DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 4 <-- 4 --> PDF |
366 U spomen Franje Čordašića, prvoga vladinoga izvjestitelja za šumarstvo u Hrvatskoj. Ako SU hrvatski šumari dužni uzcuvati kome harnu uspomenu — to je svakako medju tima mjesta i naše gore listu, pokojnome Franji Cordašidu. Već onda, kad smo na strani 69. o. 1. g. 1906. donjeli tužnu viest o Cordašićevoj smrti — obedali smo, da demo o tom svakako spomena vriednom mužu i njekoč našem šumarskom prvaku prigodno još i koju podrobniju spomenuti. Izkupljujudi sada to naše obećanje, želimo ovimi redci napose i naš nadobudni šumarski pomladak — kojemu je Franjo Cordašić — većinom poznat tek po njegovoj — još danas jedinoj hrvatskoj »Nauki o sadjenju i gojenju šuma,« djelu — koje joj već tolike i tolike godina — služi kao nuždno pomagalo u šumarskim naukama, upoznati još i njesto potrobnije sa životom i djelivanjem tog vriednog pokojnika — i vrlog pregaoca na polju hrvatskoga šumarstva. Ulogu, što je — za dobe preporoda šumarstva u na-:oj domovini — kroz malo ne čitavi četvrt vieka — dopala baš Franju Čordašića. prikazuju nam već i same činjenice, da je on bio prvi „Hrvat" profesor šumarstva, prvi organizator političke šumarsko tehničke službe i uprave, izvjestitelj za sveukupne šumarske poslove kod unutarnjeg odjela kr. hrvatsko slav. dalmatinske zemaljske vlade, jedan prvih sudionika kod osnuća našega šumarskoga družtva — prvih članova povjerenstva za obdržavanje t. z. viših šumarskih državnih izpita — kao i jedan prvih hrvatskih šumarskih pisaca i tvorilaea hrvatskoga stručnoga šumarskoga nazivlja. Rodjen u Vinkovcima g. 1830. potekao je iz stare krajiške porodice — koja u onome kraju još i danas žive. U Vinkovcima svršio je i pučku školu — a polazio i gimnaziju, dok |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 367 — ga g. 1849. c. kr. vojno ministarstvo, za onda vrhovna krajiška oblast — kao odličnog djaka — nije izaslala o državnom trošku, na tada na glasu c. i kr. šumarsku akademiju u Mariabrunn. Ovdje je Cordašid u zajednici sa svojim zemljacima Mihajlom Mikešidem iz Sibinja — Petrom Pe- T a k o V i d e m iz Križa i Ante Soretićem te Lukom Tomljenovide m iz Ivankova g. 1852, odličnim uspjehom Svršio za onda propisane šumarsko stručne nauke. — Po tadanjem običaju posla ga onda c. kr. ministarstvo rata, u svrhu dalnje praktične izobrazbe tadanjem c. kr. dvorskom šumskom uredu u bečkom Prateru. Tuj je sproveo u šumarskoj, a poglavito i lovačkoj praksi, vrieme do mjeseca veljače 1853, kada bje imenovan c. kr. krajiškim šumarom kod otočke krajiške pukovnije, sa sjedištem u Brlogu. Tri godine kasnije bude na vlastitu molbu, u istom svojstvu premješten k II, banskoj pukovnji — u Kostajnicu. Kada se je g. 1860. radilo o novo ustrojstvu kr. gosp. i šumarskoga učilišta u Križevcima — nastala je potreba, da se tamo namjeste i potrebni učitelji šumarstva. Izabrani su pri tom — u prvom redu preporukom tadanjega prvoga ravnatelja ravnatelja zavoda, čeha D. Lambla — takodjer rodom čeh, dobro poznati svim hrvatskim šumarima profesor Dragutin Hlava, a za njim onda odmah g. 1861 i naše »gore list« Franjo čordašid, kojemu su povjerena predavanja iz sadjenja i gojenja -šuma, šumarske matematike i procjene šuma, entomologije i lovstva — a uz to mu je povjerena i uprava, tada oko 150 jutara površine zapremajude zavodske šume. O tadanjem njegovom djelovanju zabilježio jedan njegov za onda drug na zavodu, sliededu pripomenu: »Čordašid kao učitelj bio je ozbiljan, nadahnut velikom ljubavi za šumarsku struku, podpuno osvjedočen i o velikoj važnosti šumarstva po našu domovinu, savjestno je vršio zadadu, koja mu je tom službom bila povjerena, imajudi pri tom vazda pred očima, da odgoji narodu našemu i doista valjani naraštaj ipomladakušumarskojstruci. