DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 221 —


Kod primanja novca moraju biti dva činovnika. Svaku
potvrdu podpisuju dva činovnika, ako nije to iznimno povjereno
jednom.


Kod primanja efekta sravne se brojevi na obveznici, kuponu
i talonu s prispjelim dopisom ili izkazom.
Kod primanja nadjeni višak vrati se odprematelju Ako se
odmah ne može uručiti, zaračuna se u dnevnik za tudje novce.


Sadržaj novčane pošiljke broji se komad po komad, te
pred dvama činovnicima stavi u omot i pecati. Na spisu zabilježe
prisutni datum i vrst novca i podpisu.


Strankama se izloži na uvid objava, da primljeni novac
broje na blagajničkom stolu, jer se kasnije reklamacije ne
uvažuju.


Imovna blagajna nije dužna privatnim strankama mienjati
novce, te je to slobodno objaviti oglasom na uredskim vratima.
(Svršit de se.)


Osvrt na šumsko industrijalne prilike.


Poznati drvotržac i drug tvrdke Vuk i sin u Budimpešti,


g. Julije Vuk, objelodanio je nedavna pod naslovom »Ungarns
Waldindustrie u »Pester-Lojdu« o razvitku i sadanjem stanju
šumske trgovine u Ugarskoj, a napose i u Hrvatskoj i Slavoniji,
zanimivi i poučni osvrt, sliededeg sadržaja: U nikojoj
grani proizvodnje nije posljednjih godina bilo toliko govora o
mnogim transakcijama, utemeljenjima i senzacionalnim dražbenim
uspjesima, koliko u drvarskoj struci, odnosno drvnoj
industriji. S tih je razloga onda vrijedno, da se i toj grani domaćega
narodnog gospodarstva posveti osobita pozornost, koju
ona ved i radi medjunarodne razgranjenosti i važnosti zaslužuje.
Šumarska industrija i s tim u savezu stoječe trgovačko
unovčenje njenih proizvoda, razpadaju se u bitnosti u dva
diela: u trgovinu tvrdim drvom t. j . hrastovinom, briestovinom,
jasenovinom i bukovinom i onda u trgovinu mehkim drvom,
kamo spadaju omorikovina, jelovina, borovina i druge vrsti
mehkoga drva.




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 222 —


Osvrnuti du se pako sada prije svega na dulja razdobja
u trgovini sa hrastovinom, sve tamo do godina sedamdesetih,
da ih onda pojedince medjusobno prispodobim.


Svaki naš industrijalac znade, da je prije 35 godina njeki
konzorcij, stojedi iz franko-ugarske banke, Anglo hungarida
banke, magjarskog zemljovjeresijskog dioničkog družtva, baruna
pl. Erlangera i Bernharda Pollaka ml. dostao u bivšoj vojnoj
Krajini, od tadanjega glavara uprave krajiških zaklada baruna
pl. Mollinary-a, oko 30.000 jutara hrastove šume (jutro po
1600 fetv. hvati računajući) u području petrovarađinske i
brodske krajiške pukovnije, u svrhu posječe unutar 25 godina,
i to uz cienu od 33,300.000 forinti, dakle po rali 1110 forinti
ili 2220 kruna.


Nastupom velike krize, izgubiše medjutim dioničari, tog
tek čas prije ugovorenog poduzeća, vjeru u pravu vriednost
tih zakupljenih šumskih sastojina prve vrsti — a tim
podjedno i odvažnost, da te šume njekoliko godina uzčuvaju,
dok se gospodarstvene prilike po malo nebi i opet oporavile.
Rad´lo se je samo o pitanju ukamačenja kroz pet do šest godina;
nn konzorcij pnsti uza sve to godine 18*3 položenu
žaobinu od 3,300.000 for. propasti, izgubiv uz to još oko 2
milijuna forinti u ime jur unapred izdanih izdataka, a šuma
je postala opet vlastničtvom vojno-kraji ške zaklade Jedna je
ral šume stojala u ono doba k onzorcij, kako jur rečeno 2220
kruna.


Industrijalne pilane bile su još u to doba za područje krajine
podpuno bez svake važnosti: glavni predmet šumske proizvodnje
u Slavoniji, Hrvatskoj i Magjarskoj bile su dužice.
Ciene tim dužicama bijahu, po bilježkama moje tvrdke sliedede:


Dužice i dna br. 1. 3*00 krune
2. 2-30 do 2-50
3. 2-00 do 2-10
4.—
18. 1-80 do 2.00
20.—
75. 2-80 do 3-00 »
80." -120 . 4-00 do 4-30 »




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 25     <-- 25 -->        PDF

-- 223


Danas t. g. 1907. plaćaju se njemačke dužice od 80—120
sa kojih 10 krun?i po vedru, a gotovi lagvi za transport sa kojih
7 kruna po vedru ili 12 kruna po hektolitru.


