DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 6 <-- 6 --> PDF |
_ 4 staaju nalaze, nego li u početku 19 stoljeća. Mi danas živimo u mnogo povoljnijem vremenu za šumarstvo, nego li naši pređi. Pa što se ti6e upliva šuma na klimu, morao bi on dakle danas .kod sređenijih prilika mnogo jači biti, nego li prije. Istorički je dokazano, da je stanje šumarskog gospodarstva u početku 19. stoljeda na najnižim granama stajalo, odkada su se šumski proizvodi počeli smatrati gospodarskim dobrima. To stanje bilo je tim žalosnije, što je gospodarenje sa državnim i općinskim šumama daleko zaostajalo za onim privatnih šumoposjednika, — fakat, koji u diametralnoj opreci stoji sa današnjim stanjem gospodarstva u šumama odnosnih vlasnika. Državne, odnosno sume zemaljske gospode bijahu u 18 stoljeću plodno zemljište, na kojem su se ovlaštenici na šumske proizvode umjeli d;bro okoristiti, te s pomodu i indolencijom slabo plaćenih i za to podmitljivih »jagera« svoje pravo na šumu znatno proširiti. Tako se n. pr. u bavarskim državnim šumama u ono doba preko polovice vrijednosti šumskih proizvoda ovlaštenicima doznačivalo. Ta dan danas je u šumama opterećenim sa služnostima gospodarenje sporo i tromo, a u ono doba, kada još nije bilo nikakovoga sistema u načinu gospodarenja, bilo je sto puta gore. Uslijed toga, što su se doznačivale znatne količine drva ovlaštenicima, nastojala su zemaljska gospoda preostatak sto bolje unovčili i time prihod šuma što više podići. U živom nastojanju oko toga bili su im valjanim savjetnicima — kameraliste, u čijim rukama je gospodarenje i uprava sa šumama ležala. Osobito je to nastojanje bilo istaknulo početkom polovice 18. stoljeća, kada su se prvi put počeli prihodi iz šuma u određenom novčanom iznosu u godišnjem proračunu izticati. U težnji, da se što veći prihod poluči, više se godišnje sjeklo, nego bi se smjelo, što je imalo za posljedicu, da su šume bile posve uništene. A- da se tomu žalosnome stanju doskoči, prodiralo je sve više na površinu mišljenje, da se državne šume prodadu i stališ državnih šumarskih činovnika dokine. Ništa bolje nije bilo ni sa općinskim šumama, u kojima se uslijed egoizma i pomanjkanja shvaćanja zajedničke koristi, |