DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 258 — da kr. šum. erar nepripadno mu upladenu svotu sa kamati ma povrati, a da upr. odbor po postojedim propisima onaj dio šume proglasi zaštitnom šumom, Gospid, 29. travnja 1908. B Kosović. Nješto iz novije prošlosti našega šumarstva. II. u savezu sa članko m, objelodanjenom u broju 5. o. 1. od godine 1906. priobsajemo u sliededem prievod, takodjer zanimivog a i poučnog vještačkog izvješća, što su ga u predmetu jur spomenute veleprodaje šuma u slavonskoj vojnoj krajini u svrhe t. ZV. investicionalne zaklade, pod 2. rujna 1869. godine, odnosnim svojim vladama, podnieli ugarsko hrvatski zastupnici p. n. gg.: Antun pl. Hideghethy, Josip pl. Paszthorj, Aleksander pl. Vertesy i Adolfo Divald. Isto glasi: »Pozvani po ugarsko-hrvatskoj vladi, da svestrano proučimo sva ona pitanja, šio se odnose na naumljenu prodaju drva iz slavonskih krajiških šuma, mi podpisani podvrgli smo ee toj zadadi, temeljem na dne 20. kolovoza predanog nam zapisnika, ob na dne 20. kolovoza t. g. povedenim u tom pogledu vječanjima mješovitoga povjerenstva, kao i po gosp. pukovniku Konigu kratkim putem danim nam razjašnjenima, a i pomodju inih autentičnih podataka, pak nam je sada čast, naše obrazloženo izvješće i mnienje u shededem podastrieti: U sjednici obdržavanoj na dne 10. kolovoza t g. označila je Njegova Preuzvišenost g. podmaršal barun RoBsbacher, kao razlog saziva odnosnoga povjerenstva, mnogostrane prigovore, koji su protiva naumljene prodaje drva podignuti takodjer i od strane ugarskoga sabora i ugarskoga ministarstva; smatramo 8 toga dužnošdu, izvore tih prigovora označiti i razlogom, da je u zemljama ugarske krune za taj posao tako živo zanimanje probudjeno, ter mu i toli svestrani izražaj dan. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 259 — Na financijalaom stanju države osnovano je, da zemlje ugarske krune u obde, upravu svojih državnih dobara, živom pozornošdu prate, stoga nije ni veliko zanimanje,— koje se naročito i u s lavonskoj krajini ležedim šumama posveduje — nejasno, uzme li se u obzir, da jedan dio toga vojnokrajiškoga područja sastoji iz nekretnina, koje su ved i prije novozauzeća od Turaka, sačinjavale ugarsko državno dobro, dok je ostali, i to daleko veći dio istih bio privatno vlastničtvo, za koje su i opet posjednicima odstupljena vredna kameralna dobra ugarske krune. Ovome obdemu i na razni način izraženomu zanimanju dao je i državni sabor zemalja ugarske krune, zakoniti izražaj time, da je pozvao ministarstvo: a) da nastoji, da se ta prodaja bude samo onda realizovala, ako bi se iz priobdenja moglo zaključiti, da se prodaja ta bez umanjenja same vriednosti suma neda dulje odlagati, a za koji se slučaj i opet valja staviti u položaj, da se dotičnici uzmognu uvjeriti, da de to unovčenje uzsliediti samo uz sto povoljnije uvjete; b) da se za one stanovnike kojima pripada suuživanje posjedi se imajudih šuma, ved i unapred izluči, dosadanjem užitku odgovarajući dio; i napokon c) da za slučaj, ako bi se ministarstvo iz danih mu saobdenja uvjerilo, da naumljena prodaja s obzirom na količinu prekoračuje onu mjeru, koja odgovara drvnomu prirastu, ter s toga s obzirom na redovito godišnje uživanje izostati može, onamo djeluje, da se čitavi unišli iznos, pod uplivom ugarskohrvatske vlade, izključivo samo za takove u hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini izvesti se imajude investicije upotrebi, koje i doista jednako leže u interesu rečenoga područja kao i cielokupne ugarsko-hrvatske kraljevine. Mi smo ove zahtjeve, sto ih državni sabor zemalja ugarske krune stavio na ugarsko ministarstvo, doslovno ovdje iztaknuli |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 260 — posto oni u istinu sve ono sadržavaju, na što se još i prije odgovoriti mora, nego li se bude samo još otvoreno pitanje moglo temeljito razpraviti. Skupiv sve u jedno, te slieded naravni slieđ, sliededa su pitan´a, kojih riešenje prije svega smatramo nužnim: 1. Kani li krajiška uprava iz slavonskih državnih šuma i doista vedu količinu staroga drva prodati, nego li što to odgovara tekudim sječinama i ako da, u kojem množtvu unovčiti? 2. Koji su razlozi temelj tom možebitnom naumu; 3. Kojim načinom želi krajiška uprava to unovčenje provesti ,´ 4. U koje bi se svrhe imali novčani iznosi te provedbe upotrebiti; 5. Što bi trebalo učiniti, da se odnosne namjere krajiške uprave uzmognu provesti bez ustrba na prava tredih? Ova su pitanja po vrlo poštovanim članovima povjerenstva, gospodi pukovniku Konigu te ravnatelju šumarske akademije Wessely-u, dielomice ved u odnosnoj sjednici od 10. kolovoza, a dielomice i uz naknadna nadopunjenja g. pukovnika Koniga — u cielosti svojoj jur objašnjena, i s toga držimo, da ne budemo krivo postupali, ako li ovdje dotična razjašnjenja po redu gori iztaknutih pitanja, u kratkom ponovimo, a na svako njih odmah i naše nazore nadovežemo, te onda tek na koncu i naše konačno mnienje o predidudemu izjavimo. Bilo nam je priobdeno, da u Posavini ležede državne same u brodskoj pukovniji zapremaju: 20.000 jutara mladike, 8.000 „ stromlja 2.000 „ srednodobnih i 56.000 „ prastarih sastojina, a nasuprot onda u petrovaradinskoj pukovniji: 48.000 sječi dozrelih prastarih sastojina; ukupno dakle u okruglom 134.000 rali, vedim dielom hrastovih šuma, pak da krajiška uprava namjerava od tog pra |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 261 -starog drva, u brodskoj pukovniji 18.525 rali a u petrovaradinskoj pukovniji . 