DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 289 —


S kojih razloga ne napreduje šumarstvo
političke uprave i zemljištnih zajednica u
kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, te na
koji način bi se dalo tomu pomoći*?


I.
G. 1904. navršilo se je 10 godina, od kako su u krieposti
zakoni: od 22. I. 18 94., kojim se uredjuje šumarskotehnička
služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj
i Slavoniji; nadalje zakon od 26. III. 194., kojim se uredjuje
stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojedih pod
osobitim javnim nadzorom; te zakon od 25. IV, 1894. o uredjenju
zemljištnih zajednica.
Ovimi zakoni, naročito sa prvim i drugim, htjelo se je
udariti čvrst temelj naprednom šumskom gospodarenju u obde,
a u šumama obćina i zajednica posjednika napose, pak što se
je polučilo ? Vidimo s jedne strane razmjerno slab napredak u
šumarstvu, a s druge strane nezadovoljstvo sa upravom reSenih
šuma.


Spomenuta tri zakona imaju svojih manjkavostih, te kada
bi se danas, nakon 13-godišnje prakse stvarali, bi u gdjekojim
točkama drugačije glasili, naročito to vriedi za zakon od 25.


IV. 1894. 0. u. z, z. Za to se je koli prije, toli i u novije
doba osobito na zakon o zem. zajednicama, mnogo napadalo,
sto po našem sudu nije sasvim opravdano.
U jednoj saborskoj sjednici minulih godina rekao je bivši
ban grof Kuhen-Hedervary, da se je njeko vrieme pomišljalo
na promjenu toga zakona, nu da se je od toga odustalo s razloga,
jer se je steklo uvjerenje, da sS.m zakon nije tako loš,
nego da je loša njegova provedba«.


* Razprava kr. zemalj. šum. nadzornika g. A. Kerna, na glavnoj skupštini
hrv.-slav. šumarskoga družtva, obdržanoj na dne 14. srpnja 1907. u Zagrebu.


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 290 —


8 tim mnienjem se i mi podpuaoma slažemo, te odmah


dodajemo, da to vriedi i za ostala dva spomenuta zakona.


Imamo u zemlji ved mnogo, po reženom zakonu od 25. IV.


1894. uredjenih zemljištnih zajednica, koje imaju i temeljne


knjige i po zemaljskoj vladi odobrene pravilnike, pak usprkos


toga dogadja se : da se mnogi zaključci zastupstva i skupštine


ovlaštenike, akoprem su po zem. zajednicu koristni, ne mogu


pravodobne provesti; da proračuni nisu niti koncem´godine još


pravomodni; da zajednice danas imaju nesposobnije lugarsko


osoblje, nego li su ga imale prije 10 godina ; da se neobhodno


nuždne ogojne radnje ne mogu provesti; da su zem. zajedn ce


često uz inače liepe i vriedne sume pasivne, te moraju troškove


uprave namiriti nametom i t d.


Namiče se stoga nehotice pitanje: „što je tomu razlog,


te na koji način bi se dalo tomu pomodi".


Naglašujem da ovom razpravom m želim kritizirati dosa


danji rad, nego da mi je svrha da sasvim stvarno razpravljam


o razlozima, s kojih šumarska služba kod političke uprave
nije do sada mogla napredovati onako, kako bi to poželjno
bilo; nadalje da dokažem, da krivnja radi sadanjih neuspjeha
ne leži na šumarima; te konačno poglavito stoga, da time
dadem priliku, da se ta pitanja svestrano razprave i tim sakupi
gradivo na temelju kojega ce se modi usavršavati rečena šumarska
služba.
Mnogo je toga za usavršiti, nu kao obično svagdje, tako
i ovdje nije tomu dovoljna samo dobra volja, nego treba i
sredstava, pak kakogod su se na pomanjkanju sredstava do
sada razbile mnoge liepe za šumarstvo, tako de možda biti
i u budude. Nu držim da to ne može biti razlogom, da ne bi
i mi šumari poput inih struka razpravljali o tomu »kako
i na koji način bi se mogla i imala unaprediti šumarska
služba kod političke uprave«.


Prelazimo sada na samu stvar, te demo ponajprije navesti
glavnije razloge dosadanje nedade, a ti su sliededi:


1. Sto manjka provedbena naredba k zakonu od 25. IV1894.
o. u. z. z., te usljed toga nije posve jasno, »tko je nad


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 291 —


zorna oblast nad onim zemljištnim zajednicama, koje su posjednice
suma, te u čemu sve sastoji taj nadzor.


Vedinom naidi demo namienje, a svagdje na praksu, da je usljed
ustanovaalin. 1. §. 50. z o. u. z. z. koji glasi: „Nadzor nad zem.
zajednieami u prvoj molbi vrši u pravMu nadležna kotarska
oblast (gradsko poglavarstvo) i to bud neposredno, bud putem
poglavarstva upravnih obdina", nad svimi zem. zajednieami,
dakle i nad onima, koje su posjednice šuma, nadzorna oblast
kr. kotarska oblast, odnosno gradsko poglavarstvo. Redje je
mnienje, da je usljed ustanova §. 36. i alineje 2. §. 60. rečenog
zakona nad zajednieami, koje su posjednice šuma, nadzorna
oblast županijski upravni odbor.


Usljed navedenoga neznamo niti danas još pravo, tko je
nadzorna oblast, nad rečenim zem. zajednicama. Po dosadanjoj
praksi imamo faktično dvie nadzorne oblasti. Po § 5. spomenutoga
zakona od 26. III. 1894. ima naime županijski upravni
odbor izpitati i odobriti godišnje drvosječne i ogojne predloge,
te voditi obdu, a po svom šumarskom izvjestitelju i stručnu
kontrolu nad provedbom tih predloga, a po predzadnjoj alineji
§ 3. naredbe kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove od 23.


