DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 184 —


O uzgoju šuma gledom na rentabilitet vrsti


drva i uzgoja.


Piše dr. Gj. Nenadić.


Prije nego što su se počela moderna prcmetila u pojedinim
zemljama izgrađivati, bio je glavni cilj šumarstvu: dobivanje
goriva drva Tek razvitkom prometila, te procvatom trgovine
i industrije, dobi šumarstvo u ekonomskom životu dotičnih
zemalja posve drugu zadadu. PoČttak novoga života možem:)
označiti godinom 1858., kada je Pressler upozorio tadanje
vlasnike šum^, da i oni moraju poput svakoga trgovca
i obrtnika računali sa kapitalima, uloženim u sumama. Svoje
nazore izložio je Pressler u maloj knjižici »Der rationelle Waldwirt
«, koja je u ono doba podigla veliku prašinu i bila povodom
dugotrajnoj prepirci među šumarskim stručnjacima. Redovi
protivnika Presslerovih i njegovih pristaša postojali su
sve redi i polagano je jenjavala ta uzaludna borba, koja je
mnogo korisnih sila badava apsorbirala, ali od koje je bila
jedina korist, da su osnovne misli nove nauke postale još jasnije
i izrazitije.


Nije nam namjera, da načela nove nauke ovdje razvijamo,
nego želimo u kratko istaci činjenice, koje u šumarstvu naprednih
zemalja danas vladaju, te na osnovu kojih odnosne
zemlje polučuju sve veču vriednoat u svojim šumama.


Kraljevina Saska bila je u Njemačkoj prva, koja je udarila
temelj gospodarenju u državnim šumama na osnovu načela
te nove nauke, radi čega ona danas polučuje najvedu zem-
Ijištnu reitu svojih šuma od svih drugih država njemačkoga
carstva i ostaloga svijeta. Za njom su se povele i mnoge drug.njemačke
države, te danas gospodare sa obhodnjama, koje su
mncgo bliže onoj, koju ustanovljuje nova nauka. Ona se obhodnja
zove financijalna, koja nam kaže, kada je renta zemljišta
najveda, odnosno kada vrijednost zemljišta postigne svoju kulminaciju.
Visina vrijednosti zemljišta ovisi o prihodima, koje




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 185 —


zemljište daja, t. j . o vrijednosti sastojine, čija vrijednost dalje
ovisi 0 vrsti drva i načinu uzgoja.


Pa kada je tomu tako, to nam mora biti rentabilitet vrsti
drva i uzgoja ondje, gdje su nam ruke kod izbora između više
vrsti drva i uzgoja slobodne i nevezane, odlučan faktor za
budude gospodarenje. Poznavati pako razliku u rentabilitetu
pojedinih vrdti drva i uzgoja jest danas tim nuždnije znati,
jer je u današnje materijalističko doba glavno obilježje svake
produkcije: proizvodnja što više materijalnih dobara uz što
manje proizvodne troškove.


Temelji racionalnom šumarstvu u naprednim zemljama
udareni su uvedenjem čiste sječe i ručnim pošumljenjem sječina,
a to je bio rezultat spoznaje, da šumu ne smijemo prepustiti
samoj sebi i od prirode sve bezbrižno očekivati, nego
da moramo narav svojim radom još više poduprijeti, ako želimo
što prije postidi cilj, koji smo šumskom gospodarstvu postavili.
Kulturni narodi ne žale troškova, koji su u tu svrhu
potrebni, jer znaju, da je šumarstvo vrlo važna grana agrikulturne
produkcije i da i ovdje uloženi troškovni nalaze svoje
pokride u budućim prihodima šume.


Sume naše otačbine prikazuju nam se u tri slike: glasoviti
slavonski lužnjakovi hrastici, kitnjakovi hrastici sa kestenom
i bukvom po brežuljcima, te napokon četinjave i bukove
šume visokog gorja. Take raznolikosti sa svojim šumama ne
pokazuje ni prostrana Njemačka kao naša mala kraljevina Hrvatska
i Slavonija.


