DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1908 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 151 — «rrhe, jer obično ne leže u blizini šumskoga objekta. Mi ne možemo dakle naprosto, da na temelju katastraluih mapa provedemo reambulaciju, koja bi bila isto tako točna kao mapi- Tanje, te bi nam bilo s toga mogude valjanu reambulaciju samo na tfmelju teodolitno pojigonalne metode, uz u rnanualu zabilježene originalne podatke provesti. Budući pako, da takova kod nas ne postoji, preostaje nam samo valjan o mapiranje šuma po faktičnom stanju s priepodabljanjem sa katastralnim nacrtima. Nalazi li se šumski objekt, kojega kanimo reambulirati na jednom sekcionalaom listu, okružen sa izrazitim medjama kao n. pr. kod oranica, tJ je onda još povoljan slučaj, nu vec teže je reambulirati medju dvijuli šuma, i uz lik opredjeliti i položaj u naravi, a po gotovo ako se takova vuče kroz vise sekcija, a eventualno i kroz više poreznih obdina, a mogude je i to, da na dvojbenih medjah nailazimo gdjegdje i na sastojine, u kojih se može baš na medji naidi na stablo od 100 cm srednjeg promjera, koje eventualno reprezentira i veliku vrijednost od više stotina kruna. Pa kako da onda ovdje na 1" točnosti reambuliramo? Držimo s toga, da je reambulaciju najuputnije po sekcijama izvadjati i to tako, da se na temelju fiksnih točaka jedne sekcije, mapira onaj dio sume, koji u toj sekciji leži, a rezultat sekciju. Priključak jedne sekcije na drugu valja obostrano fi ksirati. Isto vriedi i za porezne obdine. Za sravnivanje mapiranih djelova sa onima u mapama možemo si te djelove mape i pantografirati tako, da si za svaku sekciju uvaživ koeficient stegnuća upriličimo marku na panto grafu, a time onda dobijemo originalne prvobitne duljine kao i smjerove pojedinih stranica. Dakako, da se taj postupak ne može uporabiti na cijele sekcije, kod kojih se papir u svakom smjeru i pravcu jednako ne steže. Više puta se ne može niti omanja čestica, koja prelazi iz lista u list valjano mapirati, jer radi raznog stegnuda |