u diluviju, dakle svakako u predhistorijsko doba. Tada
još nije bilo Mljetčana, a ipak ima velikih površina na morskom
dnu, koje nikakovom zemljom prekrivene nisu, nego čine grebene
poput na obali nalazedih se grebena formacije gornje krede.


Pripoviest dakle o odplavljenju zemlje sa krasa u historijsko
doba, a naročito od doba Mljetčana ovamo, ukazuje se
kao puka bajka ^


No nije samo to bajka, nego je bajka i pripoviest o njekadanjim
šumama na dalm. otocima u historijsko doba.


U nju mogu vjerovati samo oni, koji ne znaju, da bura
nosi na kilometre daleko prašinu od morske slane vode, a kuda
ta, odnosno morska sol zemlju pospe, tamo nema bilju života
Bura je od vajkada Česti gost hrvatske obale, pak su s toga
od vajkada i otoci goli na onim mjestima, na koja bura često
udara i solju ih zasipa.


Mljetčani su možebit izsjekli stabalje, ali ne na sadanjem


golom krasu, nego u šumama, koje i danas na otocima ob


stoje, jer nisu na dohvatu prašini morske vode, koju bura sa


sobom nosi.


Promotrimo li pako ideologijski sastav kraških naslaga i


gibanje zemaljske kore na hrvatskom krasu za vrieme raznih


geoložkih perioda, te čemo bezdvojbeno doči do zaključka, da


plodne zemlje na sadanjem golom krasu sjegurno


nikadanibilonije.


Poznato je, da su se u svakoj geoložkoj periodi zemlje


slagale tri glavne vrsti naslaga: vapnenac, pješčenjak i


glin a i to u isto doba, ah redovito svaka na drugom mjestu,


odnosno u drugom predjelu. Zato se i govori n. pr. o triaskim


jurskim vapnencima i t. d. a isto tako n. pr. o triaskim,


jurskim, eocenskim i t. d, pješčenjacima, a po mjestu gdje se


naslage nalaze govori se n. pr. o Hallstadskom vapnu, Wer


fenskim naslagama, Raibl-naslagama i t. d


Svaka vrst tih naslaga iz pojedinih perioda pozna se po




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 66 —
tome, što sadižava stanovite životinje ili biline, koje su samo
u ono doba živile, ili su barem za ono doba karakteristične.


Sve naslage nisu čiste niti jednolične, nego su često koječim
onečišćene, kao ostatcima bilja, životinja, doplavljenim
tvarima uastalima trošenjem driigih starijih slojeva i t. d.


O kemičkom sastavu pojedinih slojeva ovisi i njihova
plodnost. Raztroši li se naime takav sloj, koji u sebi sadržaje
puno ilovače, ostataka životinja i bilja i sličnih, plodnost
zemlje uvjetujučih tvari, to 6e od njega nastati i plodno tlo.


Ostane li trošenjem nastala zemlja na mjestu, gdje je postala,
zovemo takovo tlo prvotno ili primarno, a odnesu
li ga oborine i stalože gdje drugdje, zovemo tako nastalo
tlo naplavinom.


Neplodno tlo može po tom postati jedino na taj način
plodnim, ako se na njemu naplavljivanjem staloži plodne
zemlje.


Tlo koje je jedino radi toga neplodno, jer voda s njega
odplavlja trošenjem stvorenu zemlju, može se načiniti plodnim,
ako se zidom ili inom umjetnom zapriekom, zaprieči dalnje
izpiranje.


Od gore spomenutih naslaga daju pješčenjaci i ilovače
plodna tla, a vapnenci samo onda, ako su žilama ilovače dobro
protkani. Cisti masivni vapnenci ne daju trošenjem nikakovo
tlo. Oni se doduše troše, tečajem vjekova silno na sve strane
izpucaju uslied vrućine i studeni, voda ih izpira i od njih
stvara pečine, klisure i grebene, ali uza sve to oni ostaju neplodni,
jer u njima ne ima plodnih sastavina.


Hrvatsko kraško područje proteže se preko obje zapadne
županije (ličko-krbavske i modr.-riečke), te preko onog diela
zagrebačke županije, koji leži zapadno od Kupe, kako nam to
karta na strani 68. pokazuje.


