DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1907 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 176 — diju — za koju je zemlju ta tvrdka, ne samo prvi — već rekbi i jedini liferant. Drage njemažke tvrdke krcaju hrvatsko drvo — preko Rieke u Rotterdam, od kuda se ono onda riekama ladjama dalje u nutarnjost zemlje razvaža. Drugi i opet tovare kupljeno drvo Dunavom preko Regensburga i Pasave u koliko im ne služi željeznica. Dašto, da su nabave toli ogromnih, količina hrv.-slav. hrastovine prvo vrieme bile pc njemačke trgovce skopčane i znatnim žrtvama; ta i oni su morali 20, dapače i 25 postotaka više nudjati, no što su nudjali franceski trgovci. Franceske dužice, njeko´l mjerodavni proizvod za hrvatsko drvno tržište, izgubile su svu trgovačku važnost. Lude ciene hrastovine na panju, onemoguČuje svaki razmjer k onoj cieni, koju je franceski trgovac voljan za dužice pladati. Odavna se ved franceske dužice neizradjuju iz iole boljega drva. Ono malo, što se još u to ime troši, to su vršike i grane ili tek bezvriedni odpadci, što ih pilane i proizvoditelji njemačke bačvarske gradje, više trebati nemogu. Silna franceska berba vina (koja je g. 1905. dosegla 56,664.104 hektolitara), a uz to i smanjeni uvoz amerikanske proizvodnje, prisiliše franceske drvotržce, pokupovati svu u obde u Bosnoj i Ugarskoj razpoloživu zalihu dužica, sa ukupno 30 milijuna komada. Franceske dužice — prije glavni proizvod hrvatskog drvarskog tržišta, izgubile su malo ne svu važnost za trgovinu. Ciena bo drva u surovom, nestoji više u nikojemu razmjeru k onoj cieni, koju trgovac za konačnu robu hode da plada. U ostalom se franceske dužice ved ni neproizvadjaju iz najboljega drva, ono malo što se još proizvadja. proizvadja se tek iz vršika stabla, iz grana i onih odrezaka, koji ved nisu sposobni za piljenu gradju. Izvanredna berba, koja je g. 1905. u Franceskoj dosegla oko 56,664.104 hektolitara, posvemašnji potrošak zalihe na dužicjima, kao i umanjeni uvoz amerikanskoga drva, sile naše trvodržce, da svu raspoloživu robu, što ja god mogoše u Bosnoj |