Pogledom na istaknutu raznohkoat naših šuma, namiče
nam se samo od sebe pitanje: kakim putevima nam valja pođi,
te koja sredstva moramo rdabrati, da vrijednost narodne imovine,
sadržane u narodnoj riznici, šumama što više podignemo?
Nema sumnje, da putevi ne mogu biti jednaki, jer svako područje
za sebe uvjetuje posebne mjere, koje se moraju u svakom
području za sebe temeljito ispitivati i proučavati.


Sretni geografski i orografski položaj naše otačbine, u
kojem glavne vrsti šum. drveda nalaze optimum svoga uzrasta,




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 186 —


olakšat de nam posao u velike, jer sa valjanim uzgojem naših
hrastika, polučit ćemo sa pol truda i muke u pola vremena
stabla jednake debljine, koje danas polučuju Nijemci sa uzgojem
svojih hrastika u Spesartu. Ne budemo li dakle u uzgoju
i njegovanju naših šuma ulagali što više energije i rada,
to demo zaslužiti opravdan prigovor potomstva, da nismo znali
ili umjeli u svoju korist što više izcrpsti prirodne sile, za čim
danas svi kulturni narodi svijeta u svim svojim poduzećima i
nastojanjima teže.


Glavne vrsti drveda naših šuma jesu; hrast, bukva, smreka
jela i bor, a kao nuzgredne vrsti mogu" mjestimice u obzir
dolaziti: jasen, brest, kesten, javor, lipa, breza i t. d. Ove
vrati drva uzgojene na prikladnim mjestima, mogu biti važan
utez na vagi kod prosuđivanja rentabiliteta dotičnih šuma.


Prema naprijed istaknutom ne može nam svejedno hiti,
koju vrst drva i koji naein uzgoja u našim sumama kultivirati
treba. Posve je jasno, da kod jednakih kulturnih, upravnih,
te inih produktivnih troškova, jest ona vrst drva i forma
uzgoja, rentabilnija, koja u jednakom vremenu najveći
prihod daje.


Od četinjavih vrsti drva jesu smreka i bor najrentabilnije
vrsti drva, jer njihovo drvo svjetski trg više traži nego
li bukovo i jelovo ´drvo. U pojedim krajevima može bukovo
drvo kao ogriev imati veliku cijenu, ali pojedini slučajevi ne
u,ogu imati ništa promjenljivog na gore istaknutoj činjenici.
Logički iz toga slijedi, da pored svega toga, što jela i bukva
mogu mjestimice imati dobru prođu i stati na visokoj cijeni,
da ih ipak ne bi trebali uzgajati na većim površinama, jer
njihovo drvo nije na svjetskim tržištima rado traženi artikel.
Da, se uvjerimo o produktivnosti pojedinih vrsti drva. dovoljan
je jedan pogled na njihove skrižaljke prihoda i prirasta.
Prema najnovijim skrižaljkama prihoda i prirasta iznaša drvna
masa glavne sastojine pojedinih vrsti drva na ha u površine
u 100 godini, kako slijedi:




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 187 -
Bonitet = I. II. III. IV. V.
smreka 1905 885 698 525 370 m´
jela 1100 900 720 550 400 »
bor 600 500 400 300 200 »
bukva 670 595 515 419 294 »


Drvna masa na istoj površini do 100. godine već izlučene
sastojine.


