DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 3     <-- 3 -->        PDF

BROJ 3. U ZAGREBU 1. OŽUJKA 1909. GOD. XXXI1L


ŠUMARSKI LIST


f^ retplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi Šumar, družtva dobivaju list bezplatno


Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite
članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine´i za
»Šum. list« K 4 u ime preplate. -»Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini


broj »Šum. lista« stoji 1 K. Čl

Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za ^2 stranice 8 K; za % stranic e S K 20 61.
´/^ stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


t


T Pavle Barišić


nadšumarnik


Kako je ved javljeno na strani 33. o. 1. od t. g. umro je na


1. decembra 1908. u Mitrovici nadšumarnik i upravitelj gospodarstvenog
ureda petrovaradinske imovne općine Pavl e
B a r i š i d.
Smrdu njegovom izgubilo je naše šumarstvo jednoga od


svojih najvrsnijih predstavnika. Ovaj gubitak ostavio bi za


sobom prazninu i ondje, gdje je šumarstvo daleko napredovalo,


a kamo li ne kod nas, gdje je ono istom u prvom razvoju.


Dužnost nam je dakle i prema samoj struci i prema uspo


meni pokojnikovoj, da se na njegov rad pobliže obazremo.


Opisujudi njegov rad na polju šumarstva, lučit demo njegov


stručni rad oko unapredjenja petrovaradinske imovne opdine


od onoga rada, na kojem se pokojnik istakao kao šumar u


opde i kojim je za šumarsku struku zasluga stekao.


Izuzimajudi dvogodišnje njegovo službovanje kao opdinski


šumar u Čerevidu, proveo je pokojni Barišid cijelo svoje služ


bovno vrijeme kod petrovaradinske imovne opdine i to od go


dine 1875. do godine 1885. kao šumar u Klenku, od toga


d ba do 1900. godine kao nadšumar procjenitelj, a od godine


lHOO. do smrti kao upravitelj gospodarstvenog ureda, i to




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 82 prvobitno
kao šumarnik a od 27. siječnja 1908. kao nadšumarnik.


Najintenzivniji rad njegov pada u vrijeme, dok je bio
procjenitelj. Manipulativni poaao kod ove imovne opdine nije
bio u početku toliko razgranat, usljed čega je Barišid kao procjenitelj
mogao cijelo vrijeme posvetiti studijama, pisanju i
ugodnom i interesantnom poslu procjenitelja. Kako je on volio
taxaciju, najbolje se vidi otuda, što je kao upravitelj nama
svojim činovnicima često govorio, da se osjećao sretnim samo
dok je bio taxator i da se je samo iz obzira prema svojoj porodici
primio uprave, jer je s tim bilo skopčano i promaknuće.


Kako je poznato, šume imovne općine nakon segregacije
nisu bile uredjeae, te se je uredjivanju pristupilo tek na temelju
zakona od godine 1881. Našavši se pred velikim zadatkom,
da uredi ogromno šumsko gospodarstvo petrovaradinske
imovne općine, odao se svom snagom na strukovne studije,
kojima se je već i prije bavio i to je svoje znanje neprestanim
čitanjem i studiranjem sve do svoje smrti usavršivao
tako, da možemo s pnnim pravom reći, da je spadao
medju naše najspremnije šumare. Sa osobitom ljubavlju proučavao
je francuske autore, te je u tu svrhu već u muževnoj
svojoj dobi naučio francuski.


Od prirode obdaren bistrim umom, te snabdjeven strukovnom
spremom, sizali su Barisićevi strukovni pogledi daleko
izvan granica petrovaradinske imovne obćine i daleko u budućnost,
te je njegov glas vrijedio kao glas uvažena strukovnjaka
u opće.


Po gospodarstvo petrovaradinske imovne općine stekao si
je neprolaznih zasluga, jer je uvijek išao za tim, da ga postavi
na naprednu i racijonalnu podlogu, što mu je u mnogom
posve i uspjelo, a uspjeh bi bio još mnogo veći, da se nije
morao boriti sa neprilikama, koje sputavaju gospodarstvo imovnih
općina u opće.