11.475 rali ili ukupno 30.000 rali prodati, pod uvjet njihovoga izrablenja u 20-godišnjem razdobju, a zatim odnosnu površinu dati izkrčiti, te trajno predati poljskom gospodarenju. Preostale stare sastojine sa 74.000 rali pako, od kojih 34.000 rali odpadaju na godišnje sječine, a 40.000 rali na prištednje starih sastojina, da se podiele na 30 jednakih godišnjih sječina, pa svaku njih putem predzabrane i nakon prediduce posječe manje vrednih bielih vrsti drva i uzsliedivše oplodnje žirom, čistom sječom posjede, dakle tako da se ova površina takodjer i za budude uzčuva šumskome uzgoju. Dvadeset godišnje — odnosno tridesetgodišnje uporabno doba za sve prastare sastojine u slavonskoj Posavini — opravdalo se je sliededimi razlozi: 1, Sastojine su te ved stare preko 200 godina, u toplome podneblju, na kriepkom naplavnom tlu uzrasle, poŽimaju ved obumirati, prirast im je manji no gubitak sbog truleži i sušenja pojedinih stabala i njihovih dielova, a usljed bezprestanog prebivanja one ved ni ne predstavljaju suvislu sklopljenu šumu, ved sastojine sa jedva kojih 30—40 stabala po rali, a uz to broj tih suharaka raste od godine na godinu sve više, tako da im tehnička uporabivost drva, nemože dulje od 20—30 godina podržati i t. d. 2. Ne radi se tuj o predhvatu, dakle ne o načedu glavnice, dapače naumljenom bi uporabom imale, u razdobju od 20—30 godina dođi do posjede jedino redovite sječine, a od ono 70.000 jutara se imade unovčiti samo onaj višak prastare šume, koji je nastao usljed premalenih sječa u prijašnje doba, sbog pomaajkanja potrebe na drvu kao i nestašice prometila. Opis naravnoga stanja starih hrastovih šuma u Posavini, označuju članovi povjerenstva Hidegfethy i Diwald, koji su jur |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 262 — dešde imali priliku, da te po svojoj vrsti jedine šume proputuj« podpuno odgovarajuće zbiljnim odnosajima — ter se i pod pisani priključuju bezuvjetno topoglednim vrlo jasnim izjavama gospode pukovnika Koniga i ravnatelja šumarske akadamije We88ely-a. isto se ipak tiče tvrdnje, da se u upitnim šumama nalaze i iz prijašnje dobe prištedjeui visci drvnoga materijala, to takove nemožemo priznati ispravnim. Ved ta okolnost po sebi, da se po jutru tih starih šuma, koju je gosp. pukovnik Konig skroz izpravno označio kao posljedicu prijašnjeg gospodarenja, sada samo još po 30 — 40 stojedih stabala nalazi, upuduje nas donjekle na to, da se tuj doduše radi o prekomjernoj prastarim drvedem obrasloj površini, nu jedva i o višku rastude drvne glavnice. A ovo se može i brojevno priličnom sigurnosdu dokazati. Prije toga moramo ipak moliti, da nam se dozvoli iztaknuti još i njeke obde poznate činjenice, da nas se što bolje razumije. Svaka se šumska glavnica sastoji prije svega i? tla, a onda iz kako ved prema danim prilikama raznoličnoj količini živućega drva, koje u ukupnom svom godišnjem prirastu drvne rente, a u ovima zajedno sa možebituimi nuzužitci prikazuju kamate šumske glavnice. Normalna veličina živude, ter po dobnim razredima pravilno poredane drvne gromade šumske glavnice, obično je ovisna o razprostranjenosti, položaju i stojbinskim odnosajima površine, o vrstima drveća kao i o ustanovljenoj dobi obhodnje Izrazi »drvna materijalna glavnica« i »drvni materijalni potrošak« imati će dakle samo onda smisla, ako li se odnose i na površinu njeke stanovite već izlučene gospodarstvene jedinice. Imade više razloga podielenju velikih šumskih površina u takove gospodarstvene odjele, a za svaki njih, umni šumar posebice nastoji uzgajati, normalnoj površini i naumljeoim odnosajima odgovarajuću, u pravilnom sliedu dobnih razreda, sa podpuno obraslim površinama — sveudilj prirasteću materijalnu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 263 — drvnu zalihu. U jednom su slučaju tržni odnošaji a u drugom i opet odnošaji prirasta mjerodavni, u svakom slučaju ipak neće biti uputno, neuvažavati pri tom i mogudnost potrajnoga podmirenja — napose i vedih servitutnih prava. Prije dakle, nego predjemo na samo pitanje, radi li se u našemu slučaju o načedu glavnice ili ne, držimo da nam je svratiti pozornost i na to, da nam se naumljeno spojenje posavskih suma dvijuh pukovnija — s obzirom na tamo obstojede šumske služnosti — nečini dopustivim, ved i zato što se tim izključuje mogućnost jednoličnog podmirenja sveukupnih služnosti. Ovo bo može samo onda obstojati, ako se toli u brodskom koli i petrovaradinskom dielu budu vodile i jednolične godišnje sječine, odgovarajude potrajnom prihodu svakoga njih. Kada bi se naime htjelo, u sliedstvu tog zajedinstva, pretežno sječi u brodskim šumama, to ipak u petrovaradinskoj pukovniji — povremeno i dalje stojede stare sastojine nebi mogle u nikojem pravcu izpunjavati i zadadu podmirbe brodskih ovlaštenika, jer brodjanin, svoja pravoužitnička prava u petrovaradinskoj pukovniji niti smije a niti je dužan tražiti, — a to sve negleded na to, da bi takovo ovlaštenje ponj bilo i s obzirom na veliku udaljenost dotičnih šuma od njegovoga obitavališta — u večini slučajeva ipak samo nominalno. U sličnom bi položaju, u protivnom slučaju bili onda dakako i petrovaradinci. Da se dakle pitanje odnoaede se na načede glavnice uzmogne 8 pravog stanovišta prosudjivati, treba da na Savi ležede sume brodske i petrovaradinske pukovnije posmatramo kao dva medjusobno odjeljena, a s obzirom na potrajno uživanje i medju se neovisna gospodarska tijela. Da se šume posavske ravnice brodske pukovnije, imadu smatrati posebnom gospodarskom cjelinom, mora se i sa šumarskoga stanovišta odobriti, u koliko se to prikazuje podpuao opravdanim, toli osebujno veličajnioai, a po cieloj površini jednakimi odnošaji prirasta, kao i jednakom uporabnom vried |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 264 jQ0Š< 5u njihove drvne proizvodnje, ter prometnim kao i tržnim prilikama. A može se tomu još tim manje prigovoriti, pošto se i po uvjeravanju gosp. pukovnika Koniga mogu i servitutna prava stanovništva, predjela ne nalazedih se u nizinama iz ostalih dvijuh, to jest bukovih visokih i sitno šumskih gospo darskih jedinica potrajno pokrivati, a napokon što su ovdje u sva tri uredjajna tijela i dobni razredi u prilično jednakom omjeru zastupani. Drugačiji su ipak odnošaji u drugom u kombinaciju uzetom dijelu t. j . u šumama petrovaradinske pukovnije. Ova 48.000 rali zapremajuda šumska površina sastoji iz jednog jedinog dobrog razreda, a to samih jur za sječu prezrelih stabala. Da li bi onda prema tomu bilo uputno — iz stanovitog večeg šumskog predjela — posebno izlučiti sječivi dobni razred ili bar veliki dio istoga — kao posebnu gospodarstvenu jedinicu — u obde je dvojbeno. Potanji sud o tom posebnom slučaju nemožemo zato izraziti, posto šume petrovaradinske pukovnije do sada još nisu u šumsko gospodarskom pogledu uredjene, te što baš zato gledom na te sume, nema ni vjerodostojnih podataka o obstojedim dobaim razredima