Bonitet I. u % glavne
sastojine II. u 7o glavne
sastojine III. u 7„ glavne
sastojine
smreka 515 27´o8 /o 417 47´,.//o 353 60-5,7„
jela 615 55-87o 495 55% 385 5o´5 /o
bor 288 487o 264 52-^Vo 231 57-,7o
bukva 361 53-87o 284 47-e7o 208 47-«"/ 6 ´ 0


f V 11% glavne \T U "/o glavne


Bonitet


^ ´ - sastojine ´ sastojine


smreka 281 53-547o 162 43v7o
jela 270 497o 175 43-<,7o
bor 177 597o 99 49,-7o
bukva 164 39-, 7o 120 40-87o


Hvala ustrajnom rada njemačkih pokusnih postaja, stoje
nam danas na raspolaganje za sve vrsti drva veoma točne
skrižaljke prihoda i prirasta*. Promatrajudi gornje brojke ne
smijemo iz vida ispustiti činjenice, da u naravi doista ne postoji
za svaku vrst drva toliko bonitetnih razreda, koliko ih
skrižaljke prihoda i prirasta iskazuju; najviše postoje tri bonitetna
razrada i to I , II. i III, bonitetni razred**. Niži bo


* Mi držimo, da, su najbolje ove skrižaljke prihoda i nrirasta:
Za hras t od prof. Dr. Wimmenauer-a (Allgem. Forst unđ Jagdzeutung
rujan 1899 i sijeganj 1900.)
Za b u k vu od Dr. Grunđner (Untersuchungen im Buchenhochwalđe. Berlin 19v4)
Za smrek u od D.. Baura, Ur. f5chwappaoha Dr. Kunzoa i mnogih drugih.
Za j e i u od prof. Dr. v. Loreva (Ertragstafeln filr die Weisstanne U. Aufl.


Frankfurt 1897)
Za bo r od Weise-a (Ertragstafeln fiir die Kiefer Berlin 1880.)
** Feistmantelove skrižaljke pr hoda i prirasta, koje se kod nas upotrebljuju


posjeduju 9 bonitetnih razreda, što nam može biti povodom, d* več a priori u istinitost
njihovih podataka posumjati moramo. Tako oštrih granica između pojedinih boniteta,
kako ih ove skrižaljke iskazuju, do sta u nara i nema Pa ako k tomu još
dodamo, da one sadržavaju drugih nuždnih podataka, koje novije sjrižaljke prihoda
i prirast,i poznaju, kao broja stabala po jutru, srednje visine i srednjeg prsnog
promjera dotičnog debljinskog razreda, to smo divoljno istakli potrebu, da se za
naše prilike druge skrižaljke prihoda i prirasta sastaviti imadu.




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 188 ~
nitetni razredi ne mogu se dalje za istu vrst drva za sebe
promatrati i na njima dotične vrsti drva uspjehom na financijalni
momenat uzgajati. Tako primjerice IV. bonitetni razred
za smreku vise odgovara I. bonitetnom razredu za bor ili za
bukvu II. bonitetnom razredu i t d. Iz ovoga dalje slijedi,
da na dotičnom zemljištu valja samo onu vrst drva uzgajati
koja nam u fiiiincijalnom pogledu najveći prihod obedaje. Na
tu se okolnost osobito obzir uzeti mora kod svih statičkih
računa i vedih procjena šuma u svrhe prodaje, ekspropriacije
i t. d.


Poznato je pako, da bukva i jela stavljaju jednake zahtjeve
na zemljište i da imaju jednake potrebe na svjetlo. Smjesa
ovih dviju vrsti drva svuda je rado viđena. Tradicionalna
ljubav prema bukvi, koja datira iz dob«, kada je glavna zadaća
šumarstvu bila, dobivanje goriva drva, uhvatila je dubok
korijen u srcu mnogih šumara, koji ju šta više nazivaju uzgojiteljicom
ostalih vrsti drva Ako iz bližega promotrimo
funkcije, koje om ima tobož vršiti to demo vidjeti, da su ju
krivo nazvali »Madhen fiir alles«. Opojeni s ljubavlju prema
bukvi, zaboravljaju ali na činjenicu, da bukva i jela što se
tiče zahtjeva na dobrotu zemljišta, nijesu baš č&dne i da na
istom zemljištu, na kojem one rastu, mogu uspijevati mnogo
rentabilnije vrsti drva, kao hrast, smreka i bor. Pa što se
tiče i njena upliva na formu deblovine, primjetiti nam je, da
oua nii vrši nikaki upliv, a niti otpornost cijele sastojine
protiv vanjskih nepogoda u velikoj mjeri povečati može; naprotiv
guši i uništuje sve što joj preko glave ne raste. Najnovija
znanstvena istraživanja utvrdila su, da stabla čistih
hrastovih, pmrekovih i borovih sastojina, uzgojenih na prikladnim
zemljištima, pokazuju jednako zadovoljavajuću formu
deblovine kao ona u smjesi s bukvom uzrasla stabla. Punoda
i vrsnoća deblovine kod svih vrsti stabala ovisi o sklopu sastojine,
a ne od eventualnoga upliva primješane vrsti drva.