U prvo vrijeme života imovne općine vladalo je općenito
mišljenje, da se prva i glavna zadaća imovne općine sastoji u




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 83 —


i


tome, da se pravoužitnici podmire sa gradjom i ogrijevom iz
vlastitih šuma. Da se ova potreba podmiri, doznačivana je skupocjena
hrastovina za pravljenje sitne selske gradje, a često i
za gorivo, te su pojedine imovne opdine tim rasipanjem drva
pretrpile velike gubitke u novcu.


Polazeći sa toga stanovišta sastavljane su gospodarstvene
osnove za šume imovnih opdina. Na ovom temelju morao je i
pokojni Barisid godine 1886. i 1886. izraditi prvi uredjajni
elaborat, te je za hrastove šume uzeo ophodnju od 100 godina.
Ali iz njegovog zapisnika o uredjenju šumskog gospodarstva
petrovaradinske imovne opdine razabire se, da je Barisid
ved onda jasno avidjao, kako se ovo protivi racijonalnom
šumskom gospodarstvu, te je iznio razne predloge, kojima bi se
rasipanje drva umanjilo. Tako veli on na jednom mjestu u tome
zapisniku: »Što se tiče postotka, kojim se odmjerava količina
za tehničke svrhe prikladnog drveta, taj je relativan ; mnogo
je naime vedi, kada se iztražuje količina drva za cjepanje dužice,
naprotiv opet mnogo je manji, ako ocjenjuješ drvo za
podužnu gradju, a najmanji se pokazuje onda, kada se iztražuje
količina za pravoužitničke potrebe prikladne gradje«.


Kad se ved daje hrastovina za seoske gradnje, predlagao
je Barišid još 1886., da imovna opdina u središtu sječina podigne
pilanu i na taj način stane na kraj neracijonalnom izrabljivanju
gradje usljed primitivnog seljačkog izradjivanja.


Šume petrovaradinske imovne opdine velikom su vedinora
hrastove, a naročito se zatekla nakon segregacije velika zaliha
prestarih hrastovih sama. O načinu izrabljivanja ovih šuma
zavisio je vrlo mnogo i napredak ove imovne opdine i njezino
bogatstvo.


Kao što spomenuh, pokojni Barišid je još u početku
obratio svoju naročitu pažnju izrabljivanju tih šuma, te upozoravao
na rasipanje drva doznakom hrastovine za seosku gradju
još u doba, kada je zuao, da će u tom pogledu naidi na najvedi
otpor od strane pravoužitnika. Ova misao bila je njegov
„Steckenpferd". O tom je mnogo razmišljao i pisao, dok na




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 6     <-- 6 -->        PDF

- 84 —
pokon godine 1890. nije prodro s´ tim, da se mjesto nerazumnog
izdavanja hrastovine, pravoužitnicima izdaje relutum u n07cu
za nabavu čamove gradje. Od kako se izdaje relutum za 6amovinu,
od to se doba grade kude u velikom broju, a prije
ih se malo podizalo, premda se je u tu svrhu izdalo mnogo
hrastovine.


Kada se jednom prodrlo sa sretnom idejom da se za
pravoužitničke kude i staje daje čamovina, a skupocjena hrastovina
unovči, nestalo je i glavnih zapreka da se kod petrovaradinske
imovne obdine za hrastove šume dotadanje niske
ophodnje od 100 .godina zamjene sa višim. Kako se je godine
1896, imala obaviti revizija gospodarstveuih osnova, upotrijebio
je poicojni Barišid tu priliku i stavio predlog, da se šume
imovne obdine urede na posve drugoj podlozi. U svome »Nacrtu
za reviziju gospodarstvene osnove« pobijao je on mišljenje,
da bi trebalo kod petrovaradinske imovne obeine zavesti nisko
iumarenje i dokazao, da se napredak ove imovne općine osigurava
samo onda, ako ona gospodari sa visokim ´umarenjem
i to Už takove obhodnje, uz koje de naša hrastovina biti
sposobna za svjetsko tržište. Ovi njegovi nazori stekli su odobrenje
i kr. zemaljske vlade, te su za šume petrovaradinske
imovne općine sastavljene posve nove gospodarstvene osnove po
načelima visokog šumarenja.