kao ni vladajudim prirastnim prilikama i obstojedoj drvnoj zalihi. Kad bi se medjutim odustalo od toga, hode li izlučenje od 48.000 jutara najstarije drvne zalihe na ostale šumske površine petrovaradinske pukovnije štetno djelovati na odnošaj dobnih razreda, te nede li tim i mogučnost potrajnoga podmirivanja služnih prava petrovarađinskih pravoužitnika dođi u pogibelj, tada se možemo i glede visedeg pitanja uačeda glavnice, gledom na svaki tih dvijuh gospodarskih tijela upustiti i u potanje razpravlanje, čim nam samo bude poznata još i obhodna doba, koja se i nade odgovarajude postojedim odnošajima uzeti za temelj obračunanju normalne drvne zalihe na tim površinama. Tečajem vječanja na 10 kolovoza izjavili su koli g. pukovnik Konig, toli i gosp. ravnatelj šumarske akademije Wesely, ponovno nazor, da de hrastovi Posavine po svoj prilici |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 265 — biti u budude sa 100—120 godina dorasli za sječu, u kolikose od pravilno uzgojenih šuma u toj dobi može ved i kud i kamo veči prihod izčekivati — a uz to računati i na posve zdravo, te u cielosti za gradju sposobno drvo. Ma sve da i mi rado dopuštamo, da se uz 120 godišnju obhodnju bude tamo moglo posve zdravo i za gradju podpuno sposobno drvo uzgajati, to nam se ipak s druge strane čini obhodnja od 100—120 godina zato nedostatnom, sto smo osvjedočeni, da se kod takove obhodnje ne može postići i najveću moguću merkantilnu vriednost, pošto bi se pri tom postigao manji broj stabala-dužica, dakle onu vrstu robe, za koju su slavonski hrastovi usljed izvrstne svoje cjepkosti i lahkoće izrade najsposobnije, a na kojima se i velika vriednost tih šuma većim dielom osniva, Nije nepoznato, da je po šumskome katastru izvedenom vrlo točnom iztraživanju tamošnjih odnošaja prirasta — dokazano, da se najveća proizvodnja drvne gromade u tim hrasticima neda prije postići, no izmedju 140 i 150 godine starosti, te da 200 i više godina stara uzor stabla istih, u prsnoj visini tek poprečni promjer od 27 palaca imadu. U 100—120 godina starosti, mogla su ta debla prema tome imati tek poprečni promjer od najviše 19—22 palca, a odbijemo li od tuda na račun kore i bieli — malo računajući 4 palca, to moramo doći do spoznanja, da je promjer za gradju sposobnoga diela debla — (poprečnih) uzor stabala u tim šumama, mogao uz 110—120 godišnju obhodnu dobu tek 15—18 palaca mjeriti, a to potvrdjuje i opet naš nazor, da je najveći dio drvne gromade tih sastojina u toj dobi bio za izradu dužica (tj. cjepka gradje) još nesposoban. Gospodin ravnatelj šumarske akademije Wessely čini se, da goji nadu, da će pravilno odgajane sastojine, uz rane i češće opetujeće se povrede, tamo već i u mladjoj dobi ppstići željene dimensije, mi se ipak tome nazoru nemožemo priključiti. Iz opisa posavskih šuma, koje nam je vrlo poštovani g. ravnatelj toli liepo pružio, razabrati je naime, da se u tim |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 266 — šumama nemogu lahko nadi stabla mladja od 200 godina, i to iz razloga, koji su nam takodjer skroz istinski predočeni. Po tom pako nisu tamo ved kroz čitavih 200 godina nova stabla ni uzrasla, pa da i jesu, ona bi pod pritiskom jur obstojedih, bila morala i onako hiriti. Dapače bit će, da su sadanja stabla ved od prvoga začetka pripadala gospodujudem razredu, pošto hrast nemože trajno i kroz dulje vremena podnašati ni zasjenjivanje ni jači pritisak sa strane sa odnosnim posliedicama. Uz to se je ovdje kroz malo ne dvijesta godina, putem vrlo izdašnog prebiranja, neprestano išlo samo za onim, sto mi ranimi i Češde se opetujudimi povredama nastojimo postidi; pojedina su su se stabla najme sve vise i više osamljivala, i i to tim više, što su se bezdvojbeno uvjek u prvom redu samo ona stabla vadila, koja su ostalima pretila zasjenjivanjem. Na laj se je način onda i mjestimični posti´aniČni pritisak postepeno na najmanju mjeru svadjao, korenje i krošnje preostalih stabala dobivahu tim sve vedi prostor za razvitak; organi prehrane i asimilacije se pri tom mogoše sve vise i raznovrsnije množati i širiti, a svim tim su bili dani i uvjeti za postignuće izvanrednih dimenzija i to u podpunijoj mjeri, nego li će se to modi u buduće postizavati pitem redovitih proreda. Uzmemo li uz to još i to u obzir, da de nakon naumljene promjene vrsti kulture od 30.000 jutara, imadu izvesti odvodnje i podignuti nasipi, a tim de se bezdvojbeno i veliki dio preostale šume izsušiti, te da g. pukovnik Konig dapače drži da bi se imalo i izsuženje sveukupne posavske nizine u interesu racionalnoga šumarenja provesti, to mi onda još i tim manje možemo zagovarati manju od 150 godišnje obhodnje, jer de se usljed toga izsušenja onda tamo svakako i odnošaji prirasta na drvu znatno promjeniti, tako da bi se pri tom doduše najvedi poprečni godišnji prirast moguće i prije, nu zato i opet zahtjevane dimenzije sigurno samo u mnogo kasnijoj dobi postići mogle. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 267 A kada bi se onda, sbog veće proizvodnje drvne gromade, btjela obhodnja sniziti, to se ipak postignutom većom tvarnom kolikodom ipak nebi mogao taj manjak naknaditi. Vratimo se sada opet k samom pitanju naceća šumske glavnice, pa uočimo li pri tom u kombinaciju povučene petrovaradinske i brodske gospodarske jedinice, i to svaku njih za se, te uz predmjevu 160 godišnje obhodnje, dođi ćemo do sliededih zaključaka: Upravno područje Posavine u brodskoj pukovniji obuhvaća u okruglom površinu od 86.000 jutara. Odgovarajuće tamošnjim odnošajima prirasta, imalo bi se na toj površini kraj 150 godišnje obbodnje, nalaziti stalno na panju drvna zaliha od poprečno 66´3 normalnih hvati drva po jutru. Višak bio bi ipak samo ono, što se više od toga na drvu na toj površini nalazi, načećem glavnice, pako mora se onda označiti izrada svakoga pojedinog hvata drpa, za koji bi se ta gori spomenuta zaliha umanjila. Ma da i nemožemo posve točno znati, koji iznos današnja zaliha te gospodarske jedinice iznaša, to nam ipak nije nepoznato, da je prije kojih pet godina, (dok je površina starih sa- Btojina još za podpunih 8000 jutara veća bila nego li sada) iznosila tek 5,54-3.400 normalnih hvati, dakle da je već onda bila