Bilo je g. 1882., kada je vrlo oprezni i vrstni predstojnik
šumarskoga odsjeka c. i kr. generalkomande u Zagrebu -rf u
interesu državnih potreba, izstupio iz uzkoga okvira svoga ureda,
tražedi osobni dodir sa sumskimi trgovci monarkije, a podjedno
pospješio i postupak sa stiglim ponudama — a dozvolio
uz to kod bezodvlačne izplate kupovnine i 67o popusta.


U to je vrijeme bila jednodušna želja drvotržaca, da država
cienu krajiških suma, a u drugom redu i cienu dužice
nastoji na taj način povisiti, da bi se .humske prodaje ograničile,
ili na njeko kratko vijeme i posve obustavile. Tuj moramo
još i to spomenuti, da je u godinama 1877.—1879. velike
množine prodaji namenjenih šumskih čestica ostalo neprodano,
pošto nije za njih bilo kupaca.


U razdobju od godine 1880.—1882. iznosila je godišnja
proizvodnja franctzkih dužica oko 50 milijuna komada, ona
njemačke pintarske gradje oko 2 milijuna vedara — a rezane
ili piljene robe izradilo se oko 100.000 kub. metara (bez uračunanja
magjarske proizvodnje). Ova proizvodnja odgovara po
količini kojim 650.000 kub. metara drva u surovom. Priračunamo
li onda k tomu još kojih 350.000 kub. metara u ime
godišnje proizvodnje u Magjarskoj, Sedmigradskoj i Galiciji, to
je ukupna godišnja proizvodnja iznašala onda oko jednog milijuna
kub. metara hrastovine, predočujuča za ono doba poprečnu
vriednost od kojih 16 milijuna kruna. Danas cienim
jedan milijun kubičnih metara hrastovine poprečno na 35 milijuna
kruna.


Vojna Krajina — razumjevam pod tim erarske šume u
Slavoniji i šume krajiške investicionalne zaklade, razpolagala je
u razdobju 1880. 1885. još sa kojih 400.000 ralih starih i
mladjih hrastovih sastojina, a pošto su počam od g. 1880. posječene
stare hrastove sastojine uzornim načinom i opet pomladjivane,
toli od strane države koli i one šumama bogatim




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 224 —


imovnim obdinama, to se netrebamo bojati ni za budućaost istih.
Krošnjama stabalja zastrto tlo pričinja se površnom motriocn
ved i danas kao da je i podpuno obraslo. Zali bože ipak, da
se ta šuma samo iz daljine pričinja šumom, jer drva sadržaje
ona u istinu tek samo malo t. j . samo još tanko i slabo drvlje.
Danas imade država u Krajini samo još za kojih šest do
deset godi´ia sjeČive stare šume, iz kojih se za sliededeaj deset
godišta — bude iz 100 godišnjih stabala — godimice za kojih
5 milijuna kruna drva moglo prodati. Občine mogu još kroz
25 godina iz svojih starih sastojina godimice oko 3 milijuna
kruna izvaditi. Po izminuću tih 26 godina pako nastati 6e u
Slavoniji i Hrvatskoj zastoj u šumskoj trgovini, koji će onda


potrajati kojih 50 godina, a tek poslije te dobe, donjeti će one
60—80 godina unatrag novo uzgojene šume opet znatni godišnji
turnus od kojih 4000 rali na godinu — 45 — 90 centimetara
u promjeru mjerečih hrastova, sposobnih za gradju, na
trg. Kolike su nastale promjene sa odnošajima vojne krajine
u razdoblju za prošlih 25 godina ? Početkom osamdesetih godina
iznašala je proizvodnja francezkih dužica 30 milijuna komada,
a njemačkih 2 milijuna vedara, ove će godine proizvodnja
iznašati 5 milijuna komada francezkih dužica i oko 1 milijun
vedara njemačke bačvarske gradje. Dočim su početkom
osamdesetih godina putem štampe započeli prvi čedni pokusi,
kako bi bilo poželjno, da se ved jednom i parne pilane podignu,
to danas tamo radi ved i dvadeset takovih parnih pilana
kojima se sa kojih 100 jarmača pila, godimice oko 300.000
kub. metara kusova izpili, a 90 posto tako proizvedene robe
izvaža na sve strane svieta.