IV. 1903. broj 23.152, glede sastavke gospodarstvenih osnova
i programa ima on odobriti godišnji radni program
za sastav osnova. Sva ostala nadzorna prava vrše danas kotarske
oblasti.
Usljed tih dvajuh nadzornih oblasti može se dogoditi, da
jedna drugu izigra. Tako može nastupiti slučaj; da župan,
upravni odbor odobri ogojnu osnovu ili radni program za sastav
gospodarstvene osnove, ali kr. kot. oblast nede da o tom vodi
brigu, da se u proračunu osjeguraju za to potrebni troškovi,
pak usprkos odobrenja upravnog odbora niti se bude pošum-
Ijivalo, niti radilo na osnovi. K tomu se po kotarskim oblastima
nadzor u praksi, u protimbi sa ustanovom § 43. z. o.


u. z. z. vedim djelom provadja tako, da si kr, kotarske oblasti
vindiciraju pravo, ne samo obustave protuzakonitih i štetnih
zaključaka, nego i pravo odobrenja svih zaključaka zastupstvaskupštine.


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 14     <-- 14 -->        PDF

- 292 —
S druge se opet strane dogadja, da se autonomija zem.
zajednice neopravdano tumači i provadja u najširjem smislu
rieči. Tako se na temelju točke d) § 31. zakona, koja ustanovljuje,
da skupština ovlaštenika ima razpolagati sa redovitim
i vanrednim prihodom zem. zajednice, uvelo u praksu, da
skupština ovlaštenika ne samo da čini razpoložbu sa prihodom,
ne^o da ona ima i provadjati te svoje zaključke.


Da to bude jasnije poslužiti čemo se praktičnim primjerom.
Šumarski tehničar sastavio je godišnji drvosječni predlog, koji
je nakon mnogih utoka ipak konačno postao pravomodan. Po
tomu drvosječnom predlogu ima n. pr. zem. zajednica za ovu
godinu pravo razpoložbe sa 300 stabala, sa ukupnom drvnom
gromadom od 9 0 m^ Skupština ovlaštenika zaključi da se
200 m^ ima prodati u svrhu, da se sa utržkom podmire troškovi
šumske uprave i gospodarstva, 100 m^ da se izluči za
pokriče potreba ovlsštenika na gradjevnom drvu, 20 m^ da se
ima n. pr. dati bezplatno za krovni lies gradit se imajude kapelice
sv. Antuna, a ostatak od 580 m^ da se razdjeli kao
ogrievna pripadnost medju ovlaštenike.


Proti tomu zaključku uloži njekolicina ovlaštenika utok s
razloga, što su proti prodaji stabala, te žele, da se sva razpoloživa
stabla podiele medju ovlaštenike, a njekolicina opet
uloži utok recimo za to, što su proti tomu, da se za kapelicu
dade bezplatno gradja, nego hoće da se i onih 20 m^ proda,
a za kapelicu dade gotov ucvac, tako da si poduzetnik bude
imao gradju kupiti gdje hode, ali uz uvjet, da mora biti
posve suha.


Ako uzmemo slučaj, da je kotarska oblast nadzorna oblast
(tako se sada doista i provadja), tada de ona te prigovore rie
siti. Proti njezinoj odluci bude uložen utok na županijski
upravni odbor, a proti odluci ovoga na kr. zem. vladu. Ako
se u svih instancija brzo riesava i k tomu spis niti jedanputa
ne mora vračati na nadopunjenje ili razjašnjenje, to de
svakako prođi njekoliko mjeseci, dok rečeni zaključak skupštine
bude pravomodan, a to tim vedma, što se sjednice župan.




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 293 upravnog
odbora drže samo jedaoput u mjesecu. Usljed toga
će 86 tek nakon možda pol godine znati pravomoćno, što se
ima prodati, a što medju ovlaštenike razdjeliti, i tako de ovlaštenici
ogrievnu drvariju, u mjesto početkom zime, u najpovoljnijem
slučaju dobiti u proljeću.


Nakon pravomoćnosti rečeuog zaključka imati će se posadanjoj
praksi opet sastati skupština ovlaštenika u svrhu da
se izjavi, da li prihvaća po šumaru sastavljenu i po Šumskom
nadzorniku izpitanu tvarnu i novčanu procjenu prodat se imajućih
stabala, te da li prihvaća odnosne dražbene uvjete. U
tih dražbenih uvjetih skupštine, koie redovito misle da one sve
najbolje znadu, skoro uvjek preduzimlju ajeke manje promjene,
koje su obično manjkavo ili u obće zlo šfcilizovane, pak će ih
stoga kotar, oblast morati izpraviti a po tom vratiti, skupštini
da se izjavi, da li je sporazumno sa ueinjenimi izpravci. Nu
ti uvjeti moraju se usljed ustanove § 5. rečenoga zakona od


26. III, 1894., podnjeti na odobrenje takodjer župan, uprav,
odboru. Ako i ovaj u njima nadje manjkavosti ili neshodnih
ustanova to će ih i on izpraviti, pak će se opet vratiti skupštini,
da se izjavi, da li pristaje na učinjene izpravke.
Dok ti uvjeti i odnosni skupštinski zaključak ide na obd.
poglavarstvo, na kotarsku oblast i na žup. upravni odbor i
istim putem natrag, i ako svaki puta u skupštinu ne dodje potreban
broj ovlaštenika, nego se mora po drugiputa sazivati
skupština, proći će svakako prilično mnogo vremena dok dodje
do razpisa dražbe. Nu konačno će ipak doći do toga, ali redovito
onda, kada već bude prekasno za povoljnu dražbu.


Uz to se trgovinske konjunkture mjenjaju, čestokrat veoma
brzo, pak se dogadja, da je medjuto ciena drvu pala, te se
na dražbi ne poluče po skupštini prihvaćene izklične ciene.
Tada ne preostaje ino, nego opet sazvati skupštinu u svrhu,
da pristane na primjereno sniženje ciene, a pošto se radi o
novom skupštinskom zaključku, to on opet mora putovati na
odobre ije, dapače ako se ridi o prodaji izvanrednoga prihoda
tad odnosni zaključak mora dobiti odobrenje i od zem. vlade,
mora dakle proći još jednu instanciju.




