DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1907 str. 19     <-- 19 -->        PDF

- 137 —
drata uplivom fenola -+- HCl. Autori navadjaju brojna tjelesa
jedne i druge vrsti. Pokusi, da iz biljevnih česti, koje daju
upravo jaku »vanilinreakciju« izoluju floroglucin, ostali su im
posve jalovi, pak se pokazalo, da ta reakcija doista ide na
račun njekih tanina, ali ona da ipak nije tipičn a za treslovine,
jer imade i tanoida, koji je ne daju.


Vauilin i koniferin treba dakle brisati iz popisa sastojiaa
drva, pogotovo odkad je Czapek u uspjelo iz drva izolovati
tvar. koja te tinktorne reakcije u drvu daje. A što se
tiče »vanilinske reakcije« spomenuti mi je ovdje još i to, da
imade i njekih vrsti drva, koje se i samom solnom kiselinom
ljubičasto bojadišu, pak su i tu reakciju Hehue l i Lewa kowsk
y (Just. Jahre.-?b. 1882. 1.422) pripisali prisutnim floroglucinskim
derivatima. Medjutim, prema gornjem čini se, da
floroglucina u obde u drvu nema.


Usljed toga, što tinktorne reakcije same 0 sebi ne mogu
služiti za sjegurno identifikovanje pojedine sastojine sve dotle,
dok ne uspije tu sastojinu izolovati, postaje dvojbena u drvu
i prisutnost drugih njekih, naročito po I hl u (1. c) tobože
dokazanih tjelesa; koričnog aldehida, eugenola, safrola, anatola
i si.


Posve drugačije se imade sa po Czapek u izolovanim
hadromalora. Njemu je (Z. phjsiol. Ch. XXVII.154) uspjelo izkuhavanjem
sa otopinom stanohlorida, svu tvar, štono daje tinktorne
»ligninske« reakcije, iz drva izvaditi, Otopinu izmudkava benzolom,
benzolinu otopinu izparuje u vakuumu, ostatak izkuhava
ligroinom, vruće filtruje, iz filtrata ohladnjenjem izlučenu kristaliničnu
masu čisti dalje prekristalizovanjem iz etera i priredbom
njenog bisulfita. Dobiva tako hadroma l (1 — 2°/o),
tvar kojoj pripadaju sve one t. z. »ligninske« reakcije što ih
dobivamo fenolima (osobito liepo floroglucinom*) i aromatiČkim
aminima sa solnom kisehnom na drvu. Drvo iz kojeg je ta
tvar, stanohloridom odstranjena, ne i´eaguje više tim, tobože »li


*) Hohne l (Bot. Ztng ISSS.jgs) iztiće da hadromal, koga osobito mnogo ima
u patološkoj gumi drveća reaguje sa floroglucinom već za hlada; im tom i po
nješto drugčijem tonu razliku e de ta reakcija boje od Tollensove pentozne reakcije.


li