Velika i obilna produkcija listinca, pribavila joj je i važnost
da tlo popravlja, u sto doista ne može biti sumnje. Nu




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 189 —
tu važnost ne smijemo precijenjivati, jer debele naslage liBtinca
na dobrom zemljištu mogu više škoditi nego li koristiti; naime
najnovija znanstvena istraživanja nijesu utvrdila, da su debele
naslage listinca i humusa u opde korisne za rast šumskog drveda.
Prema tomu može razumno uživanje listinca i stelje biti


— bez ikake zle posljedice na iizrast dotične vrsti drva — od
velikoga upliva na visinu godišnje rente.
Pored gore istaknutih mana, posjeduje bukva još i tu, da
ju je umjetnim načinom teško pomladiti, što de ju bez sumnje
u bududnosti još jače natrag potisnuti.


Iz svjega ovoga rezultira pravilo, da ondje, gdje
hrast, smreka i bor, uspijevati mogu, jest neekonomički
jelu i bukvu uzgajati.


A što da kažemo o rentabilitetu pojedinog načina uzgoja?
Svaka vrst drva može se sama najlakše pomladiti, jer da to
nije mogude, nebi pojedine vrsti drva u prirodi opstojale. Pa
i ako taj zakon prirodom vlada, to ipak možemo postaviti pitanje:
da li naravni način pomlađenja šuma moramo smatrati
principom i jedino se njega držati ? To moramo tim bolje znati,
jer danas opdenitu vlada pravilo, da se u izboru vrsti drva i
načina uzgoja na prirodi ugledati moramo To znači, da ua
mjestima, na kojima danas slučajno raste bukva i jela, ponovo
iste vrsti drva dotičnom zemljištu uzgajati moramo. Kod
toga ali ne pomišljamo na okolnost, da i priroda sa odnosnim
vrstima drva stanovite promjene provađa. Zar se danas u pri
rodi ne događa, da stanovita vrst drva — ako joj dosadanje
prilike ne odgovaraju uvjetima života — svoje mjesto ustupa
drugoj vrsti drva, koja u borbi za opstanak posjeduje otporne
snage, te koja uslijed toga postaje gospodaricom novo stvorene
situacije, jer njena biološka svojstva sa nastalim promjenama
u skladu stoje.


O biološkim svojstvima svih vrsti drva, danas znamo ved
toliko, da za svaku vrst drva reći možemo, da na stanovitom
mjestu uspijevati može i ako ona tu slučajno nije autohtona.
Poznavajući dakle ta svojstva, zašto ne bi između više vrsti.




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 190 —
onu vrst drva i onaj načiu uzgoja odabrali, koji nam u istom
vremenu najvedi prihod u izgled stavlja? A je li sijanje i padnja
nenaravno? Nije, nego taj način pomlađ«^nja iz ruke za
razliku od naravnoga pomlađenja naprosto zovemo „umjetni
način*. A pošto priroda ne trpi ništa, što se protiv nje čini,
jer ona ruži i obara sve što se njenim vječnim zakonima ne
pokorava, to je doista »umjetni način« pošumljen ja jedaako naravan
kao i »naravni način« pomlađenja šuma.