U tom području zastupani su geolog, slojevi karbona, triasa,
jure. dolnje i gornje krede, tertiernih (eocen.) pješčenjaka,,
diluvijalnih gUna, te aluvijalnih pješčenjaka, šljunka i crnice.
Karbonska formacija je vrlo slabo razvijena, s toga se ne ćemo




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 67 na
nju ni obazirati. Šematički dadu se ostali slojevi kako se
vidi na str. 69. prikazati.


Po geologiji nastali su slojevi 1. —4. taloženjem Školjka,
puževa, kremene kiseline, naplavine i t. d. u samome moru,
a sloj 5. nastao je na kopnu naplavljivanjem raztrosenih dielova
starijih formacija kroz bujice i velike rieke.


Pošto su svi slojevi nastali taloženjem, to bi oni morali
ležati horizontaluo, no kako se iz prosjekah (1), (2) i (3) razabira,
oni su sada kojekako nagnuti i izprevijani već prema
tomu, kako se je zemaljska kora u raznim geolog, periodama,
spuštala i savijala.


Kroz to dizanje i spuštanje došli su jedni dielovi sloja pod
površinu morsku, a drugi su opet ostali na suhom. Tako je


n. pr. prema slici 5. jedan dio slojeva 1. i 2. za vrieme taloženja
sloja 3. bio pod vodom, dočim su dielovi istih slojeva
naznačeni u slici 3. bili na suhom
Za vrieme dok su slojevi bili pod morskom površinom, taložile
su se na njima mladje naslage. Ved prema tomu, da li
je more bilo nad slojevima pliće ili dublje i prema tomu, da
li su slojevi bili krade ili dulje vrieme pod vodom, postale su
te mladje naslage tanje ili deblje.


Ako su ti slojevi odnosno naslage bili sami od sebe ne


plodni, te ako nakon svoga postanka i izdignuda iz mora nisu


nikad poslie pod morsku površinu došli, ond a su moral i


i ostati neplodni, ako ih naime nije diluvijalno ili alu


vijaln > doba plodnim naslagama zasuti moglo.


Ta mogudnost nije izključeua, dapače je skroz i skroz vjerojatna,
jer n. pr. vidimo i na slici 4, i 5., da je sloj 3. zasut
sa slojem 4. samo do neke visine, i to po svoj pi´ilici do one,
dokle je more u periodi taloženja sloja 4. dopirale. Kako su
pako ti dielovi sloja 3. bili od svog izdignuda uviek n a uzvisini
, nije se mogao na njima staložiti ni diluvijalni sloj 5.
nego je materijal sa sloga 1 , a eventualno i iz pukotina sloja
2., iz kojih je nastno sloj 5.. po pos^tranira jarcima odplavljen
na niža mjesta




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— ´68
I´>.´´v-.:y. /o/ej cck - v.




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 31     <-- 31 -->        PDF

bi-´^´. ioprec-prosjek


)prec.prosji


in^jTe


^^^


si. 5. popr.prosjeklS




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 70 -
Kako {tuno kastiije vidjeti, slojevi 2. i 3. tvore u glavnorii
hrvatski kras, te je naročito sloj 3. takove naravi, da njegovim
trošenjem ne može nastati plodna zemlja. Kak o je i gor e


opisano , ne mož e bit i o tom u dvojbe , da im a
dielov a ti h dvaj u slojeva , n a kojim a nikad a
zemlj e bil o nije , koj i s u dakl e o d svog a po


st a n k a za kulturu nesposobni, a tih dielova ima
ne samo u hrv. primorju, nego i u nutrašnjosti obih napried
spomenutih županija žalibože i previše.


Do ovoga nazora došao sam još prošle godine, kada sam
proučavao primorski kras, a poznati naš geolog prof. Koeh od
zagrebačkog naravoslovnog muzeja istoga je nazora I u nedavno
izašloj knjizi „Geologija Dalmacije* kaže na str. 166. čuveni
austrijski geolog Dr R. Schubert „Oceansko more nije se razširilo
po cielom području negdašnjeg krednog mora, jer je več
od onog vremena (t. j . doba krede) ostao Velebit, okolica Knina
etc, suhim kopnom". Po tome se moja tvrdnja izpravnom
ukazuje.


Upozorujem naročito cienjene čitatelje, da sam gornjom
razpravom htjeo u glavnom dokazati, da na sadanjem hrv.
krasu ima sjegurno dosta površina, koje nikada debelom plodnom
zemljom prekrite bile nisu, te da je to i glavna krivnja,
što na njekima od njih ni dandanas u obilju plodne zemlje
nema.