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 294 —


Po tom se vidi da u nepovoljnih slucajevih može prođi i
podpuna godina dana i više od realiziranja prodaje, a za sve
to vrieme ne i na zem. zajednica novaca za pokride svojih godišnjih
potreba, a uz to su ovlaštenici skupštinarenjem izgubili
jedno 10 radnih dana, što kod velikih zem. zajednica od
njekoliko stotina ovlaštenika, prouzrokuje gospodarstveni gobitak
na tisude kruna, a to sve za to, što se navodno radi
autonomije zem, zajednica, rečena točka spomenutog § 31. tumači
sasvim neshodno. Umjesto da se a ustanova provadja
po duhu tako, da skupština ima odlučiti što se ima
dati ovlaštenicima, a što prodati, a provedba samoga zaključka
da prinadleži zastupstvu, tumači se ona po slovu tako, da sve
spada na skupsti JU.


Što se sve ne izvodi iz autonomije zemljištnih zajednica
vidi se i od tuda, što je naredbom kr. zemaljske vlade odjela
za unutarnje poslove bd 16, XII, 1897. broj 16,396. odredjeno,
da šumarski tehničar ima stabla od godišnjeg etata samo
obilježit i procjenit, te zapisnički predati zastupstvu zem.
zajednice, a tek ovo da ih ima u ime drvarija podjeliti individualno
medju ovlaštenike. Tek ako bi proti tako provedenoj
razdiobi bilo prigovora, ima šumar, tehničar izviditi, jesu li
prigovori opravdani, te ako da, ima provesti novu razdiobu.


Takovo tumačenje i provadjaaje čini se, daje sjedne strane
u protuslovlju sa ustanovom §. 6. spomenutog zakona od


26. III. 1894., koja jasno odredjuje, da provedba drvosječnih
predloga spada u dužnosti šumara, a s druge strane povjerava
se laikom u šumarstvu posao, kojega ne razumiju, i kojega uz
najbolju volju nisu kadri valjano provesti. Provedu li ga pako
nepravilno, to kako su obično nepismeni, nevode nikakovih, ili
ako da, to kroz nejasnih i manjkavih bilježaka o tomu, što i
koliko su komu podjelili, pak kako da onda šumar u slučaju
pritužaba bude u stanju, takovu razdiobu izpitati i eventualno
učinjene nepravilnosti kod diobe izpraviti.
Kada bi se rečeno načelo htjelo dosljedno provesti, tada
bi u onih slucajevih, kada se drva imaju usjeci proredom,




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 295 —


šumar ili morao sva izraditi se imajuda stabalca, a tihMmade


često na hiljade, obilježiti svojim čekidem, da zastupstvo bude


znalo što se smije sječi, a za to ne ima niti vremena, niti do


voljno putnoga paušala, ili mora sječinu predati zastupstvu, da


ono samo proredjuje kako zna, nu tada to redovito nebi bila


proreda, nego devastacija.


Analogno tomu morao bi šumar ogojne predloge samo sastaviti
na papiru, dočim provesti ih t. j . rukovoditi kulturne
radnje imalo bi zastupstvo z, z., koje o tomu naprosto ne ima
pojma. Trebalo bi samo još odrediti, da i procjene stabala
imaju obavljati zastupstva zem. zajednica, pak onda šumari
osim sastavka gospodarstvenih osnova nebi imah u obde nikakav
tehnički niti stručni rad u šumama zem. zajednice.


Držimo, da nitko ne će ustvrditi modi, da skupštine ovlaštenika
slobodnije razpolažu sa prihodom svojih šumah, nego


n. pr. knez Turn-Taxis ili kuez Schaumburg-Lippe, ali smo
uvjereni i otomu, da de rečeni veleposjednici na pre´dlog svoje
šumske upi´ave, doduše učiniti razpoložbu sa prihodom svojih
šuma, ali da ne budu oni išli u šumu obavljati doznaku i
razdiobu prodanih i eventualno poklonjenih stabala, nego de
taj posao prepustiti svojem šumarskom osoblju, u čiji djelokrug
to po naravi službe spada, i radi kojih posala je medju inim
i namješteno.
2. Sto se prihodi šuma ne upotrebljaju izključivo za namirenje
troškova uprave i gospodarstva šumskoga, te za namirenje
gradjevne i ogrievne drvarije ovlaštenika, nego prečesto
u svrhe, koje nisu sa šumom u nikakovom savezu, kao na pr.
za gradnju crkava, škola, cesta, željeznica, za pladanje selskih
pastira, uzdržavanje selskih bikova i t. d. i t. d.
Ne ima dvojbe, da je gradnja crkava i škola kulturna, a
uzdržavanje selskih pastira, bikova i t. d. gospodarstvena potreba
vedine ovlaštenika zem. zajednice, nu s druge strane ali
stoji i to, da zem. zajednice prigodom segregacije nisu dobile
više šuma, nego li je potrebno za potrajno namirenje drvarijske
potrebe ovlaštenika, i da ih nisu dobile u svrhu da grade




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 296 —


škole i uzdržavaju selske bikove, nego za to, da imaju drva za
namirenje gradjevne i ogrievne potrebe ovlaštenika.


Uvaži li se k tomu, da se je od vremena provedenili segregacija
narod umnožio i sveudilj množi, i da su se bivše
zadruge razdielile i tim potreba na gradjevnom i ogrievnom
drvu znatno povedala, nedvojbeno je, da sadanje šume od 907o
zem. zajednica ne mogu producirati niti toliko drva, koliko ga
ovlaštenici faktično potrebuju, a ne da bi još mogle davati suviška
za crkve, škole i t. d.


Kako je vee rečeno, dobile su z. z. prigodom segregacija
najviše onoliko šume, koliko je tada bilo potrebno za trajno
namirenje drvariie i to na temelju čist e vriedaosti služnosti
(dakle po odbitku urbarske protudade), a da pri tomu nije bio
uzet obzir na to da od šume treba pladati porez, obdinski namet,
prinos k pladi šumara, lugara i t. d., pak kada se stoga
jedan dio prihoda šume mora upotriebiti za podmirenje tih izdataka,
to . je osobito sretan slučaj, ako za ovlaštenike zem-
Ijištnih zajednica ostane onoliko, kolika je njihova potreba
na drvu.