Žalibože što po nas toli nepovoljni stavke njemačke carine,
omogučuju, da se jedan veliki dio hrastovih trupaca
Savom i Dunavom izvaža i do Regensburga, do ondašnjih njemačkih
pilana, podavajudi time i njemačkomu narodu privredu
u drvnoj industriji. Sad du još učiniti prispodobu glede prodaja
šuma u vojnoj krajini s obzirom na ciene u devet desetim
godinama i onim sada postignutima. Netreba nam se bo




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 225 —
dalje svračati, no za petnajst godina unatrag, da ustanovimo,
-da je kod kupovnih ciena slavonskih šuma nastao 100 postotni"
prirast na vriednosti. Godine 1891. n. pr. prodano je
šest hrastovih sječina iz šuma krajiške investicionalne zaklade
u površini od 400 rali, procenjenih sa 3020 kruna po rali,
poprečno za 3370 kruna, dok je prošle godine ista zaklada,
i to večim đielom iz istih šumskih okružja, za 650 rali hrastove
šume, procenjene na 5033 krune po rali, u istinu polučila
6662 krune po rali. Razlog tom ogromnom prirastu ciene
možemo si lahko protumačiti, spomenemo li, da je godine 1891
kod spomenute dražbe sudjelovalo samo deset refjektanta, dočim
broj natječajnih ponuda sada stalno iznaša dvadeset i pet. Pri
tom je onda još i to opaziti, da Šuma danas manju kubidnu
sadržinu imade, nego li prije 25 godina imala, pošto prastara
suhovrha stabla več nikoji prirast nemaju, a uz to se mora danas
za bolestnu posušenu deblovinu u račun uzimati najmanje još
i gub tak od 10% prema drvnoj izradi prije 25 godina.
Dok se je u Hrvatskoj i Slavoniji godimice oko 30—35
milijuna francezkih dužica izradilo, dakle od g. 1875 dalje,
išlo je, do uključivo g. 1881. do 80 postotaka te robe via Trst
a 20 po sto preko Eijeke u Francezku. Od g. 1882—1883
već je preko Rijeke izvezeno 75 posto, a 25 posto preko Trsta
u inozemstvo, a od g. 1890 ovamo, jedva da se još 5 posto
izvaža preko Trsta, a 95 preko Rijeke.


Njemačke bačvarske gradje proizvelo se je glasom statisličnih
izkaza u razdoblju od 1887 1889., oko 5 milijuna vedara
na godinu. Najveći izvoz dužica pada u godinu 1893.,
koje je godine 53 milijuna komada dužica iz Rijeke, a 7 milijuna
komada via Trst izvezeno u Francuzku, Portugal i drage
prekomorske zemlje.


Uzmemo li onda u obzir još i to, da je prirod vina u
Europi koncem devetdesedh godina bio u obde izdašniji, no u
predidudim filoksera — godinama, pa ako uz to uvažimo i silni
onaj razvitak pivovarske industrije — (pivovarne njemačke izkazuju
za godine 1892—1900, dakle unutar osam godina po




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 226 —


višicu proizvodnje od 16,000.000 hektolitara, austro-ugarske
pako višak od 5,000.000 hektolitara) — onda nam se samo
sobom namide pitanje, kako je moglo doći do toga, da je uzprkos
tih malo ne stalnih kolosalnih proizvodnih brojka —
vina i pive, uza sve to proizvodnja francezkih dužica i pitarske
gradje nazadovala. Ovaj nazadak valja pripisati tomu, da je
Amerika za posljednih deset godišta znatne količine njemačke
pitarske gradje u njemačka, dapače ´ Austro-Ugarsku bacila.
Po malo medju tim već i taj uvoz dužica i pintarske robe iz
Amerike i opet jenjava. Uz to raste od godine na godinu i
uvoz iz Rusije vrlo znatno. U ostalom eksploitiše danas već
i sama Francezka, ponukana tim silnim cienama, koje se danas
za inozemnu hrastovinu plaćati moraju, i svoje vlastite hrastike


— tako, da tim bar dielomice pokriva i svoju dotnaču potrebu
za fabrikaciju vagona i gradjevnoga drva, a u manjoj mjeri
i bačvarsku gradju.
Novi njemački carinski cienik, učinio je doduše kraj našemu
izvozu dužica za bačve za žestu, ali je tim onemogućeno
i Njemačkoj izvoz špirita u Španiju i Italiju i t. d. Prijašnji
izvoz dužica u Švedsku takodjer je posve prestao. Potreba Njemačke
spala je na polovinu, jer svaka se je zemlja zaštitila od
uvoza tudje žeste, a uz to se sada u nutarnjem prometa upotrebljuju
i t. đ. kaissonvagoni.