za čitavih 159.01)0 normalnih hvatih premalena. Moći je stoga svom sigurnošću uztvrditi, da šume spadajuće pod Brodsku Posavinu, izkazuju nerazmjerno veliku površinu starih sastojina, nu uza sve to one ipak nemaju višak, već dapače i znatni manjak na materijalnoj zalihi. Na ono 48.000 jutara petrovarađinskog gospodarskog područja, imala bi se uz gornje predmjeve trajno nalaziti drvna zaliha od 3,182.400 normalnih hvati, nu pošto sadanja zbiljna zaliha, u istinu prema uspiehu obavljene procjene na tamošnjoj, irčenju namenjenoj površini od 11,475 jutara, samo 3,508.800 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 268 — normalnih hvati iznaša, to se po tom izkazuje ovdje u istinusamo višak od 326.400 normalnih hvati t. j . jedva onoliko, koliko će po vjerojatnosti već i danas iznašati manjak u brodskom području. K tomu dolazi onda još i to, da se pokusne plohe tih 11.475 jutara sve nalaze baš u onim šumskim djelovima, što su od mjesta i ljudi najudaljeniji, tako, da su to po tom bezdvojbeno i najbolje obrasli dielovi na čitavom površju. Nu dopustimo, da i taj višak kao takav i u istinu postoji, to on ipak ne dotiče ni da 4.500, dakle kud i kamo manje od gori označenih 11.475 jutara, odnosno kroz 20—30 godina čitavo površje od 48.000 jutara, posvema pokrije. U ostalom se izvanredno načede glavnice, kod proveaenja krčenja 30.000 jutara, nebi moglo uz pretvorbu kulture ni onda mimoiči, kada bi se u prilog naumljene veleprodaje drva, naproti tu navedenim razlogom, uzela za podlogu računa bilo kako nizka obhodna doba. Šumska površina, koja se želi krčiti, da se konačno onda poljskoj težatbi privede, nespada pako onim časom, kada postaje poljem više u skup onih površina, s kojima JB do sada sačinjavala šumsko gospodarstvenu eielinu. Ona se od toga časa mora smatrati odieljenom posebnom šumskom glavnicom; koje načede odgovara ukupnoj vriednosti sječi namjenjenoga drva, a koja u ovome slučaju, glasom´procjene, znatni iznos od 21,000.000 forinti iznaša. Držimo, da smo tim dokazali, da ovdje svaka uporaba znači i načede glavnice, samo što se pri tom takova prenaša na vedu sječivnu površinu, od one, koja odgovara dobi obhodnje najvede a podjedno i najvrednije proizvodnje drvne gromade, te pošto smo uz to dokazali i to, da naumljeno krčenje od 30.000 jutara tih šuma svakako i bezuvjetno predmjeva i znamenito načede glavnice, slobodni smo glede toga krčenja još |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 19 <-- 19 --> PDF |
269 — njeke dalnje opazke i to sada sa drugoga stanovišta iztaknuti, a tek oada preci demo i na samo pitanje naumljenoga unovčenja drva. Krčenje od 30.000 jutara šumske površine i upotreba iste u ratarske svrhe opravdava se; nepovoljnim razmerjem izmedju šumskoga i poljskoga tla u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji ; zatim što ta površina leži daleko od naselaka, sred šumske pustinje, koja bi se time onda mogla dielomice napučiti, i što se to tlo odlikuje sposobnostmi, usljed kojih bi vjerojatno, uz poljoprivredu, odbacivalo mnogo veći potrajni čisti prihod, nego li se to i uz najbolje šumsko gospodarstvo polučiti može. Istinitost prvo spomenutih motiva ni mi ne poričemo, držedi t´ kodjer, da je povečanje težatnoga tla duž Save umjesno, mislimo ipak, da se financijalna prednost toga poduzeda, a napose i pitanje, da li je ved i sada vrijeme, da se to krčenje izvede, neda prosuditi, dok god ne budu toČno poznati i trogkovi, što su neobhodni, da se ta površina učini i doista i za poljoprivredu sposobnom. Ovi će predizdatci zahtjevati iznose, koji se ne smiju omalovažavati, a kojih vedi dio nede odpasti na odvodnju i na obranbene gradnje protiva poplavleaju, ved vjerojatno na same troškove krčenja. Snabdjeveni u tom pogledu vlastitim iskustvom, mislimo da nam je slobodno tvrditi, da krčila se stojeda šuma ili samo panjevi, ipak de kamati za ove kao i napreds pomenute radnje potrebnih novčanih izdataka dosedi iznose, koji će od ostaloga čistoga prihoda tih novih oranica odbijeni, po svoj prilici znatno smanjiti izČekivane financijalne probitke Trebalo bi zato iznos tih troškova izračunati prije, nego li se odluči, za toliku šumsku površinu odrediti postupak, koji usljed mogućnosti prirodnog novo oplodjenja postaje dvojben, tako da se onda, kada bi se naum morao sbog troškova napustiti, u istinu nebi ni oranice ni šume, ved samo za dugo doba doista pusta površina stvorila. 21 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 270 — Uz to se pri tom nebi smjelo pustiti ni to s vida, da se na istodobno izsušenom ostalom tlu, takodjer ved nebi mogle u isto vrieme — a valjda ni u obde ved uzgajati takove orijaške i veievredne sastojine, kakove su sadaaje — što nam ved i sada medjasne, poplavama nepodvržene šume u zemlji — jasuo kazuju. U pogledu naumljenoga načina unovčenja, onoga drva što se nalazi na površinama namienjenim poljskoj težatbi, razabiremo iz predloženih nam prodajnih uvjeta; da je Čitava ta površina podieljena u 20 malo ne jednako velikih razdiela, a svaki je njih napose procijenjen s obzirom na drvnu gromada kao i razvrstbinsku vrstnodu, a ukupna im je vriednost u novcu ustanovljena sa 21,088.214 tor; da se drvo nalazede se na toj površini proda, bilo po česticama bilo i u djuture, nu da uz jednake uvjete ide prednost onomu koji stavlja komulativnu ponudu; da je dostalac dužan, cielu površinu u roku od 20 godina čistom sječom posjedi; nu da mu uz to pripada, sječu takodjer i u kraćemu razdobju provesti, a osim toga najstarija stabla, na sveukupnoj sječivoj površini posjedi i prije prebiranjem putem predhvata. S obzirom na ove uvjete kao i ono, što nam je u prvoj sjednici u podkrepu istih saobčeno, slobodni smo staviti sliedede naše primjetbe : U nacrtu dražbenih uvjeta označeno je doduše maksimalno doba trajanja sječe, manjkaju ipak pri tom posvema ustanove glede minimalne debljine drva, kao i ona do kada se izradjeno drvo mora sa sječina odstraniti. Uzme li se pako na um, da de samo gorivo drvo, što se na toj površini nalazi, izdati 1,309.245 hvati, te da de u slučaju, da se godimice i samo dvadeseti dio te površine posječe, biti godišnje 65,462 hvati takovoga goriva, to je onda vrlo vjerojatno, da de