Nisam ali time htjeo kazati, da su sve gole površine na
taj način ostale gole, nego sam naprotiv uvjeren, da je sa
mnogih površina od mladjih geolog, naslaga potičuda ili trošenjem
samih slojeva nastala zemlja, tiekom vremena sbilja izprana
i u doline odnesena.


Upozorujem ali podjedno i na to, da je sastav kraških
vapnenaca većinom takav, da njihovim trošenjem redovito nenastaje
puno zemlje, a isto tako. da se po debljini mladjih naslaga
u uvalama i t đ. dade nagadjati, da i one u našim krajevima
nisu nikada debele bile. Prema tome je skroz vjerojatno,
da na sadanjem golom krasu bajoslovnih travnika i gustih
bujno rastućih šuma nije nikada ni bilo.




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 33     <-- 33 -->        PDF

-11


Ne BiTiije ne pri tom zaboraviti, da u kraškom području
ili a dosta i takovih inače kamenitih i tvrdih geolog, naslaga,
koje ne sastoje od vapnenca, a koje vlastitim trošenjem stvaraju
vrlo plodnu zemlju i daju najbolje tlo za podizanje šuma.


Njekoji, ne praved razlike izmedju raznih geolog, slojeva,
ne prave razlike ni izmedju tih slojeva i slojeva vapnenca, kao
niti izmedju trošenjem nastalih proizvoda jednih i drugih.


Stoga oni i drže, da ako ima na jednom dielu kraškoga
područja plodnih naslaga i plodne zemlje, da je moralo biti i
na drugom, ili da je može s vremenom nastati u obilnoj
mjeri.


Tomu ali nije tako, jer hladnu zemlju davajude naslage
ne smiju se zamjeniti sa vapnencima. Kako demo niže vidjeti,
ima slojeva vapnenca na krasu, koji ne daju trošenjem nikakove
plodne zemlje, a ima ih i takovih, koji trošenjem žica plodnu
zemlju proizvadjaju. Te zemlje ali ne može u vedoj mjeri nastati,
nego što je debela bila žica, koja se je raztrošila. Vapnenci
dakle, koji nisu debelim žicama protkani, niti su kada bili, a
niti u budude mogu biti uslied vlastitoga trošenja, nastalom debelom
crnicom prekriti, nego se je ona nalazila u maloj količini
u pukotinama vapnenca


Voda doduše izpira tu plodnu zemlju, no riedko kada izpere
ju svu, nego je redovno ostane toliko u pukotinama, koliko
je dovoljno, da na njoj drvede, makar i kukavno, uspjevati
može.


Kamen se težko troši i stvaranje plodne zemlje lagano napreduje,
pak stoga kultivator krasa mora računati samo sa
ono malo zemlje, što je u pukotinama imade i samo sa onima
površinama, gdje ju u dovoljnoj mjeri nadi može. Na litice i
skroz neplodni vapnenac ne treba se kultivator niti obazirati,
jer je kvar, trud i novac trošiti na njih, a to tim vedma, što
i onako imade dosta površina, na kultiviranje kojih se trud i
trošak uspješno upotriebiti može. Da li de se ikada litice zazeleniti
modi, težko je kazati, no čini se da ni ta mogudaost nije
izključeua. Možebit de susjedno drvede malo po malo, pa makar




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 34     <-- 34 -->        PDF

~ 72 —


i nakon stoljeća, pukotine izpuniti ođpu´lciraa. svoga, lišća, te
svojom zaštitom omogućiti razvoj mahovine i trave u njima, te
tako stvoriti crnicu zemlju, na kojoj će sve ´.ispjevati.


Za to ali treba vremena, a mi treba da odmah radimo,
pak 8 toga možemo uzeti u obzir samo »sadanjn plodnost«
pojedinih kraških slojeva


Izpitamo li pako glavne kraške slojeve na plodnost i mogućnost
njihova kultiviranja, to ćemo naći:


a) Sloj 1. ili f 0 r m a c i i a t r i a s a i j u r e*.


a 1) Trias . Zastupan je debelom skupinom slojeva donjeg,
srednjeg i gornjeg triasa. Donji trias sastoji iz raznih crvenih,
žutih i zelenkastih škriljevaca i pješčenjaka, vrlo je razprostranjen,
a trošenjem daje dobru plodnu zemljn (Werfenski
škriljevci).