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-- 368 — On je bio veliki prijatelj povjerene mu mladeži, bio jo vazda na pomodi, pa i kasnije — koliko god mu to samo dopuštao njegov dosta tegobni službeni položaj — putio ih gdje ]e trebalo — i držao budno u evidenciji — bodred ih svakom prilikom, na rad i strukovni napredak«. Kao profesor proboravio je Cordasid u Križevcima sve do g. 1871., tada je na vlastitu molbu premješten i imenovan izvjestiteljem za šumarstvo — kod kr. financijalnog ravnateljstva u Zagrebu — pod čijom su upravom za onda stajale šume kamaralnih gospoštija Fužine, Belgrad, Grižane i Veliki Tabor. — Kako se je istodobno počelo i kod naše kr. zemaljske ´vlade ozbiljnu raditi o tom, da se jednom učini kraj pustošenju i haračenju, napose pod segracijom stojećih sa urbarskmi služuostmi obteredenih vlastelinskih šuma, koli sa strane bivših kmetova toli same vlastele — to je time nastala i potreba, da se i u krilu zemaljske vlade namjesti bar jedan posebni stručnjaki izvjestitelj za šumarske poslove. Kako je uz to Čordašid — prigodom putovanja, što ih je sa slušatelji zavoda križevačkoga svake godine po raznim krajevima Hrvatske i Slavonije poduzimao — a i sudjelujudi često kao vještak u šumarskim pitanjima kod segracionih i inih sudbenih uredovanja diljem domovine, pri tom brzo uočio i goleme nepodobštine, kojih za onda u tim šumama bilo tako rekud na dnevnom redu, upozorio je opetovano posebnimi predstavkama i zemaljsku vladu, na veliku pogibelj koja od tuda prieti zemlji, a napose i bududim urbarskim šumskim zajedni´ čama i njihovim šumama, a podjedno je izradio i podnesao joj i nacrt statuta — »O uredjenju, upravi i gospodarenju u obdinskim šumama«. Posljedica toga njegova nastojanja, bijaše onda, izdanje — »Privremene naredbe kr. hrv slav. lialm. zemaljske vlade, ob upravi gospodarenju i uživanju obdinskih šuma u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji od 4. ožujka 1871. br. 2144.«. Naredba, koja je onda ostala u krieposti — sve do g. 1894. t. j . do izdanja »Zakona od 22, siečnja 1894, kojim se uredjnje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 369 — Hrvatskoj i Slavoniji« — kao i u savezu stojedeg »Zakona od 25 ožujka g. 1894, kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom«. i napokon »Zakona od 26. travnja 1894, o uredjenju zem- Ijistnih zajednica« — kojima su zakoni onda napokon i kod nas jednom stvoreni, bar najnužniji racionalnim te narodnogospodarstvenimi šumarskim prilikama i odnošajiraa u zemlji odgovarajući temelji, na polju političke šumar, uprave. Daljna posljedica spomenute, privremene naredbe bila je onda ta — da se je zemaljska vlada morala pobrinuti i za stručnjake, kojima će povjeriti, u §. 