Pitanje o izrabljivanju i unovčenju hrastovine podvrgao
je on naročitoj i svestranoj studiji, te je o šumskim komercijalnim
odnosajima bio vanredno dobro verziran. O tome je dosta i
pisao, a od toga nešto i štampao, ali je vedina toga ostalo
razbacano u rukopisima, a da nije dospio, da to sistematski
sredi.


U 20 broju »Narodnih Novina« od godine 1892. napisao
je članai: „Da li je opravdano, što brodska imovna obdina podmiruje
ogrijevpravoužitnika zaostatkom drva iza izradjene gradje«.
U tome članku, slažudi se sa ovakovim postupkom brodske imovne
opdine, brojkama dokazuje gubitak, što ga trpi petrovaradinska
imovna opdina doznačujudi za ogrijev i takova stabla, koja




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 7     <-- 7 -->        PDF

~ 85 —


se ocjenjuju kao gorivo, a u stvari ima u njima drva prikladnog
za izradjivanje duge. I ovo njegovo nastojanje imalo je
makar djelomična uspjeha, jer se je barem kod prestarih šuma
prodrlo s tim, da se za gorivo daje jedino ono, što se u tehničke
svrhe neda upotrijebiti.


U 95. i 96. broju „Srijemskih Novina" od godine 1906.
raspravlja Barišid u javnosti o tome, koliku materijalnu štetu
mora da pretrpi petrovaradinska imovna opdina davajući još i
danas hrastovinu u mladjim sumama za gradnju hambareva i
čardakova, kao i za gorivo, koje pitanje na žalost još ni danas
nije sretno riješeno.


Kao što spomenuh, bogatstvo petrovaradinske imovne opine sastoji se u tome, što su njezine šume većinom hrastove
i Barišić je posvetio najveću pažnju riješenju pitanja o racijonalnom
izrabljivanju tih šuma. Sa osobitom pažnjom pratio
je po javnim listovima stanje drvnog tržišta, a u isto doba
temeljito studirao savremenu literaturu te grane šumarske
struke. Plod te njegove studije jest najnoviji cijenik petrovaradinske
imovne općine, koji je on sastavio na temelju pomno
i temeljito sakupljenih podataka i analiza cijena. Ovaj je
cijenik potpuno temeljit i može se prema prilikama na drvnom
tržištu regulisati, jedino je za praktično obračunavanje vrijednosti
tehničkog drveta nešto kompliciran.


U praktičnom svom radu kod petrovaradinske imovne općine
stekao si je pokojni Barišić naročite zasluge uvadjanjem
prelaznog poljskog gospodarstva.


Više nego polovicu površine ove imovne općine, a to je
preko 30.000 jutara, zapremaju šume, koje voda ne topi. Zbog
svoje razmjerno loše kakvoće i potreba ove imovne općine na
drvu, sijeku se te u većem dijelu hrastove, u manjem grabove
šume već sada, premda im je starost većinom ispod 80 god.
Pomladjivanje ovih šuma prirodnim putem ostalo je neuspješno,
jer raznovrsna šikara i izbojci iz panjeva sklope se na brzo
poslije sječe stabala tako, da posve uguše hrastov poml,ul;ik
iz sjemena. Sto se je god ovim načinom pomladjivnlo, o«t lo




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 86 —


je bez uspjeha i u takovim šumama mjesto plemenitih vrsti
drveća imamo šikare pomješane sa kržljavim hrastovim izbojima
iz panja, . .