kupac, u koliko bi svoju probit našao ved u gradjevnomu drvu, ili da dodje u pogibelj, sto bi se |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 271 — lasno moglo dogoditi, da gorivo drvo u obde nemože ili samo gubitkom može prodati, da de on onda radje, veliki dio za gradju nesposobnih stabala ili dielove istih ostaviti neizradjene na površini — a time na tim sječinama, svaku dalnju kulturu tla 73. dugo vremena absolutno onemoguditi; a po tom bi krajiška uprava onda morala sama naknadno i na vlastiti račun i to silnimi troškovi, to odstranenje i cišdenje provesti. U sumi, gdje su razlike u starosti pojedinih stabala neznatne, neda se relativna starost stojećih stabala u obde toČno ocjeniti, pa bi kupac po svoj prilici uvjek najvriednija stabla označivao i najstarijima, bez da bi se ta njegova tvrdnja mogla i razložno pobijati. Mnogo je važnije i odlučnije onda još i pitanje, ima li se prodati ciela površina na jedanput i čitava gromada u pitanju stojedeg drva uz sadanje tržne ciene. Po našemu mnienju bio bi takav postupak skopčan po državu vrlo znatnimi neposrednimi štetama. Prve došle bi do izražaja prije svega u razmjerno nizkoj ponudi, zatim u gubitku onih prednosti, koje obečavaju vjerojatni prirast ciena robi na svetskom tržištu kao i surovoga drva u šumi. I što se ponuda tiČe, bojati se je istih nepovoljnih posljedica, proda li se čitava gromada jednome poduzeću ili u manjim cesticama više njima — te bude li poduzetnik ograničen godimice samo na jednu 20 površine ili da mu se dozvoli cielu površinu u povoljno kratko doba posjedi i izraditi. Consortium koji na čitavu površinu reflektira, nede ni kod izrabllvanja u 20 jednakih godišnjih obroka trebati mnogo nudjati, u koliko takav posao zahtjeva uz orijaške glavnice u novcu, razum, stručno znanje, obzirnost i slobodu u razpolaganju, tako da se ved s obzirom na to nemože izčekivati živahna konkurencija. Ponude na pojedine čestice, takodjer ne mogu uz predrojevu gori spomenutog načina ograničenja i podieljenja vre |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 272 — mena izrade, biti osobito velike, pošto 20 dio jedne čestice aedaje ni posla kroz jednu čitavu godinu, a nepodnaša ni u po-^ trebu velikih prometnih glavnica — u svrhe omogudenja bolje izrade, dakle za naselke radničke, drvarska industrijalna po duzeća, prometila i t. d. Ponudama na 2 do 3 čestice u jednom, suprotivne su iste zapreke, dok se prvo spomenuta mana još i onda mora izčekivati, ako se ukupno površina i samo u dva ili tri dijela proda. Kada bi pako, bilo veletržci, bilo malotržci htjeli — dakako u slučaju takove dozvole, odnosnu drvnu gromadu i u kraćem ili dapače i što kraćem razdobju izraditi, to bi oni t´m manje bili onda u stanju, staviti odgovarajuće povoljne ponude. Gledom na ogromne gromade, koje bi svi kupci zajedno a istodobno morali baciti na trg, oni bi bili prisiljeni, da si svaku drugu konkurenciju onemoguće, cienu gradjevnoga drva sniziti, a i gorivo drvo ne samo bez dobitka, već dapače velikim dielom i uz stanoviti gubitak prodavati — a to sve samo, da sječine uzmognu i pravodobno izprazniti. Uz takove odnošaje pako nije nevjerojatno, da se predvidjauje tih posljedica, bude vrlo osjećalo već i kod samih ponuda. Poplava tržišta robom, moralo bi uz to toli za državu koli pojedince uroditi još i drugim štetnim posljedicama. Susjedni šumovlasnici došli bi tim u neugodni položaj, da izrabljivanje svojih suma posve obustave. Porez za šume i upravne troškove pako morali bi i uzprkos toga plaćati, a to bi i ne samo na gospodarstvene odnošaje tih sumoposjednika i na poreznu im snagu već i na samo žiteljstvo vrlo štetno uplivalo, ii koliko je i ovo svoju privredu dosada ponajviše baš u tim šumama nalazilo, a nije pripravno, da sada odjednom ostavi kuću i kućište, da zamjenu toj zaradi traži u krajiškim šumama. A to je posredna šteta, koju je država dužna već i iz državno financijalnih obzira odvratiti. U ostalom tim je nevjerojatnije, da će se kraj naumljenoga načina unovčenja, postići i sbiljnoj vriednosti drva od-^ |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— ´^T6 — govarajuda ponuda u koliko u nacrtu prodajnih uvjeta nije pridržano državi i pravo povrate svih ponuda, pak bi prema tome mogla i najpovoljnija ponuda — glasiti i na manji iznos — od polovice same procjenbene vriednosti. Ako li je pako nizka ponuda, kraj naumljene sveukupne prodaje cielokupne gromade u jednom, vjerojatna, to je onda i posvi´ sigurno, da se predloženim načinom unovčenja država odriče i svih prednosti vjerojatn oga porasta vriednosti drva. Da de ovaj porast kao konačni resultat svih amo sasjecajudih odnosaja u razdobju od 20 godina, predmjevajudi dapače i promjene i vremeno padanje, ipak nastupiti, to uvjerenje mislimo, da nam je i nakon najtočnijeg prosudjivanja proturazlogah, što ih je g. ravnatelj šumarske akademije Wessely naveo i tumačio, zastupati. Ma sve da i dopustimo : da Brasilija prieti našim hrastovim vriednotama ozbiljnom pogibelju; da će se u buduće lagvi i dužice graditi manje drvotrošedim načinom, i da de te okolnosti u savezu sa obćom nerodicom vinograda, tražnju za hrastovinom umanjiti, te tako mogude i na ciene iste nepovoljno djelovati, to ipak niti nam se ta pogibelj čini blizka niti dosta velika, da bi se tim prodaja ciele drvne količine, uz sada postidi mogude — ma i sadanjim prilikama odgovarajude, ciene dala opravdati. Sto više mi držimo, da de industrija i trgovina, na putu brzog napredka, s jedne strane, možebitno suvišno postalu drvau gromadu, odmah u drugim smjerovima opet uporabiti. Za primjer tome pozvat demo se na ciene goriva drva, koje su takodjer nakon obće upotrebe kamenoga ugljena, toga sigurno modnog suparnika, ipak sveudilj i postepeno rasle. Nu da baš i ciene svjetskog tržišta iste ostanu, ma da povremeno ponješto i padnu, to će uza sve to ipak i vriednost surovoga drva u Slavoniji za 20 godina znatno poskočiti. Ako bas tvrdnja g. ravnatelja šumarske akademije Wesaely- a, da dobitak trgovaca i industrijalaca, koji drvo u šu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 274 — mama slavenske Posavine uz tarifalnu cienu kupuju, danas nije vrlo velik, i nije bez temelja, to ipak