Kada govorimo o uspjehu naravnoga ili umjetnoga pošuniljenja
suma, moramo uvijek u pameti držati, da stojbinski
odnošaji i biološka svojstve vrste drva kod uspjeloga ili neuspjeloga
pomlađenja — navlastito u mješovitim šumama jako
varirati mogu. Znamo, da klima ne mijenja samo morfološka
i fiziološka svojstva pojedine vrsti drva, nego da ona regulira
i potrebu na svjetlo i mineralna hranila. Prema tomu je posve
jasno, da godišnje normalne sječne površine za jednu te istu
vrst drva u raznim krajevima posve različite moga biti.


Težnja, da neku šumu u njenoj stvarajudoj snazi uzdržimo,
postaje nam ondje jedinom svrhom, gdje nam opasnost
prijeti, da će ona nakon čiste sječe izgubiti glavne uvjete da
se brzo pomladi. Takova šume poznate su nam pod imenom
zaštitnih i zabranbenih šuma, te samo na zemljištu ovih šuma
zadržat ćemo naravni način uzgoja, jer nam on ovdje pruža
najveće garancije na uspjeh. Na svim drugim zemljištima
mora nam način uzgoja biti sredstvom za postignuće cilja, te
kod izbora vrsti drva i načina uzgoja rentabilitet istoga
biti odlučan faktor.


Ne stoji ni apsolutna tvrdnja, da mješovite šume pomoću
»naravnoga načina« lakše i brže pomladiti možemo, nego li
pomoću »umjetnoga načina«. Tu su glavni razlozi neuspjehu:
raznolikost vrsti drva, a prema tomu i različiti zahtjevi na
svjetlo i zemljište, brži i sporiji uzrast i t. dl. Kod bukve i
jele su doduša ovi razlozi minimalai, pa ćemo ipak pored svega
toga željeni smjer smjese i kod ovih dviju vrsti drva polučiti
uz veliku opreznost i pažnju u vođenju pojedinih stupnjeva




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 191 ~
oplodne pječr i marnoga njegovanja pomlatka. Najbolji način
za uzgoj mješovitih šuma ne leži toliko u metod i pomlađenja,
koliko u spoznaji bioloških oblika pojedine vrsti drva
i njihovih zahtjeva na zemljište.


Osim gore istaknutih mana oplodne sječe, odnosno naravnoga
pomlađenja, te mješovitih šuma istaci nam je još poteškoće,
k( je nastaju u vođenju knjigovodstva gospodarenja, u
vedim troškovima oko uzdržavanja i izgradnje izvoznih puteva.


Od ovih mana mnogo su veće one šumsko uzgojne na
ravi, koje se redovno rado pregledavaju, te koje se sastoje u
prevelikoj gustoći pomlatka i njegovoj zaštiti, nejednoličnosti
uzgojene sastojine, izgubljenom prirastu ako starija 8aetojina
ne urodi žirom, odnosno sjemenom. Za čudo je, da
pored svega toga ima šumara, koji ae naravnim načinom uzgojenoj
sastojini više raduju i vesele, nego li umjetnim načinom
podignutoj kulturi. Za mnoge je 40 godišna jednolična
mlada šuma estetski manje ljepša, nego li 5—40 godišnja mješovita
šuma, sastojeća se iz jele i bukve. Nejednoličnost naravnim
načinom uzgojene sastojine, gledom na starost, sklop i
omjer smjese, uvjetuje u njegovanju sastojine posao, koji pada
u razno doba i na više mjesta Tako ćemo na jednom mjestu
morati progaliti, na drugom jednoj vrsti drva pomoći, da ju
druga ne uguši, a na trećem opet neke popravke preduzeti.
Ovi raznovrsni, opsežni i često se opetujući poslovi zahtjevaju
ne samo vješte radnike, nego i na visini voga zvanja stojeće
stručno osoblje. Sve to prouzrokuje znatne upravne i produktivne
troškove, koji svoje pokriće u budućim prihodima naći
moraju, te koji uslijed toga prihodnu vrijednost zemljišta znatno
obaljuju. Dokazati se može matematički, da su prihodne vri