Usprkos svega toga zadobiva šumsko gospodarstvo ipak
sve veću i veću važaost. Po stručnim podatcima zapremaju
šume 28 postotaka našega tla, šteta sam), da sva ta površina
nije svagdje i obrasla drvljem. O tom se svaki putnik može
osvjedočiti, toli po sjevernim koli i iztočnim stranama zemlje,
a napose u Sedmigradskoj i jugo zapadnoj Hrvatskoj. Maoge
goljeti 300—600 met. visoko nad morem, gdje žitak vise neuspjeva,
zahtjevaju novo pošumljenje; koji silni posao, ali i
koja plata izČekuje zato našu domoljubnu šumsku upravu ? Danomice
rastući manjak na radnim silama upučuie veleposjednike
i posjednike velikih latifundija odresito, da svagdje gdje
je to samo moguće sade šume, koje će kraj već sada´lpostojećih




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 227 —


Šumskih taksa nedvojbeno odbaciti sigurnu rentu od 6—7 postotaka.
Kolike se površine tla kod nas upotrebljuje u ratarske
svrhe, akoprem tomu neodgo varaju koliko bare kraj porečja izčekuju
pošumljenje? Godina suše 1904. sigurno nai je poučila
od kolike je velike pomoći šuma, kada zavlada nestašica krme.
Englezka, Francezka, Njemačka, Italija, Belgija, Švicarska,
Španjolska, Egipat i Grčka potrebuje same godimice raznovrstnih
drva u vrijednosti kojih 800—1000 milijuna kruna.


Poznati je jedan fraucezki državnik, a isto tako i jedan
talijanski stručnjak, izjavio prigodom vječanja o trgovačkim
ugovorima Italije, da će čitavi sviet u nedalekoj budućnosti
silno stradati sbog oskudice na drvima. Zar nam Amerika
možda u tom pogledu obečaje utjehu? Imade tome već njekoliko
godina što amerikanski uvoz raznovrstnih drva znatno popušta,
ne samo dužice, već n. p. ista borovina »Pitsch—Pine«
se već sve težje dobavlja iz Amerike — ono danas stoji kojih
100 postotaka vise — nego li je stajalo još prije kojih osam
do deset godina. A pri tom je u toj zemlji trustova uspjelo,
da je prije kojih 60 godina tamo muž riedke ženialnosti umio,
rek bi neopazice, sakupiti u svojim rukama ne manje od 22
milijuna katastralnih rali šume. Kad sam prije tri godine dulje
vremena proboravio u sjeveroamerikaaskim državama, saznao
sam mnogu zanimivu i o tom šumskom veleposjedniku, koji je
u ostalom danas već i posvem svijetu poznata ličnost. Weyerhauser
se zove taj gospodar amerikanskih šuma, koji svojim
imetkom iste miliardere Rogersa i Rochenfeiersa nadkriljuje.
On se je g. 1852 odselio u Ameriku, našao tamo posla u jednoj
pilani, koju je pomalo uz pripomoć jednoga druga prekupio.
Cesto bi dolazio u sjeverne krajeve, gdje je još slabo cjenjene
šume u Viskonsinu — prošao i iztraživao. To su sume koje
sadržavaju po rali 200—300 kub. metara najfinijega gradjevnoga
drva.


Mučke i mirno, poput stabalja u šumama, rasao je i on
veleposjednik šuma, dok nije postao vlastnikom većine šuma
što sa steru od rijeke Wesconsin do obala pacifičkoga oceana.




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 228 —


Neizmjerne šumske površine posjekoše on i njegovi ortaci, dok
napokon amerikanska vlada prije par godina nije uvidila, da
je skrajne vrijeme, da i tom haračenju učini kraj.