2 te naredbe označene poslove službe tzv. županijskih nadšumara, obćinskih šumara i lugara. Kako je medjutim za onda kod nas u starom provincijalu bilo još malo domaćih sinova i osposobljenih Li. obavljanje takih važnih služba — to se je moralo prigodom na dne 12 srpnja 1871- godine, usliedivšeg naimenovanja prvih tih naših političkih šumarskih tehničkih organa — posegnuti, u pomanjkanju dovoljnog broja domaćih sinova i zastranimi stručnjaci. Postepenim imenovanjem zapremili su onda mjesta žup. nadšumara, kod zagrebačke županije Vladoje pl. Koroskenj - (kasnije utemeljitelj našega društva) — kod županije križevačke Jakob Furlan — kod županije varaždinske Josip Šmidinger — kod riečke Otokar Bouček — kod sriemske Dragutin Kadleček — kod virovitičke Josip pl. Aue. Unutar same zemaljske vlade — pako ostali su predhodno šumarski poslovi i dalje u rukuh upravnika — a bili su to napose kr. vlad. savjetnik Antun Stojanović i dodijeljeni mu, poslije banski savjetnik Josip Eugen Tomić. Doskora medjutim oni i sami uvidiše, da je šumarstvo ipak prevažna grana narodnoga gospodarstva, da bi s njom upravljati bilo dostatno samo pravničke upravno osoblje, već da tomu treba u prvom redu i šumarsko tehničkog i upravnog znanja — a po tom i takovoga osoblja. A kako su se i sami šumarski poslovi — u tom vladinom odsjeku, od dana u dan Bve više i više gomilali — postalo je i pitanje namještenja posebnoga zemljskoga vladinoga šumarskoga izvjestitelja |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 370 — sve to prešnijim, a napokon je onda riešeno, godine 1872. tako, da je Franjo Čordašid po Njeg. c. i kr. Veličanstvu imenovan, prvim kr. šumarskim izvjestiteljem kr. hrvat. slav. dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, U tom je on svojstvu, odnosno poslije g. 1882. u svojstvu kr. zemaljskog šumarskog nadzornika — neumorno radio i trudio se oko unapredjenja naših šumarskih prilika — sve do g. 1891. kada je, nakon ukupno 41. godine revnoga i uspješnoga službovanja, stavljen u stanje mira. Po napred spomenutoj privremenoj naredbi o upravi, gospodarenju i uživanju u obdinskim šumama, imale su dotične obdine, u tim svojim šumama zavesti potrajao šumarenje, te u to ime namjestiti posebne svoje vješte obdinske šumare, a za čuvanje šuma još i potrebiti broj lugara. Za od^^oj toga šumarskoga osoblja — imalo se pobrinuti jur od g. 1860 postojede šumarsko učilište u Križevcima — dočim se je lugarsko osoblje — i nadalje rekrutiralo u prvom redu iz stališa seljačkoga, nu koje su osobe to svoje osposobljenje za tu službu imale dokazati položenjem posebnoga za to ispita. Kako pako za izobrazbu toga osoblja nisu u nas postojale nikoje posebne škole — dapače ni koja knjiga, iz koje bi si dotični kandidati mogli bar najnužnije znanje — propisano za obavljanje šumarsko čuvarske i pomočne službe dobaviti — a prema tome podvrdi se i osposobljujudem izpitu, pozva kr. zemaljska vlada još g. 1872 Franju Cordašida, da sastavi posebnu knjiga, iz koje bi ti čuvari šumah mogli crpiti tu potrebitu svomu zvanju nauku. Ovomu je pozivu Cordašid udovoljio, izdavši g. 1873., prvo izdanje obde poznatog »Poučnika za čuvare šumah i pomodno šumarsko osoblje« — knjigu, koja je ved do g. 1894 doživila i četvrto, znatno razšireno i popunjeno izdanje, svako po 1500 primjeraka, a to za naše stručne književne prilike, znači baš izvanredno sjajni uspjeh Vrlo značajne rieči, kojima je pisac popratio to prvo svoje izdanje, glase: »Napisati knjižicu, iz koje bi čuvari šumah i pomodno osoblje potrebitu svomu zvanju nauku crpiti moglo, nije posao tako lahak, kako nam se u prvi mah čini«, — |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 371 — »Najmučnije je pri tom osjedi pravu mjeru, to jest ustanoviti