Pokojni Barišić uvidio je, da ovakovo pomladjivanje suma
mora dovesti petrovaradinsku imovnu opdinu do gospodarske
katastrofe, i da se mora prijeđi na umjetno pomladjivanje, ako
se hode za vrijemena ta opasnost otkloniti. Nakon sječe moraju
se dakle drvosječi iskrčiti, zemljište iznajmiti kroz neko
vrijeme, da se namaknu troškovi krčenja, a zatim ga zasijati žirom.


I ako je ova formula za riješenje pitanja o pomladjivanju
šuma vrlo jednostavna, naišao je pokojni Barišić kod njezinog
praktičnog provadjanja iz početka na velike zaprijeke. Da
rentabilitet buduće šume ne bude paralizovan znatnim troškovima
oko krčenja zemljišta i umjetnog pošumljivanja, trebalo
je iskrčeno zemljište dati u zakup, da se rečeni izdatci nadoknade
sa zakupninom. Nu tu upravo ležala je sva poteškoć
ovoga pitanja, jer u vrijeme kada su se kod ove imovne općine
počeli krčiti prvi drvosjtci, a to je bilo oko godine ISSC, nije
u Srijemu bilo gotovo nikoga, koji bi uzimao zemljište u zakup,
a ako se je tko baš i našso, htio je to učiniti samo uz posve
neznatnu zakupninu tako, da već istaknuti troškovi nebi bili
ni izdaleka pokriveni. Najmanje pak našlo se je takovih zakupnika
medju domaćim seljačkim stanovništvom. Usljed ovih
neprilika našao se je Barišić u neugodnom položaju i već je
izgledalo, da će njegov pokušaj sa prelaznim poljskim gospodarstvom
ostiti potpuno bezuspješan.


Ali svrha koja mu je lebdila pred očima i logičan i tačan
račun, da neiscrpljeno šumsko zemljište prve kakvoće, kao što
je u Sriemu, mora naći obradjivača, koji će znati cijeniti i
htjeti naplatiti vrijednost toga zemljišta, nisu dali Barišiću da
na započetom putu sustane. On je osobno i — koliko mi je
poznato — 0 svome trosku putovao u Bačku i naš bivši Provincijal,
tražeći medju naprednim poljoprivrednicima zakupnike
za krčevine imovne općine. I doista prvi zakupnici bili su
siranci, a kako nisu imali konkurencije, bile su zakup




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 87 —


nine h početka razmjerno vrlo niske. Istom tada počeo
je domadi narod dolaziti do iividjavnosti, kada je vidio, da
zakupnici iz neiscrpljenog šumskog zemljišta zlato vade, te su
i domaći ljudi počeli uzimati u zakup ta zemljišta. UBljed medjusobne
konkurencije porasla je i zakupnina i ona danas iznaša
poprječno oko 40 K. po katastralnom jutru na godinu, a na
krčevinama koje su posve sigurne od poplave, iznaša ta popriječna
zakupnina i više, dostižući u pojedinim drvosjecima i
svotu od 60 do 80 K po jutru. Svrha je dakle postignuta,
zemljište se potpuno priredi za posumljivanje, a troškovi toga
priredjivanja i troškovi za kulture ne samo što su nadoknadjeni,
nego ostaje još i znatan suvišak, kojim se reatabiliiet naših
šuma povećava, jer dok trošak za krčenje i sjetvu žira iznaša
oko 100 K. po jutru, podtizava se za zakup kroz pet godina
oko 200 K. Na taj način unisle su u blagajnu imovne općine
znatne novčane svote, a ekonomska snaga našega naroda ovoga
kraja biva jača, jer se svake godine daje na obradjivanje
nekoliko stotina jutara iz vrstne zemlje, iz koje zakupnici znatne
svote izvuku.


Uvadjanjem prelaznog poljskog gospodarstva na šumskom
zemljištu petrovaradinske imovne općine ne samo što je osiguran
uspjeh valjanog pošumljivanja i znatan novčani prihod
za imovnu općinu, nego je to gospodarstvo korisno i ea općeg
nacijonalnog ekonomskog gledišta. Ovo je zasluga pokojnoga
nadšumarnika Barišića. Na isk´rčenom zemljištu podignuto je
do sada oko 4000 jutara mladih branjevina, te je samo
šteta, da se već kod prvih krčevina nije žir sijao u redove sa
manjim razmakom, nego je taj razmak istom kašnje reduciran.