jednosti zemljišta jednako starih sastojina, uzgojenih naravnim
i umjetnim načinom na jednakom zemljištu vrlo različite, te
da je od sastojine, uzgojene naravnim načinom mnogo manja
od one, uzgojene umjetnim načinom.


Naprotiv tomu istaći nam je prednosti umjetnog pošumljenja,
koje se sastoje: u dobitku na vremenu, bržoj i lakšoj




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 1´, 2


njezi jednako starih sastojina u lahkodi ustanovljenja godišnjegaetata,
gledom na kvautitet i kvalitet prihoda, te prema tomu
visine zeniljistne rente.


Ništa bolje ne možemo redi ni za preborne šume. Ako se
Bječine vode tako, da se bez obzira na pomladak uvijek sijeku
najbolja stabla, — to doista taj način sječe znači »prebiranje
šuma«, koji način još danas u velike vlada tamo. gdje
se šume prebornim načinom uživaju. U mjesto, da se prestara,
natrula stabla prebiranjem sijeku, vade se ravna, za tehničku
porabu najprikladnija stabla koja su još u naponu svoga prirasta.
Nijemci taki način gospodarenja zgodno označuju ne sa
»Plenterung«, nego sa „Pliinderung". Prirast u takim šumama
postaje sve manji, a stvaralačka njihova snaga pada sve niže,^
jer im godišnji prirast daleko ostaje iza godišnjega etata. U
takim šumama ne možemo si stvoriti jasna suda o najvećim
prihodima, ogojnu i drvosječnu osnovu teško je valjano pi´ovadjati,
a zemljištnu rentu teško je ustanoviti.


Posve drugačije je u sumama, u kojima se čista sječa
vodi. Ako se godišnje sječine po nekom stanovitom redu nižu,
u smjeru od sastojinah najstarijih k mlađima, polučit čtmo za
sjegurno najstrožiju potrajnost u uživanju, koju prednost u
prebornim šumama uz najvedu opreznost i tačnost postići ne
čemo moči. Šume, u kojima se prebornim načinom sječe, redovno
pokrivaju visoke gorske bregove. U tome pogledu ide
se i^redaleko, te se kod nas ved u sredogorju uvađaju preborne
sječe, što je posve krivo i neracionalno, jer ih u krajevima
sa nadmorskom visinom od 1200—1600 m. na dobrim
zemljištima, mogu čiste sječe sa uspjehom nadomjestiti. Nije
rijetkost, da kod polaganog vođenja prostranih sječina na potpuno
pomlađenje čekati moramo 20—30 godina i da pri tomu
veliki gubitak na prirastu prouzrokujemo.


Za dokaz, da preborna šuma najpedu drvnu masu producira
navadjalo se, da pojedina stabla svoj okružujući ga zraČni
prostor ekouomičkije izcrpe, nego li stabla u jednako staroj
sastojini. To je posve kriv nazor, jer nije atmosfer a nego




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- 193 —
svjetl o onaj važni faktor, koji vrši upliv na proizvodnju
drvne mase. Kao živ dokaz tomu navesti nam je, da ee jelov
i bukov pomladak pod zaštitom sjemenjaka po nekoliko decenija
uzdržati može, a da eventualni prirast ni sa najpreciznijim
instrumentima mjeriti ne možemo. Ta poznato je, da
stabla u grupama postrance razvijaju mnogo grana sve do
zemlje, i to tim jače, sto su odnosne grupe manje i sto je
Vfeda razlika u visini između preraslili i podetojnih stabala.
Istraživanja su pokazala, da skrižaljke prihoda i prirasta za
preborne šume, iskazuju 10—157o više granjevine od jednako
starih sastojina. To su doista velike brojke, koje stoje u očitoj
opreci sa glavnim principom svakog šum. gospodarstva, naime:
proizvodnjom što vede i vrednije drvne mase aa minimumom
granjevine.