medje, međju kojima da se ta nauka kreće. U tom pogledu ni strani strukovnjaci ni danas jošte nisu složni; tu se iz jedne skrajnosli pada u drugu, dočim naime jedni pišu za pomoćno osoblje čitave knjige, rade drugi upravo proti^tno, te pišu premalo, zaboravljujući pri tom posve, da je to osoblje zvano ne samo šume čuvati, već i predpostavljene im šumare kod raznih šumskih radnjah, kao n. p. kod pomladjivanja, gojenja i proredjivanja šumah, kod obaranja, sječenja, izradjivanja i sortiranja drvah i t. d. podupirati i pomagati«. — »Samo se kaže, da jedni i drugi promašuju cilj; prvi — a takovih je najviše — zato, jer neuzimaju obzira na niski stupanj naobraženja onih osoba, za koje pišu; drugi zato, što puštaju svidu okolnost, da čuvari šumah moraju Često puta dotične šumare, kad su ovi bolešću, ili svojimi nutarnjimi poslovi zapriečeni, ili gdje drugdje službeno zabavljeni, zastupati, da im je stoga i pobliže poznavanje šume i šumskoga drveća, raznovrstnih šumskih radnjah i tamo odnosećih se pravilah neobhodno potrebito, inače nemogu svomu zvanju kako valja odgovarati". — „Ovako se pisalo, a piše još i dan daaas za lugare i pomoćno šumarsko osoblje u naprednijih zemljah, u stranah, u kojih je pučka obrazovanost daleko već našu nadkrilila, gdje neima ni jednoga lugara a da nije elementarnih škola svršio, gdje se uz timno šumarenje svakomu pojedincu dovoljno daje prilika, da si pribavi i potrebito praktično izkustvo. Pa kad se ni tamo nije dalo tako lahko iz razgranjene šumarske znantsti izlučiti ono, što bi pomodnomu osoblju potrebno bilo znati, ter što se od njega i na državnom izpitu zahtievati može i mora ; kud i kamo li je to teže kod nas u Hrvatskoj, gdje se šumsko gospodarstvo nalazi jošte u povoju, u primitivnom stanju, a većina lugara ne umije ni pisati ni čitati". »Poučnik « taj još i danas služi svim kolikim na^im lugarima, kao glavno pomagalo kod polaganja propisanog lu garskog izpita, a služi i kao učevna knjiga na našim ratar |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 372 nicama, da što više, on se u znatnoj količini razpa´ava i po Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Istri Savezno a tim, spomenuti demo sada odmah, još i drugo Cordasićevo djelo, na dosta pustom polju hrvatske šumarske knjige, a to je vladinim troškom godine 1881. izdana. »Nauk a o sadjenju i gojenju šumah«. Knjiga, koju je on, kako sam u predgovoru k istoj iztide, ne samo zato napisao i izdao, da time toli hrvatske šumoposjednike koli i šumarsko osoblje upozori, »kako su nam šume naše u narodnogospodarstvenom pogledu od prevelikoga zamašaja i važnosti; kako su nam one dragocjeno blago, vriedno, da mu posvetimo svu pažnju i brigu svoju; i kako nam uz racionalno gospodarenje mogu baš te šume biti neizcrpivimi izvori materijalnoga blagostanja i imutka«. To pa i želja, da koliko toliko olakša nauku učenikom na gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koji, neimajući skoro nikakovih šumarskih knjiga, na hrvatskom jeziku, puno vremena i truda troše pisanjem predavanja, potaknula ga je, da napiše »Sadjenje i gojenje šumah«, taj prvi i ponajglavniji dio šumarske znanosti«. Zaliti je pri tom samo, sto se, kada ved pokojnik toga nije mogao izvesti, do sada još nije o trošku zemlje izdalo ved i koje dalnje, današnjem stanju šumarske nau k e od g 0 V a r aj u d e i svrsi shodno popunjeno izdanje, te napose i po naš šumarski pomladak toli važne i