Danas se uza sve to cijeni vrijednost Weyerhau8erovih
šuma, na više od jednog biliuna dolara. Osim toga je i vedi
dio šumskih poduzeda njegovo vlastničtvo t. j . većina ih je od
njega ovisna, n. p. tvrdke Missisipi River Logging Co., Superior
Timber Co., uz bezbroj drugih družtava. Više je godina
medjunarodna drvarska struka svoje misli svradala i na ove
u sjevernoj Americi ležede sume. Napokon je g. 1897. u jednoj
sjednici kongresa i tomu put otvoren. U toj bje sjednici naime
prihvaden zakon, kojim je odredjeno, da se u onomu slučaju,
ako se koji komad zemljišta, što ga je koji naseljenik bona
fide od države zaposjeo, pokaže premalenim, pa ako to zemljište
leži u području državnih šuma, da onda dotičnome doseljeniku
pristoji pravo, to zemljište zamjeniti za drugi jednako
veliki komad državnoga šumskoga zemljišta, koje je reserervirano
za naselenje.. Time se je mislilo stvoriti zakon, kojim bi
se šumsko reservatnimi zakoni ograničeni položaj siromašnih
naseljenika popravio. Predlog je izgledao skroz nedužan, tako
da mu se je samo jedan jedini senator protivio. Ovaj je upozorivao
na možebitne posljedice, nu taj se prigovor nije uvažio.
Navodno je to bila ideja vodstva družtva Northern Pacific
Railroad Co. i to na korist mnogobrojnih Weyerhauterovih
poduzeda, jer on — koji je bio ved od 30 godina
ovamo dobavljač i isključivo drvarski agent željezničkih poduzeda,
najvedu je korist crpio od toga zakona. Kongres je naravno
poklonio, u svrhe pospješenja izgradaje transkontinentalnih
željezničkih, pruga odnosnim društvima zemljišta, i to
za svaki kilometar duljine pruge, oko 13 rali Z9m:je.


Željeznice su te poklonjenene im zemlje veČim dielom prodale,
a ova prilično bezvredna zemljišta zamenjena su sada dobrim
vladinim šumskim tlom. Opamedeni štetom, stavljen bi taj
zakon i opet g. 1904. izvan kreposti, nu tad je bilo ved prekasno,
jer su megjutim željeznička družtva — dotično Weyer




ŠUMARSKI LIST 6/1907 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— Ii29 hausei´ova
poduzeda, u svojim rukama sakupila oko 3 milijuna
rali šume. Weyerhauser je veći dio istih prodao za 9 do 10
dolara po rali. U sjevernim krajevima Unije bile su mu takodjer
velike šumske površine osjegurane, a isto se sbilo i u
području Misisipija i na zapadu.


Ako li ukupnu šumsku površinu — Ugarske, koja uključivo
Sedmigradsku, Hrvatsku i Slavoniju iznaša oko 16 milijuna
katastralnih rali, prispodobimo sa Weyerhauserovim
šumsk´m posjedono, to dolazimo do zaključka, da Wayerhau8er
imade za kojih 6 milijuna katastralnih rali više šuma, nego
li ciela Ugarska, i to još k tomu s tom bitnom razlikom, da
su Weyerhau8erove šume skoro sve za sječu dozrele, dočim
kod nas godišnje samo kojih 1´7 postotka šumske površine
dolazi do sječe, dakle po gcdini jedva 300.000 rali.


Mislim dakle, da neču pogrešiti, ako ustvrdim, da če Weyerhauserovi
nasljednici biti u slijedčim deset godištima mjerodavni
faktor kod ustanovljenja ciena drva na amerikanskim
tržištima. Kraj spretnosti kojom amerikanci znadu eiene u vis
dizati, možemo računati samo na visoke eiene- Na temelju
svega toga dolazim konačno do zaključka, da mi niti na tvrdom,
niti na mehkom drvu nejmamo preveliku zalihu i da se prema
tome nejmamo nadati ni dugotrajnim promjenam u cienama.
Ako šumoposjednik danas n. p. dobiva za smrekovinu i jelovinu
na panju 4—5 kruna dašto kako prema položaju i
predjelu, te ondje gdje investicije nisu ni prevelike ni pretežke,
onda to kod 100 kub. metara odgovara poprečno tek isnosu
od 400 kruna po rali. Uzmemo li pako onda na um, da smreka
i jela kako prema klimatičnim odnošajima i vrstnoči tla ipak
oko 80 godina trebaju dok dorastu za sječu, to je onda iz toga
dosta jasno uviditi, koli se slabo šumski posjedi ukamačuju. U
obim tim vrstima drva pako vezani smo i ostajemo vezani na
izvoz, jer samo na zapadu inozemstva i na prekomorskim tržištima
kadri smo polučiti eiene odgovarajuče vrstnoči naše robe;
eiene koje nam podjedno i omogučiše plaćati šumoposjednikom
polučene ogromne šumske pristojbe.«