DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1907 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 11. u ZAGREBU. 1. studenoga 1907= God. XXXI.


Pretplat a za nečlanove K 12. na godinu. — članovi šumar, đružtva dobivaju
list bezplatno. — članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove p odu pir ajuće
K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 K pristupnine. — Za lugarsko
osoblje K. 2. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime pretplate. — ,Lugarski
viestnik´ dobivaju članovi lugari badava, članarinu prima predsjeđničtvo družtva.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/. stranice 8 K.; za ´/, stranice
5 K. 20 fil.; za ´/^ stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust


Tisovica.


Eavnatelj carskih perivoja g Ante Umlauft u Beču, razpravljajudi
u jednoj svojih radnja o koristi raznoga prekomorskoga
bilja i drveća te njegovom udomljivanju u našim krajevima,
svrada medju inimi osobitu pozornost i na »tisovieu«
(lat. Taxodium distichum, — njem. die sommergriine Sumpf
Cjpresse oder Sumpf Taxodie) To je vrsta prekomorske, no i
kod nas jur mjestimice udomljene Četinjače, koja se u botaničkom
pogledu ubraja u rod Araucarija — obitelj tisovica
(Taxodinae-e), dakle u onu istu bilinsku rpu, kamo se ubraja
i gorostasni mamutovac (Sequoia gigantea Torrey), o kojemu
je, kao i o jur poduzetim pokusima njegovog udomljenja i u
njekim šumama naše domovine, svojedoba i u ovome listu bilo
i potanje govora*.


Naš Ettinger zove tisovieu „čempres ljetni" po njemačkom,
kojemu bi ipak bolje odgovarao, ved i s botaničkih razloga,
naziv „tisovica ljetna močvarna".


Pradomovina je tisovici Sjeverna Amerika, a napose
one silne močvare u području rieke Missisipi u Luisani, nu
uz to ona u vedem mnoitvu uspjeva i po mnogim drugim krajevima
Amerike, a stere se sve do 43" sjeverne širine.


* Vidi člančić „Mamutovac drvo budućnosti´ od T. Basare u Š. 1. br. 4. godine
1906 strana 165 ~ 167.


ŠUMARSKI LIST 11/1907 str. 4     <-- 4 -->        PDF

^ Š94 --.


Prof. Dr. H. Majer, u svome najnovijemu djela „Fremdlandische
Wald- und Park-Baume fiir Europa« nazivlje ju
^>die prachtige Riesenceder des Ostens«.


U Europu je donesena godine 1640. U svojoj pradomovini
naraste do 50 i vise metara visine, a u debljinu 3 i više
metara. Lišde (četinje) joj zimi odpada. Gusto obrasle grane
i grančice rastu više vodoravno. Oblik krošnje jest u glavnom
čunjast. Lišće je poredano dvoredo Zeljasto, a pojedine iglice
su 1 —1"5 cm. dugačke i 1 mm. debele, oštre, a po boji slične
ariševim iglicama. Cvietci su jednodomni. Cešarice jajolike,
3—4 cm. debele, a nalaze se skupno 3 — 4 njih na dnu mladih
izbojaka. Sjeme joj dozrieva druge godine, a neima krilaca.
Korenje i žilje širi se plitko izpod zemlje, tako, da iz njega
izbijaju brojni šuplji izdanci bez lišda. Značajno je kod toga
stabla, da najdonji dio debla imade oblik boce. Drvo tisovice
dosta je labko (1 m^ teži oko 450 kg.), mehko, gusto, a u
srčikovini tamno smedje boje, pak ju zato Njemci prozvaše i
»die sch-vvarze Sumphcypresse«. Na zraku joj drvo pocrveni,
čvrsto je i trajno. U svojoj pradomovini daje tisovica izvrstno
tvorivo i gradju, a napose stolarsko i tokarsko drvo. Pripisuju
mu uz to i osobitu dugotrajnost kod vodogradnja. Radi
smolovitosti ono daje i dobro gorivo, a i osobito trajno kolje.
U Floridi zastupa drvo tisovice našu smrekovinu, borovinu i
jelovinu.


Ovo se drvo ved odavna troši i u Europi u razne obrtne
i gradjevne svrhe, te dolazi često u trgovini pod krivim imenom
Pitsch-Pine, što je u istinu tek drvo od Pinus rigida i Pinus
australis, dakle posve druga vrst bora.


Napose se uz to tisovica odlikuje i vanrednom izbojnom
snagom, bila bi dakle valjda zgodna takodjer i za uzgoj kolo-
BJeka i sitnogorice u obće. Tisovica zahtjeva u prvom ledu
vlažno — rek bi močvarno tlo — a podnaša dobro i iste dugotrajne
poplave. Čim je stojbina vlažnija tim joj bolje prija.
Podneblje zahtjeva ona po prilici isto kao pitomi kesten.


Što se pako tide samoga uzgoja tisovice — to je najzgod




ŠUMARSKI LIST 11/1907 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 395 — ^
nije uzgojiti si biljke sam — pa u to ime posijati sjeme tek pod
konac mjeseca travnja, i to u što vlažnije pjeskovito tlo.


Biljke treba onda čuvati naročito i od pozebe, pak se
stoga može sjetva obaviti i pod zastorom koje druge (stare)
vrsti drveda. U 2 ili 3 se godini, mogu presadnice ved upotrebiti
i za presadjenje u kulturama, a kada*su te kulture ved
mrazu odrasle onda im netreba više ni zastora. Čim je sklop
takove kulture gušdi — tim ljepši je i uzrast stabalca.


Neprilika je donjekle ipak u tom, da je dosta težko dođi
do i zbilja friškog i dobro klijavog sjemena — U ostalom
kraj brojnih današnjih, velikih i solidnih veletrgovina ea šumskim
sjemenjem, po svim europskim državama, nije ni ta dobava
sada ved skopčana izvanrednimi potežkoćama, a uz to ni sjeme
samo nije baš osobito skupo. (100 kg. od 210—240 K. a
jedan kg. 2-30—2-80 K).


Kako se uz to, danas već u svim u šumarstvu naprednijim
zemljami, prave i pokusi sa raznimi eksotičnimi i u obče stranimi
vrstmi drveda s obzirom na shodnost njihovoga udomljenja*,
to bi možda a napred spomenutih razloga bilo uputno, da i
kod nas tkogod poduzme na sgodnim mjestima pokus — sa


— uzgojem tisovice i u večemu obsegu. Nejma bo dvojbe, da
bi u slučaju uspjelih takovih pokusa — tisovica — s obzirom
na napred rečeno, mogla i za mnoge naše krajeve — postati
šumsko drvo budučnosti; a napose tamo, gdje se u prvom redu
radi o uzgoju sitnih šuma, na manjim površinama kao i po
mnogim našim poplavi izvrgnutim i vlažnim nizinama.
U Zagrebu 17. travnja 1907.


N. Fleša.
* Vidi u ostalom i članak ,Bi U bilo vredno i sirane vrsti drveda u našim
šumama gojiti« u broju 3. S. 1. g. 1903. — a naročito i djelo: Fremdlandiache Waldund
Parkbaume fiir Europa: Von H. Mayer.