potrebne knjige i nauke. Da je Cordašid i povrh toga napisao i objelodanio još i više obde koristnih i stručnih članaka po raznim časopisima, samo je sobom razumljivo Spomenuli smo uz to ved i prije, da je Cordašid od god. 1872. pa sve do g. 1882. t. j . do utjelovljenja t. z. c. i kr. krajiškog šumskog nadzorničtva za krajiške imovne obćine, unutarnjem odsjeku kr. zemaljske vlade, koje je uzsliedilo povodom konačnoga razvojačenja i pripo;enja bivše hrvatsko-slavonske vojne Krajine, materi zemlji — bio jedini šumarskotehnički stručni organ naše zemaljske vlade. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 373 — Kada je to mjesto nastupio, on ga je nastupio tako rekud golih rukuh t. j . on si je morao tekar stvoriti i položaj i djelokrug, a k tomu je trebalo, odgovarajuće tadanjim vladajudim nazorom u pogledu obde važnosti šumarstva po svaku zemlju i narod, mnogo takta, opreza i strpljenja. Ali se je svemu tomu ipak Cordašid, hvala njegovoj ozbiljnoj i miroljubivoj dudi svrsi shodno znao prilagoditi. On je uz to primjereno tada na razpoložbu stojedem mu i podčinjenom šumarskom osoblju, morao sav vanjski rad, toli kod županija koli obdina povjeriti i prepustiti, čes´o i takovima, koji niti su imali podpunu stručnu spremu, da udovolje velikim na nj stavljenim zahtjevima i zadatkom a niti inače bili uvjek i pouzdanja vriedni a uz to s pomanjkanjashodne organizacije i sredstava za nuždni nadzor, ovo je osoblje bilo manje više prepušteno samom sebi, dok on sam i opet, zaokupljen silnom navalom pisarničkog poslovanja, tek jedva i u najvažnijim slučajevima dospjevao, da se lično i na licu mjesta osvjedoči o pravom stanju stvari. Ta danas je skoro i nepojmljivo, kako je jedan čovjek kroz toliki niz godina, mogao u obde toliki trh poslovanja uz mnoge nenavidnike i razne navale i samo površno, a nekmo li zahtjevom stvari odgovarajude, a ipak i častno svladati. Kolikim se je pri tom uz to morao boriti raznim predsudama i potežkodama, to znadu najbolje prosuditi i oni naši stariji drugovi, kojima su pobliže poznati nazori — koji su u ona doba u nas još i u najmjerodavnijim krugovima, glede šumarstva i šumara, žalibože vladali a i odlučivali. Šumar se smatrao tek potrebnom nuždom, riedko je koji njih uživao dolični i zasluženi ugled i povjerenje. Velika vedina tadašnje inteligencije vidjela je još uviek u šumaru samo njegdašnjeg »Forstera—Jagera«, vulgo »Piksenspanera« sa puškom na ramenu, perom za šeširom, u zelenom odjelu i čiz mama na nogama, palašem o bedru, te dimedom lulom u ustin a. Kakvi je položaj u krilu zemaljske vlade, onda i sam vrhovni šef autonomnoga našega šumarstva, kao takav zauzimao, karakteriše ved i ta činjenica, da je taj izvjestitelj, koji je iniao po svom zvaničnom djelokrugu odlučivati o milijunima narodnoga |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 374 — dobra, po svom činu, bio tek ravan tajniku zemaljske vlade, uz ciglih 1800 for. godišnje plade, dakle ni tolikom zaslužbom, što no ju je imao u pravilu u ono doba svaki t. zv. »Bestelter« bilo koje bolje stojede šumsko trgovačke tvrdke kod nas. Uza Bve to dolazi onda još i to, da se je kod nas sve do konca osamdesetih godina prošloga stoljeća, u obde tek vrlo malo ozbiljnije u javnosti staralo o šumarstvu i njegovoj važnosti po zemlju i naš narod. Bile su tek pojedini riedki pojavi. Neprestane političke borbe i trzavice u zemlji, takodjer nisu mjerodavne faktore