S toga ako se hode u šumama zem. zajednica gospodariti
potrajno, a po §. 1. rečenog zakona od 26. III. 1894. mora
se, možemo pozitivno ustvrditi, da šume povoljno situiranih zezemljištnih
zajednica, u najpovoljnijem slučaju davaju toliko, da
se mogu podmiriti redoviti troškovi u novcu i potreba na gradjevnom
i ogrievnom drvu. Više te šume absolutno ne
mog u dati . Od toga može biti iznimaka samo u onim pojedinim
slučajevima, kada ovlaštenici mogu od vlastelinstva
jeftino, kad kada uz odradu dobiti drvo, ili kod pojedinih zem.
zajednica u Primorju, gdje je potreba na ogrievnom drvu minimalna.


Iz navedenoga sliedi, ako je šuma zem. zajednice kadra


potrajno dati toliko, da se mogu pokriti troškovi uprave i go


spodarstva i k tomu još potrebe ovlaštenika na drvu, da je


s jedne strane dala maksimum prihoda, te podpuno udovoljila


namjenjenoj svrhi, a s druge strane da absolutno ne može biti




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 297 —


suvišaka, koji bi se mogli upotriebiti za gradnju škola, željeznica,
cesta i slično.


Mogao bi tkogod pitati: Kako je to, da ipak mnoge zem.
zajednice imaju šumskih glavnica, sada na desetke tisuda a prije
na stotine tisuda kruna, pak zašto se ti novci ne bi upotriebili
za podmirenje kulturnih i gospodarstvenih potreba ovlaštenika
zem. zajednice? Na to je sliededi odgovor.


Ima slučajeva, da su zem. zajednice prigodom segregacije
dobile prastare šume, koje radi prezrelosti ne prirašduju u dovoljnoj
mjeri, nego se stabla suše i gnjiju. Da takova šuma,
odnosno prastara stabla ne propadnu bezkoristno, to se ona
moraju cim prije užiti, a jer obično u večem dielu predstavljaju
izvanredni prihod, to se se moraju prodati, te tim načinom
postaju šumske glavnice.


U takovih sluČajevih posjeČe se velik dio, čestokrat ciela
šuma tečajem 2—3 godine, kako je to na pr. bilo kod šuma
zem. zajednica u kotaru dol. Miholjac, a nakon sječe tada
ostanu samo ili sasvim mlade branjevine, ili čistine, koje se
moraju ponovno pošumiti.


Pošto šuma do sječe ne doraste za godinu dvie, nego kod
uzgoja visokih šuma treba barem 100—150 godina, dok iz današnje
branjevine bude postala sječiva šuma, to za sve to
vrieme zem. zajednice nede modi iz svoje šume crpiti nikakav
glavni prihod na drvu, nego jedino nješto sitnijeg drva od proreda,
te nakon što branjevine budu odrasle zubu marve, može
biti prihod i od paše.


U takovom slučaju namjesto prihoda od šume u drvu,


stupa prihod t. j . kamati od nepotrošive šumske glavnice. 8


tima kamatima imaju se u prvom redu podmiriti troškovi šum


ske uprave i gospodarstva, a zatim imalo bi se s njima u smislu


ustanove §. 27. o. u. z. z. od obližnjih šumoposjednika na pr.


vlastelina, samostana, države i t. d. kupiti onoliko gradjevnih


i ogrievuih drva, koliko je to ovlaštenicima zem. zajednice po


trebno. Tek ako bi nakon toga još bilo razpoloživih novaca


od kamata, mogla bi zem. zajed. takove pretičce upotriebiti u


povoljne joj svrhe. 23




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 298 —


Ovakova razpoložba odgovarala bi onoj svrhi, u koju je
šuma dana zem. zajednici, a iz političko-upravnih i naeionalnogospodarstvenih
razloga potrebna bi bila s toga, što bi ovlaštenici
onda, kada bi im se u mjesto drva u naravi, dao gotov
novac, taj novac upotriebili u ine svrhe, a pošto bez drva ne
mogu biti, eto povoda silnim šumskim štetama i predbacivanja
šumaru radi šumskih prijavnica.


Ovo temeljno načelo redovito neće da razumiju niti ovlaštenici,
niti upravnici, nego oni obično kalkuliraju, da zem.
zajednica imajudi na desetke tisuća, a njeka i preko stotine
hiljada kruna šumske glavnice, treba da dade na primjer:


10.000 K za gradnju škole, 20.000 K za izgradnju ceste od
X—y, 2.000 K za izgradnju pločnika u selu, 500 K za orgulje,
a 200 K za crkveno zvono, 1 000 K za vatrogasnu štrcaljku,
500 K za nabavu glazbila za selsku glazbu, 500 K doprinosa
k plaći kapelnika, 2.000 K za gradnju kuće za selske
pastire i t. d. dokle god se ne bi potrošila ciela glavnica (sve
navedeno nije nabačeno, nego izvađeno iz proračuna zem. zajednica).
Ako li se šumar usudi takovom gospodarstvu prigovoriti,
ili dapače predložiti, da se u proračun uvrsti 2 000 K za uredjenje
usurpacija i sastavak gospodarstvene osnove, 1.000 K
za pošuniljenje, 200 K poviš´ce plaće lugara, zida se već jednom
može namjestiti osposobljeni lugar, te konačno 2.000 K
za kupnju drva kod vlastelinstva, onda mu se predbacuje da
ne ima smisla za narodne potrebe, da pošumljenjem hoće narodu
oduzeti i ono malo paše što ju ima, da šta će mu osnova i
osposobljeni lugar za šumu, koja ništa ne nosi, pak zašto
nebi zajednica gradila školu, crkvu i t. d. kada ima novaca.


Nisu osamljeni slučajevi, da su se na spomenute kojekakove
izdatke potrošile dosta velike šumske glavnice — jer doklegod
glavnice traju, neprestano se nadju razne siln e potrebe
, koje narod navodno radi siromaštva ne može inače,
van iz šumske glavnice pokriti, a ako se baš nikako ne može
naći ini naslov, tad mora pomoći svinjska zaraza, tuča, suša,




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 290 —


dužni porezi i sliSno, da se može tražiti razdioba glavnice med]u
ovlaštenike.


