DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1909 str. 22 <-- 22 --> PDF |
60 zemljom žilje zatrpa i čvrsto šakama ili držalicom od grebljice sbije, jerbo sbijena zemlja bolje uzdrži u sebi vlagu. Nije li jama nakon sadnje puna, nego izgleda kao da je biljka u kotlu, to neškodi ništa, dapače je dobro, jer se u jami bolje voda drži i ima više hlada. Opisani vrlo zgodni način uveo je c. k. šum. savjetnik Miroševid, no razumije se samo po sebi, da je dobar i svaki drugi način sadnje, kojega nauča nauka o sadnji šuma. Glavno je kod svake metode to, da se radnicima utuvi, da biljku ne smiju dublje zasaditi, nego dokle je u biljevištu u zemlji bila, žalim, da joj žilje ne smiju hvatati i gnječiti rukama, izuzam koliko je to neobhodno potrebno i napokon da ne smiju žilje smotati, nego ga po mogućnosti spružiti makar se i biljka nagnuti morala. Sadjačima donašaju biljke posebni raznasači, a praktično je da raznašaju biljke u limenim koritima, koja se dadu pred sobom nositi (vidi sliku). U ta korita metne se u vodi razmočene zemlje da se biljke ne suše, Treči dio težaka prinaša kamenje i mede ga poput vienca po zemlji oko biljke. Kamenje mora biti po mogućnosti pločasto, jer onda ono bolje drži vlagu i brani biljku da ju smrzavica ne izdigne. Gdje ima i velikoga kamenja dobro je i takovoga na južnoj i sjevernoj strani oko jame ustubočeno nametati (vidi napried sliku), jer s tih strana pusu izsušujuči vjetrovi. Na strminama mede se takovo kamenje s gornje i s dolnje strane jame i to stoga, sto odozgor brani kamenje jamu od rušedeg se kamenja i od zamuljivanja, a odozdol od južnoga vjetra, te podjedno čuva da voda zemlju neodnese. |