držimo, da je g. Wesselj^ pri tom prave uzroke toga pojava krivo shvatio. Po njegovu leži krivnja u tamošnjoj visini ciene surovomu drvu, koju ipak u istinu mi i samu o sebi a i u prispodobi s drugima n. pr. cienama drva na panju u Francezkoj ili i cienama francezke dužice na svjetskim tržištima, u istinu smatramo tek vrlo umjerenom. Ako li je dakle dobit i prkos toga vrlo neznatna, to su tome razlog samo izvanredno visoki prevozni troškovi, što se lahko dade i prosuditi, uzme li se na um, da kubična stopa surovoga drva u Posavini 13 —17 novčida stoji, dok svjetska tržna ciena za 1000 komada francezkih dužica, \e6 sada 126 for. izdaje; proizvodnja i nadzor nasuprot jedva 20 for. iznašaju. U istinu vidimo dalje, da postoji i ozbiljni namjera gradnjom željeznica i prokopa pređusresti u najizdašnijoj mjeri baš i t m prometnim neprilikama, te tim u što mogude kradem razdobju stvoriti sredstva, kojima de se, kako se g pukovnik Koriig posve sgodno izrazio »izvoz drva olakšati, a tim i njegova vriednost podignuti«. Opetujemo s toga, da nam se prodaja sveukupne drvne gromade uz sada mogudu cienu čini neumjestnom, a naše je mnienje, da bi se glede toga unovčenja valjalo sliedečih načela držati: trebalo bi da gromada, koja de se jednomu poduzedu predali nebude premalena, jer takova ne podnaša s jedne strane velikih poduzetnih troškova potrebnih u svrhe racionalno intenzivne izrade, nu s druge strane ipak nebi smjela biti ni tolika, da bi se tim konkurencija glavnica srednje kolikode izključila, a samo onu najveće omogućila, a napokon valjalo bi se okoristiti i prednostimi predvidjenog dizanja ciena drvarske robe kao i drvne surovine. Onm načelima odgovarajude valjalo bi: 1. Površinu od 30.000 jutara podieliti na 5 jednako velikih hrpa, a ove pojedince u četirgodišnjem razdobju podvrći dražbtnoj prodaji, na temelju ciena, koje odgovaraju svakdobnim odnošajima. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 275 — 2. Trebalo bi od svake hrpe godimice obdenito ne više no 4-ti dio posjedi, iznimice mogli bi se ipak dozvoliti i predhvati, do veličine jedne polovine jedne čestice. Predhvatnu posječu pojedinih stabala, valjalo bi ipak ograničiti izključivo samo na jur osušena stabla odnosne sječive površine, a najdulje iza 5 godina, računajući od dana preuzeda, imala bi ciela površina biti posječena i oČišdena. 3. Na temelju točnog prouČenja troškova i probitaka valja riesiti i pitanje, da li pretvorba u oranice ili pridržanje šume, a prema tome onda ustanoviti i saro način izrablenja. 4. Trebalo bi jasno izraziti, do kada se i što od sječive površine imade očistiti, i napokon. 5. Trebalo bi se naročito pridržati pravo, da se ponude, koje više od 10 1.57o zaostaju izpod procjenbene vriednosti, ne uzmu u obzir. Na taj način držimo, da se probitci države izravno i neizravno mogu najbolje očuvati, jer i ´/j gromade, još odgovara uvjek iznosu od preko 4 milijuna forinti, a tim čini i podlogu posla, koji se sigurno ne može nazvati premalenim, a koji nebi podnašao i troškova raznovrstnih investicija, a da ipak i opet nije prevelik, a da bi pri tom bile isključene glavnice srednje ruke. Podjedno bi tim dana i poslovnoj radinosti prilika, da posao za prvih četiri godina točno prouči, da se sabere, da snagu sakupi, da onda u razdoblju od 4—5 godine, uzmogne stavljati ponude, koje bi bile kadre svim interesom u jednakoj mjeri odgovarati. Pri tom bi ponude prve hrpe imale vazda te naravne prednosti pred sliededima, koje bi im njihove ved organizovane radne sile kao i jur amortizovane poduzetne gradnje, pred svakom inom osjegurale. Ona bi dakle po tom uz umjerenu dobit mogla velikom vjerojatnošdu i na to računati, da de joj posao za čitavu gromadu ostati u rukama, a u koliko ne i to, a ono da de sigurno u nasljedniku nadi dobrog kupca za svoje jur poduzete investicije, tako da po tom ni onda nebi šteto vala, kada |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 276 — jedna ili druga po njoj podignutih uredba, još nebi podpuno bila amortizovana. Sve su to pako okolnosti, koje takodjer i na visinu ponude prve hrpe povoljno uplivati moraju. Konačno nam je onda još opaziti, da onda kada se jednom načelno odluči prodaja drva na okruglo 30.000 jutara površine, to drvo za investicionalne glavnice, uz po nama predloženi način prodaje, tim vede jamstvo daje, u koliko tim državi dolaze u prilog i probitci dojdudeg porasta ciena. Što se naumljenih investicija tiče, uvidili smo iz pruženih nam priobdenja, da se pri tom radi poglavito o osušenju baruština, podignudu nasipa i gradnji vedih prometnih sredstava Naročito imala bi se sagraditi željeznica od BarČa kroz dolinu Une do Spljeta, zatim jedna od Oršave preko Zemuna u Sisak, sa krilom u Osijek, ter izkopati kanal od Dunava u Savu pravcem Vukovar—Samac. Vedinom dakle poduzeda, u pogledu dopustivosti, kojih se upliv ugarsko-hrvatske vlade, odnosno zastupstva zemalja ugarske krune, nemože mimoići, a koji stoga samo spominjemo, neupuštajudi se ipak i u pobližje raspravljanje o tom. Jedino nam još opaziti, da se tvrdnja g. pukovnika K6niga, da je rentabilitet projektiranih željeznica i kanala osjeguran prevozom drvnih gromada, kod naumljenogizrabljenja drva. dakako samo na vrijeme od 20 do 30 godina odnositi može, pošto de poslije toga, te željeznice i kanali za spomenute šume za dugo vremena pružati samo neznatne prednosti, niti one mogu iz njih računat) na koju podporu. Konačno valjalo bi po našemu mnienju, prigodom upotrebe polučene kupovnine, uzeti obzir takodjer i na po naravi manje blagom obdareno krajiško područje, kojeg stanovničtvo danas još nije u stanju bez pripomodi i podpore postojati. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 277 Tim smo napokon došli i na onu točfcu, kada nam je samo još odgovoriti na pitanje, mogu li se do sada razpravljene namjere krajiške uprave odmah sada i oživotvoriti bez uštrba na pravo tredih — odnosno što bi još i prije toga valjalo provesti? Radi se naime o pravoužitničtvu drvarije, paše i žirorine graničara. Iz odnosnih danih nam saobdenja vidimo, da ta prava u brodskoj Posavini s obzirom na drvariju iznose 28.000 b. hv. gradje 78.700 b. hv. goriva dakle ukupno 106.700 bečkih hvati drva. Stanje stoke pako i?naša u čitavoj brodskoj pukovniji: 25.423 konja i ždriebadi; 43.395 rogate marve i teladi; 54.263 ovaca i 77.608 svinja U odnosnim trim kumpanijama petrovaradinske pukovaije iznaša pravo drvarije 8.900 beč. hv. gradje 12.300 b. hv. goriva dakle ukupno 21.200 b. hv. drva. Stanje stoke u čitavoj petrovaradinskoj pukovniji pako broji: 24.353 konja i ždrebaca ; 30.093 rogate marve i teladi; 123.378 ovaca; 1.074 koza; 61.322 svinja. Po uvjerenju g. pukovnika Koniga, trebalo bi za podmirbu gore rečenih drvarinskih užitaka — uz današnje stanje šuma 85.000 jutara, od kojih bi ´U, dakle kojih 21.000 jutara moralo biti za sječu doraslo. Po njegovu nazoru, mogao bi se onda i onoj izvan te površine obstojedi višak staroga drva, za sliededih 30 godina bez svake zapreke unovčiti, i to tim prije, što mladje šume kud^amo više trave imadu od starih — te što graničar samo u |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 28 <-- 28 --> PDF |
278 — toliko pravo na žiropašu imade, koliko odgovara normalnoj zalihi sječivoga drva. Prije svega moramo opaziti, da smo bez prigovora usvojili nazor gospode pukovnika Koniga i ravnatelja šumarske akademije WeBsely-a, prema kojemu se prastari hrastovi slavonske Posavine jedva dadu još dulje od 30 godina uzčuvati, u koliko orijaškim koracima obumiraju. Na to vrijedi za sve stare sastojine u rečenoj nizini, a prema tome morati de ee unutar 30 godina bezuvjetno takodjer i onih 21.000 jutara posjeći, što su namienjeni za podmirenje pravoužitničkih prava, hodemo li udovoljiti zdravim zahtjevom narodnoga i šumskoga gospodarstva. Prelazed nakon ove opazke i opet na sam predmet razprave, držimo: Na služnostima osnovani šumski užitci imadu se smatrati kamatima stanovite glavnice, koji se svake godine potraj no imadu podavati, ili se moraju jeian put za uvjek stanovitom vriednošdu odkupiti, i to glavnicom, koja zajamčuje kamate u istoj vriednosti; zatim da se potrajno pokride šumskih užitaka žiteljstvu svake pojedine pukovnije unutar područja iste pukovnije — dapače tamo gdje je to moguće i za svaku obdinu unutar granica iste obdine, osjegurati ima. Ovo je osnovano i u odnosnim pravnim odnošajima, a leži i u naravi stvari, kako smo to ved i u napred spomenutom pobližje razjasnili. Stoje li pako ovi nazori, onda se radi prije svega o odgovoru na pitanje, hode li obzirom na brzom izrabljenju odgo varajudi neizbježivi postupak sa šumom i potrajno uživanje nuzužitaka biti mogude ili ne. * * Služnost drvarije što obtereduje šume u Posavini, spadajude brodskoj pukovniji, iznaša kako jur gori rečeno, godišnji užitak od 106.700 bečkih hvati, pak bi prema tome za po |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 279 — trajno pokride istoga, bila potrebna, uz predmjevu obhodnje odgovarajuće što mogude vedoj drvnoj proizvodnji, podpuno normalni odnos dobnih razreda i podpuni obrast svih sastojina, dakle normalne drvne zalihe, površina od najmanje 85.000 jutara, pri čemu ipak nije uzeto još i to u obzir, da pravoužitnici danas za obteredenu površinu ni porez, ni upravne, ni čuvarske troškove nepladaju. Nu uzmemo li, da ti odgovaraju vriednosti vrlo neznatnih pravoužitnidkih protudada, koje se sastoje u radaim prinosima za ogradjivanje branjevina, to je ipak jasno, da ukupna površina tih šuma sa 85.730 jutara na kojima, kako smo to jur gore i dokazali, nestoji i najvedoj proizvodnji drvne gromade odffovarajuda drvna zaliha, koja uz to po sadanjem svome stanju ved jedva da i zadovoljava obstojedim drvarskim služnostima, dakle da bi svaki hvat drva, koji bi se usjekao u svrhu vele prodaje, značio načede one drvne glavnice, na potrajne kamate koje dotično krajiško žiteljstvo misli dan danas da smije pravovaljane zahtjeve stavljati. U petrovaradinskoj pukovniji bila bi dovoljna za pokride onih godišnjih 21.200 hvati pravoužitničkog drva, odpadajudeg na tri satnije, uz gornje predmjeve, površina od 16,592 jutara, nu da li bi drvarija, a napose žirovina i pašarija ostalih satnija, sa ostatkom u petrovaradinskoj pukovniji naležedih se šuma, i u kohko mogla biti podmirena, to se sada nemože još dokazati, u koliko za te šume još neobstoji kataster, a prema tome se niti odnosni odnosaj dobnih razreda niti sadanja drvna zaliha, niti razlika u vrstnodi, kao ni oni dielovi površja nepoznaju, koji svakomu pojedinomu razredu vrstnode pripadaju. Prije provedbe odnosnih radnja, nemože se pako u poglede ove pukovnije, u spomenutom pravcu u obde nikoje osnovano mnienje podati. Iz gornjeg jasno proizlazi, da se kod provedbe naumljene prodaje drva, pravoužitniČka prava dotičnih krajišnika nebi u nikojemu pogledu, niti za vrieme 30 godišnjeg unovčenja prastarih sastojina, potrajno podmirivati mogla. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 280 — Kakovo bi pako bilo stanje tih prastarih šuma, iza mi- nuda 30 godišnje uporabne dobe, slobodni emo sliededim primjerom razjasniti. Unutar 30 godina imale bi se prastare sastojine slavonske Posavine do zadnjeg stabla predati sjekiri i pili, jer što bi tada još starih šuma preostalo, tehnički je neuporabivo ih truleževina, U brodskoj Posavini postojat de dakle onda sliededi vriednostni omjeri dobnih razreda: 1 — 30 godišnjih sastojina sa 56.000 jutara površine oko 45 > » » 20.000 » 75 » » » 8.000 » 105 » » » 2,000 ukupno 86.000 jutara Uz predmjevu, da de sveukupne sastojine biti i podpuno obrasle, te onih 30.0 00 jutara ne izkrdeno, već i nadalje uzčuvano šumskoj gojitbi, mogla bi ukupna površina, na temelju s odgovarajudim užitnim postotkom kombiniranom drvnom zalihom, dati prihod od 54,304.000 kub. stopa X 0´153 = 10.385 bečkih hvati; dok užitku odgovarajuća užitna količina 106.700 hvati, dakle više no dese t kratn i iznos istoga iznaša. K tome pako onda dolazi još i to, da paša, koja se sada, a dapače i uz pravilne razmerje dobnih razreda na 5/6 površine uživati može, onda niti cielu polovinu iste nebi mogla obuhvadati, dok bi žirovina, koja se sada prostire na 2/3, kod normalnoga razmerja dobnih razreda bila na polovinu površine snižena, poslije 30 godina nebi niti na cielu 1/8 iste ograničena bila. Još nepovoljnije bi se onda razvili ti odnošaji u petrovaradinskoj pukovniji. Tamo bi