Na takav način se šumske glavnice redovito puno prije
potroše, nego li je šuma mogla odrasti u toliko, da bi
svojim prihodom mogla pokriti barem godišnje troškove uprave.
S toga tada nastaje doba, da se te potrebe moraju pokriti nametom
i to najnepopularnijim što obstoji. Davno je naime ovlaštenik
zaboravio da je njegova z. z. iz šume dobila njekoliko
stotina tisuda kruna, koje su se tečajem njekoliko godina potrošile
često na koristne, a čestokrat i na svasvim nepotrebne
stvari. On sada samo vidi šumu, koja ništa ne nosi, dapače
radi koje mora pkdati namet. On radi toga ne bude krivio
one, koji su ga nagovarali na trošenje glavnice, nego de kriviti
šumara, koji i opet mora trpiti radi grieha drugih. On je neprijatelj
naroda kada je proti trošenju šumskih glavnica, a neprijatelj
je takodjer tada, kada, nakon što se je glavnica potrošila,
traži da se u proračunu makar i nametom osjegura
pokride barem i najnuždnijih izdataka uprave i gospodarstva.


Udesio dakle šumar ovako ili onako, po njega težko svakojako,
a najteže mu je to, da se njemu, koji je iz šume priskrbio
tolike tisude, za gradnju škola, cesta, željeznica i t. d.
predbacuje pasivnost šume, i da se prigovara tobože silnim
troškovima šumske uprave, a teško je i ovlaštenicima, koji su
doduše svojom krivnjom, ali obično tudjim nagovorom, potrošili
šumsku glavnicu, kada im dodje doba, da moraju pladati
šumski namet.


Na takav ev^o način postaje medjusobno nerazumjevanje i
nepovjerenje, a posljedica mu je nezadovoljstvo sa šumskom
upravom i njezin zastoj.


3. Što se ustanove §. 44. z. o. u. z. z., kojim je odredjeno,
da su upravne obdine dužne onim zem. zajednicama, kojima
uedotječu sredstva za samostalno blagajničko poslovanje,
biti na ruku tim, da im vode račune, mjestimice tumače do
skrajnosti liberalno tako, da se z. z. dozvoljava, da im njihovi


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 300 —


neuki glavari ili koji odbornik, koji o kakovom blagajničkom
rukovanju ne ima ama ni pojma, vode blagajničke poslove.


Za te ljude proračuni naprosto ne obstoje, n go oni troše
novac zajednice prema svojoj uvidjavnosti ili dogovoru. Što su
ovakovi ljudi kadri pladati iz sredstava z. z., neka služi primjerom,
da je kod jedne zajednice nadjen potrošak od njekoliko
stotina kruna za puČku svedanost, nadalje za jednu vecpru
i vino za zastupstvo z. z., da su plaćene globe na koje su temeljem
§. 45. z. 0. z. z. osudjeni bili njeki zastupnici i t. d.


Ti glavari ili zastupnici jesu kod vedine zem. zajednice
obično ili bolje stoječi seljaci, ili selski krčmari ili trgovčići.
Zfije dakle čudo da ne imaju pojma o blagajničkom poslovanju.
Oni te račune vode na najprimitivniji način bez ikakovih obloga,
pak kada se je jednom kod jedne zajednice usljed tužaba zavirilo
u račune, manjkala je večina namira, nu zastupstvo si
je u svojoj naivnosti pomoglo tako, da je na malim ceduljicama
napisalo: »Mi podpisani potvrdjujemo da smo N. N. izplatili
X K u ime toga i toga«, sve te ceduljice su datirali na
isti dan, pak da ih. nebi eventualno uzmanjkalo, napravili su
za pojedine stavke izdatka po dvie i tri sasvim istovjetne namire.


Da na ovakav način ne može biti nikakovog reda u računima,
i da se na račun z. z. izpladuju upravo nevjerojatne
stvari, dozvoliti mora svatko, a pošto se uz to troši bez obzira
na proračun, postaje isti sasvim suvišan, a uz to se redovito
ne moga u obde, ili barem ne pravodobno dobiti novci
za provedbu odobrenih šumskih radnja, za pravodobnu izplatu
lugara i t. d.


4. Što se po i. z. ne namješta osposobljeno lugarsko
osoblje, kako to propisuje §. 12. uvodno spomenutog zakona
od 26. III. 1894., te sto se to osoblje slabo ili nikako plada.
Posljedica je, da šumar takovo neuko i nesposobno osoblje ne
može upotriebiti za nikakav tehnički pomodni rad, nadalje da
takovo osoblje ne mogudi živiti od zraka, služi samo na oko,
čestokrat i nepošteno, te s toga medju narodom koji to vidi.


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 301 —


ne ima ugled i Štovanje, koje bi mu kao javnoj straži neobhodno
nuždno bilo, a s druge strane kod urednika, kojim
prinadleži razpravljanje šumskih prijavnica, pobuđjuje nepovjerenje,
radi česa se štetocinci često kazne samo ukorom, a dosudjene
odštete, koje se vulgarno sasvim krivo nazivlju »šumskima
globama«, slabo ili nikako ne uderuju i tim otvaraju
širom vrata haračenju šuma.