Srednji trias sastoji iz dolomita i vapnenca, na kojemu
opet leže crveni lapor, škriljevci i pješčenjaci t. zv. Raiblnaslaga
gornjeg triasa. Na potonjima leži često svjetlosivi dolomit
i bjeli vapnenac.


a 2) Jura . Ona tvori bilo Velebita, koje je dosta široko,
a sastoji iz tamno sivog kamenja. U tom kamenju ima uloženog
dolomita i bituminoznih škriljevaca. Zatim ima vapnenaca
i dolomita, koje opet pokrivaju laporni vapnenci i sivocrvenkasti
lapori. Iza toga opet dolaze slojevi crnih vapnenaca
i dolomita. Kako se iz toga vidi većina slojeva jure i triasa
jest sama po sebi plodna. Dapače i isti vapnenci jesu tako
žilama crvene ilovače protkani, da se na sve strane razpadaju
u krs pomješan sa crvenom zemljom i tako stvaraju plodno tlo.


Gdje slučajno u vapnencima nema puno žila, tamo oni
kao masivne litice strše u vis, no ipak izmedju tih litica ima
puno plodne zemlje. Pukotine izmedju litica jesu često puta
zatrpane zemljom, koju je voda iz više ležećih plodnih naslaga
sanjela.


Jedino tamo, gdje nad vrlo nagnutima pločastima vapnencima
neima plodnih naslaga, izpere voda zemlju iz pukotina, te
ti vapnenci izgledaju na oko neplodni.


* Skraćeno prikazano po prof. Kochu „Opis geološke karte Carlopago-Jablanac
Zagreb ISOe."




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- t3 -


Pogledamo li ih iz bližega, to demo naći, da se oni još
uviek troše i plodnu zemlju stvaraju, te da dosta plodne zemlje
izmedju pojedinih ploča sadržavaju.


Jednom riečju formacija jure i triasa u kraškom području
čini šumsko tlo, te je isto faktično skoro sasvim šumom i
obraslo, kako to svjedoče šume na Velebitu, Kapeli, Plješivici,
Kremenu, Poštaku i t. d.


U blizini sela, te u onih predjelih, gdje žiteljstvo puno
blaga drži, ostale su široke površine jurskih i triaskih vapnenaca
bez sume, te su sada prekriti ili grmečcima, ili su goli.
Sve te površine mogu(5no je ali opet što pošumiti, a što pretvoriti
a gospodarska zemljišta.


b) Sloj 2. i 3. ili formacija krede.


Sloj 2. jest naslaga d o n j e k r e d e. To je tvrdi težko
raztrošivi vapnenac, koji je dosta protkan žicama ilovače. Gdje
su te žice raztrošene, tamo ima u pukotinama više ili manje
plodne crljenice — ako ju nije voda izprala. — Gdje nije
raztvorba napredovala, strši taj vapnenac u obliku manje ili
više masivnih litica u vis. Plodnost toga eloja ovisi ponajviše
0 njegovom vlastitom trošenju, jer je redovito tako nezgodno
smješten, da ga ne može naplaviti plodna zemlja gore više ležečih
slojeva. Stoga i jesu strmiji dielovi njegovi krševitiji, a
niže ležedi ravni plodniji, jer na njima se je sustavila plodna
crljenica.


Taj sloj je sada obično obrašten grmečcima, riedko gdje
pravom šumom, a ima ga sjegurno jedna tredina skoro pođpuno
gologa.


Obzirom na zločeste klimatske prilike i obzirom na slabu
plodovitost toga sloja, biti de ga dosta težko kultivirati, ali će
se vedim dielom ipak kultivirati dati i bar njekakva korist od
njega izbiti.


Sloj 3. ili sloj gornje krede jest tamo, gdje je čist,
sam po sebi skroz i skroz neplodan. To je čisti vapnenac bez
ikakvih žila ilovače, koji je doduše razpucan na sve strane,
ali koji u svojim pukotinama nikakove plodne zemlje ne sađr




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 36     <-- 36 -->        PDF

- 74


žaje, jer se vlastitim njegovim trošenjem nikakva zemlja stvoriti
ne može.


Razpucani vapnenac toga sloja tvori mrtvi neprohodni
predjel od milijona šiljaka, na kojemu se tako rekud niti crvi
nezadržavaju, jer ni za njih na njima hrane neima.