Ovo što sam u krupnim potezima naveo, odnosi se samo
na rad Barišićev kao šumara petrovadinske imovne općine, ali
on je mnogo radio na unapredjenju šumarske struke u opće.


Poj imajući ]»otpuno važnost šuma za napredak jednog
naroda, zastupao je mišljenje, da imovne općine treba da kupuju
šumska dobra u našoj domovini, u koliko njihova srestva
izmažu. Samo šume u rukama neumrlih osoba pružaju jamstvo,




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 10     <-- 10 -->        PDF

da će ostati sačuvan onaj drvni kap´tal, koji je od prijeke potrebe
za dalaju šumsku privredu, dočim privatnici ležeći za
čim vedom momentanom koristi, nastoje šume cim prije i čira
bolje eksploatisati, smanjuju turnuse, a tim smanjuju i drvnu
i^alihu. Ove svoje opravdane nazore nastojao je pokojni Barišid
1 u praksi primijeniti zauzimajući se, da petrovaradinska imovna
općina kupi Pakračko-Kamensko dobrop pa kad se to nije
os varilo, napisao je u »Narodnim Novinama« broj 182. i 183.
od godine 1894. lijep i temeljit članak: »Tko kod nas kupuje,


a tko bi trebao da kupuje šumska dobra.«


Pod konac života palo mu je ipak u dio, da stvarno poradi
oko ostvarenja te ideje, koju je svojim apometintim člankom
zastupao. Šumsko dobro Kamenica vlasništvo grofa Karačonjia
bi godine 1907. ponudjeno petrovaradinskoj imovnoj opdini na
prodaju, te je Barišiću bilo povjereno, da ustanovi vrijednost
toga dobra u svrhu pregovora za kup. Ovu procjenu obavio je
on prošloga ljeta i slučaj je litjeo, da prodavaoc pristani^ na
ponudu imovne općine baš onoga dana, kada su Barifićevi
zamni ostatci ležali na mrtvačkom odru.


Danas se može reći da je petrovaradinska imovna općina


vlastnik dobra Kamenice, čime je umnožala svoj šumski po

za vise nego 3.000 jutara.


Spomenuo sam već napred, da pokojnik nije bio jedno


strani lokalni šumar. Kako je bio čovjek od knjige, bio je u


šumarskoj struci temeljito obrazovan, te je o mnogim pitanjima


pisao u raznim strukovnim i nestiukovnim listovima.


Tako je pisao u francuskom listu ,L´echo Forestier«, u


njemačkom listu »O. U. Centralblatt fiir Walderzeugnisse«, u


kojima je pisao izvješća o našim šumarskim proizvodima, te


time nastojao obratiti čim veću pažnju stranoga svijeta na nasu


hrastovinu. Pisao je i u našem »Šumarskom listu" o raznim


šumarskim pitanjima, zatim u domaćicu dnevnicima: „Na


rodne Novine«, »Agramer Tagblatt« i »Srijemske Novine«.


Kako je imao općeniti pregled o šumarskim prilikama u opće,


vidi se iz njegovoga spisa šumske privrede na svjetskoj izložbi




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 89 —


u Parizu godine 1889., ^dje je probavio nekoliko nedjelja.
Isto tako opisao je šumsku privredu na izložbi u Budimpešti.
Kao uvaženom atrukovnjaku bilo mu je povjereno godine 1888.,
da uredi same n?kojth fruškogorakih manastira, što je onuSinio.


Nama, koji smo bili s njime u saobraćaju, poznato ie, da
je on mnogo toga pisao i napisao, što nije nigdje štampano,
niti je za štampu priredjeno, nego se nalazi razbacano kao
studije u rukopisima.