5. Sto se ne uzimlje obzir na to, da šume z. z. nisu dane
samo sađanjim ovlaštenicima, nego i njihovim potomcima, da
ih se 8 toga ne smije prekomjerno iscrpljivati, nego da se moraju
uživati potrajno, pak s toga da se od šumara ne smije
zahtjevati, da ovlaštenicima dade više drva, nego li to potrajnost
dozvoljuje, ili, da za volju sadanjih, a na očiti uštrb budućih
ovlaštenika, dozvoli pašu u kulturama i zagajenim djelovima
šume, niti da proti izričnoj ustanovi §. 3. z. z. dozvoli,
da izsječeni djelovi šume ostanu nepošamljeni.
6. Što se ne razlikuje dvojaki djelokrug što ga po §. 9.
uvodno spomenutoga zakona od 22 I. 1894. imaju kr. kotarski
šumari. Po toj ustanovi su oni; a) kod kotarskih oblastih
izvjestitelji za šumarstvo i lovstvo, b) stručni upravitelji u šumama
stojedim pod osobitim javnim nadzorom u onom slučaju,
kada im to na temelju ustanove zadnje alin §. 31. provedbene
banske naredbe od 15. srpnja 1895. broj 35.633 izdane
k rečenom zakonu, u dužnost stavi kr. zemaljska vlada.
U poslovih prvospomenutoga djelokruga jesu i moraju
biti vezani na odredbe glavara kotarskih oblasti, te samostalno
ne mogu niti što odrediti, niti provesti. U drugospomenutom
djelokrugu je njima, ane kotar, oblastima, povjerena
stručna uprava, te s toga, kao i s razloga, što su oni i odgovorni
za tu upravu, morala bi im se dati i njeka samostalnost
u vodjenju te uprave.


7. Što kr. kotarskim šumarima nije dozvoljeno, da oni poput
svojih kolega u Austriji, smiju direktno dopisivati sa svojim nadzornikom,
podčinjenim lugarskim osDbljem i sa predstavnićtvima
zem. zajednica, nego oni moraju dopisivati putem one kotarske
oblasti kod koje, ili u području koje se nalazi njihovo sjedište.


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 302 —


Da uslied toga višeputa dolazi i do nemogudnostih, vidi
se iz sliededega primjera.


U mjestu Fužine ezponiran je jedaa kr, kotarski šumar,
čija direktno predpostavljeaa kotarska oblast jeste ona u Delnicama.
On medju inim vodi stručnu upravu i u šumama z. z.
Dol i Smrika. Ta mjesta, dakle i ovlaštenici nalaze se u Primorju
nedaleko Kraljevice u području kotarske oblasti na Sušaku,
a njihove šume nalaze se blizu mjesta Fužine u kotaru
Delnice. Dodje doba da treba doznačiti ovogodišnji drvni etat.
Šumar si za taj posao učini program uredovanja t. j . ustanovi
dan, kada de medju inim i u spomenutim šumama rečeni posao
obaviti. Po dosadanjoj praksi i usljed ustanove alin. 3. §. 33.
spomenute banske provedbene naredbe mora šumar taj svoj
radni program predložiti na odobrenje kr. kotarskomu predstojniku
na Sušaku, ali putem kr. kotarske oblasti u Delnicama.


Tek kada mu je odobren vraden po kotarskoj oblasti, može
on putem kr. kotar, oblasti u Delnicama predložiti kotarskoj
oblasti na Sušaku koncept odpisa, kojim se ovlaštenicima priopduje,
da de šumar te i te dane obaviti doznaku stabala u
šumi z z. Dol i Smrika.


Kada kotarska oblast na Sušaku teda negda dobije to iz
vješde, onda de ga poslati obdinskom poglavarstvu u Kraljevici
ovo glavarima zem. zajednice Dol i Smrika, a ovi de ga proglasiti
ovlaštenikom. Koliko de vremena za sve to trebati, znati
de si svaki misaon čovjek sam predstaviti i uviditi, da bi
šumar morao svoje uredovanje ved mjesece unapried točno po
danu označiti, a to nije mogude.


8. Što su putne naklade šumar, tehničara kotarskih oblasti
tako malene, da oni ne mogu obaviti niti polovicu samo najnuždnijih
uredovanja. Izuzev jedan jedini slučaj, su inače najvede
putne naklade ustanovljene sa 800 K, a najniže sa 600 K
ili popriečno 700 K godišnje, ili 68 K mjesečno. Neka su
šume popriečno udaljene samo 8 km., to čini tamo i natrag
16 kilometara po 40 fil. = 6 K 40 fil., k tomu dnevnica
6 K čini ukupno na dan 11 K 40 fil, odnosno šumar može


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 303 —


vanjskomu radu posvetiti mjesešno 5, a godišnje 60 dana.
To pako znači, da u iole malo večem kotaru može u šumu
Bvake pojedine z z. dospjeti 2—3 puta na godinu, što uz nedisciplinirano
i neuko lugarsko osoblje, nije dovoljno niti za
redarstvenu službu, a kako da onda dospije na kulturne
radnje i na sastavak i provedbu drvosjeČnih osnova i t. d. Posljedice
tih malih putnih naklada jeste:


a) da su šumari prisiljeni njeka uredovanja zaračunavati
na teret zem. zajednice, a veliki dio obaviti bezplatno podmirujud
troškove od svoje i onako neznatne plaće.


b) da se poslovi ne mogu vazda obaviti pravodobno, pak
da stoga nisu krivi šumari, ako ovlaštenici ne dobiju uvjek
pravodobno drvariju, ili ako šumari ne naidju na svaki propust
i zloporabu lugarskog osoblja.


9. Što su kr. kotarski šumari tako slabo pladeni, da uz
najčeduiji način života nisu kadri sastaviti konac s krajem. O
tomu ne čemo duljiti, dovoljno je da spomenemo da imaju
pladu od 1400-^2400 K godišnje ih 116—200 K mjesečno.
Posljedica toga je zaduživanje, koje opet nadje nezadovoljstvo
i biedu, a to ubija volju za rad. Dodamo li k tomu
još, da po sadanjoj praksi i tumačenju §§ 6. i 14. spomenutog
zakona od 22. I. 1894. šumari Križevčani pa makar pojedinac
bio kako sposoban imarljiv, sa X. činovnim razredom završuje svoju
karijeru, upravo se je za čuditi, da je usprkos toga većina
njih uzdržala volju i svježost za tjelesni i duševni rad.
10 Sto još nisu izdani službeni naputci za šumarske tehničare
i lugarsko osoblje, te stoga šumarski nadzornici, šumari
i lugari glede šumarske službe neznaju točno niti svojih prava,
niti dužnosti, a to medju inim otežčava kontrolu po nadzornim
organima.