naime onda čitava površina bila obrasla samo 1 — 30 godišnjim drvljem, i to ne iz izdanaka izraslog, kojih godišnje izbojke 31 do 61 i t. d. godišnji sustav žilja hrani, ved iz samonika uzraslih iz sjemena, kojih je sadržaj ] drvne gromade, u toj dobi, u prispodobi s onim zdravih izdanaka iz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 281 — panjeva, znatno manji, a gdje je godišnji prihod proračunan na gori spomenuti naČin na 7745088 <5 X 0-0153 = 1481 bečkih hvati, koji dakle ne bi iznosio mnogo više od %o one količine koja užitnoj potrebi odgovara, a uz to bi se pri tom njoglo računati i tek samo na slabiju vrlo malenu količinu gradje, na žirovinu u obde ne, a u pogledu paše samo na ´/g površine. Gospodarske posljedice ovoga stanja po pučanstvo krajine ne dadu se u opče ni proračunati, pa s toga upućujemo samo na gori izkazani znameniti broj stoke kao i na okolnost, da graničara poglavito samo marvogojstvo i kirija hrane. Ne demo doduše tvrditi, da služnosti tamo nisu ved dosegle i mjeru, koja daleko premašuje svrhu, kojoj imadu zahvaliti svoj izvor, a koji se sastojao u podmirbi odnosnih potrebŠtina jednog štedljivog kućanstva; nu obilje je to danas za krajišnika i prema njegovom shvaćanju pravomoćno, a ne čini nam se uputnim razpolagati sa glavnicom prije no što je provedena i nagodba u pogledu medjusobnih zahtjeva, a koja uz to jedva i dosiže za potrajno podmirenje danas u istiau dozvoljenih užitaka, a koje se krajišnik samo vrlo težko ili u obde i ne može odreci, a da se tim dotičnici ne izvrgnu gospodarstvenoj krizi, koja bi im donjekle i istu eksistenciju ugrožavala * Pošto dakle kod provedbe u pitanju stojedih nauma krajiške uprave, potrajno namirenje prava ovlaštenikah svakako mogude nije, to je potrebno da se drugi način riešenja poprimi. Tomu odgovarajude treba šumske služnosti odkupiti vrieđnošdu, koja potrajno uživanje istih omoguduje, ili pako koji odnosni ekvivalenat na takav naČin pružiti, da usljed toga dotičnici budu kadri preobrat svojih gospodarstvenih prilika mirnim pogledom na bududnost pripraviti. Trebalo bi dakle ovlaštenikom izlučiti, utvrdienoj služnosti u istinu odgovarajudu šumsku površinu, sa takovom tvarnom |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 282 — zalihom, koja je jednaka normalnoj, a koja bi im uz uredjene odnošaje dobnih razreda, potrajao uživanje pravnog užitka omogućila. Istina je doduše, da normalno razmerje dobnih razreda ne postoji, niti se dade stvoriti, te da de i ovlaštenici predane im u ime tvarne zalihe stare šume, takodjer morati unutar 30 godina izrabiti, nede li se izvrći nerazmjernim glavnicnim gubitcima, te da usljed toga, ni konačni uspjeh njihovoga 30godišnjega gospodarenja nede biti povoljniji, od jur gore izkazanoga. Nu oni bi ipak tim dobili za potrajno pokride njihovih užitnih prava potrebnu glavnicu na ruku ; njihov se dio ne bi upotrebio u obdenite a pojedinim obdinama samo neznatno koristne svrhe, nebi se izdao za gradnju prometila, koja bi za pravoužitnike, zbog pomanjkanja tovara samo od podredjene koristi bila; krajišnici nebi ostali sa ogromnim brojem stoke, koju neznajudi gdje i kako da ju uzdrže ili prehrane — morali bi prodati uz bez cienu i pri tom propasti i sami; — njihov odpadajuči dio jur nepriraslujudih ili bolje uazadujudih, dakle za dalji rast nesposobnih drvnih glavnica, mogao bi se malo po malo unutar 30 godina unovSiti, a tako unišlim novcem pod oblastnim nadzorom, kao občinskom imovinom upravljati. Tim bi se tamo medjutim uveo i obdim kulturnim odnošajima odovarajudi način stočarstva, a manjak na užitcima vradao potrajao ; na primjer svakomu pojedinomu njihkamalima koristonosno uloženih glavnica, u razmerju sa poreznim ključem. * * * Jednostavna oznaka veličine površine koja bi sama po sebi bila dovoljna pravoužitničke užitke pokrivati, nebi ni onda bila umjesna, kada se nebi namjeravala provesti po državi naumljena prodaja staroga drva, a to zato jer se zahtjevi svake pojedine obdine imadu napose uvažiti, dakle bi se i svakoj pojedinoj obdini, morao izlučiti odgovarajuči dio šumske površine obraštea i sa normalnom tvarnom zalihom. Sada bi to bilo još mogude, danas je izlučenje odgovarajude užitke potrajno osjeguravajude površine još moguće, dielomice, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1908 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 283 ~ šumskimi proizvodi, a dielomice novčanim kaaaatima u novac pretvorene drvne glavnice, nu svako bi otezanje, a pogotovo svako merkantilno šumsko poduzeće, koje bi se izvelo prije faktičnoga izluČenja služnostima odgovarajuče površine, moglo ovlaštenike prije ili kasaije vrlo lasno prisiliti na prigovor, da se je pomanjkanje njihovog za pravo prosudjivanje tom potrebnog stručnog znanja zato izrabilo, da se oni u njihovim pa bilo i samo umišljenim pravima prikrate, a takovim prigovorom oduzeti svaku mogućnost, eminentna je dužnost svake državne uprave. Tim mislimo, da smo dokazali, da u pitanju stojeće na mjere krajiške uprave, svakako u sebi obuhvaćaju izvanredno veliko načeče glavnice. Da prema tomu krajiška uprava, nemože biti ni ovlaštena na tu drvnu prodaju i* navedenih državnih šuma, bez pred hodnoga sporazuma o tom sa ugarsko-hrvatskom vladom. Takav sporazum zahtjevaju i način unovčenja i upotreba odnosnih glavnica; a napokon, imalo bi prije naumljene prodaje drva svakako uzsliediti i izlucenja šuma pravoužitničkih. Na osnovu tih zaključaka, čnst nam je na koncu to naše izvješće u predmetu predležešeg pitanja svršiti kako sliedi: 1. Josi prije naumljene veleprodaje drva iz slavonskih kraiških šuma posavske nizine, imalo bi bezuvjetno uzsliediti faktično izlučenje služnostnim užitcima krajišnika odgovarajućeg diela šuma — za svaku pojedinu občinu; 2. Imao bi se, nakon obavljene predaje — opravdanim služnostima odgovarajuće šumske površine pravoužitnicima, o unovčenju državi preostalih prastarih šuma, kao i u pogledu onih investicija, kojima se kupovnina istih namjeniti žeh, izraditi izcrpivi, potanki nacrt, te ugarsko-hrvatskoj vladi sbog izjave sporazumka predložiti. U Beču, 2. rujna 1869 Antun pl. Hideghethj v. r. Aleksander pl. Vetesj v. r. -Josip pl. Paszthorv v. r. Adolf Divald v. r. |