Konačno nam preostaje još nešto redi o uplivu podstojnoga
drveća (Unterholz) na visinu zemljištue rente..


U naprednim zemljama, u kojima šumarstvo stoji na visini
svoga razvitka, nastoji se u starijim sastojinama podsaditi
vrsti drva. koje zastor podnasaju i tako zemljištne rente nn
umjetni način povećati.


Profesor Dr. Ramann kaže u svojoj knjizi za tloznanstvo,
da je podsađivanje za glavnu sastojinu vrlo korisno u ovim
slučajevima:


1. Gdje je zemljište jako i svježe i sa mineralnim hranilima
tako bogato, da je konkurencija u crpljenja bilinskih hranila
sa glavnom sastojinom isključena;
2. na močvarnim i vlažnim zemljištime i takim položajima,
gdje podzemna voda nije duboka, da drveće iz nje nužna
hranila crpsti može.
3. u svim starijim sastojinama, u kojima je tlo sa raznirn
travama obraslo, što je znak, da će na takom zemljištu pod-
sađeno drveće naći dovoljno hrane za svoj opstanak. Za podsađivanje
hrastovih sastojina jest bukva najprikladnija vrst
drva. U Njemačkoj su podsađivane hrastove sastojine, uzrasle
na slabom tlu sa smrekom, pa su došli do nepovoljnih rezul15




ŠUMARSKI LIST 5/1908 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 194 —


tata, a to za to, jer na sfabom zemljištu uzgojene hrastove sastojine
redovno ne pokrivaju svojih produktivnih troškova. Kod
ispravnog računanja zeniljištne rente, djbit demo, da je na takovom
tlu zemljištna renta smrekove sastojine veifa od one
hrastove sastojine. Borggrev e je bio prvi, koji je upozorio,
da je pod?ađivanje borovih sastojina sa bukvom na zemljištu
III. boniteta bezkorisno, a na II. bonit. razredu opaža
se mala korist, dok se na I. bonit. razredu opaža znatni prirast
borove sastojine. Na ovaj način njegovanja šuma dolazimo
do Rikardova zakona o padanju zemljištne rente (Das Gesetz
der abnemmenden Bodenrentt), kojega je on u poljodjelstvu otkrio,
te koji nam kaže, da samo na plodnim zemljištima uložene
investicije nalaze svoje pokride u razmjerno vedim prihodima
dotičnoga zemljišta.


Vjerujemo i rado priznajemo, da s ovim nijesmo izcrpili
svih momenata, koji govore za rentabilitet pojedine vrsti drva
i uzgoja, te za marno njegovanje naših šuma. Jedina želja nam
je bila, da svratimo pozornost na činjenice, koje vladaju u
državama, u kojima je šumarstvo ved davno postiglo svoju
kulminaciju, e da i mi na sličan način uzgajajući naše šume
njihovu vrijednost još više podignemo, u koju svrhu neka su
ovi retci napisani.


Društvene vijesti.


Poziv i program za XXXII. redovitu glavnu skupštinu
hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva, koja se ovime po
smislu zaključka upravnoga odbora družtva, od 16. travnja o. g.
gazivlje za dne 28. lipnja t. g. u Zagrebu uz sliededi program :


a) Dne 27. lipnja dolazak p. n gg. članova u Zagreb.
U 4 sata po podne sastanak u ^umar. domu, pohod družtye
noga muzeja. Na večer u 8 sati prijateljski sastanak.


b) Dne 28. lipnja u 10 sati prije podne obdržavanje
glavne skupštine u družtvenim prostorijama u