mogli zagrijati, da se ved jednom ozbiljno late i riesenja toli važnoga pitanja organizacije cielokupnoga našega šumarstva. Bolji su nam dani u tom pogledu počeli svitati, tek nakon utjelovljenja bivše vojne Krajine materi zemlji, te s tim u savezu stojećim osnudem krajiških šumskoimovnih obdina i t. d. Sve je to dakako moralo bitno uplivati i na bilo i najmanje nastojanje pokojnoga Cordašida, za poboljšanjem i uredjenjem naših šumsko-upravnih i šumsko-gospodarstvenih prilika — a to tim više, što su mu se i s mjerodavne strane pravile često više potežkode no pomodi, tako, da su po tom konačno svedj rastudi službeni poslovi i djelokrug i njemu, koji je to sve kroz godine i godine morao sam samac snašati i obavljati, malo po malo morali skršiti nuždnu eneržiju i samosvjesti te porasli — kako se veli — i preko glave, da su onda napokon i drugi sretniji od njega došli, da žanju na polju, koje je on tlo toli brižno i uztrajno obradjivao i čuvao od navala sveobće bujice. Da je u istinu i Cordašič znao u odlučnim pitanjima svoje opravdano stanovište svom eneržijom i dosljednošdu dovesti cilju, spomenuti demo ovdje samo jedan i u našoj široj javnosti dobro poznati primjer, a to je slučaj, kada se je s vrlo uplivnih i visokih strana išlo za tim, da se šume biskupije hrvatskoga dobrotvora i mecene Josipa Jurja Strossmajera, navodno radi pustošenja i posvemašnog zatiranja s njegove strane, stave pod sefevestar. Tu je bio Cordašid, koji je osvje |
| ŠUMARSKI LIST 10/1908 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 375 dočiv se 0 posvemasaoj neopravdanosti te podvale, odlučao ustao protiv provedbe toga nauma. A da je on u tom imao i doista pravo, dokaz su, oni milijuni, što su baš nedavna, iza smrti velikoga biskupa, u korist zemlje i naroda unišli veleprodajom tek samo najstarijih, ved davno prezrelih sastojina, ondašnjih po gornjem navodno ved pred više decenija, posve opustošenih i zatrtih šuma. Uzimajudi sve netom spomenuto pravedno u obzir, neima dvojbe, da i Franji Cordasidu, tom po naravi dobričini i poštenjakovidu u pravom smislu rieci, koji ako nije mogao ved nikako pomoći, nije sigurno nikomu nikada ni naškodio, svakako takodjer spada i u kolu po narod naš i domovinu zaslužnih šumara — dostojno mjesto i harni spomen. O uzgoju sastojinah. Saobćuje : Pavao Dianovszky, kr. držav. šumarnik. C. i kr. cumarski nadsavjetnik A. Schiffel, objelodanio je u svezku 8—10 »Centralblatt f. d. ges. Forstwesens« g. 1906. osobito sa praktičnoga gledišta zanimivu razpravu »O uzgoju sastojina«. U toj razpravi nalazimo važnih i dobrih uputa, kako strukovnjak mora da postupa u praksi, uzgajajući sastojine, s obzirom na bioložka i iaa svojstva glavnih vrsti drveda. Pisac skromno iztiče, da mu nije namjera stručnjakom podati nove stvari ved da je samo rad da sumarno i sustavno, na temelju vlastitih opažaja predoči ono temeljno i šumouzgojno znanje, na koje su stalno ved i drugi naišli, ali ako i jesu ta svoja izkustva u praksi i upotrebljavali, držali su ipak suvišnim, da ista učine i drugima pristupnim. — Po mojemu mnienju učinio se je Schiffel svakako zaslužnim tim je, da tu svoju lazpravu objelodanio, u kojoj nam potanko saobduje mnogo važnih činbenika u pogledu uzgoja sastojina, te što se još osobito iztaknuti mora, i o uplivu istih na glavne vrsti drveda. Time je on vrlo veliku uslugu učinio, praktičnim teoretičnim iztraživanjima često vrlo daleko stojedim |