DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 370 — sve to prešnijim, a napokon je onda riešeno, godine 1872. tako, da je Franjo Čordašid po Njeg. c. i kr. Veličanstvu imenovan, prvim kr. šumarskim izvjestiteljem kr. hrvat. slav. dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, U tom je on svojstvu, odnosno poslije g. 1882. u svojstvu kr. zemaljskog šumarskog nadzornika — neumorno radio i trudio se oko unapredjenja naših šumarskih prilika — sve do g. 1891. kada je, nakon ukupno 41. godine revnoga i uspješnoga službovanja, stavljen u stanje mira. Po napred spomenutoj privremenoj naredbi o upravi, gospodarenju i uživanju u obdinskim šumama, imale su dotične obdine, u tim svojim šumama zavesti potrajao šumarenje, te u to ime namjestiti posebne svoje vješte obdinske šumare, a za čuvanje šuma još i potrebiti broj lugara. Za od^^oj toga šumarskoga osoblja — imalo se pobrinuti jur od g. 1860 postojede šumarsko učilište u Križevcima — dočim se je lugarsko osoblje — i nadalje rekrutiralo u prvom redu iz stališa seljačkoga, nu koje su osobe to svoje osposobljenje za tu službu imale dokazati položenjem posebnoga za to ispita. Kako pako za izobrazbu toga osoblja nisu u nas postojale nikoje posebne škole — dapače ni koja knjiga, iz koje bi si dotični kandidati mogli bar najnužnije znanje — propisano za obavljanje šumarsko čuvarske i pomočne službe dobaviti — a prema tome podvrdi se i osposobljujudem izpitu, pozva kr. zemaljska vlada još g. 1872 Franju Cordašida, da sastavi posebnu knjiga, iz koje bi ti čuvari šumah mogli crpiti tu potrebitu svomu zvanju nauku. Ovomu je pozivu Cordašid udovoljio, izdavši g. 1873., prvo izdanje obde poznatog »Poučnika za čuvare šumah i pomodno šumarsko osoblje« — knjigu, koja je ved do g. 1894 doživila i četvrto, znatno razšireno i popunjeno izdanje, svako po 1500 primjeraka, a to za naše stručne književne prilike, znači baš izvanredno sjajni uspjeh Vrlo značajne rieči, kojima je pisac popratio to prvo svoje izdanje, glase: »Napisati knjižicu, iz koje bi čuvari šumah i pomodno osoblje potrebitu svomu zvanju nauku crpiti moglo, nije posao tako lahak, kako nam se u prvi mah čini«, — |