To je onaj strahotni kras, koji prvi u oči upada putnicima
u hrvat. Primorju, naročito u okolici Jablanca.


Taj kras bi jedva mogli pošumiti milijonima, kojima su
pošumili pustu okolicu Moute Carla, ali naša sredstva dostatna
nisu za ogromne izdatke, koji bi za pošumljenje toga predjela
nuždni bili.


Njih de možebiti pošumiti sama narav nakon stoljeda,
kada im možda bude sva okolica drvljem obraštena, te kako
sam to naprvo spomenuo, ako okolno drvede svojim odpadcima
bude pukotine vapnenca zatrpalo.


Sloj 4. ili sloj eocenskih pješčenjaka.


Taj sloj je plodan, no ima ga malo i to u uvalama. Mora
da je more ili kratko vrieme potapalo onaj kraj u eocensko
doba, ili je bilo vrlo plitko kad je naslaga pješčenjaka tako
tanka. Svi vrtovi i vinogradi u hrv. Primorju zahvaljuju svoj
postanak i obstanak tome sloju.


Osim tih eocenskih pješčenjaka ima na krasu i eocenskog
vapnenca, koji je takodjer plodan, kako nam to Vinodol svojim
zelenilom pokazuje.


Sloj 5. konačno su diluvi jalne i aluvijalne na


slage. To su naslage pjeska, prudja, ilovače, crljenice i crnice.


Plodni u ravnici ležeći djelovi tih naslaga nas ne intere


siraju.


Naprotiv pako moramo obratiti svoju pažnju strmim stra


nama naplavine ilovače, pieska i oblučaka sverfenskih slojeva,


u kojima uslied oborina vrlo lahko nastaju bujična korita i


opuzine. Zatim moramo obratiti pažnju naslagama šljunka i


pržine (letećeg pieska), te vrlo slabo plodnog vrištinskog tla.


U Primorju, naročito u koritu predpotopnih bujica ima


dosta krupnoga krša kao i sitnoga, kojega narod zove piesak.




ŠUMARSKI LIST 2/1910 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 75 ~
U koliko taj krš nije, kako to često biva, skroz neplodan, trebati
de i njegovoj kulturi pažnju posvetiti. To bi bili najvažniji
čisti slojevi na krasu. No nisu svi slojevi svuda tako čisti.
Kako se je zemaljska kora previjala, dizala i spuštala, kako
je kamenje s vremenom izpucalo i u litice pretvoreno i t. d.
to su jedni slojevi prekrili druge sad manje i sad više tako,
da se više puta neda pozitivno reci, da li koji predjel pripada
O´OJ ili onoj formaciji.


To mješanje slojeva i jest jedini spas krasu.


Kako smo naprvo spomenuli ima neplodnih, odnosno vrlo
slabo plodnih pločastih slojeva vapnenca, koji bi za vjekove
skoro sasvim neplodni ostali. No dogadja se, da su ti vapnenei
prekriti makar sa pet prsti debelom naslagom naplavine
i kao takovi daju sasvim dobar pašnjak.


Rekli smo da ima u koritu starih bujica neplodnoga krša.
no taj krš postane za kulturu sposoban, ako kakova god zaprieka
prisili naglu vodu, da medju krš Btaloži ono zemlje što
sa sobom nosi.


Inače skroz neplodni sloj gornje krede postao je barem
koliko toliko plodan stoga, što su mu se pukotine napunile
Gocenskim pieskom ili naplavljenom crljenicom (terra rossa).
Gdje je ta naplavina deblja, može se stršeći vapnenac umjetnim
načinom izvaditi i tim načinom sasvim kulturno zemljište načiniti.


B. K 0 s 0 V i ć,
kr. gumarski nadzornik.
Osobne viesti.


Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske Slavonije i Dalmacije imenovao
je :


a.) Kr. kotarske šumare II. razreda dra. Vašu Vučkovića, kod
kr. kotarske oblasti u Samoboru, Velimira pl. Koroskeny-a kod kr.
kotarske oblasti u Dugomselu i dra. Aleksandra Ugrenovića kod kr.
kotarske oblasti u Pakracu, kr. kotarskim šumarima I. razreda u X.
činovnom razredu, ostavljajući ih i nadalje na dosadanjem mjestu službovanja.