11. Što se prigodom sastavka gospodarstvenih osnova, odonosno
pošto ih je još razmjerno malo sastavljenih, prigodom
sastavka godišnjih drvosječnih predloga, često ne uzimlje dovoljan
obzir na opravdane želje i potrebe ovlaštenika. Tako
se n. pr. dogadja, da i kod malog šumskog posjeda šumari


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 304 —


hode da uzgajaju visoku šumu za tehničke svrhe, umjesto da
nastoje uzgajati takove sume, koje budu što više i čim prije
dale mnogo ogrievnih drva, koje ovlaštenici u prvom redu trebaju
; ili da u šumama, koje su se dosada sjekle neredovitim
prebornim načinom, reda radi preko noći uvadjaju redovite
sječine bez obzira, da bi možda Čišdenjem trebalo iz šume
ponajprije povaditi razna prestara, za daljnji rast nesposobna
stabla; ili da se bez osobite nužde pod zabranu stavljaju onakovi
predjeli, koji su za sada još ovlaštenicima neobhodno
nuždni za pašu, jednom rieči, što se dovoljno ne uzimlje obzir
na to, da se preko noći ne može od skroz neurednog, pređi
na uredno šumarenje, nego da se to dade samo postepeno
učiniti.


12. Što se ne radi intenzivno na izradbi gospodarstvenih
osnova. U koliko se pako mjestimice ipak osnove izradjuju, to
jer niti županijski šumarski nadzornici, niti vladin šumarski
odsjek ne imaju dovoljno putnih sredstava, da taj osobito
važni, i sa tehničke strane često veoma težki stručni rad nadziru
i rukovode, jesu kr. kotar, šumari bez upute prepušteni
sami sebi, pak stoga u bojazni da nebi sastavili nješto, što
nebi odobrenja našlo, sami odgadjaju taj rad, a ako ga i provadjaju,
potroše Često znatno više vremena nego li bi trebalo
u onom slučaju, kada bi ih u taj posao uveo verzirani taksator.
13. Sto su kod županijskih oblastih namješteni samo p3
jedan šumarski nadzornik, sa jednim šumarskim vježbenikom,
koji za svoje vanjsko uredovanje imaju odveć malu putnu nakladu,
i koji k tomu obzirom na to, što ih je polovica uvrštena
u IX. činovni razred, Često ne imaju niti u službi niti
u družtvu onaj položaj, koji bi im bio nuždan kao prvom
šumarskom činovniku u županiji.
U mnogim županijama je šumski posjed zem. zajednica,
nad kojim župan, šumar, nadzornici imaju voditi nadzor toliki,
kao što je posjed njekih krajiških imovnih obdina, ili šume
spadajude pod koji kr. šumski ured. Osim osoblja na šuma




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 305 —
rijama imadu za to imovne obdine svoje gospodarstvene urede
sa 5—10 činovnika, a državne šumske uprave svoje šumske
urfde (kr, šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu, kr. nadšumarnički
ured u Vinkovcima i t. d.) takodjer sa mnogobrojnim
činovniČtvom. Samo za šume zem. zajednica mora biti dovoljan
jedan šumarski nadzornik, od ´vojih su ujeki dapače i bez šumar,
vježbenika.


U takovih okolnostih može župan, šumar, nadzornik, koji
uz to mora nadzirati i sve ine privatne i naročito one pod
osobitim javnim nadzorom stojede šume, područje svoje županije
jedanputa u godini letimice proputovati, ali intenzivno
nadzirati, naročito gospodarenje u šumama em. zajednica, valjano
izpitati ugojne i drvosječne predloge (naročito tvarnu i
novčanu procjenu prodaji namjenjenih stabala), te provedbu
tih predloga, doći u doticaj sa predstavnici šumoposjeinika,
sa drvotržci i t. d., to nije mogude, jer za to mu absolutno
nedostaje vremena, sve kada bi imao na razpolaganje dovoljno
putn´h sredstava, što ali takodjer ne ima.


Putna naklada župan, šumar, nadzornika iznosi godišnje
prema veličini županija 600 K do 1040 K, ona je manja
nego li ,putni paušal jednog kotarskog tumara kod državne ili
imovne obdine, a kud i kamo manja od putnih paušala predstojnika
šumskih ureda kod državne ili imovno obdinske šumarske
službe, tako n. pr. kod zajedničke šumske uprave ima
upravitelj šumarije putnog paušala 1200 K i pravo zaračunavanje
stegnutih dnevnica, a nadzorno osoblje kod ureda ima
razmjerno više.


Nitko ne može ustvrditi, da su putni paušali kod imovnih
obdina i zajedničke šumske uprave preveliki, pak za to kada
se ti paušali sravne sa putnim nakladami župan, šumar, nadzornika,
tada se bez pretjerivanja može uztvrditi, da potonji
imaju premalene putne naklade. Za dokaz evo tomu ra.čun. Na
temelju mnogodišnjeg prosjeka iznose putne pristojbe šumar,
nadzornika u najpovoljnijem slučaju dnevno 14 K. Po tomu
može onaj sa 600 K naklade u godini biti na vanjskorn radu




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 306 —


43 dana, a onaj sa IO4O K, a to je županjski šumarski nadzornik
u Zagrebu, 74 dana. Ovaj potonji ima u svojoj županiji
12 kralj, kotarskih šumara, te stoga na pojedini .humski kotar
odpada 6 dana. Od toga neka samo jedan dan upotrebi za
pregledavanje uredskog poslovanja šumara, to mu ostane 5 dana
za šumsko-redarstveni nadzor u cielom kotara, te za preizpitanje
gospodarstvenih osnova, drvosječnih i ogojuih predloga,
za nadzor nad provedbom tih predloga i za sva uredovanja
navedena u §§, 19. 21. 22. 24.-29. spomenute provedbene
naredbe od 15 VII. 1895. broj 35.633, — da to pako za
5 dana nije mogude, držimo da je svakomu jasno bez daljnjih
dokaza.


