DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— Sli j I S J_´_A_ZE^- Družtvene vijesti. U oči nove godine! P ošlo je već više od trideset godina, od onoga, po nas znamenitoga dana, kada su osnivači ,lirv slav šumarskoga družtva«, uvidjajući potrebu i veliku važnost hrvatske šumarske literature po budućnost stališa kao i hrvatskoga šumarstva, odlučili osnuće i izdavanje »Šumarskoga lista«. Razne zapreke i protivštine valjalo je svladati, dok je napokon ipak — onoj maloj ćetici otaćbenika šumara, koji su za onda bili voljni — a i hrvatskom peru u toliko vješti, da preuzmu brigu oko izdavanja i uredjenja toga lista — uspjelo, ne samo izdati hrvatski šumarski list, već mu podjedno osjegurati i časni obstanak. Samo žarkom domoljublju i nesebičnom požrtvovnom radu, ter ljubavi tih dičnih naših prvaka spram struke i liepe naše domovine, imademo zahvaliti da i hrvatski šumari danas već mogu ponoRom poka/ivati -- na omašnih trideset ijedan godišnjak — svoga književnoga rada. Bio to po njih posao težak — a u mnogom obziru i nezahvalan — ali je zato tim ne samo stvoren glavni temelj hrvatskoj šumarskoj knjizi i nauci već e to, i nas njihove nasljednike, obvezalo svetom dužnosii, da na onom temelju koji nam oni osnovaše, nastavimo jjradnju bolje i ljepše budućnosti hrvatskome šumarstvu. Ovu bi dužnost svaki nas morao imati vazda i pred očima, a po tom udešavati i svoj rad prema družtvu i njegovu organu. Pa ipak što vidimo u istinu ? Vidimo, da je još i danas malo njih ~ od članova družtva, koji i doista tu dužnost spram družtva i stališa onako vrše, kako interes stvari zahtjeva. Napose čini se, da u novije doba u družtvu nastavši zastoj, rek bi baš obće mrtvilo, takodjer i u tom pogledu upliva. Jer prolistamo li samo poslednja godišta »Šumarskoga lista«, doći ćemo brzo do osvjedočenja, da je broj onih koji oko lista, njegovog obstanka i razvitka brigu vode, u razmjerju — sa onima svima, koji bi tome i po svom zvanju i položaju zvani bili — doista još uvjek nerazmjerno malen. Navlastito — slabo je pri tom zastupan i naš mladji naraštaj. Rek bi, da mu manjka spoznanje i prava ljubav k zvanju, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1908 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 — kao da nepozna onaj stari stališki osjećaj zajedinstva i sloge, kojim se baš šumarska svojta od vajkada odlikovala. Zar da je zbilja u nas već nestala volja za ozbiljnim, ustrajnim i temeljitim radom — a napose i radom na književnom polju ? Ne, to nevjerujemo, a nevjerujemo, jer nesmije da bude. Pa baš s toga se i nadamo, da ni ove rieći ne će ostati »glas vapijućega u pustinji« — već da će se svi oni, koji su lomu zvani — prenuti — ter tako osjegurati našem »Šumarskom listu« i za buduće ne samo ćastni obstanak — već i što bolji dalnji razvitak i napredak. Jer čim nas bude više na djelu, tim nam i uspjeh sjegurniji. Nečekao, dakle nitko — ta svaki naš stručnjak i sumišljenik, koji znade i može zvan je — da se okupi i oko našega lista, na zajednički rad oko napredka i boljka liepe naše zelene struke i nauke. U to ime bile i ove rieči u zgodan ča«! Pripomoćna zaklada utemeljena g. 1883 po hrv. slav šumar đnižtvu, na uspomenu prvoga tajnika družtva Vladoje KOrOskenija imade danas .nakon već 25 godišnjeg obstanka, još uvjek tek imovinu od ukupno 12.000 kruna u okruglom,, a broji u svemu samo KiS članova, koji su u smislu §. 27, družtvenih pravila — uplatili i propisanu pristupninu od 10 kruna. Zakladi toj, kako je družtvenim članovima iz družtvenih pravila poznato, svrha je, da se iz njezinih kamata daju podpore potrebnim udovam ih sirotam, takovih šumarskih činovnika i službenika, kojih suprug, odnosno otac, počam od prvoga pristupa u šumarsko družtvo, stalno i barem ptt godina bio ma koje vrsti članom družtva, a kao takav udovoljio i svojioi obvezam, a osim toga u tu zakladu uplatio i jedanput za svagda bar 10 kruna u ime pristupnine. Kako je po tom svrha te zaklade plemenita — bilo bi već i s obzirom na to svakako predmjevati, da u obće nebude člana družtva, koji nebi pristupio i toj zakladi. Pa ipak u istinu — kako nam to i jur gori spomenuti broj dosadanjih članova i dobrotvora te zaklade dokazuje, od ono ukupno više od 1300 družtvenih članova, jedva ih je do sada tek nješto preko jedne desetine postalo dionikom iste. Doista za dvadeset i pet godina što ih je jur minulo, od dana utemeljenja te zaklade — broj vrlo, vrlo malen. |