Pokojni nadšumarnik Barišid nije se ni na jednu iole
krupniju stvar odlučio prije, nego što ju je temeljito i znanstveno
proučio i tkogod je htio čuti savjet u kakvom konkretnom
šumarskom pitanju, mogao ga je čuti od pokojnika.
Šteta je samo, što u njegovom temperamentu nije bilo dovoljno
eneržije, da sve u praksi provede, do čega je studijom
došao. Može se redi, da je Barišić bio prava profesorska priroda,
koji je svoje misli i ideje znao pismeno i usmeno na simpatičan
način te lijepim jezikom i stilom drugima priopćiti i
temeljito obrazložiti.


Napomenuti mi je, da je kroz neko vrijeme obnašao čast
povjerenika na šumarskim državnim ispitima za osposobljenje
kandidata za samostalno vodjenje šumskog gospo larstva.


Barišić se bavio proučavanjem i drugih pitanja, koja zasijecaju
u opću na>"odnu privredu, te su mnogi faktori, koji
imaju važnu riječ kod rešavanja takovih pitanja, rado saslušali
njegovo mišljenje. O tim pitanjima raspravljao je on i po našim
javnim glasilima.


Jednom rijeci može se reći, da je pokojnik bio čovjek
opće obrazovanosti a posebno kao šumar, čije se zasluge ne
ograničuju samo na petrovaradinsku imovnu općinu nego su
od važnosti i za cijelu našu šumarsku struku.


Pavle Darišić rodio se u Londžici u Slavoniji.
Osnovnu školu ućio je u svome rodnom mjestu, gradjansku u




ŠUMARSKI LIST 3/1909 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 90 —


Novoj Gradišci a peti i šesti gimnazijski razred u Kovom
Sadu. Nakon toga svršio je gospodarsko učilište, no Čim je u


praksu
stupio, privolio se šumarstvu, u koju je svrhu otišao´
po novo u Križevce i tamo svršio i šumarstvo. Vrijedno je spomenuti,
da je u Križevcima osnovao društvo »Plug«, kome je
bio i prvi predsjednik. Znanje koje je stekao u školi umnogostručio
je čitanjem i studiranjem.
Kao čovjek bio je ljubazan i susretljiv, što mu je pri


bavilo svestrane simpatije, uvaženja i. opsežnog prijateljstva.


Sahranjen je u Mitrovici dne ´6. decembra uz znakove sve


opdeg štovanja i kao čovjeka i prijatelja i kao uvaženog strukovnjaka.


Nil pokopu bio je zastupljen šumarski odsjek kr. zemaljske
vlade, kr. nadšumarski ured u Vinkovcima, gospodarstveni
ured brodske imovne obdine u Vinkovcima, hrv. slav. šumarsko
društvo u Zagrebu, koji su svi ujedno položili na odar vijence,
zatim mnoge ugledne ličnosti, od kojih spominjemo kr. velikog
župana županije srijemske presvjetlog gospodina Imbru pl.
Hideghćthja, i kr. podžupana županije srijemske velemožnog
gospodina Svetozara Grubida, zatim predstavnike svih mjesnih
oblasti i cjelokupno činovništvo petrovaradiuske imovne opdine,
a osim toga mnoštvo pokojnikovih prijatelja i štovalaca, da
mu tim odadu poslednju i dostojnu poštu, koju je vrli pokojnik
potpuno i zavriedio :


Slava nadšumarniku Pavlu Barišidu!


Jooo Međaš, sumarnih.


Pošumljenje krasa.


Napisao B. Kosović kr. žup. šum. nadzornik.


(Svršetak.)


Kultivator mora budno paziti da se u kulturama nezalegu
kukci i gusjenice, a ako se zalegu tada ima upotrijebiti sva
nuždna obranbena sredstva za njihovo utamanjenje.


Da se predusretne požarima, dobro je dati travu u kulturama
požeti pod nadzorom šum. osoblja. Gdje je velika nuždn