14. Što ne ima izričitoga propisa, po kojemu bi se male
zem. zajednice, koje radi malene površine svojih šuma, ne
mogu namjestiti i plaćati valjano lugarsko osoblje, mogle prisiliti
da namjeste zajedničke lugare, koji bi se tada mogli valjano
platiti, te bi i službu valjano vršili; nadalje što se lugarsko
osoblje pr ti jasnim propisima §. 12. spomenutoga zakona
od 26. III. 1894. često odpušta od službe bez opravdanih
razloga, a namještaju često osobe, koje za tu službu ne
imaju tjelesne, niti duševne sposobaosti, te konačao što svatko
hode da im zapovjeda, rkoprem to pravo po rečenom paragrafu
pripada jedino šumar, stručnjaku.
15. Što se po zvanima i nezvanima podupire svaka molba
zem. zajednica, koja ide za razdiobom pašnjaka ili šuma danih
u ime pašnjačke pripadnosti. Kada se to pako dozvoli, tada
se ti pašnjaci obično izkrČe i pretvore u drugu kulturu, a
nakon 2—3 godine evo onđe opet molbe, da se od šume ponovno
odciepi komad za pašnjak, ili da im se mlada šuma otvori
za pašu, jer inače da ovlaštenici moraju stoku poklati i t. d.
a ne pita se, odkuda će se ljudima, koji sada već jadikuju
radi pomankanja drva, moći u buduće, kada šuma bude još
manja, dati dovoljno drva.
16. Što se zagajenju i novom pošumljenju izsjeeenih
Šum´ikih dielova redovito stavljaju zaprieke, te što manjka


ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 307 propis,
na temelju kojega bi bila dana mogudnost, da se po-^
jediui, očito na bezuvjetnom šumskom tlu ležeć´ pašnjaci, molbenim
putem uvrste u kategoriju šuma, te u javnom interesu
pošume. Tako n pr. sve branjevine i kulture na primorskom
krasu, daklem takorekudi na golom kamenu, jesu po katastru
pašnjaci.


17. Što se s jedne strane često šumarski tehničari obterečuju
sa poslovima, koji u smislu ustanove §. 9. zakona od
22. I. 1894. na nje ne spadaju, a s druge strane šumarske
stvari Često riešavaju po pravnicima i ne pitajudi šumara za
stručno mnienje.
18. Što se zemljištne zajednice, koje su posjednice šuma,
uredjuju po povjerenicima i sastavljaju za nje pravilnici, a da
se k tomu uredovanju ne prizivaju šumari, l´osljedica toga je,
da u njekim pravilnicima imade ustanova, koje nikako ne odgovaraju,
a valjda u svima manjkaju mnogi neobhodno potrebni
propisi, kao n pr. »kada i komu ima ovlaštenik najaviti
svoju potrebu na gradjevnom drvu, ima li se ta potreba
konštatovati i po komu, tko ima odlučiti o dotičnoj molbi« i t. d.
19. Što se molbe za dozvolu pretvorbe šume u drugu vrst
kulture; za individualnu razdiobu nekretnina; za izkotarenje
izpod stručne uprave šumarskoga tehničara i slično, često i
onda, kada su opravdane i uvaženja vriedne, prosudjuju često
po šumarima veoma tjesnogrudno, te s toga ne uvažuju.
20. Što ima slučajeva, da šumarsko osoblje kod sudova
nije našlo dovoljne zaštite proti insultima šumskih štetočinaca,
a to ponajviše s toga, što za šumarsko osoblje nije propisan
nikakav službeni znak ili odora, a napadatelji dobro znadu,
poslužiti se izgovorom »da nisu znali, da je dotičnik
šumar i s toga da uživa prava poglavarstvene
osobe i gradjanske straže".
21. Sto šumarski odsjek kr. zemaljske vlade, uslied pomanjkanja
dovoljnoga osoblja ne dospije da :
ti) dovoljno intenzivno nadzire i rukovodi rad šumarskih
tehničara I. i II. molbe; i




ŠUMARSKI LIST 8/1907 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 308 —


b) da izradi njeke još potrebne zakonske osnove, provedbene
naredbe, te službene naputke i tehničke poslovne upute
za šumarsko i lugarsko osoblje.


(Svršetak sliedi).


Poučni izlet šumarskoga društva od 15 do


18.
srpnja 1907. u Kranjsku i austrijsko
primorje.
Po programu, objavljenome u društvenom časopisu, sastali
su se družtveni članovi izletnici, u poaedjeljak dne 15/VII
jutrom u 8 sati na južnome kolodvoru u Zagrebu, da´pod vodstvom
društvenoga tajnika u;iiir. g Vilima pl. Dojko?idj, nastupe naumljeno
putovanje.


Kod izleta su sudjelovali p. n. g. družtveni članovi;
Adamek Ladislav, Barisid Pavle, Beck Ivan, Bilinski Stanko,
Csikos vitez Stjepan, Cop Andrija, Erny Rudolf, Fusić, Franjo,
Grdinić Matija Groger Franjo, Hajek Bogoslav, Hradil Dragutin,
Herzl Adolf, Jakopec Josip, Jerbič Ivan, Kadržavek Leo,
Lach Gustav, Matie Ivan, Mayer Mirko, Neškovie Borivoj,
Peičič pl. Viktor, Pere Šandor, Pleško Bartol, Potočnjak Vicko,
Rosmanith Albert, Rukavina pl. Rudolf, Skorič Milan, Sola-
rid Teodor, i Zivanovid Zivko.


A sad, da bar u kratko prikažemo put, kojega smo prošli.
Potanki opis pregledanih biljevišta, šuma i kraških branjeviaa
i t. d. za stručnog gledišta, donjeti čćmo u budućem broju lista.


Uzduž Save vodi južna željeznica preko Stenjevca, Podsuseda
i t. d. do Sutle, medjašnog potoka sa Štajerskom, dalje
preko Brežca do Zidanog mosta, koje potonje mjesto leži na
razkršdu željeznica na glavnoj pruzi Beč—^Trst—Rieka.


Ovdje smo morali prelaziti u drugi vlak, tako da smo u
12,38 poslije podne stigli u Ljubljanu, gdje je nas na kolodvoru
dočekao i vrlo ljubazno pozdravio p. n. gospodin c. kr.
šumarski savjetnik i nadzornik za Kranjsku Josip Rubbia.